Poslovni broj K-240/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Vesne Bender kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika ZI, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku pod brojem KO-DO-319/2023, od dana 22. studenog 2023. godine, koja je u ovom sudu zaprimljena dana 23. studenog 2023. godine, radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 114/22, 114/23 - dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene na ročištu 10. srpnja 2025., koje ročište je održano u prisutnosti optuženika ZI, branitelja optuženika AI, odvjetnika iz [adresa], i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Katarine Šoša, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, dana 15. srpnja 2025., u prisutnosti optuženika ZI i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Zrinke Žeravice, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik: ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i FI rođene A, rođen **.**.1962., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, razveden, otac dvoje djece, zaposlen, po zanimanju pravnik, prosječna mjesečna primanja 1.300,00-1.400,00 eura, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan.

k r i v  j e

I. što je 26. kolovoza 2023., oko 09,00, u [adresa], a nezadovoljan radnjama ČI koji je oslobađao prolaz ispred „ TI“ i za vrijeme snimanja reportaže „Hrvatske radio televizije“ o tome, prišao ČI i u nakani da kod njega izazove osjećaj straha i prepasti, imenovanome dva puta rekao „Satrat ću te“, a nakon čega je odgurnuo ČI i uhvatio ga u zahvat „kravata“ i počeo gušiti te mu govoriti: „Hoćeš da te ubijem“, da bi prestao sa svojim ponašanjem kada je shvatio kako je cijeli taj događaj snimljen, a što je sve kod ČI izazvalo osjećaj straha i prepasti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu: KZ/11).

II. Na temelju odredbe čl.139. st. 2. KZ/11, optuženik ZI se, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11,

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku ZI se izriče

UVJETNA OSUDA

s time da se izrečena kazna zatvora, u trajanju od 6 (šest) mjeseci, neće izvršiti ukoliko optuženik, u roku kušnje od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku ZI se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i to od dana 28. kolovoza 2023. godine, u 08:35 sati, do dana 29. kolovoza 2023. godine, a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

IV. Na temelju odredbe čl. 73. KZ/11, optuženiku ZI se izriče

sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja

ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1960., s prebivalištem u [adresa], kojem se ne smije približiti na udaljenost ispod 100 (sto) metara, a koja mjera, temeljem odredbe čl. 73. st. 2. KZ/11, ima trajati 2 (dvije) godine.

Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, izrečene na temelju čl. 73. st. 1. KZ/11, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz čl. 73. st. 1. KZ/11. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura, kao i trošak svjedoka II, u iznosu od 56,00 eura, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-24024 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K- 240/2024), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu dana 23. studenog 2023. godine optužnicu broj KO-DO-319/2023, od dana 22. studenog 2023. godine, protiv okrivljenika ZI, radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.1 Rješenjem ovoga suda posl. br. Kov-200/2023 od dana 23. srpnja 2024. godine potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. KO-DO-319/2023 protiv okrivljenika ZI, radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim, da će iznosit svoju obranu na kraju dokaznog postupka te će odgovarati na postavljena pitanja svih, osim oštećenika.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo sve dokaze, koje je predložio tužitelj te je ispitan oštećenik kao svjedok ČI, svjedok VI, pregledano je i pročitano izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s poukom o pravima uhićenika Policijske postaje Dubrovnik za ZI Rebića, br. KU-242/23 od 28. kolovoza 2023. godine (list spisa 10-17), i DVD medij sa snimkom događaja (list spisa 24 i 32).

3.1 Sud je u dokaznom postupku izveo i dokaze, predložene od strane obrane te je ispitao svjedoke DI i II, dok je odbijen dokazni prijedlog obrane da se pregleda stick sa snimkama, dostavljen na raspravi dana 28. travnja 2025. godine, a na okolnost postupanja oštećenika prije i nakon inkriminiranog događaja u odnosu na optuženika i druge zaposlenike Hotela, smatrajući isti nepotrebnim i nevažnim, tim više što u spisu predmeta postoje snimke inkriminiranog događaja, koji je predmet ovoga postupka.

3.2 Na kraju dokaznog postupka, temeljem odredbe čl. 418. st. 5. ZKP/08, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za ZI (list spisa 59-60), kao i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika (list spisa 45-47).

4. U svojoj obrani optuženik ZI je naveo da je to provokacija koja traje godinama, za razliku od onoga što je gospodin ČI rekao da se poznaju mjesec dana. Poznaju se od 2020. godine. On je nažalost, nakon višemjesečnih i godišnjih provokacija i uspio. Stalno ga je prozivao imenom i prezimenom po Facebooku i Youtube, nazivao ga velikim šefom posprdno, iako je on rekao da je obični radnik, iako ga tako i može nazivati, sa čime on nema nikakvih problema, međutim da ga ne proziva imenom i prezimenom. U jednom trenutku je pukao, neprimjereno je reagirao, to je predugo trajalo i dogodilo se što se dogodilo. Njegova provokacija je očito bila svjesna i usmjerena, jer je bio na radnom mjestu, nije išao nigdje van prostora, koje je njemu dodijeljen da s njim „upravlja“. Na upit branitelja optuženik je izjavio da mu nije bio cilj prestrašiti ČI, samo je ljudski u jednom trenutku „pukao“, jer se to skupljalo mjesecima, godinama, a ČI mu je zabranjivao prolaz, koji se nalazi u okviru hotelskog prostora. Na upit tužitelja optuženik je izjavio da to nije bila prijetnja, nego je to bilo pitanje, jer ga je pitao „što hoćeš više od mene, šta hoćeš, hoćeš li da te ubijem?“. Uhvatio ga je za vrat, to držanje za vrat je trajalo dvije do tri sekunde, to je bio samo jedan afekat i samo nakon dvije, tri sekunde ga je odgurnuo, nije mu bilo ni u primisli da ga ozljedi, a kamoli da ga ubije.

4.1 Temeljem čl. 435. st. 2. ZKP/08, pročitan je i pregledan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika ZI pred policijskim službenicima s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list 26-30 spisa).

5. Oštećeni, ispitan kao svjedok ČI je naveo da su u sklopu građevinskih radova, koje je izveo Grad Dubrovnik, sudjelovali i građani, kao asistenti. Dio tih građevinskih zahvata je bio izveden 23. kolovoza 2023. godine. Riječ je bilo o jednoj dionici pješačkog dijela. Iz nekog razloga, medijima je bio zanimljiv baš taj događaj. Dan ili dva kasnije ga je nazvala jedna novinarka iz HTV-a. Dogovorili su se za 26. kolovoza, ujutro. Od strane HTV-a su bili kamerman i još jedna novinarka, ne zna kako se zvala. Ona je njega nešto pitala, on je odgovarao, mijenjali su pozicije, dio kadrova je bio odrađen kod klupe, blizu restorana Levanat, a dio na dijelu tarace pokraj Vile Ellite. Ne zna koliko je to trajalo. Vidio ja da je kamerman ostao na svom mjestu, novinarka je pošla popit kavu, on je isto ostao neko vrijeme, dok ga nije uočio okrivljenik, kojega je upoznao te iste godine, mjesec dana prije ovog događaja. Iz nepoznatog njemu razloga, sjurio se gore, gdje se je on nalazio, a nalazio se gdje je klupa, kod F, udaljen od kamere možda 10 metara. Trčao je prema njemu, nešto je rekao u tom momentu, i dan danas mu nije jasno zašto se nije odmaknuo nazad i ništa se ovo ne bi dogodilo. Ali je, kako je on (optuženik) išao prema gore, skočio sa ovog zida, računao da je dole VI, kamera, i da je i to dovoljno da ne bude ništa, jer je tu kamera. Poslije mu je sinulo da je to zapravo bila taktika, da ga se napadne pred kamerama, da se on brani i kako bi režimski HTV prikazao da je ČI nekoga napao. Optuženik je govorio prema njemu da će ga ubiti, ščepao ga iza leđa, uhvatio ga u zahvat kravata i dalje nastavio s nekim svojim izjavama, među kojima je bila i – ubiti, uhvatio ga je za vrat, držao neko vrijeme, on je bio potpuno pasivan, nije to bilo dovoljno, priključio se još neki čovjek, pa su ga dvojica tada istovremeno uhvatili, očekujući da ću se on ići braniti, to je jedini razlog zbog kojeg je bio potpuno pasivan. Nije davao značaj riječima da će ga ubiti, bio je koncentriran na situaciju u kojoj se nalazio, čuje riječi, ali se ne koncentrira da pamti svako slovo, ali je dao značaj hvatanju za vrat. Nije jednostavno da čovjek pamti svaku riječ, kada ga netko guši. Bio je uplašen, ustresen, ali su ga neki zvali i rekli da je bila reportaža, kasno popodne, na televiziji, zvala ga je i policija i nakon toga je i otišao u policiju i ispričao što se dogodilo. Posebno napominje da je zahvat kravatu napravio prvo optuženik, a nakon par trenutaka druga osoba. Kada je vidio da optuženik trči prema njemu, bio je na zemljanom tlu, kraj klupe.Na upit tužitelja, svjedok je izjavio da osim riječi "ubiti", ne može se sjetiti da li mu je optuženik uputio još neku riječ. Na upit branitelja optuženika, AI, svjedok je naveo da nije imao konflikt sa optuženikom, već sa vlasnikom kuće, ili nekim od njegovih sinova. Tog dana, 26. kolovoza, on je samo i jedino tu razgovarao sa novinarkom, čak nije razgovarao sa kamermanom.

5.1 S obzirom na nesuglasje u svom iskazu, koji je dao na glavnoj raspravi u odnosu na iskaz koji je dao kod Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, dana 27. listopada 2023. godine (list spisa 70-72), koji je pročitan, kada je ovaj svjedok iskazao da mu je optuženik inkriminirane zgode uputio i riječi „Satrat ću te „ što je ponovio više puta, te da mu je iz ruke istrgnuo mobitel koji mu je vratio na način da ga je bacio na zemljano proširenje sa udaljenosti od dva metra, svjedok je izjavio da je zaboravio točne riječi koje mu je optuženik uputio i sve je istina kako je tada naveo. Ne postoji nikakva razlika između njegovog iskaza na glavnoj raspravi i iskaza, koji je dao kod policije, tada mu je bilo sve svježije, a vezano za mobitel nije zaboravio, ali nije uzeo za potrebnim da na glavnoj raspravi i o tome iskazuje.

6. Svjedok VI je u svom iskazu naveo da je to bio radni dan. Došao je tamo i snimio je taj nemili događaj, što se dogodio. Na snimci se vidi sve. Na upit branitelja optuženika AI, svjedok je naveo da je prije snimke čuo kako gospodin ČI stalno spominje ime optuženika, njegovo mišljenje je bilo kao da ga provocira, nije to baš bilo iznenada.

7. U svom iskazu svjedok DI je naveo da zna zašto je pozvan. Na upit branitelja optuženika AI, svjedok je naveo da ga je u proljeće 2023. godine ČI napao fizički, prijetio mu je smrću, podignuta je kaznena prijava. U to vrijeme bio je recepcionar hotela. ČI je vršio rušenje zidova i betoniranje na svoju ruku, o čemu je obaviješten inspektor Č. Nije mu ništa poznato o ponašanju ČI prema ZI u to vrijeme. Poznaje ZI i on ne bi nikome naudio.

8. U svom iskazu svjedok II navodi da mu je poznato zašto je pozvan. Na upit branitelja optuženika AI svjedok je naveo da se u kolovozu 2023. godine, u jutarnjim satima, nalazio u Hotelu Neptun, u Dubrovniku, gdje je radio kao vratar. Pozvan je na službeni mobitel od strane vlasnika Vile Ellite, ali nije siguran je li to bio baš on, da dođe kraj vile T, da ČI pravi neke probleme. Kada je došao tamo, ČI ga je napao govoreći što će on tu, što nije s druge strane ograde. Uperio je u njega svoj mobitel govoreći „ovo vam je četnik zaštitarske organizacije Eurolex!“. Tada je ZI prvi put upoznao. Tu je bio i kamerman i čim bi kamerman spustio kameru, ČI bi svašta govorio, a čim bi počeli snimati, on bi se smirio i ništa ne bi govorio. Počeo je vrijeđati i vrtlare, počeo je spominjati i I imenom i prezimenom, na što mu je V rekao „Nemoj mene spominjati“, ČI je V nešto opsovao i onda je V potrčao za njim i počeli su se hrvat. Kada je V vidio da kamerman snima, opsovao je govoreći mu da ne snima. On je stajao između njih da ih rastavi i tada je rekao ČI „Da ti nije mene, dobio bi degenek.“, na što je on odgovorio „To mi je i cilj“. Takvo ponašanje ČI je trajalo možda nekih sat vremena, možda i više. Nakon što je razdvojio ČI i ZI, ČI je opet nasrtao, valjda jer nije taj svoj cilj ostvario, nakon čega je on stao između njih.

9. Pregledom DVD snimke reportaže Hrvatske radio televizije, koja je nastala dana 26. kolovoza 2023. godine u neposrednoj blizini Vile Ellite, na adresi [adresa] u [adresa], na istoj je vidljivo kako ČI polako silazi vrtom, dok za njim žurnim korakom dolazi ZI vičući dva puta riječima „Satrat ću te! Satrat ću te!“. Potom ZI sa leđa objema rukama gura ČI te viče istom „Šta oćeš“. Potom, ZI, objema rukama hvata ČI u tzv. zahvat „kravata“ i stiska ČI oko vrata, uslijed čega se naslanjaju na zid od vrta, koji se nalazi u neposrednoj blizini. Dok drži ČI, ZI mu govori „

Šta hoćeš? Hoćeš da te ubijem“, a potom se obraća kamermanu HRT-a govoreći mu „Nemoj snimati.“

10. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, sud smatra utvrđenim da je optuženik ZI počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

10.1 U postupku nije sporno da se događaj odvio u [adresa] u [adresa], gdje su se susreli optuženik ZI i oštećeni ČI, da je konkretni događaj i snimljem od strane Hrvatske radiotelevizije, koja je snimala reportažu vezano za građevinske radove, koji su obavljani uz asistenciju građana, i kojim radovima se oslobađao prolaz ispred Ville Elite, koja posluje u sklopu hotela, čiji je zaposlenik optuženik ZI. Isto tako nije sporno da je inkriminirane zgode optuženik ZI, došao do oštećenika ČI, prethodno vičući u dva navrata prema njemu da će ga satrati, a potom ga je i fizički napao primjenjujući zahvat kravata, stiskao ga za vrat i dok ga je držao u tom položaju upućivao mu je riječi „Hoćeš da te ubijem“, a što je sve vidljivo iz snimke reportaže Hrvatske radiotelevizije koja je priložena spisu.

10.2 Optuženik EI u svojoj obrani u biti i ne poriče da je postupao na način kako mu se to stavlja na teret, pravdajući svoje postupanje dugotrajnim provokacijama od strane oštećenika prema njemu, ističući da mu nije bio cilj prestrašiti oštećenika, samo je ljudski u jednom trenutku „pukao“, jer se to skupljalo mjesecima, godinama, da mu je oštećenik zabranjivao prolaz, koji se nalazi u okviru hotelskog prostora, da to nije bila prijetnja, već pitanje „Šta hoćeš više od mene? Hoćeš da te ubijem?“, da ga je uhvatio za vrat, to je trajalo 2-3 sekunde i onda ga je odgurnuo, da mu nije bilo ni u primisli da ga ozljedi, a kamoli ubije. Obranu optuženika u dijelu kada navodi da mu nije bio cilj prestrašiti oštećenika, kao i da se nije radilo o prijetnji, jer mu je samo postavio pitanje „Šta hoćeš više od mene? Hoćeš da te ubijem?“, sud cijeni neosnovanom i usmjerenom ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti optuženika.

10.3 Da je optuženik počinio kazneno djelo, koje mu se optužnicom stavlja na teret, proizlazi u prvom redu iz iskaza oštećenika ispitanog kao svjedoka ČI, koji je jasno i detaljno opisao inkriminirani događaj kada mu je optuženik prijetio, i čijem iskazu je ovaj sud poklonio vjeru, cijeneći da isti nema nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti, tim više što isti inkriminirani događaj nije prijavio policiji, već je po pozivu policije pristupio u policijsku postaju i dao svoj iskaz, a za vrijeme njegovog događanja snimana je reportaža Hrvatske radiotelevizije, iz koje je jasno i nedvojbeno utvđeno da je optuženik postupao upravo na način kako mu se to stavlja na teret optužnicom, odnosno da je prijetio oštećenom da će ga satrati, trčeći došao do njega, odgurnuo ga, uhvatio u zahvat tkz.“kravata“ i pitao hoće li ga ubiti. Dakle, i iz iskaza oštećenog proizlazi da ga je optuženik sa leđa uhvatio u zahvat „kravata“, nastavio sa svojim izjavama među kojima je bila i „ubiti“ uhvatio ga za vrat i držao neko vrijeme, a što je sve kod istoga izazvalo strah, što poglavito proizlazi iz njegovog iskaza na glavnoj raspravi, kada je naveo da je bio uplašen i ustresen. Za istaknuti je, da je svjedok oštećeni na glavnoj raspravi dijelom odstupio od svog iskaza koji je dao na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Policijske postaje Dubrovnik, a sve to u pogledu točnih riječi prijetnje koje je optuženik uputio konkretne zgode, tako da na glavnoj raspravi ne navodi da bi mu optuženik prijetio riječima da će ga satrati, spominjući samo riječi „ubiti“ te u dijelu vezano za oduzimanje mobitela od strane optuženika, a upitan na nesuglasje navodi da je zaboravio točne riječi koje mu je optuženik uputio i da je sve istina kako je tada naveo kod policije, da ne postoji nikakva razlika između njegovog iskaza na glavnoj raspravi i iskaza, koji je dao kod policije i tada mu je bilo sve svježije, a događanja vezano za mobitel nije zaboravio, ali nije uzeo za potrebnim da na glavnoj raspravi i o tome iskazuje. Kada se uzme u obzir da je od prethodnog ispitivanja oštećenika kao svjedoka, kod Policijske postaje u Dubrovniku pa do glavne rasprave protekao određeni vremenski period to nije neživotno i nelogično da se optuženik nije mogao do u detalje sjetiti svih riječi koje mu je optuženik uputio inkriminirane zgode, međutim za istaći je, da nije odstupio od bitnih utvrđenja odnosno činjenice da mu je optuženik prijetio spominjući pri tom riječi ubiti, za koje vrijeme ga je fizički napao i držao u zahvatu tzv. „kravata“, gušeći ga, dok iz reportaže Hrvatske radiotelevizije nedvojbeno proizlazi da je optuženik prijetio oštećenom da će ga satrati, fizički ga napao, počeo ga gušiti i govoriti hoćeš da te ubijem, a sa svojim ponašanjem je prestao tek kada je shvatio kako je cijeli taj događaj snimljen.

10.4 Dakle, cijeneći okolnosti da je od ispitivanja ovog svjedoka pa do glavne rasprave proteklo određeno vrijeme, činjenica što se ovaj svjedok nije mogao sjetiti svih detalja inkriminiranog događaja i svih izgovorenih riječi, nije bila od utjecaja na kaznenopravnu odgovornost optuženika, budući da je ovaj svjedok prilikom ispitivanja kod policije imao jasnija i detaljnija opažanja o inkriminiranom događaju, radi čega je ovaj sud prihvatio njegov iskaz.

10.5 Iskazu svjedoka VI sud je poklonio vjeru tim više što je inkriminirani događaj isti snimio kao kamerman, prilikom reportaže Hrvatske radiotelevizije. Navodi njegovog iskaza da je prije snimke čuo kako oštećenik stalno spominje ime optuženika, ističući da je njegovo mišljenje bilo kao da ga provocira, nije razlog koji bi optuženika ekskulpirao od kaznenopravne odgovornosti, pa čak i u slučaju da je oštećeni spominjao ime optuženika to zasigurno nije razlog, koji bi opravdavao njegovo ponašanje koje je nakon toga slijedilo, odnosno upućivanje prijetnji praćeno fizičkim napadom na oštećenog.

10.6 Na iskazu svjedoka DI sud nije mogao crpiti neka bitna utvrđenja, jer isti nema saznanja o inkriminiranom događaju.

10.7 Iskazu ispitanog svjedoka II sud nije poklonio vjeru smatrajući da isti svojim iskazom želi poboljšati procesnu poziciju optuženika, tim više što su radne kolege, zaposlenici kod istog poslodavca, a osim toga posebno je za istaći da navode iskaza ovoga svjedoka demantira snimka reportaže HRT-a koja je priložena u spisu i iz koje jasno proizlazi na koji način je optuženik postupao inkriminirane zgode.

11. Činjenica da je optuženik kritične zgode, oštećeniku ČI uputio riječi da će ga satrati, odgurnuo ga, uhvatio ga u zahvat “kravata“ gušeći ga, i uputio riječi „Hoćeš da te ubijem?“a sve to za vrijeme dok kamerman Hrvatske radiotelevizije inkriminirani događaj i snima, ukazuje na to da je postupao u nakani da kod oštećenika izazove osjećaj straha i prepasti. Da bi neka prijetnja bila ozbiljna, nije potrebno da osoba koja upućuje prijeteće riječi ima namjeru iste i izvršiti, već je dovoljno da su upućene riječi objektivno podobne kod osobe kojoj su upućene izazvati osjećaj straha, prepasti i uznemirenosti, a naprijed navedene riječi, da će ga satrati koje upućuje u dva navrata, uz istovremeni fizički napad na oštećenika, kojega guši oko vrata,i pita hoće li ga ubiti to jesu, te je upućujući te riječi optuženik očito postupao u nakani ustrašivanja i uznemiravanja oštećenika, a te su riječi i postupci optuženika opisani izrekom ove presude kod oštećenika izazvale osjećaj straha i osobne ugroženosti, slijedom čega su optuženikovim postupanjem opisanim izrekom ove presude ostvarena sva obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11. Pitanje ubrojivosti optuženika se nije ukazivalo spornim tijekom postupka, a optuženik je, kao i svaka prosječna osoba, bio svjestan značenja svojih prijetećih riječi i svjestan da izgovaranjem tih riječi da će ga satrati, uz fizički napad na oštećenog, i istodobnog izgovaranja riječ „Hoćeš li da te ubijem“, jasno stavlja u izgled da će mu nauditi, te je i išao za tim da ga ozbiljno ustraši za njegov život.

12. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne optuženiku, sud je optuženika, za kaznena djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, a temeljem odredbe čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine. Sud smatra kako će se na ovaj način izricanjem kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine na optuženika dovoljno utjecati da se ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela, da će se utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, pri čemu je kao olakotna okolnost optuženiku cijenjena dosadašnja kaznena neosuđivanost, dok otegotne okolnosti nisu nađene.

12.1 Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku ZI se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru i to od dana 28. kolovoza 2023. godine u 08:35 sati do dana 29. kolovoza 2023. godine, a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

13. Na temelju odredbe čl. 73. KZ/11, optuženiku ZI se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1960., s prebivalištem u [adresa], kojem se ne smije približiti na udaljenost ispod 100 (sto) metara, a koja mjera, temeljem odredbe čl. 73. st. 2. KZ/11, ima trajati 2 (dvije) godine, radi postojanja opasnosti da bi počinitelj prema oštećeniku mogao ponovno počiniti kazneno djelo.

13.1 Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju st. 1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz st. 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

14. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela sud je ispustio riječi „više“ i „Ubit ću te“. Naime, iako oštećenik u svom iskazu navodi da mu je optuženik govorio riječi „Ubit ću te“, imajući u vidu da se inkriminirani događaj zbio za vrijeme snimanja reportaže Hrvatske radiotelevizije, te da je taj cijeli događaj i snimljen, a kako je to i navedeno u činjeničnom opisu optužnice, te poglavito što iz snimke reportaže proizlazi da je optuženik dva puta rekao oštećenom da će ga satrati, odgurnuo ga, uhvatio u zahvat „kravata“ i počeo gušiti i govoriti „ Hoćeš da te ubijem“, a što je u činjeničnom opisu izreke presude i naznačeno, te su ispuštene naprijed navedene riječi, smatrajući da ovakvim zahvatom suda u činjenični opis optužbe, ista nije prekoračena, a nije došlo ni do povrede objektivnog identiteta optužbe, već je ista samo precizirana.

15. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, s obzirom na to da je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku, odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura, kao i troškovi svjedoka II u iznosu od 56,00 eura padaju na teret optuženika, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, vodilo se računa o duljini trajanja i složenosti postupka, kao i o imovnom stanju optuženika.

U Dubrovniku, 15. srpnja 2025. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste, putem ovog suda za Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO Dubrovnik na broj KO-DO-319/2023

- optuženiku ZI,

- branitelju optuženika AI, odvjetniku iz [adresa],

- oštećeniku ČI.