REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 Pr-7/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Krešimiru Bogdan, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod , OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod, zastupana po Ana- Marii Bogović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 28. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivane Đurinac Vuković, odvjetnice iz Slavonskog Broda i zamjenice punomoćnika tuženika FI, odvjetničke vježbenice, dana 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Opća bolnica Dr. Josip Benčević Slavonski Brod , OIB: 91554844265, Ulica dr. Andrije Štampara 42, Slavonski Brod da tužitelju NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 2.504,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

Na iznos od 122,75 EUR od 12.02.2019.god

Na iznos od 141,16 EUR od 12.03.2019.god

Na iznos od 138,64 EUR od 10.04.2019.god

Na iznos od 174,69 EUR od 10.05.2019.god

Na iznos od 95,89 EUR od 11.06.2019.god

Na iznos od 241,43 EUR od 09.07.2019.god

Na iznos od 145,01 EUR od 09.08.2019.god

Na iznos od 194,10 EUR od 10.09.2019.god

Na iznos od 203,83 EUR od 10.10.2019.god

Na iznos od 158,18 EUR od 12.11.2019.god

Na iznos od 122,48 EUR od 10.12.2019.god

Na iznos od 156,35 EUR od 11.01.2020.god

Na iznos od 224,05 EUR od 11.02.2020.god

Na iznos od 175,43 EUR od 10.03.2020.god

Na iznos od 210,01 EUR od 11.04.2020.god

sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.235,00 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupak u iznosu od 450,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene, radi isplate razlike plaće na ime dodataka za redovni i prekovremeni rad.

2. U tužbi navodi da je kod tuženog zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5.9.1996. na poslovima doktora medicine te da je nakon specijalizacije potpisan Aneks ugovora o radu 25.4.2001. nakon čega obavlja poslove doktora medicine specijaliste ortopeda.

2.1. Navodi da je 7.12.2015. nakon položenog ispita iz uže specijalnosti ortopedije traumatologije, tuženik donio Odluku o plaći od 1.10.2015., da je ugovoreno radno vrijeme određeno 42, odnosno 40 sati tjedno i to od 07,00 do 15,00 h, da je osim redovnog radnog vremena člankom 11 i 12 osnovnog Ugovora ugovoreno i pravo na povećanje plaće u postotku utvrđenim Kolektivnim ugovorom za rad noću, prekovremeni, rad subotama nedjeljama, rad za blagdane, smjenski rad, plaćanje dežurstva .

2.2. Ističe da je po tom osnovu tužitelj ostvario pravo na razlike isplaćenih plaća za prethodni period od 2014. do prosinca 2018. godine za koji je donesena još uvijek nepravomoćna presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu Pr-40/2019 .

2.3. Tužitelj smatra da mu prilikom obračuna plaće tuženi nije isplatio dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru potpisanog 2013.god, pogrešno primjenjujući odredbe istog, odnosno da isplaćuje tužitelju dodatke na plaću tijekom redovnog radnog vremena, dok iste dodatke ne isplaćuje kada liječnik radi prekovremeno i za vrijeme dežurstva. Osim toga tužitelju nije obračunat minuli rad koji mu je zajamčen kolektivnim ugovorom.

2.4. Navodi da neisplaćeni dodaci su dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada uvećanjem osnovne plaće za 25%. primjenom članka 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, čl. 57. KU/13, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata prema uvećanjem osnovne plaće za 10% primjenom čl. 59 KU/13, dodatak na ime znanstvenog stupnja i dodatak na ime minulog rada. Radi pogrešnog obračuna plaće nastala je i razlika u obračunu godišnjeg odmora.

2.5. Poziva se na čl. 54. st. 1. TKU-a prema kojem se dodaci međusobno ne isključuju pa dodatak za prekovremeni rad ne isključuje isplatu navedenih dodataka i prekovremenih sati.

2.6. Poziva se i na članak 14. stavak 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj 73/17 – dalje Pravilnik), u svezi sa stavkom 2. istog članka Pravilnika

2.7. Poziva se i na članak 90. stavak 1. Zakona o radu u svezi sa člankom 94. ZR-a te na Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama kao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa osme sjednice Građanskog odjela broj: SU-IV56/19-18, održane 9. prosinca 2019.

2.8. Tužitelj ne postavlja tužbeni zahtjev u tužbi jer podnosi stupnjevitu tužbu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe da se nisu ispunile zakonske pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe i predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, sve iz razloga što smatra da tuženik posjeduje dokumentaciju potrebnu za postavljanje tužbenog zahtjeva.

3.1. Tuženik se protivi pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva jer je tuženik u cijelosti isplatio tužitelju plaću, naknade plaće i sve dodatke na plaću odnosno postupio je u cijelosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, u skladu sa odredbama Zakona o radu.

3.2. Protivi se pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3.3. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

3.4 Tuženik smatra da su navodi tužitelja iz tužbe i tužbenog zahtjeva neosnovani i paušalni u cijelosti jer pogrešno tumači odredbe KU i TKU i ne razlikuje pojam osnovna plaća i plaća zbog čega pogrešno vrši obračun uslijed čega su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti.

3.5. Pojašnjava navode na način da osnovna plaća i plaća nisu isto, da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad odnosno prekovremeni rad jesu radni sati iznad ukupnog redovnog mjesečnog fonda sati u skladu sa člankom 53. stavkom 4. KU, da je TKU i KU propisana osnova za izračun isplate za prekovremene sate, a to je 50% osnovne plaće, iz čega proizlazi da je osnova za izračun isplate za prekovremene sate osnovna plaća, a ne osnovna plaća sa dodacima na plaću kako to pogrešno tumači tužitelj.

3.6. Poziva se na odredbu članka 51. KU 143/13 u kojoj nije uređeno povećanje osnovne plaće s osnove dodataka - otežani uvjeti rada, iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, znanstveni stupanj, tako da tužitelj nema pravo na dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada kada radi prekovremeno odnosno iznad mjesečnog fonda sati jer u skladu sa člankom 57. KU dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada se obračunava isključivo na osnovnu plaću, odnosno na vrijeme redovnog rada - redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na vrijeme iznad mjesečnog fonda radnih sati.

3.7. Poziva se na zaključke 58, 95 i 106 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU koje je u skladu sa člankom 321. ZOO i člankom 18.KU dalo jasno tumačenje KU, a to je da se prekovremeni rad uvećava za 50% osnovne plaće bez primjene položajnog dodatka, i osnovica za izračun jest osnovna plaća bez dodataka na plaću.

3.8. Tuženi navodi da je isplate plaće obvezan izvršiti isključivo putem centralnog obračuna plaće ("COP"), a koji COP je izrađen od strane i u nadležnosti je Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstvo financija, tako da predlaže naslovljenom sudu da pozove Općinsko državno odvjetništvo ispred Republike Hrvatske Ministarstva uprave i Ministarstva financija da u ovaj sudski postupak stupi odnosno da sudjeluje kao umješač na strani tuženika obzirom da je nesporan pravni interes Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstva financija da sudjeluje u ovom postupku jer pravne posljedice donesene presude u ovom postupku odrazit će se na pravnu i ekonomsku situaciju Republike Hrvatske - Ministarstva uprave i Ministarstva financija.

3.9. Zaključno, tuženik predlaže sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbaci kao nedopuštenu u cijelosti, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovanu.

4. Rješenjem suda od 10. ožujka 2023. pozvan je tužitelj u roku od 8 dana ispraviti/dopuniti tužbu što je i učinio podneskom od istoga dana postavljajući tužbeni zahtjev na iznos od 4.000,00 eura.

5. Sukladno prijedlogu tužene, sud je dopisom od 13. veljače 2023. obavijestio i pozvao Republiku Hrvatsku, putem ODO u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, na stupanje u parnicu kao umješač na strani tužene, na koji poziv se nije očitovala u ostavljenom roku, tako da se ima smatrati da ne pristaje sudjelovati u postupku kao umješač na strani tuženika.

6. U nastavku postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

7. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5.9.1996. i Aneksa ugovora o radu 25.4.2001., zaposlen kod tuženika na poslovima doktora medicine specijaliste ortopeda.

8. Sporno je da li mu je u periodu od 16. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020. pravilno obračunavata plaća. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja eventualne razlike plaće. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to Ugovor o radu od 5. rujna 1996. (str. 6-8 spisa), u Aneks Ugovora o radu od 25. travnja 2001. (str. 9 spisa), u Odluku o plaći od 1. listopada 2015. (str. 10 spisa), u Odluku od 8. prosinca 2015. (str. 11 spisa), u zaključci Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora (str. 23-27 spisa), u dopis Ministarstva zdravstva od 8. svibnja 2018. (str. 28 spisa), u pravno mišljenje prof. dr. sc. II (str. 29-52 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Mirne Tot Nužda od 19. veljače 2025. s prilozima Obračunske isprave i Evidencije o radnom vremenu (str. 110-168 spisa), u dopunsko očitovanje vještaka od 5. svibnja 2025. (str. 186-188 spisa), uvid u Pravilnik o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika, Rješenja o korištenju godišnjih odmora, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatak Kolektivnom ugovoru te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, te je vještak neposredno saslušana na raspravi 28. svibnja 2025.

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

12. Prigovor promašene aktivne legitimacije nije osnovan jer tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje u kojem je bio u radnom odnosu kod tuženika. Tuženik je stoga kao poslodavac tužitelja bio u obvezi tužitelju isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima za utuženo razdoblje.

13. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan raniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

14. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

15. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

16. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

18. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

19. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju.

20. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, odnosno osnovna plaća im se uvećava.

21. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

22. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

23. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

24. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

25. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18).

26. Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužitelj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

27. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

28. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada.

29. Napose, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

30. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

31. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke broj 58, 95a) i 106a) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

32. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužitelj ima pravo na razlike plaća za dodatke na plaću za prekovremeni rad u periodu od 16. siječnja 2019. do 31.ožujka 2020.

33. Na osporenu visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Mirni Tot Nužda.

34. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, vještak je izračunala da je tužitelju manje isplaćena razlika bruto plaće na prekovremeni rad za dodatke na plaću za liječnički dodatak i dodatak za posebne uvjete rada, u ukupnom iznosu od 2.504,00 eura.

35. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u skladu sa istim postavio uređen i specificirani tužbeni zahtjev potražujući mjesečne anuitete skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog anuiteta do isplate, ukupno u iznosu od 2.504,00 eura.

36. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka ali se protivio osnovu postavljenog zadatka, što je sud odbio kako je to prethodno i obrazloženo.

37. Na istaknute primjedbe vještak se dopunski pismeno očitovala kao i neposrednim saslušanjem na raspravi. Pojasnila je svoj način iskazivanja razlika bruto plaće i primjenu svih propisa korištenih prilikom sačinjavanja obračuna. Kako su primjedbe tuženika vezane poglavito uz osnovanost postavljenog traženja a ne uz pravilnost izračuna vještaka, koji je sačinjen u skladu sa zadatkom vještaka, nalaz vještaka je prihvaćen u cijelosti kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke.

38. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva koji prigovor je odbijen kao neosnovan iz razloga što tužitelj nakon vještačkog nalaza nije preinačio (povećao) tužbeni zahtjev.

39. Uvažavajući da je u postupku dokazano prema stavu ovoga suda da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora kao i da mu tužena nije ispravno obračunavala pripadajuće dodatke, koji dodatci su u visini izračunati nalazom vještaka, sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

40. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

41. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužitelju razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.

42. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužitelju kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

43. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO)

44. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužiteljici nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

45. Tuženik je u postupku istakao i prigovor zastare potraživanja koji je sud odbio kao neosnovanim. Potraživanja iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu /2014 zastarijevaju za pet godina. Tužitelj je tužbu podnio 16. siječnja 2023., a prvo potraživanje tužitelja se odnosi na razliku plaće za mjesec siječanj 2019. koje dospijeva u veljači 2019. ili unutar roka od pet godina.

46. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. izreke presude.

47. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog čega mu sud dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove prouzročene vođenjem predmetnog postupka.

48. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.504,00 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 14.2.2023., 13.9.2023., 9.10.2023. i 11.4.2025. za svaki iznos od 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 8/1), trošak pristupa ročištima 13.9.2024. i 28.5.2025. za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3), ili ukupno 1.500,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 375,00 eura, ukupno 1.875,00 eura. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 360,00 eura.

49. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.235,00 eura kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

50. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

51. Tužitelj je odbijen s preostalim dijelom troška postupka u iznosu od 450,00 eura koji se odnose na trošak sastava podnesaka od 18.4.2025. i 14.5.2025. svaki u iznosu od 200,00 eura i PDV, za koje sud smatra da nisu bili potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari.

52. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

U Slavonskom Brodu, 30. lipnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1.

2.