Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-984/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Denisu Klarendiću, odvjetniku u Zadru i Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Burić i Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti, izvan ročišta, 30. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I/ Utvrđuje se da je tužba od 4. travnja 2024. povučena.
II/ Nalaže se tužiteljici PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak postupka u iznosu od 2.500,00 EUR-a (dvijetisućepetstoeura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 4. travnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da ugovor o darovanju nije nastao, poderdno da je ugovor o darovanju prestao opozivom. U tužbi navodi da je kao darovateljica darovala svom unuku, ovdje tuženiku, kao obdareniku nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi izgrađeno zemljište, površine 43 m2, izgrađeno zemljište, površine 17 m2, dvorište površine 2881 m2, izgrađeno zemljište, površine 30 m2, izgrađeno zemljište, površine 79 m2, ukupne površine 3050 m2, koja nekretnina u stvarnosti predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom, dvorištem i pomoćnim objektom, a bila je u njezinom suvlasništvu za 169/3050 dijela. Međutim, navedeni darovni ugovor, navodi, opterećen je formalnim nedostacima koje za sobom povlače posljedicu da darovni ugovor nije ni nastao, jer je isti ovjeren kod javnog bilježnika Suzane Hrabre u Zadru, broj ovjere OV-8962/2021 od 25. studenog 2021. bez da je navedeno tko je potpisnik tog ugovora u ime obdarenika koji je u trenutku potpisa i ovjere tog ugovora bio maloljetna osoba i isti nije mogao potpisati. Nadalje, navodi da se u samom ugovoru navodi ime obdarenika ĐL, ovdje tuženika, bez da se navodi da je isti zastupan po majci ili ocu kao zakonskom zastupniku pa je upitno tko je u ime obdarenika potpisao ugovor, da li je to sam obdarenik, kao maloljetna osoba ili je ugovor potpisan od strane neke treće osobe, ističući da bi takav ugovor mogao potpisati samo zakonski zastupnik (skrbnik), ali se ta činjenica eksplicitno mora navesti u ugovoru, dok u suprotnom takav ugovor ne proizvodi pravni učinak i smatra se nepostojećim. Isto tako, ističe da je opozvala ugovor o darovanju zbog grube nezahvalnosti tuženika, navodeći da je svrha sklopljenog darovnog ugovora bila briga i skrb tuženika nakon punoljetnosti za nju, te sređivanje vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu, jer je na većem dijelu predmetne nekretnine upisana Općina Ražanac. Nasuprot tome, ističe, tuženik je otišao živjeti u [adresa], prekinuo je svaku komunikaciju s njom, a na pokušaj komunikacije s njegovim ocem, čak i nakon punoljetnosti, isti je rekao da ga ta nekretnina uopće ne zanima i da će istu prodati. Takvim postupanjem, ističe, tuženik je iskazao teško nepoštivanje i grubu nezahvalnost prema njoj, a prodajom nekretnine doveo bi ju u tešku oskudicu zbog čega je bila prisiljena opozvati darovni ugovor. S obzirom na gore navedeno te na činjenicu da je darovni ugovor sklopljen bez valjanog potpisa jedne od ugovornih strana, te da ugovor kao takav ne proizvodi pravni učinak i smatra se da nije ni nastaom predložila je sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, a potraživala je i naknadu troškova postupka.
2. Tuženik je 21. lipnja 2024., podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da prije upuštanja u predmet spora ističe prigovor mjesne nenadležnosti u smislu odredbe čl. 46. i čl. 47. ZPP-a, s obzirom da je predmet spora osporavanje sklopljenog ugovora, a podredno opoziv tog ugovora, odnosno radi se o sporu obvezno pravne prirode za koji nije određena isključiva mjesna nadležnost, pa kako Općinski sud u Zadru nije mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari predložio je da Općinski sud u Zadru donese rješenje kojim se proglašava mjesno nenadležnim, te predmet dostavi Općinskom sudu u Osijeku, kao mjesno nadležnom sudu, po njegovom prebivalištu. Tuženik je istaknuo i prigovor u odnosu na označenu vrijednost spora koju je tužitelj označio svega 132,28 eura, navodeći da je predmet spora osporavanje ugovora o darovanju kojim mu je darovana kuća sa okućnicom i pomoćnim objektima, a koja nekretnina ima minimalnu vrijednost 70.000,00 eura, pa vrijednost predmetnog spora ne može biti manja od te vrijednosti, te je predložio sudu da u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a po odredi stvarnu vrijednost predmetnog spora. Nadalje, tuženik ističe kako je tužiteljica već jednom ranije pokrenula postupak protiv njega u istoj pravnoj stvari, a koji postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zadru, pod poslovnim brojem P-2075/2023, te da ista, na pripremno ročište zakazano za dan 16. siječnja 2024. godine u 12,30 sati, iako uredno pozvana po punomoćniku, nije pristupila, niti je svoj izostanak opravdala, a on se nije htio upustiti u raspravljanje, slijedom čega je sud donio rješenje poslovni broj P-2075/2023-7, kojim se smatra da je tužiteljica povukla tužbu te joj je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak. U odnosu na tužbu i postavljene tužbene zahtjeve tuženik navodi da tužiteljica neosnovano osporava valjanost ugovora zbog njegove maloljetnosti u vrijeme sklapanja ugovora. Naime, ističe kako nema zapreke da maloljetna osoba sklopi ugovor o darovanju, samo je u tom pravnom poslu treba zastupati netko od roditelja, kao zakonski zastupnik, sve u smislu odredbe čl. 99. st. 1. Obiteljskog zakona. U konkretnom slučaju, ističe, zastupao ga je prilikom sklapanja ugovora otac UL koji je i potpisao predmetni ugovor u njegovo ime. To što u uvodnim odredbama nije navedeno da je zastupan po zakonskom zastupniku, navodi, ne čini sklopljeni ugovor nevaljanim, ako ga je potpisao zakonski zastupnik, te dodaje, da navedeni nedostatak može pobijati samo on, a ne darovateljica s obzirom da zakonska odredba čl. 331. st. 1. ZOO-a izričito propisuje „da taj nedostatak može pobijati samo ona ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena“, te dodaje da je odredbom čl. 330. ZOO-a propisano da je sklopljeni ugovor pobojan kada ga je sklopila ograničena poslovno sposobna osoba (u konkretnom slučaju maloljetnost), ali taj nedostatak može pobijati samo ona ugovorna strana u čijem interesu je pobojnost ustanovljena, sve u smislu odredbe čl. 331. st. 1. ZOO-a.. U odnosu na navode tužiteljice kojim traži opoziv darovnog ugovora zbog nezahvalnosti, tuženik ističe da se nije ostvario niti jedan od razloga propisanih odredbom čl. 494. ZOO-a. Naime, ističe, gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove obitelji kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.
3. Općinski sud u Zadru je dana 11. rujna 2024. donio rješenje posl.br. P-717/2024-6 kojim se oglasio mjesno nenadležnim te je spis dostavio ovom sudu, kao mjesno nadležnom, na daljnje postupanje.
4. Punomoćnik tuženika je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor u odnosu na označenu vrijednost predmeta spora, navodeći da je predmet spora osporavanje ugovora o darovanju kojim je tuženiku darovana kuća sa okućnicom i pomoćnim objektima koja nekretnina ima minimalnu vrijednost 70.000,00 eura, pa vrijednost predmetnog spora ne može biti manja od te vrijednosti. Na raspravi koja je održana 13. ožujka 2025. punomoćnik tužiteljice se očitovao na navedeno navodeći da je vrijednost predmetne nekretnine koja je darovana tuženiku znatno manja od 70.000,00 eura, budući da je tužiteljica stvarno vlasnik stare kuće na nekretnini kčbr. [katastarska čestica], a na kojoj nekretnini postoji i nove kuće koje su vlastitim sredstvima izgradili sinovi tužiteljice, pa sukladno navedenom ista na tuženika nije mogla prenijeti više prava nego što ga stvarno ima, pa stoga smatra da vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 eura. Punomoćnik tuženika, potom, je naveo da je riječ o nekretnini velike površine koja se nalazi na moru, na atraktivnoj lokaciji i da misli da je vrijednost predmeta spora sigurno 70.000,00 eura ili veća.
4.1. Sud je na pripremnom ročištu koje je održano 13. ožujka 2025. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 eura. Sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) ovaj sud smatra da je tužiteljica suviše nisko odredila predmet spora, te ga ovaj sud odredio u visini u iznosu od 50.000,00 EUR-a. Naime, riječ je o nekretnini čiji je upisan vlasnik tuženik, a čiji je vlasnički dio 169/3050 pa je stoga ovaj sud vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR-a.
5. Punomoćnik tužiteljice je dana 16. lipnja 2025. izvijestio sud da tužiteljica povlači tužbu te je predložio da sud donese rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena.
6. Punomoćniku tuženika je 18. lipnja 2025. dostavljena obavijest o povlačenju tužbe u kojoj je obavijesti upozoren kako će se smatrati da je pristao na povlačenje tužbe, ako se u roku 15 dana od dostave obavijesti ne izjasni o povlačenju. Punomoćnik tuženika je obavijest zaprimio 27. lipnja 2025
6.1. Podneskom od 27. lipnja 2025. punomoćnik tuženika je izvijestio sud da se ne protivi povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva, ali da sukladno odredbi čl. 158. st. 1. ZPP- a te odredbi čl. 164. st. 2 i 8. ZPP-a postavlja zahtjev za naknadu troškova za radnje poduzete u ovom postupku.
7. Budući da je tužiteljica povukla tužbu, a da je tuženik pristao na povlačenje, ovaj sud je na temelju čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP) utvrdio da je tužba povučena te je odlučeno kao u toč. I/ izreke rješenja.
8. Sukladno čl. 158. st. 1. ZPP-a tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi trošak postupka i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR-a s, a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištu 13. ožujka 2025. u iznos od 1.000,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 2.000,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a, što ukupnu iznosi 2.500,00 EUR-a, pa je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.
8.1. Sud tuženiku nije dosudio naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer navedena sudska pristojba dospijeva tek po pravomoćnom završetku spora i razmjerno uspjehu stranaka u sporu sukladno čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23., u nastavku: ZSP).
Osijek, 30. lipnja 2025.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
- Punomoćnicima stranaka
