REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5765/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Faruk Garibović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Trg bana J. Jelačića 10, kojeg zastupa Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno, te punomoćnika tuženika, dana 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Zagrebačka banka d.d., OIB:92963223473, Trg bana J. Jelačića 10, da isplati tužiteljici MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 5.437,05 eura zajedno sa zateznim kamatama 15. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje do 14. srpnja 2021.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.364,97 eura na ime razlike između isplaćenog neto iznosa i bruto iznosa dividendi s pripadajućim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata na isplaćeni iznos od 11.057,23 eura (ranije 83.310,72 kn).

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.152,76 eura na ime naknade štete.

VI. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 630,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao zakonska nasljednica naslijedila od svoga pok.oca, između ostalog, i “neisplaćena novčana sredstva iz korporativnih akcija za koje je istekla isplata posredstvom SKDD-a, te su sredstva vraćena izdavateljima i to:

Zagrebačkoj banci d.d. Rješenje o nasljeđivanju postalo je pravomoćno i ovršno dana 28.05 2021. Nakon pravomoćnosti Rješenja o nasljeđivanju tužiteljica je tuženiku odmah dostavila rješenje te je dana 14.07 2021. dobrovoljno uplatio na račun tužiteljice iznos od 83.310,72 kn. Razliku do punog iznosa naslijeđenog prava ostavine od 51.325,18 kn tuženik je odbio isplatiti. Ističe kako je ostavinski postupak trajao 14 godina te nije mogla tražiti isplatu svojeg prava prije nego li je pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju utvrđena kao zakonski nasljednik i tek tada stekla aktivnu legitimaciju za potraživanje toga prava. Slijedom navedenog predlaže sudu naložiti tuženiku isplatu iznosa od 51.325,18 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu tužbenog zahtjeva navodeći da je nastupila zastara potraživanja. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o isplati dividende na koje potraživanje se primjenjuje opći zastarni rok. Ističe da činjenica da je ostavinski postupak trajao 14 godina nije odlučna za tijek zastare s obzirom da je tužiteljica mogla zatražiti da se u ostavinskom postupku postavi skrbnik ostavine. Tužiteljica je postala nasljednica u trenutku smrti ostavitelja. S obzirom na to tuženica je odbila tužiteljici isplatiti iznose dospjele prije 2013. godine.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis ovog suda broj O- 1802/21 (u priklopu), Obavijest Središnjeg klirinškog depozitarnog društva (dalje SKDD) o stanju računa od 25. siječnja 2021. (listovi 21-22), Obavijest FINE (list 23, 27), Zahtjev za izravnu naplatu od 31. kolovoza 2021. (listovi 24-25), Zahtjev za izravnu naplatu od 17. rujna 2021. (listovi 29-30), prigovor tužiteljice (listovi 32-33), Potvrda FINE (list 34), dopis FINE (list 35), dopis tuženice od 25. kolovoza 2021. (listovi 37-38), prijedlog za ovrhu (listovi 39-41), Rješenje o ovrsi (list 42), Rješenje Županijskog suda u Osijeku od 6. travnja 2022. (listovi 44-46), Potvrda o plaćanju (list 61), Obavijest središnje depozitarne agencije o stanu računa na dan 6. lipnja 2008. (list 62), Dopis tuženice od 28. veljače 2008. (list 63), Dopis tuženice od 3. kolovoza 2021. (list 66), Dopis SKDD-a od 14. lipnja 2023. (list 82), Dopis HANFE od 21. srpnja 2023. (listovi 84-86) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (listovi 127-128) i svjedokinje PK (listovi 125-126).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice radi isplate:

- iznosa od 40.179,30 kn (sada 5.332,71 eura) koji iznos je tužiteljica kao zakonska nasljednica stekla u vidu neisplaćenih sredstava (dividende) ostvarene za godine 2007., 2009. i 2011.,

- iznosa od 11.145,88 kn (sada 1.479,31 eura) kao razlike između isplaćenog neto iznosa i bruto iznosa dividendi za godine 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018.,

- iznosa 8.685,50 kn (sada 1.152,76 eura) na ime troškova postupka izravne naplate kod FINE i troškova ovršnog postupka radi prisilne naplate tražbine prema tuženiku.

6. Među strankama nije sporno:

- da je sada pok. EK bio dioničar tuženika kojem su isplaćivane dividende prema dobiti društva,

- da je EK preminuo **.**.2007.,

- da je SKDD s osnove dividendi za dobit iz godina 2007., 2008., 2009., 2011., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. od tuženice zaprimilo novčana sredstva u iznosu od 134.635,40 kn za račun EK,

- da navedena novčana sredstva nisu isplaćena ulagatelju već su po isteku roka vraćena na račun tuženice,

- da je iza sada pok. EK **.**.2007. pokrenut ostavinski postupak koji se vodio kod javnog bilježnika, t kasnije pred ovim sudom, koji postupak je prekinut rješenjem ovog suda broj O-8524/21-61 od 5. veljače 2013. do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza ĆK,

- da je isti nastavljen rješenjem suda od 19. ožujka 2020. te ponovno prekinut rješenjem broj O-6218/20 od 30. rujna 2020. do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza MKF,

- da je rješenjem istog suda od 30. studenog 2020. nastavljen ostavinski postupak,

- da je rješenjem istog suda broj O-1802/21-15 od 22. ožujka 2021. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. EK, kojim rješenjem je MK, ovdje tužiteljica, proglašena jedinom zakonskom nasljednicom iza ostavitelja, koje rješenje je postalo pravomoćno 28. svibnja 2021.,

- da je predmetnim rješenjem utvrđeno da je tužiteljica iza pok. EK naslijedila, između ostalog, i neisplaćena novčana sredstva iz korporativnih akcija za koje je istekla isplata posredstvom SKDD-a, te su sredstva vraćena izdavateljima i to

Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 pod oznakom:

KA 11147 19.032,30 kn.

KA 13165 11.479,80 kn.

KA 15441 9.667,20 kn.

KA 16908 7.300,75 kn.

KA 17743 18.126,00 kn.

KA 20687 26.685,50 kn.

KA 21903 13.191,70 kn.

KA 23149 29.152,65 kn,

- da je tuženica tužiteljici isplatila iznos od 83.310,72 kn, koji iznos predstavlja iznos neto dividendi i to za tražbine (KA 16908 7.300,75 kn, KA 17743 18.126,00 kn, KA 20687 26.685,50 kn, KA 21903 13.191,70 kn i KA 23149 29.152,65 kn), čiji ukupni bruto iznos jest 94.456,60 kn,

- da tuženica nije isplatila tražbine KA 11147 19.032,30 kn, KA 13165 11.479,80 kn, i KA 15441 9.667,20 kn u ukupnom iznosu od 40.179,30 kn zbog zastare,

- da je tužiteljica radi naplate predmetne tražbine u dva navrata pokrenula postupak izravne naplate kod FINE i to na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu od 31. kolovoza 2021. te Zahtjeva za izravnu naplatu od 17. rujna 2021., sve temeljem Rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1802/21-15 od 22. ožujka 2021.

- da je FINA odbila provesti navedene Zahtjeve zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, jer Rješenje o nasljeđivanju nije osnova za plaćanje iz čl. 209. Ovršnog zakona,

- da je FINA odbila prigovore tužiteljice pozivom na navedeno obrazloženje zbog čega je tužiteljica pokrenula ovršni postupak pred ovim sudom pod brojem Ovr— 3234/2021 u kojem postupku je doneseno rješenje o ovrsi 25. studenog 2021., koje rješenje je povodom žalbe ovdje tuženice ukinuto rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž- Ovr-791/2021-3 od 6. travnja 2022.

7. U konkretnom je predmetu sporno je li nastupila zastara potraživanja iznosa od 40.179,30 kn (sada 5.332,71 eura) u vidu neisplaćenih sredstava (dividende) ostvarene za godine 2007., 2009., 2011. Sporno je je li tuženica pravilno odbila isplatiti iznos od 11.145,88 kn (sada 1.479,31 eura) na ime odbitka poreza i prireza na isplaćene dividende za godine 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. Konačno je sporno i je li tužiteljici nastala šteta u vidu troškova postupka izravne naplate i ovršnog postupka koju štetu bi bila tuženica u obvezi naknaditi.

8. Radi odlučivanja o osnovanosti prigovora zastare tuženika u odnosu na neisplaćena sredstava (dividende) ostvarene za godine 2007., 2009. i 2011. sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, u spis ovog suda broj O-1802/21 te je saslušao svjedokinju PK i tužiteljicu.

8.1. Iz iskaza svjedokinje PK proizlazi da je u vrijeme sastavljanja dopisa od 25. kolovoza 2021. kao jedna od direktorica u poslovnici u Maksimirskoj po rasporedu poslova slala odgovore na prigovore klijenata. Navodi da bi banka izvršila bilo kakvu isplatu klijentu u slučaju njegove smrti potrebno je da osoba raspolaže pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. U slučaju kada umre klijent onda svaka isplata staje, odnosno sredstva se "zamrznu" dok se ne pojavi nasljednik s pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Kad kaže da su sredstva zamrznuta to znači da su blokirana da nitko s njima ne može raspolagati. izvršena blokada računa po saznanju smrti ostavitelja, znači da račun ostaje otvoren, ali nitko ne može vršiti uplate ni isplate s tog računa dok se ne pojavi nasljednik s pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.

8.2. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 2007. umro njezin otac te je pokrenut ostavinski postupak 2008., koji je prekinut radi spornog pitanja bračne stečevine. Tada su bili u postupku njena majka, polubrat i ona. Postupak je pravomoćno okončan 2021. Znala je da njen otac imao neka sredstva kod banke, ali nije znala točno ni što ni koliko. Tek je tijekom postupka saznala, ali ne zna točno kada. Nije se obraćala banci prije 2021. jer je imala informaciju da ne može ništa bez pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Čini joj se da je otišla u banku i da su joj rekli da bez tog dokumenta ne može ništa. S pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju je otišla u banku a oni su isplatili samo dio sredstava. Nakon toga im se obratio njezin odvjetnik i pitao zašto nije sve plaćeno, a tada se poteglo pitanje zastare za određene iznose.

8.3. Uvidom u spis ovog suda broj O-1802/21 utvrđeno je da je iza sada pok. EK **.**.2007. pokrenut ostavinski postupak koji se vodio kod javnog bilježnika, koji postupak je pravomoćno okončan 28. svibnja 2021. rješenjem istog suda broj O-1802/21-15 od 22. ožujka 2021., kojim rješenjem je MK, ovdje tužiteljica proglašena jedinom zakonskom nasljednicom iza ostavitelja.

9. Odredbom čl. 237. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Prema shvaćanju ovog suda je na strani tužiteljice u razdoblju od smrti njezinog prednika do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, postojala nesavladiva prepreka koja je onemogućavala tužiteljicu da u tom razdoblju zahtijeva od tuženika ispunjenje predmetne obveze odnosno isplatu neisplaćenih sredstava dividende (tako i VSRH u odlukama broj Rev-990/2024-2 od 27. kolovoza 2024, Revd-4764/2022 od 14. veljače 2023). Tu nesavladivu prepreku činila je okolnost da je tužitelj tek pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju proglašen njegovim nasljednikom te da u promatranom razdoblju bez pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju nije mogla s uspjehom potraživati isplatu predmetnih iznosa što svojim iskazom potvrđuje i svjedokinja PK, zaposlenica tuženice.

9.1. Prema shvaćanju ovog suda u konkretnom se slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 138. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje ZN) kojim je uređena zastara prava zahtijevati ostavinu s obzirom da u konkretnom slučaju tuženica predmetne iznose ne drži svojatajući tužiteljici nasljedno pravo, već se ima primijeniti opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. Naime, prema shvaćanju ovog suda navedeno potraživanje ne predstavlja isplatu dividende već stjecanje bez osnove s obzirom da je riječ o novčanim sredstvima koji su već posredstvom SKDD-a isplaćena kao dividende, što proizlazi iz dopisa SKDD-a (list 82), te su se u imovini tuženice ponovno našla zbog isteka rokova u kojima SKDD drži navedena sredstva, uslijed smrti sada pok. EK.

9.2. Slijedom navedenog, kako u razdoblju od isplate novčanih sredstava SKDD-u i to za KA 11147 19.032,30 kn od 15. studenog 2010., KA 13165 11.479,80 kn od 25. svibnja 2012. i KA 15441 9.667,20 kn od 18. studenog 2013., prema dopisu SKDD-a (list 82 spisa) pa sve do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju odnosno do 28. svibnja 2021. zastara nije tekla to je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a do pokretanja ovog postupka 16. svibnja 2022. Radi toga, prigovor zastare nije osnovan.

9.3. Pritom valja reći da na navedeni zaključak ne utječe ni činjenica da tužiteljica u ostavinskom postupku nije zatražila postavljanje skrbnika ostavine. Naime, prema odredbi čl. 128. st. 1. ZN-a privremenog skrbnika ostavine postavlja sud kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, odnosno nedostupni, kao i u ostalim slučajevima kad je to potrebno. Kako su u konkretnom slučaju nisu bili ostvareni navedeni razlozi nije bilo ni mjesta postavljanju privremenog skrbnika ostavine.

10. Kako između stranaka nije sporna visina potraživanja u odnosu na neisplaćena sredstva i to KA 11147 19.032,30 kn, KA 13165 11.479,80 kn, KA 15441 9.667,20 kn, ukupno 40.179,30 kn (sada 5.332,71 eura) to je sud navedeni iznos dosudio tužiteljici. Pritom valja reći da od predmetnih iznosa nije odbijen porez s obzirom da se prema odredbi čl. 94. st. 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/2016, dalje ZPD) porez na dohodak ne plaća pri isplati dividendi i udjela u dobiti iz članka 70. ovoga Zakona ako se isplaćuju iz dobiti ostvarene do 29. veljače 2012., osim dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni u razdoblju od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2004., a isplaćuju se nakon stupanja na snagu ovoga Zakona te se oporezuju stopom predujma poreza na dohodak od 12%. Prema tome kako se navedene dividende prema dopisu SKDD-a odnose na dobit iz 2007., 2009. i 2011. godine odnosno za razdoblje prije 29. veljače 2012., to se iste ne oporezuju sukladno navedenoj odredbi.

11. U odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 11.145,88 kn (sada 1.479,31 eura) kao razlike između isplaćenog neto iznosa i bruto iznosa dividendi za godine 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. valja reći da se u konkretnom slučaju valja primijeniti gore citirana odredba čl. 94. st. 2. ZPD u vezi sa čl. 70. st. 20. kojom je propisano da se porez na dohodak od kapitala po osnovi primitaka od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu ako se isplaćuju iz dobiti ostvarene do 29. veljače 2012. oporezuje pri isplati na način propisan stavkom 9. ovoga članka.

11.1. Kako iz dopisa SKDD-a (list 21) proizlazi da se isplata dividendi za KA 16908 7.300,75 kn odnosi na dobit iz 2008. godine, to je nepravilno tuženica sukladno gore citiranim odredbama sustegla porez u visini 10 % na predmetni iznos te tužiteljici isplatila samo 6.439,26 kn, stoga je tužiteljici na ime preostalog neisplaćenog iznosa valjalo dosuditi još 861,49 kn (sada 114,34 eura). Naime, i sama tuženica u dopisu od 25. kolovoza 2021. priznaje da je došlo do greške u obračunu poreza u navedenom iznosu, međutim, ne dostavlja u spis dokaz da je izvršena isplata navedenog iznosa tužiteljici.

11.2. U odnosu na potraživanja KA 17743 18.126,00 kn, KA 20687 26.685,50 kn, KA 21903 13.191,70 kn i KA 23149 29.152,65 kn, valja reći da je u odnosu na navedene dividende koje se odnose na dobit iz godina 2014., 2016., 2017. i 2018. tuženica pravilno umanjila navedene iznose za poreza i prireza te tužiteljici isplatila neto iznos u visini 76.871,46 kn. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog neisplaćenog iznosa u visini 10.284,39 kn (sada 1.364,97 eura) kao neosnovan.

12. Na navedeni iznos od 5.437,05 eura (5.322,71 eura + 114,34 eura) tužiteljici pripadaju i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema shvaćanju ovog suda tek u trenutku kada je tužiteljica podnijela tuženoj zahtjev za isplatu predmetnih sredstava ista je postala nepoštena jer se u tom trenutku tužiteljica mogla legitimirati radi isplate potraživanja. S obzirom da iz isprava priloženih u spisu te iskaza tužiteljice proizlazi da se ona obratila tuženoj u poslovnici u Maksimirskoj ulici gdje je predala Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, a radi isplata navedenih iznosa, međutim, o točnom datumu obraćanja nema dokaza u spisu, to je sud kao datum od kada teku zatezne kamate uzeo sljedeći dan od dana 14. srpnja 2021. kada je prema navodima tužiteljice te dopisa tuženika na listu 66 spisa izvršena uplata iznosa od 83.310,72 kn po predmetnom rješenju o nasljeđivanju na zahtjev tužiteljice.

13. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu štetu u iznosu 8.685,50 kn (sada 1.152,76 eura) na ime troškova postupka izravne naplate kod FINE i troškova ovršnog postupka radi prisilne naplate tražbine prema tuženiku valja reći sljedeće. Prema odredbi čl. 1045. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema tome za postojanje odgovornosti tuženice za štetu u smislu navedene odredbe trebaju kumulativno biti ispunjene sljedeće pretpostavke: štetna radnja, protupravnost štetne radnje, postojanje štete, uzročna veza između štetne radnje i nastale štete, dok se krivnja u vidu obične nepažnje presumira.

13.1. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu iz koje proizlazi da je tužiteljica radi naplate predmetne tražbine u dva navrata pokrenula postupak izravne naplate kod FINE i to na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu od 31. kolovoza 2021. te Zahtjeva za izravnu naplatu od 17. rujna 2021., sve temeljem Rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1802/21-15 od 22. ožujka 2021. Da je FINA odbila provesti navedene Zahtjeve zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, jer Rješenje o nasljeđivanju nije osnova za plaćanje iz čl. 209. Ovršnog zakona. Da je FINA odbila prigovore tužiteljice pozivom na navedeno obrazloženje zbog čega je tužiteljica pokrenula ovršni postupak pred ovim sudom pod brojem Ovr—3234/2021 u kojem postupku je doneseno rješenje o ovrsi 25. studenog 2021., koje rješenje je povodom žalbe ovdje tuženice ukinuto rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž- Ovr-791/2021-3 od 6. travnja 2022.

13.2. Iz navedenog slijedi da naknada štete koju tužiteljica potražuje predstavljaj zapravo troškove ovršnog postupka i postupka izravne naplate u kojim postupcima tužiteljica kao ovrhovoditeljica nije uspjela jer nije raspolagala ovršnom ispravom na temelju koje bi se mogla provesti prisilna naplata. Tužiteljica u ovom postupku ne navodi u čemu bi se sastojala protupravnost postupanja tuženika, osim u pogledu ne postupanja po zahtjevu tužiteljice da joj se isplate sredstva. Međutim, troškovi postupka koje je tužiteljica bezuspješno pokrenula su troškovi koji padaju na teret onoga koji nije uspio u sporu i ista ih ne može sa uspjehom potraživati u ovom postupku kao naknadu štete. Slijedom navedenog, kako tužiteljica nije dokazala pretpostavke odgovornosti za štetu, to je navedeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

14.1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 68 %, slijedom čega je tuženica u odnosu na osnovu i visinu uspjela sa 32%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 36% u korist tužiteljice.

14.2. U skladu s odredbom čl. 155. i 154. st. 2. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 19. svibnja 2025., i vrijednosti predmeta spora (7.964,79 eura) i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura, za sastav podneska od 25. veljače 2023. i 15. rujna 2023., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.) za zastupanje po punomoćniku na ročištima 14. veljače 2023., 22. svibnja 2023., 21. siječnja 2025. i 19. svibnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), ukupno 1.400,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.750,00 eura. Navedeni je iznos valjalo umanjiti sukladno tužiteljičinom uspjehu u sporu (36 %) i dosuditi iznos od 630,00 eura.

15. Slijedom navedenog naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 630,00 eura,

16. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) iznosi dosuđene novčane obveze iskazani su u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.

U Zagrebu, 30. lipnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženica po pun.