Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6723/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Dives Service d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe OČ, zastupani po branitelju Franji Matković, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. t. 12. i st. 2., čl. 229. st. 1. t. 1., t. 3. t. 16. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23), čl. 172. st. 2. i t. 5. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 15/18, 102/19, 84/21, 19/22 ) i čl. 150. st. 1. t. 2. i st. 2. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80/13 i 137/13, 98/19, 33/23), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 7. svibnja 2025., broj: Pp-5633/2021-13, na sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe Dives Service d.o.o. i II okrivljenice odgovorne osobe OČ i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom I okrivljena pravna osoba Dives Service d.o.o. i II okrivljenica odgovorna osoba OČ su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1040,00 eura, II okrivljenica odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

1.1. Temeljem odredve članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su također tompresudomoskobođeni od optužbe da bi počiniliprekršaje iz članka 229. stavka 1. točke 3. te 16. i stavka 2. te članka 228. stavka 1. točke 12. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. istavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju te članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka, svaki, u paušalnom iznosu od po 50,00 eura.

3. Protiv te presude, okrivljenici su po branitelju pravodobno podnijli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, odluke o prekršajnoopravnim sankcijama i troškovima postupka ističući da su osporili utvrđenja iz zapisnika, dok je sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te se u odnosu na navode suda ne smatraju krivima za učin predmetnog prekršaja koji im se stavlja na teret. U bitnom navode da je sud propustio saslušati radnike DČ, OČC, PČ te AČ u svojstvu svjedoka, te je time nedvojbeno pogrešno primijenio materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika. U odnosu na izrečenu kaznu prigovaraju da je previsoka budući sud nije utvrdio otegotne okolnosti te da je okrivljenike trebalo osloboditi od plaćanja troškova prekršajnog postupka. Predlažu da se pobijana odluka ukine, odnosno okrivljenike oslobodi optužbe.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano iz iskaza ispitane svjedokinje inspektorice DČC koja je jasno, dosljedno i bez proturječja teretila okrivljenike da predmetne zgode kao poslodavci nisu vodili posebne podatke u evidenciji o radnom vremenu predmetnih radnika sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, te da je radnik KČ dana 25. kolovoza 2021. radio u jutarnjim satima, dok je u evidenciji o radnom vremenu za istog evidentiran popodnevni rad, a koji iskaz je sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojan te ga pravilno doveo u odnos s provedenim materijalnim dokazima imajući dovoljno osnova za nedvojbeni zaključak da su okrivljenici ostvarili zakonska obilježja prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu.

8. Po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi kojima okrivljenici bezuspješno nastoje dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje i priložene dokumentacije iz koje je utvrđeno da okrivljenici nisu vodili posebne podatke u evidenciji o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa (sati rada noću, smjenski rad, rad u dane blagdana ili neradnih dana utvrđene posebnim propisom), te time pravilnost i potpunost utvrđenja svih relevantnih činjenica, su paušalni i neosnovani, zbog čega je i za ovaj sud nedvojbeno da su okrivljenici počinili terećeni prekršaj, odnosno, nisu vodili evidenciju o radnom vremenu radnika kako su bili u obvezi u skladu s čl. 8. st. 2. i 10. Pravolnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije radnog vremena (Narodne novine broj: 32/2015, 97/2015, 73/2017). Provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

9. Nadalje, odredbom članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano je: (5) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.

10. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, nove činjenice i novi dokazi mogu se u žalbi iznositi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a o čemu se ovdje nedvojbeno ne radi.

11. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima okrivljenik ne navodi relevantne nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

12. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenicima za navedena djela u granicama zakona i da je primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te ista nije prestroga, time više što je izrečena novčana kazna ublažena znatno ispod zakonom propisanih minimuma, a sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjen u korist okrivljenika.

13. U odnosu na troškove postupka, valja napomenuti kako okrivljenici nisu obrazložili ovu žalbenu osnovu već je samo paušalno navode kako se žale i na troškove postupka. Budući su okrivljenici proglašeni krivim, isti su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka, a kako je to i odredio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Troškovi postupka u paušalnom iznosu određeni su sukladno složenosti i trajanju postupka te u okviru određenom Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/2013) gdje je propisano da se paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27 eura do 663,61). Stoga je odluka prvostupanjskog suda o trošku pravilna i zakonita.

14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, svaki okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

15. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 16. srpnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.