Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-601/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja E. ON Energija d.o.o. Zagreb, Capraška 6, OIB 81103558092, zastupani po punomoćniku Tihomiru Zec odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 6. lipnja 2025. i izvršene objave 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Davorke Flego iz Kostrene, od 8. kolovoza 2024. pod poslovnim brojem Ovrv-14875/2024 kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju novčani iznos u visini od 67,80 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 11,44 EUR od 21. svibnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 11,44 EUR od 18. lipnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 11,44 EUR od 23. srpnja 2022. pa do isplate

- na iznos od 12,40 EUR od 26. kolovoza 2022. pa do isplate

- na iznos od 21,08 EUR od 30. rujna 2022. pa do isplate

po stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Tužena je dužna naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka u iznosu od 188,27 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika. Povodom prigovora tužene kao ovršenika sud je rješenjem od 29. listopada 2024. stavio izvan snage odluku javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te donio odluku da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. U daljnjem tijeku parničnog postupka tužitelj je ustrajao kod tužbe i postavljenog zahtjeva obuhvaćenog ranije ovršnim prijedlogom. Glede naknade troškova uz ranije istaknuti zahtjev za naknadom troškova ovršnog postupka istakao je i zahtjev za naknadom troškova nastalih tijekom parničnog postupka.

3. Tužena, iako uredno pozvana na određena ročišta, tijekom parničnog postupka ostala je u cijelosti pasivna te nije iznijela daljnje očitovanje. Stoga je sud bio pozvan cijeniti isključivo dani prigovor stranke tijekom ovršnog postupka.

4. U prigovoru tužena je predložila odbacivanje rješenja o ovrsi, kao i da joj tužitelj "dostavi potraživanje" na adresu prebivališta u [adresa].

5. Istakla je da nikada nije zaprimila račune od strane tužitelja za pruženu uslugu, niti je zaprimila eventualnu opomenu zbog ne podmirenja tražbine na adresu svoga prebivališta u [adresa], odnosno na adresu poslovnog prostora u [adresa]. Priložila je uz prigovor presliku specifikacije računa broj 2301029919- 220920-4 za razdoblje od 1. rujna 2022. do 30. rujna 2022. koji da je u cijelosti podmirila.

6. U svom očitovanju tijekom parničnog postupka. tužitelj je istaknuo da tuženica prilikom iznošenja prigovora nije postupila skladno odredbi članka 58. OZ-, s obzirom da prigovor nije obrazložila, a posebno je napomenuo da de facto ista nije osporila osnovanost osnova i visinu postavljenoga zahtjeva.

7. Isticanje tužene da nije zaprimila račune na adresi, smatrao je sasvim irelevantan za ishod spora, cijeneći da su stranke zaključile pravni posao. Tužitelj je u kritičnom razdoblju isporučio električnu energiju za ugovoreno mjesto, a tuženica je bila u mogućnosti obratiti se istome radi dostave računa ukoliko ih nije zaprimila. Posebno je napomenuo da niti jednim propisom u RH nije propisana obveza da se računi za režijske troškove krajnjim kupcima dostavljaju preporučenom pošiljkom, zbog čega isti nije u mogućnosti dokazati dostavu predmetnih računa tuženici.

8. Neovisno o ne osporavanju osnova i visine ostavljenog zahtjeva, istakao je da je pravni posao između stranaka zaključen prihvaćanjem Zahtjeva za sklapanje novog ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo od 3. studenog 2020., a temeljem kojega i potražuje naknadu za pruženu ne naplaćenu električnu energiju u poslovnom prostoru tužene. U odnosu na visinu, pozvao se na pojedinačno izdane račune za pruženu uslugu na temelju kojih i temelji tražbinu.

9. Stoga je predložio usvajanje u cijelosti postavljenoga zahtjeva.

10. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz čitanjem ovršnog prijedloga i prigovora danog tijekom ovršenog postupka. Proveo je dokaz uvidom u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja te prijepise računa za električnu energiju za utuženo razdoblje, kao i dokaz čitanjem specifikacije svakog pojedinog računa. Također, proveden je dokaz uvidom u presliku Zahtjeva za sklapanjem novoga ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo od 3. studenog 2020., uvidom u preslike osobne iskaznice tužene, kao i uvidom u preostalu opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.

11. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, sud je ocijenio postavljeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

12. Iz prigovora tužene ne proizlazi spornim zaključenje pravnog posla između stranaka temeljem kojeg je tužitelj tuženici u za to određenom poslovnom prostoru isporučivao u kritično doba električnu energiju. Tome u prilog kazuje i priložena preslika Zahtjeva od 3. studenog 2020. iz kojeg je razvidno da je tužena kao krajnji kupac podnijela tužitelju kao opskrbljivaču Zahtjev za sklapanjem novoga ugovora o opskrbi električnom energijom krajnjih kupaca kategorije poduzetništvo, koji je tužitelj prihvatio, a temeljem koje je tužitelj kao opskrbljivač tuženici u poslovnom prostoru na adresi [adresa], isporučivao električnu energiju. O tome kazuje i popis obračunskih mjernih mjesta navedenih u zahtjevu iz kojeg proizlazi da je mjerno mjesto upravo na adresi [adresa]. U Zahtjevu je kao sjedište tvrtke navedena adresa tužene u [adresa].

13. Iz prijepisa priloženih računa utvrđeno je da je tužitelj kao opskrbljivač na temelju isporučene električne energije za mjesec lipanj 2022., svibanj 2022, srpanj 2022., travanj 2022. i kolovoz 2022. izdao račune i to na ukupni iznos u visini od 67,80 EUR.

14. Naime, za mjesec travanj 2022. računom je teretio kupca za iznos u visini od 11,44 EUR (86,22 kn), za mjesec svibanj kupac je terećen za iznos od 11,44 EUR (86,22 kn), za mjesec lipanj terećen je za iznos od 11,44 EUR (86,22 kn), dok je za mjesec srpanj terećen za iznos od 12,40 EUR (93,42 kn) i za mjesec kolovoz terećen je za iznos od 21,08 EUR (158,82 kn).

15. Sud prilikom iznošenja navedenih iznosa nije posebno obrazlagao utvrđenja iz priloženih specifikacija po računu, a to stoga jer tužena de facto, kako ispravno ističe tužitelj, nije niti osporavala visinu postavljenoga zahtjeva.

16. Cijeneći da je za kritično razdoblje između stranaka bio zaključen pravni posao temeljem kojeg je tužitelj isporučio električnu energiju u poslovni prostor u kojem se odvijala djelatnost tužene, ista je bila u obvezi skladno odredbama ZOO-a, kao ugovorna strana podmiriti navedenu tražbinu, što nije učinila.

17. Isticanje tužene da joj tužitelj nikada nije dostavio predmetne račune temeljem kojih bi ista podmirila tražbinu i zbog čega ista ne bi bila u obvezi to učiniti temeljem odluke suda, ovaj sud je smatrao neosnovanim.

18. Tužena je prilikom isticanja takvog slijeda navela da nije zaprimila račune u kritičnom razdoblju na adresi svog prebivališta u [adresa], kao niti na adresi poslovnog prostora u [adresa].

19. Iz Zahtjeva za dostavu podataka o obračunskim mjernim mjestima kupca, razvidno je da je tuženica zatražila da joj se podaci, pa samim time i računi dostave na adresu u [adresa]. Stoga je sasvim neosnovano njezino isticanje da bi valjalo predmetne račune dostavljati na adresu njezinog prebivališta u [adresa].

20. Valja cijeniti da je u samom zahtjevu tužena, kako se radilo o poslovnom prostoru za koji je i zaključila ugovor sa tužiteljem, navedeno sjedište tvrtke na adresi [adresa], dok je adresa za dostavu računa navedena [adresa].

21. Slijedom navedenog, niti na temelju jednog elementa nije razvidno zbog čega bi se predmetni računi dostavili tuženici na adresu njezinoga prebivališta. u [adresa]. Valja istaći da tužitelj ispravno navodi da niti jednim propisom nije isti bio obvezan preporukom dostavljati račune za pruženu uslugu, zbog čega isti to nije niti činio na opisani način. Međutim, ovaj sud cijeni na temelju prijepisa predmetnog računa da je tužitelj izvjesno očekujući naplatu svoje tražbine dostavljao stranci predmetne račune kako bi se tražbina mogla podmiriti.

22. Podredno se ističe da je sama tužena kao ugovorna strana upoznata sa pruženom uslugom od strane tužitelja u kritičnom razdoblju, što nije osporavala, mogla zatražiti prijepis izdanih računa ukoliko iste nije zaprimila, a sve kako bi ispunila svoju ugovornu obvezu u vidu plaćanja troškova pružene usluge.

23. Tužena se prilikom isticanja prigovora pozvala na plaćeni račun za pruženu električnu energiju za razdoblje od 1. rujna 2022. do 30. rujna 2022.

24. Valja istaći da predmetni račun vremenski obuhvaća razdoblje koje nije obuhvaćeno samim zahtjevom tužitelja, s obzirom da se razdoblje utužene tražbine odnose na mjesece od travnja 2022. do kolovoza 2022., a ne kasnije.

25. Podredno se navodi da iz predmetnog prijepisa računa je razvidno da se radi o računu kojeg je izdala treća osoba, a ne tužitelj, iako za istovjetni poslovni prostor na adresi [adresa]. Iz obračuna po mjestu potrošnje vidljivo je da se radi o drugom opskrbljivaču iz HEP grupe (HEP Elektra, odnosno HEP ESCO d.o.o.).

26. Stoga isto ne može predstavljati dokaz o djelomičnom podmirenju tražbine tužitelja, koji sadržaj tužena niti ne ističe u danome prigovoru.

27. Slijedom navedenog, tužena je u obvezi podmiriti tužitelju utuženu tražbinu u ukupnom iznosu od 67,80 EUR, kao i daljnja sporedna davanja vidu zakonskih zateznih kamata koja teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate temeljem odredbe članka 29. ZOO-a. Tužena je ne plaćanjem svoje obveze prema zaključenom pravnom poslu sa tužiteljem pala u zakašnjenje, slijedom čega je u obvezi podmiriti i sporedna davanja.

28. Tijek dospijeća između stranaka nije bio sporan te ga sud nije posebno obrazlagao.

29. Tužitelj je potraživao naknadu troška nastalog tijekom ovrhe, odnosno tijekom parničnoga postupka.

30. Skladno Zaključku sa sastanka VS RH s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. prema kojem u ovakvoj vrsti parničnih postupaka u kojima se presudom odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga se dosuđuju ukupni troškovi nastali u ovršnom i parničnom postupku, a zatezne kamate na dosuđeni trošak tek od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sud je cijenio tako postavljen zahtjev tužitelja.

31. Cijeneći da je isti u cijelosti uspio u sporu, istome su dosuđeni temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u potpunosti tako nastali troškovi, a koji troškovi se sastoje od javnobilježničke nagrade u iznosu od 50,00 EUR te jednokratne nagrade za tijek parničnog postupka skladno odredbama Tarife u iznosu od 100,00 EUR, PDV u visini od 25 % na dosuđenu jednokratnu nagradu, kao i sudske pristojbe na presudu skladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 188,27 EUR.

32. Na dosuđenu naknadu troška, dosuđene su i zakonske zatezne kamate tekuće od 30. lipnja 2025. pa do isplate.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. i II. izreke presude.

U Rijeci, 30. lipnja 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.