REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

Broj: Pp-13564/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih VICTA d.o.o. i ĐN, zastupanih po braniteljima iz Odvjetničkog društva Matić & Poljak iz Splita, zbog prekršaja iz članka 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena (Narodne novine 73/97, 128/99 i 66/01, dalje u tekstu: Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena/97) i dr., po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača (dalje: Državni inspektorat), KLASA: 336-02/23-01/9831, URBROJ: 443-02-03-01-23-8 od 2. studenog 2023., nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti drugookrivljenika i branitelja te u odsutnosti predstavnika prvookrivljenika i ovlaštenog tužitelja, istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon)

prvookrivljenik:  VICTA d.o.o. za trgovinu, export-import, OIB: 63467075102,  sa  sjedištem  u [adresa], kao pravna osoba, prekršajno

kažnjavana

drugookrivljenik: ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i S, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  VSS,  po  zanimanju  dipl.  ekonomist, zaposlen, mj. primanja cca 1.600,00 eura, dobrog imovnog stanja, oženjen, otac jednog djeteta,  državljanin  Republike  Hrvatske, prekršajno kažnjavan

o s l o b a đ a j u  s e  o p t u ž b e

1) da bi u razdoblju od 18. rujna 2023. do 28. rujna 2023. u prodajnom objektu u Splitu, na adresi [adresa] koji posluje u sastavu prvookrivljene pravne osobe, zaračunavali maloprodajnu cijenu proizvoda ĐNA, šifra 2622; br.:10092957 u iznosu od 9,99 €/kg, a koja cijena je za 3,50 €/kg viša od najviše propisane Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda u trgovini na malo ("Narodne novine" br. 107/23., dalje u tekstu Odluka), prema kojoj najviša maloprodajna cijena polutvrdog sira Gouda za narezivanje ne smije prelaziti cijenu od 6,49 €/kg, pa su s obzirom da su u navedenom periodu prodali ukupno 11,89 kg Sira Paladin Gauda, šifra 2622; br.: 10092957, zaračunali ukupni iznos od 41,62 € iznad iznosa koji je propisan Odlukom,

dakle, prvookrivljenik kao pravna a drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi zaračunali cijene iznad propisanih cijena,

2) da bi da bi u razdoblju od 18. rujna 2023. do 28. rujna 2023. u prodajnom objektu u Splitu, na adresi [adresa] koji posluje u sastavu prvookrivljene pravne osobe, pri pozivu na kupnju odnosno prilikom izlaganja prodaji, odnosno prilikom isticanja cijena i prodaje u prodavaonici koristili nepoštenu, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu, navodeći pri pozivu na kupnju netočne informacije o maloprodajnoj cijeni proizvoda ĐNA, šifra 2622; br.:10092957 za koju je istaknuo cijenu 9,99 €/kg, iako su znali ili trebali znati da najviša maloprodajna cijena polutvrdog sira Gauda za narezivanje prilikom izlaganja prodaji sukladno Odluci ne smije prelaziti cijenu od 6,49 €/kg, dakle pri pozivu na kupnju odnosno izlaganju i prodaji proizvoda po višoj cijeni od najviše dozvoljene maloprodajne cijene prema Odluci zavarali su prosječnog potrošača o maloprodajnoj cijeni Sira Paladin Gauda, šifra 2622; br.:10092957, te su navodili potrošače ili je vjerojatno da će ih navesti da donese odluku o kupnji, a koja se odnosi na to hoće li i po kojoj cijeni kupiti taj proizvod bez obzira je li se potrošač odlučio djelovati kupnjom tog proizvoda ili se suzdržati od djelovanja odnosno odustati od kupnje zbog netočnih informacija o cijeni tog proizvoda,

dakle, prvookrivljenik kao trgovac – pravna osoba, a drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi koristili se praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača,

čime bi pod točkom 1) počinili prekršaj opisan u članku 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena, kažnjiv po članku 14. stavcima 1. i 2. istog Zakona te pod točkom 2) prekršaj opisan u člancima 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22 i 59/23, dalje u tekstu: Zakona o zaštiti potrošača), kažnjiv po članku 149. stavku 1. točki 49. i stavku 2. istog Zakona.

Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi vođenja ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat podnio je pod gore navedenom poslovnom oznakom optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu, sud je na temelju članka 167. stavka 3. i članka 114. stavka 9. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanog predstavnika prvookrivljenika, s obzirom na to da je isti u spis dostavio pisanu obranu, a ujedno je na raspravi njegove interese zastupao izabrani branitelj. Sud je stoga ocijenio kako su prava obrane adekvatno osigurana i da neposredno ispitivanje predstavnika prvookrivljene osobe nije nužno za utvrđenje činjeničnog stanja te neće utjecati na pravilnost i zakonitost presude.

2.1. Jednako tako, na temelju članka 167. stavka 5. Prekršajnog zakona glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je također uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.

3. Očitujući se o optužnom aktu pred sudom, drugookrivljeni ĐN je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavljaju na teret. U svojoj obrani je naveo kako ostaje u cijelosti kod svoje pisane obrane te dodatno ističe kako ni na koji način nije došlo do zavaravajuće poslovne prakse, odnosno nije se utjecalo na potrošački odabir, s obzirom da je kupcima na raspolaganju bilo više različitih proizvoda sira Gauda koji su zadovoljavali kriterije propisane cijene. Pojašnjava da bi u slučaju da je sporni prehrambeni proizvod prodavan po ograničenoj cijeni njegovo društvo poslovalo s gubitkom, odnosno došlo bi do negativne marže, s obzirom na to da je nabavna cijena proizvoda 6,15 eura + PDV što ukupno iznosi 7,40 eura, a time bi riskirali značajno veću prekršajnu odgovornost, jer bi to bilo u suprotnosti sa Zakonom o trgovini i Zakonom o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom. Drugim riječima, u takvoj situaciji da su se odlučili na manje zlo, ali su nastojali sanirati posljedice pa je tako okrivljeno trgovačko društvo doniralo spornoga sira u vrijednosti od 400,00 eura, dok je inspektor izračunao ukupni iznos koristi od svega 41,62 eura. Na kraju je naglasio kako je posljedica ovakvog propisa da se bilo koji skuplji ili luksuzniji proizvod uopće ne može prodavati, jer zbog ograničenja cijene prodavatelj bi uvijek bio u gubitku.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je pisana obrana okrivljenika od 8. srpnja 2025., zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 17. listopada 2023. i e-mail pošiljatelja zaposlenice prvookrivljenika SN primatelja inspektora DN od 8. listopada 2023. s prilozima te je na koncu izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za okrivljenike.

4.1. U zajedničkoj pisanoj obrani okrivljenici u bitnom navode kako je Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena/97 prestao važiti 8. ožujka 2025., kada je stupio na snagu novi Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena (Narodne novine 40/2025, dalje: Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena/25). Iz tog razloga smatraju da je ovlašteni tužitelj podnošenjem optužnog akta prekršio načelo zakonitosti i načelo primjene blažeg propisa te predlažu sudu odbiti optužnih prijedlog, jer postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon. Nadalje ističu kako su u vrijeme počinjenja djela bili na snazi Zakon o trgovini i Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom koji su izričito propisivali da se nepoštenom trgovačkom praksom smatra prodaja robe u maloprodajnoj cijeni nižoj od nabavne cijene s porezom na dodanu vrijednost. Istovremeno da Odluka o izravnim mjerama kontrole cijena koja je bila na snazi nije sadržavala izričite odredbe prema kojem propisu treba postupati, s obzirom da su isti u koliziji. Stoga smatraju da su okrivljenici bili u zabludi u pogledu primjene pravnih propisa odnosno protupravnosti svog postupanja, što isključuje krivnju.

4.2. Iz fakture izdavatelja VIOLETA d.o.o. primatelja VICTA d.o.o. broj PR23111477 od 13. rujna 2023. te primke trgovca VICTA d.o.o. broj 301346553 od 14. rujna 2023. koji su dostavljeni uz pisanu obranu, proizlazi kako je nabavna cijena spornog proizvoda „Sir Paladin gauda“ bila 6,15 €/kg, što računajući porez na dodanu vrijednost iznosi 7,69 €/kg.

4.3. Uvidom u odluku o doniranju proizvoda od 29. rujna 2023., koja se pak nalazi u privitku zapisnika o inspekcijskom nadzoru, utvrđeno je kako je VICTA d.o.o. odlukom uprave društva donirala sir "Gauda Paladin" u vrijednosti od ukupno 400,00 eura za potrebe konzumacije korisnika "Reto Centra".

4.4. Zamjenica branitelja je u završnom govoru izjavila kako ostaje u cijelosti kod pisane obrane i iskaza zakonskog zastupnika okrivljene pravne osobe te predlaže da sud u cijelosti donese odbijajuću presudu sukladno odredbama Prekršajnog zakona a podredno oslobađajuću presudu kojom će okrivljenika osloboditi od kazne.

5. Na temelju ovako provedenog postupka, sud je utvrdio da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršaju.

6. Odredbom članka 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.

6.1. Odredbom članka 34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je sljedeće: (1) Poslovna praksa je nepoštena:

- ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje

- ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.

(4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:

- zavaravajuća poslovna praksa i

- agresivna poslovna praksa.

6.2. Odredbom članka 35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

(2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:

1. postojanje ili priroda proizvoda

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

(3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:

1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja 3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.

6.3. Sukladno članku 6. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. (dalje u tekstu: Direktiva) poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

6.4. Odredbom članka 38. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

6.5. Odredbom članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača propisano je kako će se, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, voditi računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

6.6. Odredbom članka 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena/97 određeno je kako su mjere izravne kontrole cijena:

- određivanje najviše razine cijena,

- snižavanje cijena na određenu razinu,

- prijava cjenika, odnosno tarifa prije njihove primjene

6.7. Člankom 14. stavkom 1. istog Zakona je pak propisano da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj pravna ili fizička osoba u iznosu peterostrukog do dvadesetorostrukog iznosa cijene zaračunate iznad propisanih cijena, dok je stavkom 2. određeno kako će se za radnje iz stavka 1. kazniti za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 3.000 do 15.000 kuna.

6.8. Konačno, odredbom članka 64. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini (Narodne novine br. 87/08, 96/08, 116/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20 i 33/23) propisano je kako se nepoštenim trgovanjem u smislu ovoga Zakona smatra osobito prodaja robe ispod njezine nabavne cijene s porezom na dodanu vrijednost. Odredbom članka 70. stavka 1. Novčanom kaznom od 660,00 do 39.810,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 530,00 do 9290,00 eura odgovorna osoba u pravnoj osobi kao i fizička osoba ako obavlja djelatnost trgovine na nepošten način (članak 64.).

7. Prije svega treba istaknuti kako je pogrešno stajalište obrane da je djelo opisano u članku 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena/97, kažnjivo po članku 14. stavku 1. i 2. istog Zakona, stupanjem na snagu novog Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena/25 prestalo biti prekršaj. Naime, navedena norma ima pravni kontinuitet u odredbama članka 9. stavka 5., odnosno članka 20. stavka 1. podstavka 6. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena/25 koje obuhvaćaju isto protupravno ponašanje, dakle nepridržavanje trgovca propisanih cijena. Međutim, sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju se prema okrivljenicima primjenjuje propis koji je bio na snazi kada je prekršaj počinjen, jer je sadržavao blaže sankcije.

7.1. S druge strane, obrana opravdano ukazuje na postojanje proturječnog propisa u odredbi članka 64. Zakona o trgovini, kažnjivog po članku 70. istog Zakona, a koji zabranjuje prodaju robe ispod njezine nabavne cijene s porezom na dodanu vrijednost i koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj navodno počinjen. Iz pribavljene poslovne dokumentacije je vidljivo kako je nabavna cijena spornog sira s porezom na dodanu vrijednost iznosila 7,69 €/kg, što bi značilo da je cijena propisana Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 6,49 €/kg doista bila manja od nabavne cijene.

7.2. U takvoj situaciji, gdje postoji kolizija između kogentnih normi koje reguliraju obveze trgovca, odnosno u konkretnom slučaju jedna propisuje cijenu proizvoda ispod određene granice, a druga ga de facto obvezuje na isticanje veće cijene; ovaj sud smatra kako je na strani okrivljenika isključena protupravnost. Naime, iako su se u njihovom postupanju ostvarila obilježja utuženog prekršaja, od okrivljenika se nije moglo zahtijevati drugačije ponašanje, jer bi u protivnom kršili drugu izričitu zakonsku obvezu. Stoga, iako je njihova radnja formalno obuhvaćena opisom prekršajnog djela, ona ipak nije nezakonita, jer je dopuštena, štoviše naređena drugim propisom, koji također sadržava (uzgred rečeno strože) sankcije u slučaju nepridržavanja. Prema mišljenju suda ovo predstavlja okolnost koja isključuje protupravnost.

7.3. Iz tog razloga djelo pod točkom 1) izreke presude ne predstavlja prekršaj pa je okrivljenike u tom dijelu na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona trebalo osloboditi optužbe; a ne „donijeti odbijajuću presudu“, kako to opetovano ističe obrana, a koja odluka se u pravilu donosi iz razloga procesne prirode.

8. Što se pak tiče djela pod točkom 2), analizirajući odredbe članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača te relevantne odredbe Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. (dalje: Direktiva) koje propisuju što podrazumijeva nepoštenu, to jest zavaravajuću i agresivnu poslovnu praksu; ponašanje okrivljenika koje je izloženo u činjeničnom opisu ne može se podvesti ni pod jedan od modaliteta izvršenja prekršajnog djela.

8.1. Prema gore citiranim propisima poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u članku 35. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

8.2. Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja okolnosti; uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem u znatnoj mjeri narušava ili je vjerojatno da će u znatnoj mjeri narušiti slobodu izbora prosječnog potrošača odnosno njegovo postupanje u vezi s proizvodom, te ga na taj način navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.

8.3. Nasuprot tome, iz činjeničnog opisa proizlazi da su sporne cijene sira bile jasno i nedvosmisleno istaknute, zbog čega je svaki potrošač mogao usporediti cijene navedenog proizvoda s cijenama istih i sličnih proizvoda u drugim prodajnim objektima te slobodno donijeti odluku o kupnji mliječnih proizvoda u toj ili nekoj drugoj trgovini, gdje se eventualno prodaju po nižim cijenama. Drugim riječima, poslovna praksa koja se opisuje u optužnom aktu ne sadrži elemente dovođenja u zabludu potrošača ili pak njihovog uznemiravanja, prisile ili drugog oblika agresivne poslovne prakse, sve u smislu citiranih odredbi Zakona i Direktive. Dodatno se ističe kako za ostvarivanje obilježja djela nije dovoljno samo navesti da su okrivljenici „koristili nepoštenu odnosno zavaravajuću poslovnu praksu“, već te radnje moraju biti adekvatno konkretizirane. Međutim, radnja koje se izričito navodi u činjeničnom opisu, dakle isticanje cijene koja nije u skladu s podzakonskim propisom izvršne vlasti; iz naprijed navedenih razloga ne može se smatrati nepoštenom, to jest zavaravajućom ili agresivnom poslovnom praksom.

9. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da u činjeničnom opisu izvršenja prekršaja nisu navedene odlučne činjenice koje čine činjenični supstrat zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse opisane u Zakonu o zaštiti potrošača odnosno Direktivi. Stoga je okrivljenike i u tom dijelu oslobodio optužbe na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona te je odlučio kao u izreci.

10. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa kako je vođenje postupka rezultiralo oslobađanjem od optužbe, troškovi vođenja postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Split, 10. srpnja 2025.

Zapisničar

Sudac

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi u pisanoj formi putem ovog Suda, u dva ista primjerka.

Dostaviti: okrivljenicima, branitelju, tužitelju, u spis