Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić, u pravnoj stvari tužiteljice:
KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Brljačiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika: 1. CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, tuženika CN i zamjenice punomoćnika tuženice NN, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 10. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se I-tuženiku CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.838,09 EUR (slovima: devet tisuća osamsto trideset osam eura i devet centi) uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do konačne isplate, koje teku na pojedine iznose po stopi koja se određuje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznose kako slijedi:
- na iznos od 99,51 EUR-a počev od 01. prosinca 2012. godine pa do isplate, Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
- na iznos od 100,75 EUR-a kuna počev od 01. siječnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,75 EUR-a počev od 01. veljače 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,75 EUR-a počev od 01. ožujka 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,28 EUR-a počev od 01. travnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,28 EUR-a počev od 01. svibnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,28 EUR-a počev od 01. lipnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,95 EUR-a počev od 01. srpnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,95 EUR-a počev od 01. kolovoza 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,95 EUR-a počev od 01. rujna 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,22 EUR-a počev od 01. listopada 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,22 EUR-a počev od 01. studenoga 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,22 EUR-a počev od 01. prosinca 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,39 EUR-a počev od 01. siječnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,39 EUR-a počev od 01. veljače 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,39 EUR-a počev od 01. ožujka 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,78 EUR-a počev od 01. travnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,78 EUR-a počev od 01. svibnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,78 EUR-a počev od 01. lipnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,85 EUR-a počev od 01. srpnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,85 EUR-a počev od 01. kolovoza 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,85 EUR-a počev od 01. rujna 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,96 EUR-a počev od 01. listopada 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,96 EUR-a počev od 01. studenoga 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,96 EUR-a počev od 01. prosinca 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,24 EUR-a počev od 01. siječnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,24 EUR-a počev od 01. veljače 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,24 EUR-a počev od 01. ožujka 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 93,83 EUR-a počev od 01. travnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 93,83 EUR-a počev od 01. svibnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 93,83 EUR-a počev od 01. lipnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,30 EUR-a počev od 01. srpnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,30 EUR-a počev od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,30 EUR-a počev od 01. rujna 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,77 EUR-a počev od 01. listopada 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,77 EUR-a počev od 01. studenoga 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,77 EUR-a počev od 01. prosinca 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,97 EUR-a počev od 01. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,97 EUR-a počev od 01. veljače 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,97 EUR-a počev od 01. ožujka 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,60 EUR-a počev od 01. travnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,60 EUR-a počev od 01. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,60 EUR-a počev od 01. lipnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,00 EUR-a počev od 01. srpnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,00 EUR-a počev od 01. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,00 EUR-a počev od 01. rujna 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,61 EUR-a počev od 01. listopada 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,61 EUR-a počev od 01. studenoga 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,61 EUR-a počev od 01. prosinca 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,43 EUR-a počev od 01. siječnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,43 EUR-a počev od 01. veljače 2017. godine pa do isplate, Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
- na iznos od 97,43 EUR-a počev od 01. ožujka 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,56 EUR-a počev od 01. travnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,56 EUR-a počev od 01. svibnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,56 EUR-a počev od 01. lipnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,49 EUR-a počev od 01. srpnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,49 EUR-a počev od 01. kolovoza 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,49 EUR-a počev od 01. rujna 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 103,55 EUR-a počev od 01. listopada 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 103,55 EUR-a počev od 01. studenoga 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 103,55 EUR-a počev od 01. prosinca 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,33 EUR-a počev od 01. siječnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,33 EUR-a počev od 01. veljače 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,33 EUR-a počev od 01. ožujka 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 104,18 EUR-a počev od 01. travnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 104,18 EUR-a počev od 01. svibnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 104,18 EUR-a počev od 01. lipnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 106,91 EUR-a počev od 01. srpnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 106,91 EUR-a počev od 01. kolovoza 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 106,91 EUR-a počev od 01. rujna 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,15 EUR-a počev od 01. listopada 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,15 EUR-a počev od 01. studenoga 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,15 EUR-a počev od 01. prosinca 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,08 EUR-a počev od 01. siječnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,08 EUR-a počev od 01. veljače 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,08 EUR-a počev od 01. ožujka 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,62 EUR-a počev od 01. travnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,62 EUR-a počev od 01. svibnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,62 EUR-a počev od 01. lipnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 112,49 EUR-a počev od 01. srpnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 112,49 EUR-a počev od 01. kolovoza 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 112,49 EUR-a počev od 01. rujna 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,68 EUR-a počev od 01. listopada 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,68 EUR-a počev od 01. studenoga 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,68 EUR-a počev od 01. prosinca 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 119,48 EUR-a počev od 01. siječnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 119,48 EUR-a počev od 01. veljače 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 119,48 EUR-a počev od 01. ožujka 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,35 EUR-a počev od 01. travnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,35 EUR-a počev od 01. svibnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,35 EUR-a počev od 01. lipnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,93 EUR-a počev od 01. srpnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,93 EUR-a počev od 01. kolovoza 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,93 EUR-a počev od 01. rujna 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 121,60 EUR-a počev od 01. listopada 2020. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se II-tuženoj NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.754,09 EUR (slovima: devet tisuća sedamsto pedeset četiri eura i devet centi), uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do konačne isplate, koje teku na pojedine iznose po stopi koja se određuje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznose kako slijedi:
- na iznos od 15,51 EUR-a počev od 01. prosinca 2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,75 EUR-a kuna počev od 01. siječnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,75 EUR-a počev od 01. veljače 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,75 EUR-a počev od 01. ožujka 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,28 EUR-a počev od 01. travnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,28 EUR-a počev od 01. svibnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,28 EUR-a počev od 01. lipnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,95 EUR-a počev od 01. srpnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,95 EUR-a počev od 01. kolovoza 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,95 EUR-a počev od 01. rujna 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,22 EUR-a počev od 01. listopada 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,22 EUR-a počev od 01. studenoga 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,22 EUR-a počev od 01. prosinca 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,39 EUR-a počev od 01. siječnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,39 EUR-a počev od 01. veljače 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,39 EUR-a počev od 01. ožujka 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,78 EUR-a počev od 01. travnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,78 EUR-a počev od 01. svibnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 99,78 EUR-a počev od 01. lipnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,85 EUR-a počev od 01. srpnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,85 EUR-a počev od 01. kolovoza 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,85 EUR-a počev od 01. rujna 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,96 EUR-a počev od 01. listopada 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,96 EUR-a počev od 01. studenoga 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,96 EUR-a počev od 01. prosinca 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,24 EUR-a počev od 01. siječnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,24 EUR-a počev od 01. veljače 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,24 EUR-a počev od 01. ožujka 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 93,83 EUR-a počev od 01. travnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 93,83 EUR-a počev od 01. svibnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 93,83 EUR-a počev od 01. lipnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,30 EUR-a počev od 01. srpnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,30 EUR-a počev od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,30 EUR-a počev od 01. rujna 2015. godine pa do isplate, Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
- na iznos od 95,77 EUR-a počev od 01. listopada 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,77 EUR-a počev od 01. studenoga 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,77 EUR-a počev od 01. prosinca 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,97 EUR-a počev od 01. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,97 EUR-a počev od 01. veljače 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,97 EUR-a počev od 01. ožujka 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,60 EUR-a počev od 01. travnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,60 EUR-a počev od 01. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,60 EUR-a počev od 01. lipnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,00 EUR-a počev od 01. srpnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,00 EUR-a počev od 01. kolovoza 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,00 EUR-a počev od 01. rujna 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,61 EUR-a počev od 01. listopada 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,61 EUR-a počev od 01. studenoga 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 96,61 EUR-a počev od 01. prosinca 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,43 EUR-a počev od 01. siječnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,43 EUR-a počev od 01. veljače 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,43 EUR-a počev od 01. ožujka 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,56 EUR-a počev od 01. travnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,56 EUR-a počev od 01. svibnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 101,56 EUR-a počev od 01. lipnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,49 EUR-a počev od 01. srpnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,49 EUR-a počev od 01. kolovoza 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,49 EUR-a počev od 01. rujna 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 103,55 EUR-a počev od 01. listopada 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 103,55 EUR-a počev od 01. studenoga 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 103,55 EUR-a počev od 01. prosinca 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,33 EUR-a počev od 01. siječnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,33 EUR-a počev od 01. veljače 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,33 EUR-a počev od 01. ožujka 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 104,18 EUR-a počev od 01. travnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 104,18 EUR-a počev od 01. svibnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 104,18 EUR-a počev od 01. lipnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 106,91 EUR-a počev od 01. srpnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 106,91 EUR-a počev od 01. kolovoza 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 106,91 EUR-a počev od 01. rujna 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,15 EUR-a počev od 01. listopada 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,15 EUR-a počev od 01. studenoga 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,15 EUR-a počev od 01. prosinca 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,08 EUR-a počev od 01. siječnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,08 EUR-a počev od 01. veljače 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,08 EUR-a počev od 01. ožujka 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,62 EUR-a počev od 01. travnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,62 EUR-a počev od 01. svibnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,62 EUR-a počev od 01. lipnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 112,49 EUR-a počev od 01. srpnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 112,49 EUR-a počev od 01. kolovoza 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 112,49 EUR-a počev od 01. rujna 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,68 EUR-a počev od 01. listopada 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,68 EUR-a počev od 01. studenoga 2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,68 EUR-a počev od 01. prosinca 2019. godine pa do isplate, Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
- na iznos od 119,48 EUR-a počev od 01. siječnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 119,48 EUR-a počev od 01. veljače 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 119,48 EUR-a počev od 01. ožujka 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,35 EUR-a počev od 01. travnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,35 EUR-a počev od 01. svibnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,35 EUR-a počev od 01. lipnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,93 EUR-a počev od 01. srpnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,93 EUR-a počev od 01. kolovoza 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,93 EUR-a počev od 01. rujna 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 121,60 EUR-a počev od 01. listopada 2020. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu povrh dosuđenih 9.754,09 EUR u odnosu na tuženicu NN, a do zatraženih 9.838,09 EUR, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku CN naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.623,23 EUR (slovima: dvije tisuće šesto dvadeset tri eura i dvadeset tri centa), dok se tuženici NN nalaže naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.623,23 EUR (slovima: dvije tisuće šesto dvadeset tri eura i dvadeset tri centa), s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na ovaj iznos od 10. srpnja 2025. godine do isplate po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice o d b i j a kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u podnesku od 12. svibnja 2025. godine, tužiteljica traži da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će tuženike obvezati na isplatu iznosa od po 9.838,09 EUR sa zateznom kamatom što na pojedine mjesečne iznose teče na način određen tužbenim zahtjevom od prvog u mjesecu za protekli mjesec, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i obvezati tuženike na naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate.
2. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica 6/20 idealnog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuće, dvorišta i garaže površine 566 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik CN upisan je kao suvlasnik u 9/20 dijela, a tuženica NN u 2/20 dijela vlasništva iste nekretnine. Opisuje da je riječ o kući na dvije etaže sa dva stana, prizemnim od 66,72 m2 i stanom na katu od 70,01 m2, te okućnicom koju čini dvorište s vrtom, ljetnom kuhinjom, drvarnicom i garažom na adresi [adresa] u [adresa]. Tužiteljica tvrdi da prizemni stan od srpnja 2006. godine, isključivo i besplatno koristi tuženik CN, a stan na katu koristi tuženica NN, dok okućnicu tuženici
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
koriste zajednički bez plaćanja tužiteljici ikakve naknade za korištenje njezinog suvlasničkog dijela. Navodi da je tuženike pisanim putem i usmeno pozivala da joj omoguće korištenje nekretnine sukladno njezinom suvlasničkom dijelu, što su tuženici uskratili, a upućuje da je radi istog pravnog pitanja, za drugo vremensko razdoblje, pred ovim sudom vodila i parnični postupak pod posl. br. P-2054/2016 gdje je tuženicima naloženo isplatiti joj naknadu za korištenje njezinog suvlasničkog dijela nekretnine. Tuženica opisuje da je od tuženika prije podnošenja tužbe tražila i plaćanje iznosa na ime korištenja nekretnine bez plaćanja zateznih kamata, no tuženici su se i na to oglušili. Zaključuje da je od studenog 2012. godine do podnošenja tužbe onemogućena u korištenju svog suvlasničkog dijela te da su se tuženici neosnovano obogatili za iznos naknade za korištenje koji su joj dužni plaćati.
3. U tijeku ovog postupka tužiteljica se protivi prijedlogu tuženika za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja parnice koja se među strankama pred ovim sudom vodi pod posl. br. P-1929/2014 i gdje se raspravlja o veličini suvlasničkih dijelova, a osporava i međuvlasnički ugovor prema kojem tuženici tvrde da imaju pravo odbiti predaju u posjed dijela nekretnine tužiteljici. Ukazuje da je u međuvremenu, predmet posl. br. P-1929/2014 okončan na način da je tužbeni zahtjev ovdje tuženika CN odbijen kao neosnovan. Protivi se dokazima dostavljenim od strane tuženice NN nakon zaključenja prethodnog postupka, navodeći kako nije riječ o objektivno novim dokazima, već o dokaznim prijedlozima predloženim protivno članku 286. ZPP, a podredno, ukoliko bi ih sud usvojio, u odnosu na prigovore tuženice ističe prigovor zastare, osporavajući i da bi se radilo o računima koji bi se odnosili na nekretninu koja je predmet postupka. Osporava i istaknuti prigovor zastare navodeći kako je u ovom postupku riječ o parnici radi stjecanja bez osnove tj. neosnovanog bogaćenja za koje tražbine zakon propisuje zastarni rok od pet godina. Napominje da sve i kad bi svi prigovori tužiteljice bili neosnovani, ona bi u troškovima održavanja nekretnine mogla participirati jedino razmjerno svom suvlasničkom dijelu, zaključno predlažući usvajanje tužbenog zahtjeva i donošenje presude kao u izreci.
4. U odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporavaju da tužiteljici pripada suvlasnički dio od 6/20 dijela nekretnine, tvrdeći da je tuženik CN vlasnik 12/20 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne 9/20 dijela iste nekretnine. Predlažu prekid postupka do pravomoćnog okončanja parnice pod posl. br. P-1929/2014 što se vodi pred ovim sudom, ukazujući da je prema Međuvlasničkom ugovoru, tuženiku CN nakon etažiranja trebao pripasti prizemni stan u vlasništvo, a koji stan tuženik koristi još od 1988. godine, dok je suvlasništvo trebalo nastaviti egzistirati jedino na stanu na katu kojeg koristi tuženica NN. Zaključuju da tuženik CN stoga nije bio dužan nikome omogućiti korištenje stana u prizemlju, pa tako ni tužiteljici, niti bi s drugim suvlasnicima trebao dijeliti civilne plodove tog dijela nekretnine. Tvrde da je tuženica NN korist od samostalnog posjeda stana na katu, kompenzirala sudjelovanjem u otplati kredita pok. JN, u čemu tužiteljica nije sudjelovala, a tvrdi da je u otplati kredita sudjelovao i tuženik CN. Smatraju da je postupak rezultat obijesnog parničenja i pritiska zbog tog što je tuženik CN protiv tužiteljice pokrenuo postupak kojim osporava suvlasničke dijelove nekretnine. Ustraju kod tvrdnji da su stranke postupka, zajedno sa preostalom sestrom IN, dogovorile način korištenja nekretnine koji isključuje bilo kakve obveze posjednika u odnosu na preostale suvlasnike, a ti dogovori okončani su zaključenjem međuvlasničkog ugovora kojeg tužiteljica nikada nije pobijala, s time što su koristi od posjedovanja kompenzirane isključivim plaćanjem svih troškova od strane tuženika i
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
otplatom kredita. Tvrde i da je tužiteljica prvi put 31. listopada 2017. godine poslala im zahtjev za posjedovanjem nekretnine, kojeg drže neosnovanim s obzirom na prethodno postignuti dogovor stranaka oko izvršavanja posjeda kuće, ukazujući i da tužiteljica nije pokrenula postupak radi diobe suvlasničke zajednice, odnosno da joj ova situacija odgovara.
5. Tuženik CN nadalje, u kasnijem tijeku ovog postupka pridružuje se istaknutom prigovoru zastare tuženice NN za sve iznose najamnine dospjele prije 1. prosinca 2014. godine, navodeći da je tužiteljici isplatio iznose za vrijeme od 2006. do 2012. godine, odnosno po pravomoćnoj presudi iz predmeta posl. br. P-2054/2016. Nakon provedenog očevida lica mjesta i procjeniteljskog vještačenja ističe prigovore ističući da vještačenje na prizemnom stanu kojeg koristi "nije izvedivo" jer je prema ostavinskoj raspravi i rješenju, stan u prizemlju u naravi njegov. Ponavlja da je u nekretninu uložio osobna sredstva, da je tuženici isplatio više od 115.000,00 kn za korištenje nekretnine u vremenu od 2006. do 2012. godine, gdje se također nije vodilo računa o dotad izvršenim ulaganjima, niti je tužiteljica sudjelovala u otplati 5.000,00 EUR kredita preostalog iza smrti zajedničkog pretka, oca JN.
6. U podnesku od 9. svibnja 2025. godine tuženik se protivi procijenjenom iznosu cijene najma, s obzirom da vještak zanemaruje da kuća nema energetski i protupotresni certifikat, nema vanjsku termoizolaciju, akustičku izolaciju (obzirom da se nalazi na udaljenosti manjoj od 6 metara od prometnice), te nije vodio računa o općem stanju stana na katu objekta koji je neposredno mjeren. Zaključak vještaka gdje navodi da se stanovi smatraju useljivima i funkcionalnima smatra općenitim, drži da vještak ne daje kvalitativnu sliku stvarnog stanja objekta koje se nigdje u elaboratu niti ne spominje, dok u odnosu na prostor garaže (spremišta) i manjeg izdvojenog spremišta (cisterne) navodi da ovi dijelovi objekta nemaju operativne elektro i vodovodne instalacije. Smatra da je bilo nepotrebnim mjeriti objekt jer su mjere objekta poznate i nalaze se u građevinskoj dozvoli, a kuća nije dograđivana, no ulaže prigovor na usporedbu stanova u kući koja je predmet postupka, sa stanovima u stambenim zgradama koje sve imaju termoizolaciju. U tom smislu naglašava da su svi zidovi stanova u obiteljskoj kući vanjski, ne oslanjaju se na susjedni stan ili stanove, a grijanje je zahtjevno i skupo. Procijenjeni iznos najamnine od ukupno 19.676,17 EUR za oba tuženika drži previsokim, ističući da mu je agentica koja se bavi iznajmljivanjem stanova koja je izašla na teren kazala da se najam stanova u takvom stanju i konfiguraciji prostorija unutar stana kreće najviše između 350 i 400 eura. Zaključno predlaže obvezati vještaka na procjenu vrijednosti ulaganja tuženice NN, prema dostavljenim računima, predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.
7. U tijeku parnice, tuženica NN se protivi preinaci tuženog zahtjeva kako je to tužiteljica učinila podneskom od 28. listopada 2020. godine ističući da je tužiteljica prvotno utužila jedino potraživanje do prosinca 2017. godine, a naknadno ga je proširila i na kasnije vremensko razdoblje, smatrajući da je neosnovana i iz razloga što je učinjena nakon što je tuženica dala odgovor na tužbu. Ističe i prigovor zastare za sve iznose dospjele do 1. prosinca 2014. navodeći kako je rok zastare tri godine.
8. Na očevidu održanom 9. studenog 2023. godine, tuženica NN je predložila da procjeniteljski vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja vodi računa i o troškovima adaptacije koju su poduzeli tuženici, u kojima nije sudjelovala tužiteljica, Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
istaknuvši prigovor prijeboja s osnova ulaganja u nekretninu. U tom smislu, tuženica NN je podneskom od 6. prosinca 2023. godine dostavila ponudu, ugovore o građenju za ugradnju prozora i vrata i račune za montažu prozorskih stakala, istaknuvši da na ime plaćenih radova za radove na nadstrešnici, izgradnju prozora i stakala, traži ukupno 1.946,58 EUR. Prigovara iznosu procijenjene najamnine navodeći kako je vještak koristio podatke iz evidencije poredbenih nekretnina najranije od 25. rujna 2015. godine, no da utuženo razdoblje uključuje razdoblje od studenog 2012. godine do prosinca 2020. godine, pa su cijene najma od studenog 2012. godine do 25. rujna 2015. godine zasigurno bile niže nego cijene najma usporedne nekretnine na dan 25. rujna 2015. godine, a što nije uzeto u obzir prilikom izračuna ukupnog iznosa najamnine. Nadalje, navodi da je prilikom utvrđivanja cijene najma vještak koristio cijene najma važeće na dan 19. travnja 2022. godine što nije vrijeme obuhvaćeno tužbom, dakle, korištene su cijene više od cijena najma važećih u utuženom razdoblju zaključno do prosinca 2020. godine. Tuženica nadalje tvrdi da je vještak procjenu najamnine utvrđivao temeljem stanja nekretnine na dan očevida provedenog 9. studenog 2023. godine, ne uzevši pritom u obzir da je tuženica izvršila određena ulaganja u nekretninu, te da je stanje kuće bilo znatno lošije, pa je samim time i cijena najma morala biti niža. Ustraje kod prijedloga da vještak u obzir uzme račune koje je dostavila tuženica, te da za vrijeme prije izvršenih ulaganja cijenu najamnine razmjerno umanji u iznosu računa plaćenih po tuženici, predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz obvezivanje tužiteljice na naknadu parničnog troška.
9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, izvršio je uvid u ovosudne predmete posl. br. P- 1929/2014 i posl. br. P-2054/2016, dana 9. studenog 2023. godine proveden je očevid lica mjesta kao i procjeniteljsko vještačenje po trgovačkom društvu Ping d.o.o., saslušane su stranke i svjedokinja IN, nakon čega je dokazni postupak po održanom ročištu dana 27. svibnja 2025. godine zaključen sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP) jer je po ocjeni ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke. Prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka LN, supruga tužiteljice, na okolnost nemogućnosti korištenja nekretnine, odbijen je kao neosnovan obzirom da je o istim okolnostima kazivala i tužiteljica, a te okolnosti utvrđene su i drugim provedenim dokazima, kako će se to razjasniti u obrazloženju ove presude.
10. Osim toga, sud je na pripremnom ročištu održanom 17. ožujka 2022. godine dopustio preinaku tužbenog zahtjeva na način kako je to tužiteljica učinila podneskom od 28. listopada 2020. godine, obuhvativši kao utuženo razdoblje vrijeme od studenog 2012. godine do 31. listopada 2020. godine. Naime, tužiteljica je preinaku tužbe učinila do zaključenja prethodnog postupka, pa je takva preinaka dopuštena u smislu članka 190. stavka 1. ZPP. Osim toga, raspravnim rješenjem od 27. svibnja 2025. godine dopuštena je i preinaka tužbenog zahtjeva na način kako je to tužiteljica učinila podneskom od 12. svibnja 2025. godine obzirom da je tužiteljica tim podneskom, nakon provedenog procjeniteljskog vještačenja povisila tužbeni zahtjev tako što od svakog tuženika traži isplatu iznosa od 9.839,09 EUR, dok je ranije postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika CN potraživala isplatu 7.770,85 EUR (58.549,45 kn), a od tuženice Elvire Zvone 8.209,38 EUR (61.853,55 kn). Naime, člankom 190. stavkom 2. ZOO određeno je da iznimno od odredbe stavka 1. istog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što u konkretnom slučaju tužiteljica nije mogla učiniti dok nije sačinjen nalaz i mišljenje vještaka procjeniteljske struke, obzirom da i nije raspolagala potpunim informacijama o stanju nekretnine čija je suvlasnica.
11. Naime, tuženici onemogućavaju tužiteljici posjedovanje nekretnine, braneći joj ulazak u prostor, a tužiteljica ne raspolaže znanjem iz područja procjeniteljsko-građevinske struke niti je bilo moguće da tužiteljica prije podnošenja tužbe provede izvansudsko vještačenje kada joj je pristup nekretnini onemogućen, radi čega je i u odnosu na postavljenu visinu tužiteljica prvotno taj zahtjev zatražila sukladno izračunima iz prethodne pravomoćne presude ovoga suda posl. br. P- 2054/2016 od 28. srpnja 2016. godine koji se odnosio na razdoblje neposredno prije podnošenja ove parnice. U parnici posl. br. P-2054/2016 tuženici su obvezani između ostalog, tužiteljici za vrijeme od 1. ožujka 2011. godine pa nadalje, plaćati iznos od po 1.267,28 kn mjesečno zajedno, što je tužiteljica prvotno i utužila u ovom predmetu, pri čemu se tek provedenim procjeniteljskim vještačenjem utvrdila nešto viša cijena najamnine kao i njezin kontinuirani rast o čemu tužiteljica nije mogla imati saznanja. Tuženici su međutim, osporili ovaj obračun tužiteljice, a protivili su se i korištenju nalaza i mišljenja, kao i bilo kojih drugih dokaza iz postupka vođenog pod posl. br. P- 2054/2016, gdje se utvrđivala vrijednost najamnine za razdoblje od kolovoza 2006. godine do kraja listopada 2012. godine, odnosno protivili su se da bi vrijednost najamnine bila i dalje vrijednost utvrđena upravo u prethodno vođenom postupku. Stoga kada je u ovoj parnici utvrđeno da je vrijednost najamnine veća, tada je po ocjeni ovoga suda i preinaka tužbe dopuštena, s obzirom da je radi utvrđivanja opsega naknade bilo nužno provođenje procjeniteljskog vještačenja. Pritom, cijenjena je i okolnost što je tužiteljica fizička osoba koja nije u posjedu nekretnine, dok su s druge strane, tuženici u posjedu nekretnine u suvlasništvu te im je dobro poznato njezino stanje i zbog čega su mnogo lakše negoli tužiteljica, mogli uz adekvatnu izvansudsku pomoć stručnjaka građevinsko-procjeniteljske struke, steći znanje o iznosu najamnine koji su bili dužni plaćati za korištenje suvlasničkog udjela tužiteljice.
12. Tužiteljica koja je u tijeku parnice nakon zaključenja prethodnog postupka istaknula prijedlog za preinakom tužbe, pokušavajući tužbu proširiti i na vrijeme do izrade nalaza i mišljenja, povukla je taj prijedlog za preinaku podneskom od 4. prosinca 2023. godine, pa o tom prijedlogu tužiteljice sud nije odlučivao. S druge strane, tuženici nisu u pravu kada su predlagali prekid postupka do pravomoćnog okončanja predmeta što se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P-1929/2014 u kojem se odlučivalo o veličini suvlasničkih dijelova stranaka, jer je utvrđeno da je ta parnica okončana još za trajanja prethodnog postupka u ovom spisu.
13. Što se pak tiče prijedloga tuženice NN da se u dokazni supstrat uvrste i isprave koje je dostavila uz podnesak od 6. prosinca 2023. godine, taj dokazni prijedlog u većem je dijelu odbijen kao neosnovan. Naime, tuženica NN je na očevidu održanom 9. studenog 2023. istaknula prigovor prijeboja, odnosno zatražila je da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja o procijenjenoj vrijednosti najamnine vodi računa i o troškovima koje su tuženici poduzeli s osnova ulaganja u nekretninu, dostavivši kao dokaz o tome isprave uz podnesak od 6. prosinca 2023. godine.
14. Odredbom članka 288.a stavkom 6. ZPP određeno je da prigovor radi prebijanja stranke mogu istaknuti do zaključenja prethodnog postupka, dok materijalnopravne prigovore mogu isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz članka 299. stavka 2. tog zakona. Prema tome, tuženica NN prigovor radi prijeboja koji se ističe u točno određenom iznosu, trebala je istaknuti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka što tuženica nije učinila.
15. Ukoliko bi se tvrdnje tuženika NN i CN tumačile kao prigovori poštenog posjednika u smislu članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15) koji uređuje prava poštenog, odnosno nepoštenog posjednika na naknadu troškova na stvari, što je sud smatrao da u naravi i predstavljaju, tada treba kazati da je ove materijalnopravne prigovore moguće isticati sve do okončanja prvostupanjskog postupka. Međutim, činjenice i dokaze kojima stranke potkrjepljuju svoje navode, moraju biti iznesene sukladno gore citiranom članku 288.a stavku 6. ZPP do zaključenja prethodnog postupka, osim ako stranka to nije mogla učiniti bez svoje krivnje.
16. U konkretnoj parnici prethodni postupak zaključen je 17. ožujka 2022. godine te su tuženici najkasnije na tom ročištu mogli predočiti sudu činjenice i dokaze o postojanju nužnih i korisnih troškova, no to nisu učinili. Tuženica NN je uz podnesak od 6. prosinca 2023. godine dostavila ponudu od 2. svibnja 2018. godine za kako tvrdi, izvedene radove na demontaži i konstrukciji nove nadstrešnice, potom ugovore od 2. siječnja 2019. i 25. siječnja 2021. godine s društvom Alu-ben d.do.o. za izradu i ugradnju stolarije, te račune za predujam i račune istog društva za izvedene radove koje sve isprave datiraju prije 17. ožujka 2022. godine kad je prethodni postupak i zaključen. Tuženica NN mogla je prema tome bez svoje krivnje ove isprave predložiti i dostaviti sudu do zaključenja prethodnog postupka, pa kako nije iznijela razloge zbog kojih to ne bi bila u mogućnosti učiniti bez svoje krivnje, a koji bi je opravdano spriječili u pravovremenom predlaganju dokaza, to je valjalo odbiti ove dokazne prijedloge (isprave na listu 128 i 131-158 spisa) kao zakašnjele. Tuženica koja je odgovor na tužbu dala 25. siječnja 2018. godine je u vremenu od četiri godine koliko je proteklo od podnošenja tužbe pa do zaključenja prethodnog postupka, imala dovoljno vremena iznijeti sve procesne i materijalnopravne prigovore, kao i dostaviti dokaze o vrijednosti radova za koji navodi da su izvršeni na nekretnini. Tuženica međutim, to nije učinila, a nije iznijela niti dokaze koje bi ukazivali na to da ove dokaze nije mogla predložiti sudu bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka, pa je njezin zahtjev za provođenjem dokaza čitanjem ovih isprava odbijen kao neosnovan
17. Tuženica NN, međutim, u pravu je kada tvrdi da bez svoje krivnje nije mogla do zaključenja prethodnog postupka sudu predočiti i dokaze – račune br. 427/S1T3/2 društva Džido optičke mreže d.o.o. od 21. srpnja 2023. godine u iznosu od 200,00 EUR i račun istog društva broj 713/S1T3/2 u iznosu od 80,00 EUR za koje navodi da se radilo o računima za staklarske usluge, odnosno računima za izmjenu stakala koje je bilo potrebno izvršiti zbog dotrajalosti. Naime, ovi računi izdani su nakon zaključenja prethodnog postupka, pa ih tuženica NN nije mogla predočiti sudu za trajanja pripremnog ročišta. Citirani računi su uvršteni u dokazni supstrat te je sud na glavnoj raspravi proveo dokaz njihovim čitanjem i na njima temeljio odluku, utvrdivši da ne postoje razlozi koji bi se pripisali u krivnju tuženice, a zbog kojih tuženica NN nije mogla račune ranije dostaviti sudu, u smislu članka 299. stavka 2. ZPP.
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
18. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.
19. Među strankama ovog postupka sporno je ima li tužiteljica pravo na ime naknade za korištenje njezinog suvlasničkog dijela nekretnine tražiti isplatu utuženih iznosa od tuženika, odnosno ima li pravo kao suvlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tražiti isplatu naknade. Prijeporno je i imaju li tuženici opravdani razlog za odbijanje tog zahtjeva, mogu li tuženici s uspjehom osporiti pravo tužiteljice na isplatu pozivajući se na ulaganja izvršena u nekretninu, jesu li ulaganja u nekretninu zaista i izvršena, a sporno je i je li potraživanje tužiteljice i tuženika u zastari.
20. Ocjenjujući gore navedena sporna pitanja, sud je iz dostavljenih isprava utvrdio slijedeće:
- da su stranke djeca zajedničkog oca pok. JN, pri čemu imaju još jednu sestru IN,
- da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kuće, dvorišta i garaže površine 566 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 6/20 dijela, dok je tuženik CN upisan kao suvlasnik iste nekretnine u 9/20 dijela, tuženica NN u 2/20, te IN u 3/20 dijela,
- među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da je tuženik CN u parnici ovog suda posl. br. P-1929/2014, osporavao veličinu suvlasničkog dijela ovdje tužiteljice, tražeći da se utvrdi vlasnikom i dodatna 3/20 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no koji je pravomoćno odbijen presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 1953/2016 od 20. prosinca 2018. godine kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1929/2014 od 30. lipnja 2016. godine, a kako to sve proizlazi iz sadržaja predmeta ovog suda posl. br. P- 1929/2014,
- iz Međuvlasničkog ugovora priloženog istom predmetu (list 7-10 spisa) razvidno je da su ovdje tuženik CN i ovdje tužiteljica, sa FN, NN i IN zaključili Međuvlasnički ugovor, kojim su navedeni kao suvlasnici stambene zgrade u [adresa], uredili uzajamne odnose u svezi upravljanja i korištenja zgrade i to k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Člankom 2. navedenog ugovora utvrđeno je da je ovdje tuženik CN vlasnik stana 1. u prizemlju korisne površine 66,27 m2 koji se sastoji od hodnika, kupaone i WC-a, kuhinje i blagovaone, dvije sobe i dnevnog boravka, što da u odnosu na cijelu zgradu iznosi 49/100 dijelova, kao i da je suvlasnik stana broj 2 sa ostalima u 1/5 dijela, a koji stan da zauzima prvi kat korisne površine 70,01 m2 i sastoji se od stepeništa, dva hodnika, kupaone i WC- a, kuhinje i blagovaone, dvije sobe, dnevnog boravka i balkona, a što da u odnosu na cijelu zgradu iznosi 51/100 dijela. Također je člankom 3. utvrđeno da su ugovorne strane kao suvlasnici predmetne zgrade i suvlasnici cijele nekretnine svaki u odgovarajućem dijelu, dok je člankom 5. utvrđeno da su suvlasnici suglasni da na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] budu upisani u suvlasničkim dijelovima i to tužitelj u 60/100 dijela, a preostali u 10/100 dijela. Člankom 4. utvrđeno je da suvlasnici mogu Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
nakon ovjere potpisa ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem tog ugovora,
- nadalje, među strankama ne bi trebalo biti sporno da je tužiteljica radi naknade za upotrebu svog suvlasničkog dijela, protiv tuženika pred ovim sudom vodila i parnicu posl. br. P-2054/2016 u kojoj je 28. srpnja 2016. godine donesena presuda, preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-7843/2016 od 23. studenog 2018. godine, gdje je tuženiku CN naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 40.517,12 kn, a tuženici NN isplatiti 42.797,28 kn zajedno sa zateznim kamatama, na ime korištenja suvlasničkog dijela tužiteljice za razdoblje od srpnja 2006. godine do zaključno kraja listopada 2012. godine, dok je revizija protiv te odluke odbačena kao nedopuštena,
- među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da je tužiteljica tuženicima uputila opomenu prije utuženja, poziv na plaćanje i poziv na predaju u suposjed nekretnine dana 31. listopada 2017. godine, koji su dostavljeni tuženici NN (razvidno iz dopisa tužiteljica s listova 15-22 spisa),
- nije sporno niti da su se tuženici nalazili u isključivom posjedu čitave k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u utuženom razdoblju, odnosno od studenog 2012. godine do kraja rujna 2020 godine.
21. Odgovarajući na prvo prijeporno pitanje kojim tuženici osporavaju veličinu suvlasničkih dijelova tužiteljice, tvrdeći da je tuženik CN u naravi vlasnik 12/20 dijela nekretnine, treba istaknuti kako je o ovom pravnom pitanju sud već raspravljao u parnici što se između tužiteljice i tuženika CN vodila pod posl. br. P-1929/2014 i gdje je tuženik CN pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je tražio utvrđenje da je vlasnik i 3/12 dijela nekretnine upisanih na ime tužiteljice. U tom postupku sudovi su ocijenili značaj Međuvlasničkog ugovora potpisanog u ožujku i travnju 2006. godine, ocijenivši da isti ne rezultira sam za sebe stjecanjem prava vlasništva tuženika CN jer tužitelj u toj parnici nije tražio utvrđenje prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine te s njime povezano pravo suvlasništva na nekretnini, već jedino pravo suvlasništva, a provedenim dokazima nije ni utvrđeno koji idealni dio nekretnine bi se povezao s etažnim vlasništvom niti to može biti dio koji se navodi u Međuvlasničkom ugovoru.
22. U ovom postupku tuženik CN nije predložio provođenje nekih drugih dokaza na okolnost utvrđenja svog prava vlasništva, izuzev ponavljanja tvrdnji iz postupka posl. br. P-1929/2014 koji je pravomoćno okončan, pa je očito da su ovi prigovori tuženika neosnovani.
23. Protivno tome, suvlasnički dio tužiteljice proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka iz kojeg je razvidno da je tužiteljica suvlasnica 6/20 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kako ove tvrdnje nisu s uspjehom osporene od strane tuženika, to je sud držao istinitim navode zemljišnoknjižnog izvatka kao isprave koja pretpostavlja postojanje vlasničkih prava u opsegu i sadržaju kako je to navedeno u njemu.
24. Tuženici nisu u pravu niti kada tvrde da je Međuvlasničkim ugovorom iz 2006. godine dogovoren način korištenja nekretnine, odnosno da iz sadržaja tog Međuvlasničkog ugovora proizlazi da tuženik CN nikome ne treba omogućiti korištenje stana u prizemlju kuće.
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
25. Naime, ovaj Međuvlasnički ugovor stranke su potpisale za života majke FN, majke tužiteljice i svjedokinje IN, te on sadržava predloženi način korištenja i diobe nekretnine. Međutim, nesporno je da među strankama suvlasnička zajednica nije razvrgnuta niti prema ovom Međuvlasničkom ugovoru, niti prema drugoj ispravi, a također, neprijeporno je i da je FN, majka tužiteljice i IN, naknadno preminula te je njezin suvlasnički dio nekretnine raspoređen na tužiteljicu i IN. Međuvlasnički ugovor na koji se tuženici pozivaju, svakako nije rezultirao stjecanjem prava vlasništva od strane tuženika CN i na 3/20 dijela sada u vlasništvu tužiteljice, obzirom da je to bio predmet ovosudne parnice posl. br. P-1929/2014 gdje se raspravljalo o tome da li Međuvlasnički ugovor predstavlja pravni posao podoban za stjecanje prava vlasništva, odnosno predstavlja li valjani pravni temelj jer tuženik CN nije stekao vlasništvo temeljem pravnog posla uknjižbom u zemljišnu knjigu (članak 119. ZV) već se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravomoćne sudske odluke kojom tuženik ne raspolaže, i što je bio stav utvrđen u parnici ovog suda posl. br. P-2054/2016, posebice presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-7843/2016 od 23. studenog 2018. godine kojim je preinačena prvostupanjska odluka.
26. U presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-7843/2016 od 23. studenog 2018. godine nadalje, obrazložen je i stav da citirani Međuvlasnički ugovor ne predstavlja valjanu pravnu osnovu temeljem koje tuženik CN može držati prizemni stan u cijelosti u posjedu, odnosno temeljem kojeg bi tuženici mogli držati u posjedu čitavu nekretninu. Navedeni stav potvrdio je i ovaj sud u predmetnoj parnici.
27. Naime, svrha potpisivanja Međuvlasničkog ugovora 2006. godine bio je očito dioba nekretnine na način predložen u ugovoru, do koje nije došlo, obzirom da se osim utvrđenja dijelova nekretnine (članak II) u Međuvlasničkom ugovoru govori o pravo na uknjižbu prava vlasništva (članak IV), suvlasničkim dijelovima (članak V Međuvlasničkog ugovora), kao i zajedničkim dijelovima i troškovima održavanja (članak VI i VII). Iako se u članku I spominje da suvlasnici tim ugovorom uređuju uzajamne odnose u svezi upravljanja i korištenje svoje zgrade, iz sadržaja ugovora razvidno je da je cilj ugovora bio dioba nekretnine, no do koje nikada nije došlo. Kada je dakle, vidljivo da je predloženi način diobe nekretnine propao, tada je jasno i da sam pravni posao sklopljen prije gotovo 20 godina, nije podoban za zaključak da bi se njime tužiteljica odrekla u cijelosti korištenja tj. posjedovanja stana u prizemlju, odnosno ograničila svoj posjed na stan na katu i to u 1/5 dijela, uvećano za polovicu suvlasničkog dijela pok. FN, koji joj je jednako kao i IN pripao temeljem rješenja o nasljeđivanju iza majke (list 11-13 spisa posl. br. P-1929/2014). Na koncu, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je u međuvremenu od potpisivanja Međuvlasničkog ugovora 2006. godine izmijenila i oblik i površinu te je namjesto kulture livada od 311 m2, kako se to navodi u Međuvlasničkom ugovoru i rješenjima o nasljeđivanju iza pok. JN i FN (a gdje se kao njihovo vlasništvo navodi i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), sada to kuća, dvorište i garaža znatno veće površine od 566 m2, pa je jasno da je i identitet nekretnine izmijenjen.
28. Tužiteljica koja je upisana zemljišnoknjižna suvlasnica 6/20 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema tome ostvaruje pravo na suposjed nekrentine sukladno svom suvlasničkom dijelu, kao i na naknadu za korištenje nekretnine od strane tuženika, ukoliko su tuženici posjedovali čitavu nekretninu protivno volji i bez odobrenja tužiteljice.
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
29. S obzirom da tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju da bi im tužiteljica prije 31. listopada 2017. godine uputila zahtjev za korištenjem nekretnine (dopisi tužiteljice na listovima 15-22 spisa), valjalo je odlučiti i o ovoj prijepornoj okolnosti.
30. Neosnovanim sud drži prigovore tuženika kojima tvrde da prije zaprimanja dopisa od 31. listopada 2017. godine nisu imali saznanja o tome da bi tužiteljica zahtijevala predaju u suposjed nekretnine.
31. Naime, tužiteljica je protiv tuženika već vodila parnicu pod posl. br. P- 2054/2016 koju je pokrenula 2. kolovoza 2011. godine tražeći isplatu na ime isključivog korištenja nekretnine od strane tuženika. Prema tome, tuženici su najkasnije u rujnu 2011. godine kada im je dostavljena tužba radi davanja odgovora, bili upoznati da tužiteljica traži predaju nekretnine u suposjed. Tuženik CN u svom iskazu tvrdi da tužiteljica nije tražila nespornu predaju u suposjed kuće, no i sam potvrđuje da ne može dopustiti tužiteljici da mu ulazi u stan, potvrđujući dalje da je tužiteljica isticala i zahtjeve novčane prirode, kao i zahtjev da dođe živjeti u kuću, odnosno da je suposjeduje zajedno s tuženicima. S druge strane, i tuženica NN potvrđuje da nije dopustila da tužiteljica 2012. godine iznajmi sobu u kući trećoj osobi, a na upit suda je li od 2012. godine postojala neka prostorija u kući ili dio kuće gdje bi tužiteljica mogla doći ostaviti svoje stvari, odgovorila je da takva prostorija ne postoji jer su i prostorije stana na katu sve zauzete, a u sobi gdje je nekada bila tužiteljica spava kćer tuženice NN. Tuženica NN konačno je izjavila i da tužiteljici ne može dati ključ od stana jer ne želi da tužiteljica u stan ulazi bez njezinog znanja.
32. Prema tome, iznesene okolnosti potvrđuju da su tuženici bili upoznati sa zahtjevima tužiteljice za predajom u suposjed nekretnine, koje zahtjeve tužiteljica kontinuirano upućuje tuženicima najmanje od 2006. godine pa nadalje. Navedeno je osim tužiteljice, potvrdila i svjedokinja IN kazavši da joj je poznato da tužiteljica želi koristiti dio kuće koji joj pripada, s time što bi joj prema mišljenju svjedokinje pripadao udio na svemu, na cijeloj kući.
33. Na taj način, tužiteljica je dokazala da je tuženici kontinuirano u utuženom razdoblju od studenog 2012. godine pa do listopada 2017. godine, onemogućavaju u suposjedu nekretnine, ne želeći joj prepustiti suposjed ijednog dijela. Tužiteljica nema ključ od nekretnine, u nju ne može samostalno ući i to niti u stan u prizemlju, niti u stan na katu kuće, ne može gospodarski iskorištavati svoj suvlasnički dio niti ga sama koristiti za stanovanje, obzirom da se tuženici tome protive. Tuženik CN drži da je vlasnik stana u prizemlju te odbija suposjed s tužiteljicom, dok tuženica NN u odnosu na stan na katu navodi kako u tom stanu nema prostorija slobodnih za korištenje tužiteljice, protivi se iznajmljivanju sobe gdje je do 2005. živjela tužiteljica, a nijedan od tuženika ne želi tužiteljici prepustiti primjerak ključeva nekretnine.
34. Stav je stoga ovoga suda, da tužiteljica u spornom razdoblju nije niti živjela niti koristila predmetnu nekretninu te da je u korištenju nekretnine onemogućena kao suvlasnica upravo od strane tuženika.
35. Tužiteljica traži naknadu koristi koju su tuženici stekli upotrebom njezinog suvlasničkog dijela nekretnine, pa je uvažavajući pravni stav istaknut u presudi Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-7843/2016 od 23. studenog 2018. godine iz predmeta posl. br. P-2054/2016, o zahtjevu tužiteljice odlučeno primjenom članka 165.
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojem je nepošten posjednik tuđe stvari dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.
36. Naime, u konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta). Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. listopada 2009. (Su-IV- 188/09-7). Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. kada je navedeno: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje." Slijedom iznesenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari odlučeno je prema odredbi članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZV).
37. Sukladno članku 165. stavku 1. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Kako je u parničnom postupku što ga je tužiteljica protiv tuženika vodila pred ovim sudom pod posl. br. P-2054/2016, već utvrđeno da je tužiteljica tražila predaju u suposjed nekretnine koja predstavlja njezino suvlasništvo, što su tuženici odbili učiniti, a što su i sami potvrdili svojim iskazima u ovoj parnici, to i ovaj sud zaključuje da tužiteljica kao suvlasnica opravdano zahtijeva naknadu koristi – najamnine koju bi inače mogla ostvariti na tržištu da je svoj suvlasnički dio nekretnine iznajmljivala, jer upravo to predstavlja korist koju su tuženici samovoljnim posjedovanjem sporne nekretnine i ostvarili.
38. Radi utvrđivanja visine naknade koju su tuženici dužni platiti, u ovom je postupku provedeno procjeniteljsko vještačenje po trgovačkom društvu Ping d.o.o., čija utvrđenja je ovaj sud držao zakonitim, objektivnim, obrazloženim i utemeljenim na pravilima struke.
39. Nisu u pravu tuženici kada osporavaju visinu cijene najma izračunate po vještaku s obrazloženjem da su cijene najma zasigurno bile niže od procijenjenih. Naime, vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju, kao i prilikom usmenog očitovanja 27. svibnja 2025. godine, istaknuo razloge zbog kojih je utvrdio procijenjenu vrijednost najamnine. Tako je istaknuo da je u sudskim vještačenjima obvezan koristiti podatke iz evidencija Ministarstva graditeljstva kao i aplikacije e-nekretnine, te da iako Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina ne uređuje posebno pitanje postupka utvrđivanja vrijednosti najma, logično je i na postupke procjene najma primijeniti načela zakona
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
koji uređuju procjenu vrijednosti nekretnina. Vještak je pojasnio da se prema tome, najamnina utvrđuje usporedbom tržišne vrijednosti cijene najma usporednih nekretnina, što je u konkretnom slučaju i učinjeno, pojasnivši da je s obzirom na manji broj nekretnina za koje postoji evidencija cijene najma, odnosno činjenicu da su ove evidencije uvedene tek 2015. godine, izvršio međuvremensko izjednačenje. Vještak je prema tome, i po stavu ovoga suda iznio razloge zbog kojih se prilikom vještačenja služio podatcima o evidentiranim cijenama najmova, a jednako tako pojasnio je i način na koji je cijenu najma procijenio za razdoblje od studenog 2012. godine pa do 2015. godine, kada su se podatci tek sustavno počeli prikupljati. Prema tome, primjena poredbene metode sukladno načelima Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" br. 78/15), koji i određuje poredbenu metodu kao metodu procjene, i po ocjeni ovoga suda je pravilna.
40. Očitujući se o cijenama najma kroz vremensko razdoblje od studenog 2012. godine pa sve do listopada 2017. godine, vještak je pojasnio i da je točno da se cijene najma s vremenom mijenjaju, što je i notirano u njegovom nalazu, pa su za vrijeme od 2012. godine pa do 2015. godine te cijene lagano padale, da bi počele rasti od 2015. godine. Na prigovor tuženice NN zbog čega je kao relevantan ugovor o najmu uzeo i ugovor iz 2022. godine, kada je posljednje razdoblje koje je utuženo listopad 2017. godine, pojasnio je da je i taj ugovor međuvremenski izjednačio, sve u cilju točnije izrade vještačenja. Naime, vještak Ivan Vučemil naglasio je da za vrijeme prije 2015. godine u službenoj evidenciji cijena nekretnina i najma e- nekretnine nema podataka, dok su općenito ugovori o najmu uneseni u aplikaciju malobrojni, i zbog čega se poslužio postojećim ugovorima o najmu kao i podatcima Državnog zavoda za statistiku kako bi izvršio međuvremensko izjednačenje. Ovo iz razloga što je Državni zavod za statistiku ustanova koja objavljuje indeks cijena stambenih nekretnina pa je rukovodeći se tim indeksom kao i podatcima o cijeni najma iz ugovora o najmu izradio svoj nalaz i mišljenje. Opisao je da je prvo cijene iz ugovora o najmu sveo na posljednji datum, listopad 2020. dobivši cijenu od 4,11 EUR/m2, a zatim je unazad za svaki mjesec, odnosno kvartalno, izračunavao iznose najma vodeći računa o indeksu Državnog zavoda za statistiku, pa je primjerice za prosinac 2012. izračunao jediničnu cijenu od 3,37 EUR/m2, na ovaj opisani način. Vještak je dakle, u cijelosti otklonio i ove prigovore tuženika, pojasnivši način na koji je u skladu sa pravilima struke, a služeći se podatcima ugovora o najmu usporednih nekretnina i podatcima Državnog zavoda za statistiku, izračunao očekivanu cijenu najma koja se za nekretninu u vlasništvu stranaka mogla postići na tržištu.
41. Prigovor tuženice NN korištenju ugovora o najmu iz 2022. godine otklonjen je dodatno pojašnjenjem vještaka da uzimanje u obzir tog ugovora u bitnome ne dovodi do drugačijeg rezultata vještačenja jer je jedinična cijena za 1 m2 najma u tom ugovoru 5,66 EUR za m2, što uz vremensko izjednačenje daje 4,77 EUR po m2 i što je blisko utvrđenoj cijeni ostala tri ugovora o najmu čije podatke je vještak koristio, a koji zaključak prihvaća i ovaj sud s obzirom da je vještak imao na umu korekcijski faktor i za tu nekretninu, kao i koeficijente povoljnosti s obzirom na lokaciju, površinu, opremu, namjenu i dodatne parametre, sve uz primjenu međuvremenskog izjednačenja kako je to prikazano u nalazu i mišljenju vještaka. Na ovom mjestu tuženicima valja napomenuti da je jedinična cijena najma za nekretninu na adresi [adresa] od 1. prosinca 2020. godine 6,24 EUR po m2, za nekretninu na adresi 22. lipnja iz 17 koji ugovor datira od 25. rujna 2015. godine 4,33 EUR, a za nekretninu na adresi [adresa] od 30. prosinca 2015. godine 4,13 EUR, a što uz primjenu korektivnog faktora međuvremenskog izjednačenja na kraju 4. kvartala 2020. godine
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
iznosi 6,24 EUR po m2 za nekretninu na adresi [adresa] (ugovor od 1. prosinca 2020. godine), za nekretninu na adresi 22. lipnja 17 iznos od 5,52 EUR mjesečno (ugovor od 25. rujna 2015. godine), a za ugovor o najmu na adresi [adresa],24 EUR po m2, dok za nekretninu na adresi [adresa] (prema ugovoru od 19. travnja 2022. godine) čijoj upotrebi tuženica NN prigovara, taj iznos međuvremenski izjednačene cijene iznosi svega 4,77 EUR, dakle, najmanje od četiri procijenjene nekretnine. Prema tome, nema govora o tome da bi uzimanje u obzir ugovora o najmu sklopljenog nakon utuženog razdoblja dovelo do povećanja procijenjene cijene najma po m2.
42. Ocjena je ovoga suda da je stalni sudski vještak Ivan Vučemil pravilno za provedbu vještačenja koristio podatke o evidentiranim mjesečnim iznosima najma usporednih nekretnina iz sustava e-nekretnine, koji je kao baza podataka na raspolaganju stalnim sudskim vještacima za potrebe izrade procjeniteljskog vještačenja, a koji vodi Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. Imajući u vidu da se podatci iz sustava e-nekretnine preuzimaju iz sklopljenih ugovora koji se evidentiraju kod ministarstva nadležnog za financije – Porezne uprave, a sukladno članku 7. stavku 3. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, to je jasno da je vještak prilikom izrade nalaza raspolagao upravo podatcima o cijeni najma iz ugovora prijavljenih Poreznoj upravi. Na koncu, riječ je o podatcima o cijenama najma koje vjerodostojnim u pogledu ugovorene cijene najamnine drži i Porezna uprava, jer upravo na temelju cijena najma kojima se služio i vještak, Porezna uprava razrezuje porezne obveze za vlasnike. Osim toga, vještak je u svom usmenom očitovanju pojasnio da je vještačenje temeljio na podatcima iz sustava uspostavljenog za područje Republike Hrvatske kao baza podataka vještacima i procjeniteljima, a sukladno važećim odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina koji upotrebu tih podataka nalažu.
43. Pravilno je stalni sudski vještak Ivan Vučemil na prikupljene podatke primijenio i indeksaciju cijena nekretnina Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Naime, vještak je obrazložio da je međuvremensko izjednačenje ugovorene najamnine izvršio na temelju indeksa cijena stambenih nekretnina objavljenih od strane Državnog zavoda za statistiku. Pojasnio je kako Državni zavod za statistiku ne vodi statistiku promjene cijena najma kao zasebne kategorije, no činjenica je da cijene najma redovito prate promjene cijena stambenih nekretnina jer kada rastu cijene nekretnina, rastu i cijene najma i obrnuto, pa je stoga primjena ovog korektivnog koeficijenta, koji uostalom dovodi do kako je vidljivo iz indeksa, rasta cijena najamnine kroz vremensko razdoblje, objektivan i opravdan, obzirom da objektivno odražava promjenu cijene najma u utuženom vremenskom razdoblju.
44. Tuženik CN nije u pravu kada drži da vještak u dovoljnoj mjeri nije vodio računa o tome da kuća nema energetski i protupotresni certifikat, odnosno o izgledu nekretnine. Naime, i u tom dijelu vještak Ivan Vučemil u cijelosti je otklonio prigovore tuženika istaknuvši da protupotresni certifikat nikada u praksi nije vidio niti za jednu nekretninu, dok je u odnosu na prigovor da kuća nema energetski certifikat iskazao da je to irelevantno jer postojanje energetskog certifikata ne utječe na odluku o najmu nekretnine, a da bi se usporedba mogla učiniti moralo bi se provjeriti jesu li usporedne nekretnine imale energetski certifikat i kojeg sadržaja, o čemu vještak nema saznanja. Ove tvrdnje vještaka prihvaća i ovaj sud, obzirom da je općepoznato da postojanje energetskog certifikata nije pretpostavka za sklapanje ugovora o najmu, a nekretnine za najam se niti ne oglašavaju uz certifikate, pogotovo u općem stanju
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
pomanjkanja stambenog prostora za najam kao što je to Grad Rijeka. Pritom, nesporno je da nekretnina koja je učinkovitija energetski, ima manji trošak stanovanja za najmoprimce te im stoga može biti privlačnija za najam.
45. Tuženici nisu u pravu kada tvrde da vještak nije vodio računa o ostalim okolnostima vezanim za izgled i stanje nekretnine. Tuženik CN u tom smislu u prigovoru tvrdi da nekretnina nema vanjsku termoizolaciju, akustičnu izolaciju (obzirom da se nalazi na udaljenosti manjoj od 6 metara od prometnice), kao i da vještak nije dao kvalitativnu sliku stvarnog stanja objekta, odnosno vodio računa o stanju kata kuće koji je mjeren. U tom dijelu vještak je naglasio, a njegova utvrđenja prihvaća i ovaj sud, da je zbog lošijeg stanja nekretnine stranaka, izračunatu cijenu najma umanjio s obzirom na stanje nekretnine, njezinu površinu i mikro lokaciju za 20 do 30%, što je razložno bilo učiniti i po stavu ovoga suda. Tvrdnje pak tuženika CN o tome da nekretnina nema akustičnu izolaciju jer se nalazi uz prometnicu, u potpunosti su promašene, obzirom da kuća ima uobičajenu izolaciju od buke zidovima, prozorima i vratima, a veliki broj stambenih nekretnina u gradovima koji se normalno koriste nalazi se uz lokalne prometnice te nemaju nikakvu posebnu akustičnu izolaciju. Protivno mišljenju tuženika, vještak je dao jasnu i detaljnu kvalitativnu ocjenu predmetne nekretnine, pojasnivši da je upravo radi slabijeg stanja nekretnine, izračunatu cijenu najma dodatno umanjio.
46. Što se pak tiče prigovora tuženika gdje navodi da manje izdvojeno spremište (cisterna) i garaža (spremište) nemaju elektro i vodovodnu instalaciju koja bi bila operativna, vještak je naglasio da mu to nije kazano prilikom očevida, pri čemu sud napominje da je očevidu bila prisutna tuženica NN koja o tome nije iskazivala. Međutim, navedeno nije niti relevantno s obzirom da je nesporno da se prostor nekadašnje garaže (fotografije broj 11 do 14 sačinjene prilikom obavljanja očevida), ne koristi kao poslovni prostor niti ih je vještak takvima procijenio, već je taj dio koji je zatečen u dobrom stanju, sa prozorima, PVC vratima, u suhom i ofarbanom stanju, procijenjen jednako kao i stambeni prostor, dakle, sve imajući u vidu da su stranke u tom trenutku kazale jedino da se prostor ne može iznajmljivati zbog strožih uvjeta koji su u međuvremenu u primjeni za poslovne prostore. Jednako tako, i izdvojeno, manje spremište tj. šupa u vrtu (prikazano na fotografiji broj 10 sačinjenoj prilikom očevida) procijenjeno je korektivnim koeficijentom od 0,50 u nalazu vještaka. Dakle, vještak je vodio računa o tome da je riječ o pomoćnom prostoru u vrtu, starije izgradnje i stanja slabijeg od preuređene garaže, zbog čega je na ovaj prostor i primijenio niži koeficijent.
47. Strankama valja napomenuti i da prilikom održavanja očevida lica mjesta 9. studenog 2023. godine, sud i vještak nisu ulazili u prizemni stan tuženika CN radi neposrednog mjerenja tog stana, s obzirom da je prema riječima tuženice NN, tuženik u to vrijeme bio obolio od COVID-a. Međutim, tuženik CN i sam u svom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, ističe kako drži da je bilo nepotrebno mjeriti objekt, s time što valja ukazati i da među strankama nije sporno, a u to se i sud uvjerio prilikom održavanja očevida, da su gabariti kata i prizemlja kuće jednaki, odnosno da nema razlike u tlocrtnoj površini etaža s obzirom na vanjske zidove. Što se pak tiče primjedbe tuženika CN gdje s obzirom na istaknute primjedbe zaključuje da bi se najam cijele kuće kretao u rasponu od 350 do 400 EUR- a, a ne iznosu od 625,52 EUR pa do 810,63 EUR kako to procjenjuje vještak, i ovi prigovori tuženika nisu cijenjeni osnovanima.
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
48. Naime, tuženici prigovaraju procijenjenoj cijeni najma kao previsokoj. Međutim, zanemaruju da je riječ o kući s u naravi dva stana, svaki na zasebnoj etaži od kojih je svaki sačinjen od kuhinje, balkona, kupaonice, hodnika i tri sobe, procijenjene korisne površine od 73,99 m2 prema nalazu vještaka i u kojem dijelu nijedna od stranaka nije imala primjedbe. Osim toga, nekretnina ima jedno manje spremište u vrtu, kao i veliko spremište (bivšu garažu) koje stanari mogu koristiti za ostavu stvari i druge aktivnosti, nekretnina ima i okućnicu koja služi za boravak, što sve također povećava atraktivnost nekretnine i očekivanu cijenu najma koju nekretnina može ostvariti na tržištu. Stoga i ovaj sud zaključenje da procijenjeni najam čitave k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u rasponu od 625,52 EUR kao najniži iznos najamnine u vremenu od travnja do lipnja 2015. godine pa do najviše 810,63 EUR procijenjene najamnine za listopad 2020. godine, odgovara stanju nekretnine stranaka kao i tržišnim uvjetima, sve kako je to vještak detaljno obrazložio u svom usmenom izlaganju te pisanom nalazu i mišljenju. S druge strane, tvrdnje tuženika CN da bi se čitava kuća na adresi [adresa], koja se sastoji od dva funkcionalna trosobna stana, dva pomoćna prostora i okućnice mogla iznajmiti za iznos od 350,00 do 400,00 EUR jesu nedokazane i nisu potkrijepljene nikakvim provjerljivim dokazima. Neosnovan je i prigovor tuženice NN koja tvrdi da je vještak procjenjivao nekretninu prema stanju u vrijeme održavanja očevida, dok je ona izvršila određena ulaganja u nekretninu koja su poboljšala njezin izgled i podignula vrijednost najamnine. Naime, čak i vodeći računa o tvrdnjama tuženice koja ističe da je djelomično izmijenila stolariju i stakla na katu, ocjena je ovoga suda da su navedeni radovi tako malog opsega da u značajnoj mjeri ne podižu kvalitetu stanovanja u nekretnini. Uostalom, upravo protivno tvrdi tuženik CN, ukazujući na navodne velike nedostatke nekretnine koje ometaju iznajmljivanje, pa je jasno da su navodi tuženika kontradiktorni. Tuženici naime, s jedne strane žele umanjiti iznose mjesečne najamnine te u tom smislu ističu nedostatke kuće, tvrdeći da je najamnina koja bi se mogla ostvariti minimalna, dok s druge strane navode da su sami izvršili ulaganja koja su znatna i podigla su kvalitetu nekretnine, i koja im se trebaju nadoknaditi.
49. Primjedbe stranaka iznesene nalazu i mišljenju vještaka stoga su ocijenjene neosnovanima, a sud je u cijelosti prihvatio izračun vještaka kojim je utvrdio da bi tuženici za korištenje suvlasničkog dijela tužiteljice od 6/20 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužiteljici bili dužni plaćati iznose od 199,01 EUR pa zaključno do 243,19 EUR za listopad 2020. godine, sve kako je to prikazano u Tablici 4. nalaza i mišljenja vještaka (listovi 171 do 172 spisa). Kako tuženik CN koristi prizemni stan, a tuženica NN stan na katu kuće, dok sporedne prostore koriste zajedno, to je jasno da su tuženici dužni svaki pojedinačno, platiti tužiteljici na ime korištenja njezinog suvlasničkog dijela polovicu iznosa najamnine koju je tužiteljica za svoj suvlasnički dio mogla ostvariti na tržištu.
50. Međutim, tuženici predlažu da se prilikom izračuna visine naknade koju su dužni platiti u obzir uzmu i njihovi troškovi.
51. Tuženik CN tako tvrdi da je uložio sredstva u poboljšanje nekretnine, potom da je tuženici isplatio više od 115.000,00 kn za korištenje nekretnine u vremenu od 2006. do 2012. godine, gdje se također nije vodilo računa o dotad izvršenim ulaganjima u krovište i krov i stan u prizemlju, a čemu tužiteljica nije pridonijela, niti je sudjelovala u otplati 5.000,00 EUR kredita preostalog iza smrti zajedničkog pretka, oca JN.
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
52. U odnosu na tvrdnje tuženika CN o tome da je tužiteljici isplaćeno 115.000,00 kn za korištenje nekretnine u vremenu od 2006. do 2012. godine, treba istaknuti da je tuženik ovo učinio postupajući očito po pravomoćnoj presudi iz predmeta posl. br. P-2054/2016, pa ti navodi tuženika nisu relevantni. Tvrdnja da tužiteljica kao sunasljednica ne bi sudjelovala u otplati duga zajedničkog prednika u naravi je prigovor radi prebijanja koji se mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka, no u odnosu na koji je i dokaze valjalo predočiti sudu do tog trenutka, pa kako to tuženik CN nije učinio, to je ovaj prigovor irelevantan. Što se pak tiče navoda tuženika CN o tome da je u nekretninu uložio vlastita sredstva, ističe se da tuženik niti o tome nije dostavio sudu dokaze, pa sud o ovom prigovoru nije mogao odlučivati.
53. Tuženica NN pak, nakon zaključenja prethodnog postupka dostavlja niz isprava za koje tvrdi da dokazuju visinu učinjenih ulaganja u nekretninu. Međutim, kao što je rečeno, sud je za većinu ovih isprava ocijenio da su zakašnjeli dokazni prijedlozi, izuzev računa br. 427/S1T3/2 društva Džido optičke mreže d.o.o. od 21. srpnja 2023. godine u iznosu od 200,00 EUR i račun istog društva broj 713/S1T3/2 u iznosu od 80,00 EUR za izvršene staklarske usluge, a za koje je tuženica NN istaknula da su plaćeni jer je stakla bilo potrebno izmijeniti zbog dotrajalosti. Naime, ove dokaze tuženica NN nije niti mogla predočiti sudu u fazi prethodnog postupka, kad u to vrijeme nije niti nastala potreba za zamjenom stakala na dijelu stana na prvom katu kuće.
54. Sud je stoga, u tom dijelu kao istinit ocijenio prigovor tuženice. Utvrđeno je da je iznos od 280,00 EUR za izmjenu dotrajalih stakala na balkonskim vratima i prozoru u kuhinji, posao redovnog održavanja nekretnine koji bi bio nužan i tužiteljici kao suvlasniku, obzirom da je logično da je prozorska stakla potrebno promijeniti nakon određenog vremena, a stakla su osnovni element izolacije unutrašnjosti nekretnine od vanjske okoline. Prema tome, prigovor tuženice NN u tom je dijelu osnovan, pa kako je tužiteljica suvlasnica nekretnine u 6/20 dijela, to je dužna sudjelovati u ovom trošku u iznosu od 84,00 EUR koliko iznosi njezin udio s obzirom na veličinu suvlasničkog dijela.
55. Naime, ovi računi izdani su nakon zaključenja prethodnog postupka, pa ih tuženica NN nije mogla predočiti sudu za trajanja pripremnog ročišta. Citirani računi su uvršteni u dokazni supstrat te je sud na glavnoj raspravi proveo dokaz njihovim čitanjem i na njima temeljio odluku, utvrdivši da ne postoje razlozi koji bi se pripisali u krivnju tuženice, a zbog kojih tuženica NN nije mogla račune ranije dostaviti sudu, u smislu članka 299. stavka 2. ZPP.
56. Tuženica NN predložila je umanjiti ovaj iznos od iznosa najamnine obračunate u korist tuženice, pa kako je u naravi riječ o materijalnopravnom prigovoru prijeboja u smislu odredbi članka 195. i 196. ZOO, koji se može isticati i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno članku 288.a stavku 6. ZPP, a potkrijepljen je dokazima koji su nastali nakon zaključenja prethodnog postupka pa ih tuženica NN nije mogla istaknuti bez svoje krivnje ranije, to je sud ovaj prigovor u dijelu od 84,00 EUR koliko iznosi suvlasnički dio tužiteljice i njezina obveza sudjelovanja u podmirenju nužnih troškova promjene stakala, uzeo kao osnovan.
57. Za razliku od prigovora radi prebijanja o kojem se odlučuje u izreci, o osnovanosti prigovora građanskopravnog prijeboja sud se izjašnjava samo u
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
obrazloženju presude (članak 338. stavak 3. i 4. ZPP), pa je sukladno tome, sud umanjio obvezu isplate najamnine tuženice NN za iznos osnovano stavljen u građanskopravni prijeboj od 84,00 EUR. Stoga je tuženica NN namjesto iznosa od 99,51 EUR najamnine dospjele 1. prosinca 2012. godine, obvezana na isplatu jedino iznosa od 15,51 EUR sa zateznom kamatom, na koji način su međusobna potraživanja tužiteljice i tuženice NN prebijena. U preostalom dijelu sud je prihvativši nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i utemeljen na činjenicama, o visini najamnine odlučio sukladno nalazu vještaka i podnesku tužitelja s preciziranim tužbenim zahtjevom.
58. Odlučujući o prigovoru zastare, valja istaknuti i kako tužiteljica nije u pravu kada u odnosu na troškove NN što se odnose na izmjenu stakala ističe prigovor zastare, jer je citirane troškove tuženica imala tek 21. srpnja 2023. godine kada su radovi izvršeni, pa je jasno da trogodišnji zastarni rok nepoštenom posjedniku iz članka 165. stavka 3. ZV za naknadu učinjenih nužnih troškova, nije protekao.
59. Tuženici nisu u pravu niti kada tvrde da bi sva potraživanja tužiteljice dospjela prije 1. prosinca 2014. godine zastarjela. Ovo iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o potraživanju naknade štete već o potraživanju naknade koristi iz članka 165. stavka 1. ZV koje zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO od pet godina. Kako je tužiteljica tužbu podnijela 1. prosinca 2017. godine tražeći najamninu za studeni 2012. godine dospjelu 1. prosinca 2012. godine te kasnije najamnine za svaki pojedini mjesec, tada je jasno da nijedno potraživanje tužiteljice nije u zastari.
60. Stoga su primjedbe stranaka iznesene nalazu i mišljenju vještaka ocijenjene neosnovanima, a iz iznesenih razloga tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim te je presuđeno kao u točkama I do III izreke.
61. Sukladno članku 154. stavku 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok prema članku 154. stavku 5. ZPP sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. U konkretnom slučaju tužiteljica je u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom prema tuženiku CN, dok je protiv tuženice NN uspjela sa 99,15 %, odnosno nije uspjela jedino s nerazmjernim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi. Stoga je odlučeno da su tuženici, pa tako i tuženica NN, dužni u cijelosti naknaditi parnični trošak tužiteljici.
62. Novčanu obvezu tuženika na isplatu naknade za korištenje nekretnine tužiteljica je utužila kao djeljivu novčanu obvezu, imajući u vidu da svaki od tuženika posjeduje polovicu nekretnine, što znači da su tuženici u ovom sporu obični suparničari. Stoga je i odluka o naknadi parničnog troška djeljiva novčana obveza, pa su tuženici kao obični suparničari obvezani naknaditi tužiteljici parnični trošak prema vrijednosti predmeta spora uperenog protiv svakog od njih, odnosno iznosima od po 9.838,09 EUR.
63. Sukladno citiranoj odredbi članka 154. stavka 1. i 5. u vezi članka 155. ZPP, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
(„Narodne novine“ br. 138/2023, u daljnjem tekstu: Tarifa), tuženici su obvezni naknaditi tužiteljici trošak zastupanja koji se sastoji od nagrade za sastav tužbe od po 200,00 EUR svaki (prema vrijednosti predmeta spora od po 9.838,09 EUR za koji je predviđena nagrada od 100 bodova, a vrijednost pojedinačnog boda je 2,00 EUR), a isti iznos od po 200,00 EUR protiv svakog od tuženika pripada joj za obrazložene podneske iz Tbr. 8/1 Tarife od 28. listopada 2020. godine kojim se očituje na odgovor na tužbu i prijedlog za prekid postupka, podnesak od 13. veljače 2024. godine kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i podnesak od 12. svibnja 2025. godine kojim postavlja konačni tužbeni zahtjev. Za podneske od 2. ožujka 2020. godine svaki od tuženika dužan je naknaditi po 25,00 EUR, dok podnesci od 18. lipnja 2021. godine i 13. siječnja 2025. godine predstavljaju ponavljanja i nisu bili potrebni za vođenje spora. Za ročišta održana 11. travnja 2018. godine, 17. ožujka 2022. godine, 20. rujna 2022. godine, 9. studenog 2023. godine i 27. svibnja 2025. godine, tužiteljica opravdano traži naknadu za zastupanje profesionalnog punomoćnika u iznosu od po 200,00 EUR protiv svakog od tuženika. Nagrada za ročište za objavu odluke tužiteljici ne pripada jer tužiteljica ovaj trošak nije imala. Tužiteljici tako na ime odvjetničkog zastupanja pripada po 1.825,00 EUR protiv svakog tuženika, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % čini 2.281,25 EUR. Radi dokazivanja tražbine tužiteljica je imala i trošak očevida lica mjesta i procjeniteljskog vještačenja u iznosu od 462,92 EUR (preostalih 1,61 EUR plaćenog predujma vraćeno je tužiteljici), kao i trošak sudske pristojbe na tužbu od 147,37 EUR i 73,68 EUR pristojbe na presudu, što je minimalni iznos pristojbe koji će tužiteljica platiti ukoliko plaćanje izvrši u roku od tri dana, odnosno na ime ostalih troškova 683,97 EUR koji su tuženici također obvezni naknaditi, svaki u polovici tog iznosa, odnosno 341,98 EUR.
64. Tuženici su tako obvezani naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od po 2.623,23 EUR svaki, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.
65. Iz izloženih je razloga presuđeno kao u izreci.
U Rijeci, 10. srpnja 2025.
S u t k i n j a:
Martina Maršić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XXXII P-3037/2017
