Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-43/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Kameliji Matijašević, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužitelja ĆR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa opunomoćenik Domagoj Nedić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, na glavnoj raspravi koja je zaključena 27. svibnja 2025. u prisustvu tužitelja, tužiteljevog opunomoćenika i tuženikove zastupnice, a koja je objavljena 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev kao osnovan te se nalaže tuženici Republici Hrvatskoj da u roku 15 (petnaest) dana, od primitka prijepisa presude, plati tužitelju KR 2.034,00 eura (dvije tisuće trideset četiri eura) sa zateznim kamatama od 18. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da u roku 15 (petnaest) dana, od primitka prijepisa presude, plati tužitelju KR 875,00 eura (osamsto sedamdeset pet eura) troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj JR podnio je 18. veljače 2025. tužbu kojom od tuženice Republike Hrvatske zahtijeva isplatu 2.034,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja je navedena pod točkom I. izreke. Isplatu zahtijeva po osnovi naknade štete zbog povrede prava osobnosti koja je nastala kao posljedica neosnovanog uhićenja jer je istražni zatvor zamijenjen mjerom opreza, a kazneni postupak je obustavljen; kao i sprječavanja povećanja imovine jer mu je 2. kolovoza 2024. otkazan ugovor o radu. Izmakla korist odnosi se na prosječni mjesečni iznos plaće koju je tužitelj ostvarivao, odnosno u tužbi je navedeno da je ostvarivao 350,00 eura mjesečno te se potražuje izmakla korist u razdoblju od 2. kolovoza 2024. do 1. listopada 2024. Po toj osnovi zahtijeva isplatu 254,00 eura za srpanj 2024., dok za kolovoz i rujan zahtijeva isplatu po 350,00 eura za svaki mjesec, odnosno ukupno 954,00 eura. Pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti, a koju tužitelj zahtijeva, je 90,00 eura za svaki dan koji je proveo u istražnom zatvoru odnosno 1.080,00 eura s obzirom na to da je u istražnom zatvoru bio 12 dana. Zatezne kamate na navedene iznose zahtijeva od podnošenja tužbe.

2. Tužba je radi podnošenja pisanog odgovora dostavljena tuženici Republici Hrvatskoj 10. ožujka 2025. Tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te navodi kako svaka povreda prava osobnosti ne dovodi do obveze da se tužitelju isplati pravična novčana naknada. Smatra da tužitelj nije naveo posebne okolnosti koje opravdavaju isplatu većeg iznosa naknade štete niti predlaže dokaze na temelju kojih bi se moglo utvrditi da je trpio povredu prava osobnosti većeg intenziteta, nego je to nužno, a koji opravdavaju veći iznos pravične novčane naknade. Navodi kako pravična novčana naknada u ovakvim slučajevima može iznositi između 200,00 i 280,00 kuna po danu istražnog zatvora.

3. Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

4. Na temelju članka 292. a stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP) 17. travnja 2025. održano je pripremno ročište na kojem je donesen plan upravljanja postupkom, poslovni broj: Pn-43/2025-7. Utvrđeno je da među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, već samo iznos. Određeno je da će se na glavnoj raspravi izvesti dokazna radnja saslušanjem tužitelja ĆR, radi utvrđivanja činjenica vezanih za okolnosti povrede prava osobnosti. Tužitelju je naloženo da dostavi podatak o cijeni radnog sata koju mu je poslodavac isplaćivao, odnosno izračun prosječnog iznosa plaće koji bi ostvarivao u razdoblju od srpnja do listopada 2024., a kako bi se utvrdio iznos izmakle koristi čija se isplata tužbom zahtijeva.

5. U dokaznom postupku pročitani su sljedeći dokazi: tužba s privitcima među kojima su i rješenja Županijskoga suda u Osijeku poslovni broj: Kri-436/2024-3 od 9. srpnja i poslovni broj: Kir-452/2024-6 od 18. srpnja 2024., kao i rješenje Županijskoga državnog odvjetništva poslovni broj: Kis-DO-23/2024 od 2. rujna 2024., odgovor na tužbu, tužiteljev podnesak od 28. ožujka 2025. i tužiteljev podnesak od 7. svibnja 2025. s privitkom.

6. S obzirom na to da je među strankama samo sporan iznos tužbenog zahtjeva, u postupku su utvrđivanje činjenice koje su vezane za okolnosti koje opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade jer je tužitelja JR dostavio dokaz o mjesečnom iznosu plaće koju bi ostvario, odnosno cijeni radnoga sata, a taj iznos među strankama n ije bio sporan.

7. Na glavnoj raspravi koja je održana 27. svibnja 2025. saslušan je tužitelj JR, primjenom članka 264. ZPP-a. Iz iskaza je bilo potrebno utvrditi jesu li postojale posebne okolnosti uslijed povrede prava osobnosti, a koje opravdavaju naknadu štete, odnosno dosuđivanje pravične novčane naknade. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je 12 dana bio u istražnom zatvoru te da je dva dana čekao odluku o određivanju istražnog zatvora što je kod njega izazvalo jaki strah zbog neizvjesnosti. U zatvoru je bio smješten u sobi zajedno sa šest osoba. Iz iskaza proizlazi da je morao spavati na podu te da je imao poteškoće sa spavanjem jer zbog straha za vlastitu sigurnost nije mogao spavati, a kada bi zaspao to je trajalo sat vremena. Jaki strah izazvala je činjenica da su s njim u sobi bile smještene osobe koje su u zatvoru bile dulje od godinu dana, a što je saznao nakon što je došao u zatvor. Izlazak iz sobe bio je dozvoljen dva puta dnevno u trajanju od sat vremena i to u dvorište zatvora koje je smješteno nasuprot zgrade u kojoj je radio. Iz iskaza proizlazi da nije redovno izlazio u šetnju zbog straha da ga ne vide kolege koje s njim rade. Navodi kako je bio zaposlen u T-Comu te da je radio u zgradi koja se nalazi preko puta zgrade zatvora i dvorišta u kojem je morao šetati. Za vrijeme šetnje morao se sakrivati zbog straha i srama da ga ne vide kolege. Iz iskaza proizlazi da strah nije trajao samo dok je bio u istražnom zatvoru, već je trajao i jedno vrijeme nakon izlaska iz istražnog zatvora, odnosno sve do trenutka dok nije bila odbačena kaznena prijava. Navodi kako ima problema sa spavanjem te da su ga roditelji, nakon povratka kući, optuživali da je kriv za ono što je učinio, jer su mislili da ne bi bio u istražnom zatvoru ako nije kriv. Iz iskaza proizlazi da je imao problema kada je želio izaći iz kuće te da je nakon izlaska iz istražnog zatvora izgubio i neke prijatelje jer su ga okarakterizirali kao silovatelja. Isto tako, navodi da te godine nije sudjelovao na Europskom sveučilišnom prvenstvu iz rukometa, kao i da je osjećao strah jer je mislio da će izgubiti posao i da će ga izbaciti iz kluba. Iz iskaza proizlazi da nije upisao treću godinu fakulteta jer se nakon izlaska iz istražnog zatvora nije mogao skoncentrirati i učiti za ispite.

8. Na temelju članka 8. u svezi s člankom 264. ZPP-a sud je u cijelosti prihvatio kao istinit tužiteljev iskaz jer je tužitelj iskazivao uvjerljivo, a okolnosti o kojima je iskazivao nisu bile proturječne te su se iz njegovoga iskaza mogle utvrditi činjenice na kojima je utemeljena odluka. Utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti propisani člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – u nastavku: ZOO) koji opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu 1.080,00 eura radi povrede prava osobnosti koju je tužitelj pretrpio određivanjem istražnog zatvora. To pravo pripada mu na temelju članka 14. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine”, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014.,70/2017., 126/2019., 126/2019., 130/2020., 80/2022., 36/2024. i 72/2025 – u nastavku: ZKP) jer je utvrđeno da je bio neosnovano uhićen. Prilikom odluke o iznosu novčane naknade sud je uzeo u obzir tužiteljevu dob i okolnosti koje su vezane za smještaj u istražnom zatvoru, a posebice činjenicu da je istražni zatvor koji je određen rješenjem Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Kir-436/2024-3 od 9. srpnja 2024., ukinut i zamijenjen mjerama opreza, kao i činjenicu da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, poslovni broj: Kis-DO-23/2024 od 2. rujna 2024., obustavljena istraga. Čitanjem navedenih rješenja nije utvrđeno da je tužitelj već osuđivan niti da je protiv njega ranije određen istražni zatvor.

9. Pravo na novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, kao temeljnog ljudskog prava, osoba neosnovano lišena slobode ostvaruje samom činjenicom neosnovanog određivanja istražnog zatvora. Naknada koja se u slučaju povrede prava slobode priznaje građanima ima simbolično značenje te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvređuje svrhu kojoj je namijenjena. Polazeći od toga da je tužitelj u vrijeme određivanja istražnog zatvora imao 25 godina, da je radio, studirao i bavio se sportom, neosnovano oduzimanje slobode kod njega je izazvalo jaki osjećaj straha i neizvjesnosti koji su trajali i nakon što je kazneni postupak završen obustavom istrage. U cijelosti je logično da mladi čovjek, koji nije osuđivan niti je protiv njega ranije određen istražni zatvor, a koji ima posao, školuje se i bavi se sportom, osjeća posljedice neosnovanog lišenja slobode koje su se ostvarile kao povreda prava osobnosti. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinit tužiteljev iskaz te je utvrdio da su tužitelju povrijeđena temeljna ljudska prava jer je u zatvoru bio 12 dana, smješten u sobi s još 6 osoba, da zbog straha nije mogao spavati i da je taj strah trajao i nakon što je istražni zatvor ukinut. Osjećaj srama postojao je i u trenutcima kada je mogao izaći u šetnju, ali to nije činio jer se zgrada u kojoj je radio nalazi preko puta zatvora, odnosno dvorišta u kojem je trebao šetati, zbog čega je 12 dana koje je proveo u istražnom zatvoru za njega dodatno bilo otegotno. Posljedice su se ostvarile i u odnosu na društveni život, prijateljske odnose te obiteljske odnose. Ovdje se, u prvom redu, mislim na učenje i ispunjavanje fakultetskih obveza. Prema njegovom iskazu, on nije mogao učiti što je dovelo do toga da nije uredno ispunjavao fakultetske obveze, a nakon što je istražni zatvor ukinut neki od prijatelja su ga izbjegavali. Posljedice koje je trpio nisu se odnosile samo na njegov subjektivni osjećaj straha i neizvjesnosti, već su se posljedice ostvarile i u odnosu drugih prema njemu kao osobi koja je bila u istražnom zatvoru. Tužitelj je osjećao sram zbog toga što su njegovi roditelji mislili da je kriv za silovanje, kao i zbog toga što je okarakteriziran kao silovatelj. Sve navedeno predstavlja posebne okolnosti koje opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu od 90,00 eura po danu koji je tužitelj proveo u istražnom zatvoru.

10. Na temelju članka 1089. i 1090. ZOO-a odlučeno je naložiti plaćanje i 954,00 eura po osnovi izmakle koristi. Tužitelj JR je uz tužbu dostavio potvrde o uplati plaći za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2024. te je dostavio i izjavu poslodavca od 19. veljače 2025. Iz izjave je utvrđeno da je u razdoblju od lipnja do rujna 2024. mogao zaraditi mjesečno 370,00 eura plaće. Taj iznos među strankama nije bio sporan jer je tuženica Republika Hrvatska na pripremnom ročištu prihvatila kao točan iznos koji je naveden. Kako među strankama nije sporno da je tužitelj, u navedenom razdoblju, mogao ostvariti 370,00 eura, odlučeno je prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev te naložiti plaćanje zatraženih 954,00 eura. Tužitelj u tužbi zahtijeva 254,00 eura za srpanj 2024., dok za kolovoz i rujan zahtijeva 350,00 eura. Kamate na taj iznos određene su primjenom članka 29. u svezi s člankom 1103. ZOO-a od dana podnošenja tužbe, odnosno 18. veljače 2025.

11. Na temelju članka 154. i 155. ZPP-a, s obzirom na to da je tuženica Republika Hrvatska u cijelosti izgubila parnicu, odlučeno je prihvatiti zahtjev za naknadu troškova postupka. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 138/2023. – u nastavku: Tarifa), a imajući na umu vrijednost predmeta spora 2.034,00 eura, opunomoćeniku Domagoju Nediću pripada po 100 bodova za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i zastupanje na ročištu za glavnu raspravu; dok mu za zastupanje na pripremnom ročištu pripada 50 bodova jer se nije raspravljalo o glavnoj stvari. Pripada mu ukupno 350 bodova pa kako je vrijednost boda 2,00 eura, pripada mu 700,00 eura nagrade. Na taj iznos obračunato je i 25 % poreza na dodanu vrijednost pa mu pripada ukupno 875,00 eura.

12. Slijedom navedenog, a na temelju članka 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna pisana primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem opunomoćenika

2. Tuženici putem zastupnika