REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13926/2021-95

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Sanje Radolović Kuprešak, odvjetnice, i punomoćnika tužene MŠ, zamjenica OGDO-a, 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 8.743,75 EUR bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja teče od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, kako slijedi:

-na iznos od 357,24 EUR od16.02.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 131,44 EUR od 16.03.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 287,01 EUR od 16.04.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 283,68 EUR od 16.05.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 140,68 EUR od 16.06.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 219,13 EUR od 16.07.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 88,55 EUR od 16.08.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 259,79 EUR od 16.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 85,96 EUR od 16.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 196,00 EUR od 16.11.2011. g. pa do isplate

-na iznos od 13,56 EUR od 16.01.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 86,87 EUR od 16.02.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 116,71 EUR od 16.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 222,91 EUR od 16.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 144,00 EUR od 16.05.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 193,43 EUR od 16.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 178,77 EUR od 16.07.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 162,98 EUR od 16.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 420,71 EUR od 16.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 186,75 EUR od 16.11.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 354,90 EUR od 16.12.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 210,07 EUR od 16.01.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 122,48 EUR od 16.02.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 250,46 EUR od 16.03.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 416,05 EUR od 16.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 241,57 EUR od 16.05.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 217,40 EUR od 16.06.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 632,54 EUR od 16.08.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 103,00 EUR od 16.09.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 158,51 EUR od 16.10.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 333,87 EUR od 16.11.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 65,08 EUR od 16.12.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 403,42 EUR od 16.01.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 415,83 EUR od 16.02.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 97,14 EUR od 16.03.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 477,98 EUR od 16.04.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 281,88 EUR od 16.05.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 185,40 EUR od 16.06.2014.g. pa do isplate."

II. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 6.467,51 EUR bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja teče od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, kako slijedi:

-na iznos od 510,78 EUR od 16.03.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 49,35 EUR od 16.04.2011. g. pa do isplate

-na iznos od 270,26 EUR od 16.06.2011. g. pa do isplate,

-na iznos od 154,78 EUR od 16.07.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 206,38 EUR od 16.08.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 162,15 EUR od 16.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 148,05 EUR od 16.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 154,78 EUR od 16.11.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 414,67 EUR od 16.01.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 155,50 EUR od 16.01.2011.g.pa do isplate,

-na iznos od 155,50 EUR od 16.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 162,90 EUR od 16.03.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 259,17 EUR od 16.05.2012.g.pa do isplate,

-na iznos od 108,60 EUR od 16.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 247,90 EUR od 16.07.2012.g pa do isplate,

-na iznos od 108,60 EUR od 16.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 103,67 EUR od 16.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 49,58 EUR od 16.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 348,66 EUR od 16.12.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 52,07 EUR od 16.12.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 327,31 EUR od 16.02.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 249,04 EUR od 16.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 277,71 EUR od 16.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 423,18 EUR od 16.06.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 289,79 EUR od 16.08.2013.g . pa do isplate,

-na iznos od 222,17 EUR od 16.09.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od193,19 EUR od 16.10.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od151,48 EUR od 16.10.2013.g. pa do isplate

-na iznos od 106,28 EUR od 16.11.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 97,04 EUR od 16.12.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 106,28 EUR od 16.02.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 101,45 EUR od 16.03.2014.g.pa do isplate,

-na iznos od 48,52 EUR/ od 16.04.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 50,72 EUR od 16.08.2014.g. pa do isplate."

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB:52634238587 da tužitelju EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime obnašanja dužnosti štetnih za zdravlje isplati iznos od 774,86 EUR bruto uvećan za iznos zakonske zatezne po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015. g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zz kamatu na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu u roku od 15 dana, po mjesecima, kako slijedi:

-na iznos od 29,06 EUR od 16.04.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.05.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 33,90 EUR od 16.06.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.07.2014. g. pa do isplate

-na iznos od 33,90 EUR od 16.08.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.09.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.10.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.11.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.12.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.01.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.02.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.03.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.04.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.05.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.06.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.07.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.08.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.09.2015.g.pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.10.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.11.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.12.2015.g.pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.01.2016.g. pa do isplate,

-na iznos od 33,90 EUR od 16.02.2016.g. pa do isplate."

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate u točkama I. i II. izreke ove presude, i to od svakog 16- og u mjesecu do 15. -og u idućem mjesecu u odnosu na svako pojedino mjesečno potraživanje.

V. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, naknaditi tužitelju EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 8.454,63 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-1079/2016 od 16.12.2019. naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju na ime naknade za rad u aktivnom dežurstvu za razdoblje od siječnja 2011. do svibnja 2014. iznos od 65.873,83 kn, za neiskorištene slobodne dane za razdoblje od veljače 2011. do srpnja 2014. 48.729,53 kn, za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje za razdoblje od travnja 2014. do siječnja 2016. iznos od 5.838,63 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Protiv navedene presude tužena je uložila žalbu, a odlučujući o istoj Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž R-135/2020 od 22.4.2021. prihvatio kao osnovanu žalbu i ukinuo citiranu prvostupanjsku presudu.

2. U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Osijeku se navodi da vezano za konkretni predmet treba razlikovati dva razdoblje u odnosu na sporno potraživanje tužitelja, i to razdoblje primjene Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN 32/02, 58/02,175/03,136/04,76/07,88/09 i 124/09), s podzakonskim propisima donesenima na temelju tog Zakona, te razdoblje nakon 26.6.2013. i stupanja na snagu novog Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18,125/19) s podzakonskim propisima donesenim na temelju tog Zakona. Nije obrazloženo u presudi suda prvog stupnja zašto je prihvaćen iznos od 48.729,53 kn na ime neiskorištenih slobodnih dana, niti je utvrđeno koliko je ukupno slobodnih dana tužitelj ostvario i na temelju kojih propisa nakon svakog dežurstva, počam od 1.6.2014. te koliko je slobodnih dana iskoristio. Isto vrijedi i za dosuđeni dodatak za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje. Također, pri izračunu naknade za aktivno dežurstvo, za rad tužitelja od siječnja 2011. do svibnja 2014., u presudi sud se samo sumarno poziva na odredbe čl. VII i XII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba te na odredbe Kolektivnog ugovora, što obrazloženje presude čini nerazumljivim. Slijedom navedenog, potrebno je raspraviti u vezi ostvarenih i iskorištenih slobodnih dana tužitelja koliko oni iznose i kako je to utvrđeno, potrebno je raspraviti pitanje izračuna dodatka za obavljanje djelatnosti tužitelja štetnih za zdravlje prema Pravilniku o dodatcima na plaću djelatnih vojnih osoba te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate iste, a kod aktivnog dežurstva potrebno je raspraviti i utvrditi koliko je prema zapovijedi tužitelj radio u pojedinim danima u aktivnom dežurstvu i je li mu dio plaće isplaćen kao redovno radno vrijeme, pri čemu nakon 1. lipnja 2014. tužitelj nema pravo na uvećanje plaće, već ima pravo na dodatak.

3. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je zaposlen kod tužene kao djelatna vojna osoba, djelatnik Ministarstva obrane – ustrojbena jedinica Pristožerne postrojbe, Središnjica elektroničkog izviđanja, te da je u obavljanju svoga rada u okviru redovnog radnog vremena od 40 sati tjedno odradio veliki broj sati noćnog rada, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima. Tužitelj je dva puta mjesečno po sedam dana bio dežuran, a dežurstvo traje 7x24 sata. Sukladno čl. XI st. 2 Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, tužitelju je nakon sedmodnevnog dežurstva pripadalo 7 slobodnih dana, a tužena mu je u pravilu odobravala 5 radnih dana te subotu i nedjelju, koji dani su tužitelju ionako neradni. Tužitelj predlaže da mu se plate subote i nedjelje nakon dežurstva, koje dane mu je tužena vodila kao slobodne nakon sedmodnevnog dežurstva.

4. Tužena u razdoblju od 12.1.2011. do 12.1.2016. nije tužitelju isplaćivala naknadu za kompletno 24-satno dežurstvo, tako da tužitelj potražuje i isplatu neisplaćenog iznosa za obavljena dežurstva.

5. Odlukom o rasporedu radnog vremena u čl. XVIII određeno je da se dežurstvo djelatnih vojnih osoba odvija neprekidno u trajanju od 24 sata, a da se djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa svih obveza prvi slijedeći radni dan. Budući tužitelj obnaša službu dežurstva 7x24 sata analogno navedenom, tužitelju pripada nakon svakih 7 dana dežurstva 7 slobodnih dana, a tužena mu je odobrila 4 slobodna dana te subotu i nedjelju, koji su neradni dani. Stoga tužitelj potražuje naknadu za 3 slobodna dana nakon svakog dežurstva.

6. Čl. XIV Odluke o rasporedu radnog vremena od 28.5.2014. propisano je da djelatna vojna osoba za vrijeme dežurstva može raditi najviše 12 sati, a preostalih 12 sati da je u stanju aktivne pripravnosti za rad te da za vrijeme aktivne pripravnosti ne smije bez dopuštenja naređenog napuštati mjesto rada. Budući je tužitelj dežuran 7x24 sata, i vrijeme rada i tzv. aktivna pripravnost za rad odvijaju se na isti način i u istom prostoru, te da ne smije napuštati mjesto rada svih 7x24 sata, čak ni za vrijeme konzumiranja hrane, koju mu na mjesto rada dovozi tužena, tužitelj smatra da mu se vrijeme dežurstva 7x24 sata treba platiti kao dežurstvo u punom iznosu od 24 sata sukladno Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaće.

7. Čl. 15 Pravilnika o dodacima na plaću od 6.3.2014. pobrojani su poslovi za koje djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje te je utvrđen dodatak na plaću u iznosu od 5%.Obzirom da tužitelj radi na sustavima elektroničkog izviđanja smatra da mu se počevši od dana primjene Pravilnika ima isplaćivati 5% naknade za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje.

8. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno čl.186.a. ZPP-a. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak 16.1.2024.g.) tužitelj potražuje od tužene isplatu iznosa od 8.743,75 eura (65.873,83 kn) bruto na ime razlike neisplaćene plaće i dodatka za aktivno dežurstvo, umanjeno za 8 sati dnevnog odmora, za razdoblje od siječnja 2011. do svibnja 2014., isplatu iznosa od 6.467,51 eura (48.729,53 kn) bruto za neiskorištene slobodne dane za razdoblje od veljače 2011. do srpnja 2014. te iznos od 774,86 eura (5.838,63 kn) bruto na ime obnašanja dužnosti štetnih za zdravlje, za razdoblje od travnja 2014. do veljače 2016.

9. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je Zakonom o službi u oružanim snaga RH, u čl. 97 st. 5 propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službenicima i namještenicima pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima koji su navedeni općim propisima. Čl. 97 st. 1 Zakona propisuje da je rad dulji do punog radnog vremena, prekovremeni rad, djelatna vojna osoba obavezna obavljati i u tom slučaju ne primjenjuje se vremenska ograničenja propisana općim propisima. U čl. 6 određeno je da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Odredbom čl. 14 ZOSOS određeno je da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno KU. Odredbom čl. 39 KU za državne službenike i namještenike koji se primjenjuje kao supsidijarno pravo u konkretnom slučaju, a primjenjuje se od 2.7.2004. propisano je uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada u visini od 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, nedjeljom 35%, za rad u smjenskom radu u drugoj smjeni 10%. Umjesto uvećane osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada može se koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama od 31.7.2007. u čl. 97 st. 7 propisano je da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti raspodjelom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo odrediti će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Sukladno odredbi čl. 170 st. 4 ZOSOS iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće propisan je načni određivanja naknade djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvo kao i dodaci djelatnoj vojnoj osobi u stražarskoj službi.

10. Tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (str. 5-6 spisa), Odluku o rasporedu za tužitelja od 16.12.2014. (str. 7 spisa), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba 6.3.2014. (str. 8-9 spisa), Odluke o rasporedu radnog vremena Ministarstva obrane od 25.9.2009, 28.5.2014 (str. 10-14 spisa), Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba službenika i namještenika (str. 15-16 spisa), obračunske liste (str. 66-96 spisa), evidencije o ostvarenim satima rada, kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te proveo je financijsko vještačenje po vještaku Vatroslavu Zovko (str. 45-65 spisa), dopunsko vještačenje (str. 112-118 spisa), saslušanjem svjedoka LŠ (str. 293-294), saslušanjem vještaka Zovka (str. 294 spisa), tužitelja (str. 295 spisa), svjedoka IŠ (str. 351-352 spisa).

12. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku.

13. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

14. Utvrđeno je uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora da se prije pokretanja ovog parničnog postupka tužitelj 27.1.2016. obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, radi isplate iznosa po osnovama koje su predmet ovog parničnog postupka, odnosno proizlazi da je tužitelj postupio u skladu s čl. 186 a ZPP-a.

15. Među strankama nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba, a iz Odluke o rasporedu od 16.12.2014. proizlazi da je tužitelj kao dočasnik za EI komunikacijskih sustava bio raspoređen u Pristožernu postrojbu, Središnjica elektroničkog izviđanja, a od 15.12.2014. raspoređen je u Pristožernu postrojbu, Središnjica za obavještajno djelovanja, Središte za elektroničko izviđanje.

16. Sporno je među strankama pripada li tužitelju naknada za pripadajuća dva slobodna dana, plaćene subote i nedjelje, koji su se vodili kao slobodni dani nakon dežurstva, naknada za 24-satno dežurstvo te razlika bruto plaće po tom osnovu, te naknada za obnašanje dužnosti štetnih za zdravlje.

17. Na tužitelja kao na djelatnu vojnu osobu primjenjuje se Zakon o službi o oružanim snagama RH (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09). Prema odredbi čl. 14 tog Zakona, o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima na temelju tog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njim. Odredbom čl. 97 tog Zakona reguliran je rad dulji od punog radnog vremena kojeg je djelatna vojna osoba, službenik ili namještenik, obvezan obavljati, pri čemu je propisano kako djelatnoj vojnoj osobi, službeniku ili namješteniku, pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosima kojim se uređuju, općim propisima, koje se pravo na povećanu plaću ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadataka. Prema odredbi čl. 168 tog Zakona djelatna vojna osoba, službenici i namještenici ostvaruju pravo na plaću i dodatke te druga materijalna prava prema drugim odredbama Zakona. Pravo na povećanu plaću zbog prekovremenog rada, noćnog rada te rada nedjeljom, blagdanima i drugim danima za koje je zakonom određeno da se ne radi, primjenjuje se čl. 92 Zakona o radu (NN 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 170/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14) Nadalje, primjenjuje se KU za državne službenike i namještenike (NN 92/04), odnosno čl. 44 KU-a, koji se sukladno čl. 14 Zakona o službi o oružanim snagama RH primjenjuje na tužitelja, prema kojem se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, pri čemu se ti dodatci međusobno ne isključuju.

18. Zakon o službi o oružanim snagama RH (NN 73/13 i 75/15) stupio je na snagu 26.6.2013. te je u skladu s istim 1.6.2014. donesena Odluka o rasporedu radnog vremena sukladno kojoj je djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku rad u turnusu definiran kao rad koji se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca, 12 sati dnevno u ciklusima: 12 sati rada-24 sati odmora-12 sati rada-48 sati odmora.

19. Odlukom o rasporedu radnog vremena od 30.5.2014. u toč. 4 je utvrđeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, za stražarsku službu, za stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke djelatnih vojnih osoba, slijedom čega tužitelj nakon 1. lipnja 2014. nema pravo na uvećanje plaće već pravo na dodatak.

20. Valja navesti da predmet ovog postupka nije uvećanje plaće za razdoblje nakon lipnja 2014., zbog rada tužitelja u aktivnom dežurstvu.

21. Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12) koja je stupila na snagu 1.10.2009. pripisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena na smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24-satnog i višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potrebe službe (između ostalog i rad na izdvojenom objektu). Nadalje je točkom VI Odluke propisano da pripadnici oružanih snage RH koji zbog potrebe službe provedu 24 sata na radnom mjestu, u tijeku 24 sata mnogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo. Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva se određuje propisom kojim se uređuju dodatci na plaću.

22. U ovoj pravnoj stvari provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Vatroslavu Zovku te je isti u nalazu i mišljenju od 27.12.2018. utvrdio da s naslova rada u dežurstvu, za razdoblje od siječnja 2011. do svibnja 2014. neisplaćena razlika plaće tužitelja iznosi 242.154,61 kn bruto. Iz obrazloženja nalaza i mišljenja je razvidno da je vještak obračunao rad u dežurstvu 7x24 sata na način da je prvi 12 sati, koji se smatra redovnim radom, obračunao kao 12 sati redovnog rada, koje je uvećavao ovisno o tome je li rad obavljen u drugoj smjeni, blagdanom, subotom ili nedjeljom, sve sukladno čl. 13 odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena, dok je za drugih 12 sati obračunavao dodatke u skladu s čl. 17b Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate iste (NN 118/2009).

23. Napominje se da je tim Pravilnikom određena vrijednost koeficijenta sata dežurstva za dočasnike, odnosno dopunama Pravilnika o dodatku na plaću (NN 99/12) određeno je vrijednost koeficijent sata aktivnog dežurstva za dočasnike te je vještak primijenio te koeficijente navedene u tim aktima.

24. Obzirom na prigovore koje je imala tužena strana, vještak je izradio dopunu nalaza i mišljenja 9.9.2019. te je u toč. II mišljenja utvrdio iznos potraživanja tužitelja na ime neisplaćene razlike-dodatke za rad za cjelokupno aktivno dežurstvo, za razdoblje od siječnja 2011. do svibnja 2014. (do stupanja na snagu Pravilnika o dodatcima na plaću djelatnih vojnih osoba NN 33/2014) što sveukupno iznosi 65.873,83 kn bruto te je u tablici koja je sastavni dio dopunskog nalaza i mišljenja prikazao način izračuna potraživanja za rad u dežurstvu tužitelja.

25. Sud je saslušao vještaka Zovka na ročištu 14.10.2024. te je isti iskazao da je u dopunskom nalazu i mišljenju u odnosu na osnovni nalaz, vezano za potraživanje s naslova aktivnog dežurstva, izračun umanjio za 8 sati dnevno jer se to odnosi na dnevni odmor. Nadalje je naveo da je prema dokumentaciji koja prileži spisu i evidencijama rada koje je dostavila tužena i koje je tužene sama vodila utvrdio koliko je tužitelj radio dana u aktivnom dežurstvu, a koliko je dana radio razvidno je iz tablice 3 nalaza i mišljenja, a iz istih je vidljivo i koliko je tužitelju plaćeno po vrstama rada i kolika je razlika.

26. Da je tužitelj radio u spornom razdoblju u aktivnom dežurstvu, onako kako to proizlazi iz evidencija rada koje je dostavila tužena i koje je vještak analizirao, proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja. Svjedok LŠ je iskazao da je bio voditelj regionalnog sjedišta u [adresa], a tada je tužitelj bio dočasnik i radio u jednom od timova na terenu, na terenu je bio po 7 dana u kontinuitetu, a rad je bio organiziran kao 8 sati rada-8 sati pripreme-8 sati odmora. Biti u pripremi značilo je imati i obvezu odazvati se pozivu, primjerice radi košnje trave, dijeljenja obroka i slično. Svjedok IŠ je iskazao da je u spornom razdoblju bio zapovjednik podsredišta, a zapovjedništvo je bilo u [adresa]. Tužitelj je bio voditelj smjene, svjedoku podređen i išao je na rad na objekte za postrojbenu namjenu te je radio u objektu koji je bio izdvojen 7 dana. Dok je bio na izdvojenom objektu, zapovijed je bila da se objekt ne smije napuštati, a unutar objekta djelatnici su u smjeni imali 8 sati rada, osam sati pripreme i osam sati odmora te se radilo i subotom u nedjeljom. Tužitelj je iskazao da je u spornom razdoblju radio na izdvojenim objektima 7 dana po 24 sat, sukladno dobivenoj zapovijedi. Radio je na izdvojenom objektu a često se nije moglo poštivati vrijeme odmora zbog manjka ljudi.

27. Sud iskaze svjedoka LŠ i IŠ te tužitelja ocjenjuje kao životne i uvjerljive jer se međusobno poklapaju u bitnim činjenicama te su sukladne evidencijama rada koje je dostavila tužena, te koje je vještak uzeo u obzir pri izradi nalaza i mišljenja. Napominje se da je u osnovnom nalazu i mišljenju vještak točno utvrdio u tablici 3 (str 58-63 spisa) sate rada u aktivnom dežurstvu i parametre na temelju kojih je obračunavao dodatke, utvrdio je što je i koliko tužena tužitelju isplatila po navedenom osnovu te utvrdio razliku. Također valja navesti da se dopunski nalaz u navedenom dijelu u odnosu na osnovni nalaz razlikuje po tome što je za utuženo razdoblje po navedenom osnovu vještak umanjio izračun iz osnovnog nalaza za 8 sati dnevno, a u ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja da je u radu organiziranom kao 24-satno dežurstvo na izdvojenom objektu prema rasporedu i zapovijedi djelatna vojna osoba imala predviđenih 8 sati dnevno odmora (a osam sati je bio obvezan raditi i još 8 sati biti u pripravnosti, kada se morao javiti na poziv radi obavljanja različitih zadaća)

28. Valja također navesti da tužena nije prigovorila po vještaku utvrđenom broju sati aktivnog dežurstva za sporno razdoblje, niti da je vještak iste pogrešno utvrdio s obzirom na evidencije koje je dostavila tužena te tužena nije stavljala u svezi navedenog nikakve prigovore ni primjedbe ni nakon usmenog očitovanja vještaka na ročištu 14.10.2014. kada je vještak naveo da je sate aktivnog dežurstva tužitelja utvrdio prema dokumentaciji koja prileži spisu, odnosno prema evidencijama rada, pri čemu je tužena vodila te evidencije i kao takve ih priznala te je sve sate rada iskazao u tablici 3 osnovnog nalaza i mišljenja.

29. Također valja ukazati na iskaz vještaka na ročištu 14.10.2024., vezano za za aktivno dežurstvo, u kojem je naveo da nije obračunavao nikakav dodatak za prekovremeni rad, a isto je vidljivo i iz tablice 3 osnovnog nalaza i mišljenja, već je vještak obračunavao isključivo redovan rad s pripadajućim dodatcima. Dakle, utvrđeno je na temelju usmenog očitovanja vještaka da je vezano za aktivno dežurstvo obračunavao isključivo redovan rad, s pripadajućim dodacima, a nije obračunavao dodatak za prekovremeni rad.

30. Usmenim očitovanjem vještak je otklonio prigovore tužene iznesene u podnesku 2.9.2021., a također je utvrdio da iz evidencija rada tužene proizlazi da tijekom aktivnog dežurstva tužitelj nije radio u turnusu, odnosno nije radio u ritmu rada 12-24-12-48 sati, već iz evidencija rada za tužitelja nedvojbeno proizlazi da je bio raspoređen na teren ne izdvojeni objekt u trajanju od 7 dana po 24 sata.

31. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj osnovano potražuje da mu tužena za razdoblje od siječnja 2011. do svibnja 2014. na ime neisplaćene razlike plaće tijekom aktivnog dežurstva isplati iznos od 8.743,75 eura, što predstavlja protuvrijednost u eurima kunskog iznosa od 65.873,83 kn (koji je iznos vještak utvrdio u točki 2 dopunskog nalaza i mišljenja)

32. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva radi isplate naknade za neiskorištene slobodne dane vještak je u osnovnom nalazu i mišljenju utvrdio da naknada za utuženo razdoblje iznosi 48.729,53 kn bruto.

33. Odredbom točke 17. Odluke o rasporedu radnog vremena Ministarstva obrane RH (NN 66/14) propisano je da za svakih 5 radnih dana boravka na vojnoj lokaciji i građevini, ili drugom radnom mjestu rada, zbog rada prema posebnom rasporedu, djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan a za svaki neradni dan još jedan slobodan dan. Na temelju citirane odredbe, tužitelju za svako dežurstvo u trajanju od 7 dana pripada pravo na 3 slobodna dana, jedan dan na ime 5 dana rada od ponedjeljka do petka u dežurstvu te po jedan dan za svaku subotu i nedjelju koju je tužitelj radio na izdvojenom objektu.

34. Iz iskaza svjedoka LŠ proizlazi da su se za 7 dana rada na terenu dobivali slobodni dani, sve se bilježilo u evidencijama koje je vodila tužena te su se koristili po povratku s terena. Iz iskaza svjedoka IŠ proizlazi da je evidencija slobodnih dana morala biti pismena. Bilo je situacijama kad se nije moglo kompenzirati slobodne dane koje je imao djelatnik, jer bi nailazio novi ciklus obveza, a proces rada se nije smio prekidati, pa ni zbog kompenziranja neiskorištenih slobodnih dana. Kad su bili u smjeni, djelatnici su radili i subotom, i nedjeljom. Tužitelj je iskazao da su se djelatnim vojnim osobama subote, nedjelje i blagdani brojili u slobodne dane te je na taj način i on kao djelatna vojna osoba bio zakidan za iste.

35. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da su djelatne vojne osobe, uključivo i tužitelja, zbog odlaska na rad u izdvojene objekte i aktivna dežurstva, radili po 7 dana, odnosno i subotama i nedjeljama te su ostvarivali pravo na slobodne dane u skladu s Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tužena u slobodne dane obračunavala i subote i nedjelje i blagdane.

36. U tablici 2 (u stupcima b i c) osnovnog nalaza i mišljenja vještak je iskazao koliko je slobodnih dana ostvario tužitelj na temelju obavljenih dežurstava te koliko ih je iskoristio i u sljedećem stupcu je iskazao koja je razlika po svakom utuženom mjesecu. Iz nalaza i mišljenje vještaka te iz njegova usmena očitovanja na ročištu 14.10.2024. proizlazi da je vještak slobodne dane utvrđivao prema evidencijama koje je dostavila tužena u spis i koje je tužena izradila i priznala i samo te slobodne dane je uzeo u obzir pri svome izračunu, a iste je umanjio za iskorištene slobodne dane koje je također utvrdio uvidom u evidencije koje je dostavila tužena.

37. Razvidno je iz nalaza i mišljenja da je naknadu za neiskorištene slobodne dane vještak obračunavao po cijeni osam sati redovnog rada po danu, u skladu s osnovnom plaćom tužitelja koju je izračunao u tablici 1 nalaza i mišljenja.

38. Nakon očitovanja vještaka na ročištu 14.10.2024. tužena za istog ni po osnovi utvrđenih slobodnih dana koji nisu iskorišteni nije imala daljnjih pitanja, a ni prigovora, niti je predlagala dokaze iz kojih bi proizlazilo da postoji nesklad između po vještaku utvrđenih neiskorištenih slobodnih dana u osnovnom nalazu i mišljenju, prikazanih u tablici 2 osnovnog nalaza i mišljenja, i evidencija o priznatim i iskorištenim slobodnim danima, koje je tužena dostavila i na temelju koji je vještak navedeno utvrdio.

39. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj osnovano potražuje da mu tužena isplati naknadu za neiskorištene slobodne dane za razdoblje od veljače 2011. do srpnja 2014. u iznosu od 6.467,51 eura, što predstavlja protuvrijednost u eurima kunskog iznosa od 48.729,53 kn.

40. Odredbom čl. 15 st. 1 Pravilnika o plaći djelatnih vojnih osoba (NN 33/2014) koji je stupio na snagu 6.3.2014. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi koja je raspoređena na ustrojbeno mjesto na kojem kao svoju osnovnu dužnost izvršava poslove, prilikom čega je izložena djelovanju štetnih utjecaja fizičke, atmosferske, kemijske i biološke prirode i čije se štetno djelovanje ne može u potpunosti spriječiti zaštitnim sredstvima i mjerama, pripada dodatak za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje u iznosu od 5%

41. Svjedok IŠ je iskazao da je tužitelj, dok je radio na izdvojenom objektu, dolazio u doticaj s elektroničkim zračenjem te mu je pripadao dodatak za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje i morao mu je biti isplaćen. Tužitelj je iskazao da je dok je radio na izdvojenom objektu na glavi često imao slušalice jer je obavljao elektronički nadzor, a slušalice zuje, kreče i štetne su za zdravlje, isto tako zrače i uređaji s kojima radi, a i kompletna informatička oprema.

42. Sud ocjenjuje iskaze svjedoka IŠ i tužitelja kao životne i uvjerljive u dijelu u kojem su iskazivali o poslovima koje je tužitelj obavljao, odnosno o tužiteljevoj izloženosti djelovanju štetnih utjecaja tijekom rada. Nije sporno da je tužitelj bio raspoređen na rad u Središte za elektroničko izviđanje, a iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da je bio izložen elektroničkom zračenju, a i aparatima s kojima se služio (slušalice) koje su štetno djelovale po njegovo zdravlje.

43. Kako je navedeno, ne temelju čl. 15 Pravilnika o dodatcima na plaću djelatnih vojnih osoba tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje, a uvidom u isplatne liste tužitelja koje prileže spisu utvrđeno je da mu je taj dodatak isplaćivan do 1.6.2014. kako navodi i tužena tijekom postupka. Nadalje je utvrđeno uvidom u isplatne liste koje prileže spisu da je u daljnjem razdoblju tužena tužitelju isplaćivala dodatak za pripadnost specijalnim i zaštitnim postrojbama u iznosu od 15% te se taj dodatak i navodi jasno u isplatnim listama kao element za obračun plaće. Odredbom čl. 7 Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba st. 1 propisano je koji su dodatci za otežane uvjete rada koje ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na određenim dužnostima, a pod točkom 6 navodi se: u specijalnim i zaštitnim postrojbama, a pod toč. 8 štetnima po zdravlje. St. 2 čl. 7 Pravilnika propisano je da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan najpovoljniji dodatak iz st. 1 ovog članka. Dakle ,temeljem Pravilnika o dodacima na plaću, od stupanja na snagu istog, 6. 3. 2014., tužitelj ne može istovremeno ostvarivati pravo na dodatak za pripadnost u specijalnim i zaštitnim postrojbama i dodatak za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje. Kako je utvrđeno uvidom u isplatne liste tužitelja da mu je dodatak za dužnosti štetne po zdravlje isplaćivan do zaključno svibnja 2014, a od lipnja 2014. isplaćuje mu se dodatak kao pripadniku specijalnih i zaštitnih postrojbi (od 15%) koji je povoljniji u odnosu na dodatak koji je predmet ovog postupka, to je potraživanje tužitelja s naslova isplate dodatke za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje za utuženo razdoblje neosnovan, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i čl. 15 Pravilnika o dodatcima na plaću djelatnih vojnih osoba, stoga je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 774,86 eura / 5.838,63 kn.

44. Sud prihvaća dopunski nalaz i mišljenje vještaka Zovka u dijelu u kojem je dao izračun razlike bruto plaće po osnovi aktivnog dežurstva te osnovni nalaz i mišljenje u dijelu u kojem je utvrdio visinu potraživanja tužitelja po osnovi neiskorištenih slobodnih dana i dodatke za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje kao stručan i objektivan. Vještak je podrobno obrazložio na koji način je izvršio izračun spornih potraživanja i izvršio je uvid u evidencije rada i isplatne liste, odnosno dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis. Tužena po stavu suda nije uspjela dovesti u pitanje stručnost i objektivnost nalaza i mišljenje vještaka, kao ni njegovu dopunu, niti je nakon usmenog očitovanja vještaka predložila provođenje novog financijskog vještačenja, a vještak je stručno i iscrpno na ročištu 14.10.2024. pojasnio osnovni i dopunski nalaz i mišljenje te se očitovao primjedbama tužene te je ukazao na činjenicu da je sve odlučne elemente vezane za njegove izračune utvrdio uvidom u dokumentaciju, prije svega evidencije rada, koje je u spis dostavila i koje je sastavila tužena.

45. Tužitelja je valjalo odbiti s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na sve dosuđene pojedinačne mjesečne iznose i to od svakog 16.og u mjesecu do 15-og u idućem mjesecu. Naime tužitelj je zatražio isplatu zakonske zatezne kamate do svakog 16.og u mjesecu u odnosu na razliku plaće i naknadu za neiskorištene slobodne dane od svakog 16. -og u mjesecu u odnosu na taj mjesec, ali se radi o potraživanjima koje dospijevaju najkasnije do 15.-og u idućem mjesecu.

46. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO- a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO- a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15), a od 1.1.2023. do isplate na Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22), a teče od svakog 16.-og u mjesecu na razliku plaće, odnosno naknadu za neiskorištene slobodne dane, za prethodni mjesec.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spor (15.986,12 EUR), u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: zahtjev za mirno rješenje spora 250 OT (tbr. 28), sastav tužbe 250 bodova OT (tbr. 7/1), podnesak 14.6.2026. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 10.10.2016. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 2.2.2017. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 19.2.2019. kojim se očitovala na nalaz i mišljenje 250 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 2.4.2019. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 18.11.2019. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 2.12.2021. 250 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 16.1.2024. 50 bodova OT (tbr. 8/4), ročište 18.1.2024. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 14.10.2024. 250 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 10.3.2025. 50 bodova OT (tbr. 9/5), ročište 14.5.2025. 250 bodova OT (tbr. 9/1), dakle ukupno 3100 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 6.200,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 7.750,00 eur.

48. Na navedeni iznos valja pridodati iznos plaćenog predujma za financijsko vještačenje od 704,63 eur, obzirom je provedba ovog dokaza bila neophodna za ishod ove parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tužitelju u ovoj pravnoj stvari iznosi 8.454,63 eur.

49. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio s tužbenim zahtjevom u omjeru od 95,5%, odnosno nije uspio s 4,5% tužbenog zahtjeva, odnosno tužitelj samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva nije uspio u parnici, stoga je sud odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 5 da je tužena dužna tužitelju u cijelosti nadoknaditi parnični trošak.

50. Tužitelju u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 2.10.2019. i 4.11.2019. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

51. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. lipnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tuženiku po punomoćniku

2. Tuženoj