Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-1046/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja JB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. lipnja 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 30. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 3204837551/05, kreditna partija 7102720485, zaključenog 17.05.2005. između tužitelja JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, vezane uz jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF.
II. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.010,52 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. po stopi od 15%, od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana i to na:
- iznos od 211,17 € s dospijećem 13.07.2005. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 26.08.2005. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 23.09.2005. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 24.10.2005. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 25.11.2005. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 23.12.2005. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 25.01.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 24.02.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 22.03.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 13.04.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 17.05.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 14.07.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 17.08.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 21.09.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 17.10.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 17.11.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 19.12.2006. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 17.01.2007. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 19.02.2007. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 15.03.2007. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 17.04.2007. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 15.06.2007. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 12.07.2007. do isplate;
- iznos od 12,01 € s dospijećem 17.08.2007. do isplate;
- iznos od 12,87 € s dospijećem 14.09.2007. do isplate;
- iznos od 12,34 € s dospijećem 17.10.2007. do isplate;
- iznos od 1,77 € s dospijećem 15.11.2007. do isplate;
- iznos od 1,77 € s dospijećem 14.12.2007. do isplate;
- iznos od 1,59 € s dospijećem 16.01.2008. do isplate;
- iznos od 1,64 € s dospijećem 18.02.2008. do isplate;
- iznos od 2,82 € s dospijećem 15.12.2008. do isplate;
- iznos od 12,27 € s dospijećem 19.02.2009. do isplate;
- iznos od 31,00 € s dospijećem 24.03.2009. do isplate;
- iznos od 18,36 € s dospijećem 03.04.2009. do isplate;
- iznos od 230,71 € s dospijećem 05.05.2009. do isplate;
- iznos od 5,09 € s dospijećem 30.06.2009. do isplate;
- iznos od 5,09 € s dospijećem 30.07.2009. do isplate;
- iznos od 1,77 € s dospijećem 29.01.2010. do isplate;
- iznos od 241,54 € s dospijećem 08.03.2010. do isplate;
- iznos od 23,04 € s dospijećem 02.04.2010. do isplate;
- iznos od 7,04 € s dospijećem 28.05.2010. do isplate;
- iznos od 34,77 € s dospijećem 21.06.2010. do isplate;
- iznos od 48,10 € s dospijećem 23.07.2010. do isplate;
- iznos od 7,12 € s dospijećem 16.08.2010. do isplate;
- iznos od 1,72 € s dospijećem 22.09.2010. do isplate;
- iznos od 61,53 € s dospijećem 04.10.2010. do isplate;
- iznos od 63,26 € s dospijećem 02.11.2010. do isplate;
- iznos od 7,12 € s dospijećem 16.12.2010. do isplate;
- iznos od 86,75 € s dospijećem 13.01.2011. do isplate
- iznos od 40,30 € s dospijećem 03.02.2011. do isplate;
- iznos od 41,61 € s dospijećem 08.03.2011. do isplate;
- iznos od 46,93 € s dospijećem 07.04.2011. do isplate;
- iznos od 43,62 € s dospijećem 13.05.2011. do isplate;
- iznos od 33,66 € s dospijećem 09.06.2011. do isplate;
- iznos od 33,66 € s dospijećem 08.07.2011. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 04.08.2011. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 05.09.2011. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 06.10.2011. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 04.11.2011. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 05.12.2011. do isplate;
- iznos od 56,71 € s dospijećem 16.01.2012. do isplate
- iznos od 60,05 € s dospijećem 07.02.2012. do isplate;
- iznos od 70,00 € s dospijećem 06.03.2012. do isplate;
- iznos od 76,64 € s dospijećem 05.04.2012. do isplate;
- iznos od 76,62 € s dospijećem 07.05.2012. do isplate;
- iznos od 76,64 € s dospijećem 05.06.2012. do isplate;
- iznos od 76,57 € s dospijećem 05.07.2012. do isplate;
- iznos od 50,09 € s dospijećem 03.08.2012. do isplate;
- iznos od 50,09 € s dospijećem 06.09.2012. do isplate;
- iznos od 89,79 € s dospijećem 05.10.2012. do isplate;
- iznos od 76,64 € s dospijećem 05.11.2012. do isplate;
- iznos od 76,64 € s dospijećem 06.12.2012. do isplate;
- iznos od 76,64 € s dospijećem 10.01.2013. do isplate
- iznos od 63,36 € s dospijećem 05.02.2013. do isplate;
- iznos od 63,36 € s dospijećem 05.03.2013. do isplate;
- iznos od 63,36 € s dospijećem 05.04.2013. do isplate;
- iznos od 302,26 € s dospijećem 06.05.2013. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 06.06.2013. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 05.07.2013. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 06.08.2013. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 05.09.2013. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 04.10.2013. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 05.11.2013. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 05.12.2013. do isplate;
- iznos od 36,82 € s dospijećem 10.01.2014. do isplate;
- iznos od 70,04 € s dospijećem 06.02.2014. do isplate;
- iznos od 70,04 € s dospijećem 06.03.2014. do isplate;
- iznos od 70,04 € s dospijećem 04.04.2014. do isplate;
- iznos od 70,04 € s dospijećem 07.05.2014. do isplate;
- iznos od 70,04 € s dospijećem 05.06.2014. do isplate;
- iznos od 70,04 € s dospijećem 04.07.2014. do isplate;
- iznos od 38,98 € s dospijećem 06.08.2014. do isplate; dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 941,72 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom i to na:
- iznos od 31,07 € s dospijećem 06.08.2014. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 05.09.2014. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 06.10.2014. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 06.11.2014. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 04.12.2014. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 09.01.2015. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 06.02.2015. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 05.03.2015. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 07.04.2015. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 07.05.2015. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 08.06.2015. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 06.07.2015. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 06.08.2015. do isplate;
- iznos od 70,05 € s dospijećem 04.09.2015. do isplate.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.427,63 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od presuđenja, tj. 30. lipnja 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 529,18 € o d b i j a .
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 17. svibnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu br. 3204837551/05, kreditna partija 7102720485, prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja.
1.1. Navodi da predmetnim ugovorom ugovoren rok otplate kredita u anuitetima koji su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK povećavali u odnosu na prvotni otplati plan. Pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti bio je dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva sukladno odluci tuženika. Anuiteti su se plaćali u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja.
1.2. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. i Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. te odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje su banke primjenjivale na korisnike kredita, a koje se odnose na promjenjivu valutnu klauzulu.
1.3. Navodi da je čl. 502.c ZPP-a propisano da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, 79/07, 125/07 i 79/09, dalje ZZP): "Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača... obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokretne radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika."
1.4. Ističe da kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio specificirani tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu pa je VPS postavio okvirno, a tek nakon provođenja financijsko – knjigovodstvenog vještačenja moći će specificirati tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186 b. st. 3. ZPP- a.
1.5. Smatra kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutoj presudi VTS-a povodom kolektivne tužbe, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je tečaj na dan isplate kredita nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odn. da su svi podmireni anuiteti u CHF plaćeni po tečaju CHF na dan korištenja kredita upravo onaj iznos kojeg je dužan platiti banci, stoga mu je iznos preplate tečaja prilikom svake uplate banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to zaključno s 30.09.3015. kao datuma obračuna konverzije, a umanjeno za utvrđenu preplatu povodom konverzije.
1.6. Prema čl. 6. st 3. Zakona o sudovima (NN: 28/13) propisano je da je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a obzirom da tuženik isto odbija, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev od 13. lipnja 2023..
2. Nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 13. svibnja 2025. (list spisa 486-490) specificirao je tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude predlažući da sud tako postavljeni tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe.
3.1. Navodi kako je dodatak ugovoru o kreditu, kao pravni posao, sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka proizvodi pravne učinke od samog početka i valjan je. Dodatkom ugovora o kreditu stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i njega kao trgovca. Tužitelj nema pravni interes utvrđivati ništetnost odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove. Tužitelj je prihvaćanjem konverzije odnosno sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa te ga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora jer se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita.
3.2. Ističe i prigovor zastare te predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije
4. Tužitelj se u podnesku od 17. travnja 2024. očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika. Ističe da je ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba, a ukoliko je tuženik u trenutku zaključenja ugovora smatrao da se isti planira baviti nekakvom djelatnošću u tom slučaju mu nije trebao odobriti kredit kao fizičkoj osobi već inzistirati da otvori obrt, tvrtku i sl. te da u tom statusu zaključi ugovor. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, smatra kako je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala – pravomoćnošću presuda VTS-a kojima je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope kao i nišetnosti valutne klauzule u CHF a od koje pravomoćnosti i teče zastarni rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama. Zastarni rok za ništetnost valtune klauzule od 5 godina počinje teći od donošenja presude P-6632/2017 tj. od 14.06.2018.
4.1. U odnosu na neosnovani stav tuženika kako korisnici kredita koji su konvertirali svoj kredit nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja, ukazuje i na već ranije usvojeno pravno shvaćanje VSRH-a o pravu potrošača na punu restituciju. Tako je u svojoj presudi, broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. VSRH zauzeo pravno shvaćanje o punoj restituciji potrošača koje, između ostalog, sadržava tri temeljna pravila o učincima ništetnosti iz presude Suda EU u predmetu JBM i JBMŠ protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 iz kojih proizlazi da učinak djeluje unatrag, od dana sklapanja ugovora, tj. smatra se kao da nepoštena ugovorna odredba nije nikada niti bila ugovorena. Posljedica toga je ponovna uspostava pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da takve odredbe nije bilo. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom i ništetnom, za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa od trenutka sklapanja ugovora. Ovdje punu restituciju, imajući na umu kogentnu odredbu članka 41. Zakona o zaštiti potrošača, valja tumačiti u odnosu na sve potrošačke kredite, nekonvertirane i konvertirane, tim više jer u gore citiranoj presudi VSRH-a nije napravljena distinkcija u odnosu na konvertirane potrošače iako su oni već odavno bili aktualni u trenutku donošenja navedene odluke. Slijedom iznesenog, korisnici kredita u kojima je izvršena konverzija, zbog pristanka na nju ne smiju biti u slabijem, nejednakom položaju od potrošača u CHF kreditima koji svoje kredite nisu konvertirali, već se učinci kolektivne presude u slučaju Franak - anuliranje na početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu - protežu na sve CHF potrošače, i koji su u odnosu na svoju obvezu izvršili konverziju i u odnosu na one koje nisu. Upravo to jamči i već ranije spomenuta Direktiva 93/13/EEZ, postojeća praksa Suda EU i u konačnici nacionalni zakoni.
5. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da su parnične stranke sklopile 17. svibnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3204837551/05, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 47.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na rok otplate od 19 godina;
- da je u čl. 2 Ugovora određeno da je tužitelj dužan kreditoru platiti u anuitetima kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 47.000,00 CHF i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja kao i da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50 % godišnje;
- da je u čl. 7. st. 1. Ugovora navedeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.;
- da su stranke sklopile 29. veljače 2016. Dodatak ugovoru o kreditu kojim je u čl. 5. utvrđena preplata na dan 30.09.2015. u iznosu od 7.185,30 kn;
- da je kredit otplaćen 2023.
6. Među strankama je prijeporno i to:
- da li su ništetni dijelovi odredaba predmetnog Ugovora o kreditu vezanih uz jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF;
- da li je tužitelj aktivno legitimirana stranka te da li ima pravo zahtijevati novčano potraživanje postavljenim tužbenim zahtjevom temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi te zaključenom Dodatku ugovora o kreditu i provedenoj konverziji;
- da li tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka;
- da li je osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije potrošač;
- da li je osnovan istaknuti prigovor tuženika zastare potraživanja.
7. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
8. Tužitelj ŽB, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazala je da je bila klijent Zagrebačke banke u vrijeme sklapanja ugovora 2005. U to vrijeme bila je zaposlena u Šećerani u Osijeku i kredit joj je bio potreban u iznosu od 47.000 CHF u protuvrijednosti kuna za kupnju kuće. Pregovarala je s djelatnicom banke koja joj je preporučila kredit u CHF kao najpovoljniji. Djelatnica banke nije ju upozorila da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na eur. Pribavila je podatke o plaći i popunila zahtjev za kredit. Banka je sačinila ugovore pod svojim uvjetima. Djelatnica banke joj je predala ugovore radi ovjere kod javnog bilježnika ali ju nije upozoravala na promjenjivost kamatne stope i da rate kredita mogu rasti u odnosu na tečaj i valutu. Ugovor nije čitala i zanimala ju je visina rate, visina kredita i rok otplate. Za ostvarenje tog kredita morala je imati i založne dužnike. Ugovor je ovjeravan i potvrđen kod javnog bilježnika u Osijeku. Javni bilježnik ju nije upozoravao na pojedine odredbe ugovora već joj je samo ovjerio potpis. Ugovore je vratila u banku i banka joj je ubrzo nakon toga odobrila kredit. Novac od kredita joj nije isplaćivan već je prenijet prodavatelju kuće od koga je kuću kupila. Kredit je podigla kao fizička osoba, a u toj nekretnini i dan danas živi sa svojom obitelji. Kuću nikome nije iznajmljivala niti je ikakva gospodarska djelatnost obavljana u kući. Početna rata kredita joj je bila oko 1.500,00 kn a nedugo nakon toga rate su se povećale na iznos od oko 2.100,00 kn. Ne bi ispunjavala uvjete za kredit da joj je početna rata iznosila 2.100,00 kn. Ne sjeća se da li ju je banka obavještavala o razlozima povećanja iznosa rata, ali nije išla u banku tražiti razloge povećanja rata već je zajedno sa suprugom te povećane rate plaćala.
8.1. Kako joj je rata kredita bila prevelika i išla je u Poslovnicu u Osijeku raspitivati se o mogućnost otplate i banka joj je ponudila sklapanje Dodatka ugovoru, a na što je pristala. Banka je opet po svojim uvjetima sačinila i Dodatak ugovoru na koji sadržaj nije mogla utjecati i priznati su joj neki iznosi i nisu joj isplaćivani već su uračunati u buduće rate. Ne sjeća se kolika joj je rata kredita bila po konverziji, ali je kredit u cijelosti otplaćen 2023. i brisana je hipoteka s kuće i nekretnina je sada slobodna. Rate kredite otplaćivala je s plaće.
9. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Dajane Vuković zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da tečajna razlika iznosi 3.877,01 €, a to je razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike, razlika anuiteta iznosi 5.644,59 €, a zatezna kamata do 30.09.2015. iznosi 2.232,31 €. Priznata preplata u postupku provođenja konverzije iznosi 941,72 €.
10. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještakinje jer je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu i stranke nisu imale primjedbi na isti.
11. Analizirajući navode tužbe i odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.
12. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03.).
13. Sporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin-potrošač.
13.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za banku kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.
14. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.
14.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.
15. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.
15.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.
16. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika nije prijeporan, prijeporne su odredbe ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula CHF.
17. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za kupnju motornog vozila pa je banka u konkretnom slučaju jača strana koja određuje pravila igre.
18. Prema odredbi čl. 96. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP-a/2014. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.
19. Ni odredbe ZZP-a ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.
20. U čl. 4. ZOO-a samo je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.
21. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.
22. Odredbom čl. 138.a ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
23. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
24. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
25. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
26. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018.g. u čl. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012, od 04. 07. 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
27. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 2221/2018 od 3. rujna 2019.
28. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.
29. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.
30. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.
31. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:
"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,
Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.
(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."
32. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu te je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.
33. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi.
34. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.
35. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.
36. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022- 4 o 5.11.2024.).
37. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća VSRH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koji glasi "Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelj temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate."
38. Slijedom iznijetog nije osnovan ni prigovor tuženika da tužitelj nije bio u svojstvu potrošača jer je kredit digao kao fizička osoba za kupnju obiteljske kuće u kojoj i danas živi, a istu nikome nije iznajmljivao i nema tvrtku. Osim toga, kredit je sam otplatio, a tuženik nije dokazao da je to činio netko drugi i sve izvršene uplate do konačne otplate kredita tuženik je prihvatio.
39. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama.
40. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim jer sud prihvaća stav tužitelja da je tuženik, s pravnog stajališta, stekao utuženi iznos po osnovi koja je kasnije otpala, i to tek pravomoćnošću presude CHF (14.06.2018.) kojom je utvrđena ništetnost odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezivanjem glavnice uz valutu CHF. Od pravomoćnosti te presude teče zastarni rok za isticanje kondemnatornog zahtjeva radi povrata tečajne razlike, a navršava se dana 14.06.2023. Naime, u konkretnom slučaju isprepliću se instituti ništetnosti i stjecanja bez osnove. Onog trenutka kada je presuda u predmetu Franak postala pravomoćna u dijelu koji se tiče konkretnog spora, sve ono što je tuženik stekao od tužitelja ugovaranjem sporne odredbe, ujedno je za tuženika postala „osnova koja je kasnije otpala“. Prema stavu suda zastarni rok od 5 godina, sukladno čl. 220 ZPP-a u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama, teče od 14. lipnja 2018. te su potrošači ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. U svezi s tim tužiteljica se s pravom poziva na odluku Vrhovnost suda RH br. Rev- 2245/2017 iz čijeg stajališta nedvojbeno proizlazi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara njena potraživanja.
40.1. Stoga sud smatra da se zastara smatra prekinutom danom podnošenja tužbe u kolektivnom sporu u predmetu Franak (4. travnja 2012.) sve u skladu sa čl. 241. i 245 ZOO-a a do pravomoćne odluke (14.6.2018.) ista zastara je bila u prekidu. Jednom prekinuta zastara počinje teći ispočetka, što bi značilo da nije u zastari sve što je uplaćivano unazad 5 godina od dana podnošenja kolektivne tužbe.
41. Sud je odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa od 4.010,52 €. Naime, tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještakinje potražuje pozitivnu razliku preplaćenog tečaja u visini od 4.952,24 €. Vještakinja je u nalazu i mišljenju između ostalog navela da preplata u postupku konverzije iznosi 941,72 €. Kako priznatim iznosom preplate u konverziji nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, tužitelju još pripada iznos od 4.010,52 € kao razlika između zahtijevanog potraživanja tužitelja na ime ništetnosti valutne klauzule u iznosu od 4.952,24 € te priznate preplate u konverziji u iznosu od 941,72 €.
42. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
43. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. ZPP-a.
44. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 2.956,81 €, a tuženik u iznosu od 1.750,00 €.
45. Tužitelju su priznati troškovi postupka u iznosu od 2.831,81 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23 dalje: Tarife), četiri iznosa od po 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 17.04.2024., 18.02.2025., 13.05.2025. i 20.05.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 25.03.2024., 15.10.2024., 26.02.2025. i 11.06.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime podneska od 22.05.2025. po Tbr. 8/3. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznosa od 500,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.000,00 € te iznosa od 331,81 € na ime troškova vještačenja.
45.1. Sud je odbio tužitelja s dijelom zahtijeva u iznosu od 125,00 € (s uključenih 25 % PDV-a) na ime sastava podneska od 22.05.2025. jer ga je tražio po Tbr. 8/1. Tarife a kako mu je sud već priznao četiri podneska po Tbr. 8/1. Tarife, za ovaj podnesak mu pripada nagrada po Tbr. 8/3. Tarife u iznosu od 125,00 €, a što mu je sud priznao.
46. Tuženiku su priznati zahtijevani troškovi u iznosu od 1.750,00 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime odgovora na tužbu po punomoćniku po Tbr. 8/1. Tarife, četiri podneska od po 200,00 € na ime sastava obrazloženog podnesaka po punomoćniku od 25.03.2024., 04.02.2025., 30.04.2025. i 21.05.2025. sve po Tbr. 8/1. Tarife, dva iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 26.02.2025. i 11.06.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 350,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.400,00 €.
47. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi vještačenja u iznosu od 331,81 € jer su isti nastali neovisno o omjeru uspjeha stranaka u postupku.
48. Kako je tužitelj u cijelosti (100 %) uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na dosuđeni novčani iznos i specificirani tužbeni zahtjev uspio s 80,98 % (4.010,52/4.952,24) odn. sa 90,49 % (180,98/2) priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.594,06 €.
49. Tuženik je u parnici uspio s 9,51 % pa s obzirom na uspjeh u parnici uspio s troškovima postupka u iznosu od 166,43 €.
50. Međusobnim prebijanjem navedenih troškova tuženik je dužan tužitelju isplatiti troškove postupka u iznosu od 2.427,63 € (2.594,06-166,43) pa je sud tužitelja s preostalim dijelom zahtijeva za naknadom troškova u iznosu od 529,18 € odbio.
51. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu 30. lipnja 2025.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
