REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

Poslovni broj: Pp-1576/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Tonki Grgičević uz sudjelovanje Jadranke Povoljnjak, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe Hotel Duga uvala d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe UA, zbog prekršaja iz čl. 189.st.1.t.4. i st.2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društvo skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava ("Narodne novine" br. 167/2003., 79/2007., 80/2011., 125/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017. i 96/2018.), nakon provedenog žurnog postupka, 30. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o

I. Na temelju čl.182. točke 3. Prekršajnog zakona

I. okrivljenik: Hotel Duga uvala, d.o.o. - pravna osoba, MBS: 130075437, OIB 14113959941, sa sjedištem u [adresa],

II. okrivljenik: TA, direktor - odgovorna osoba, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi dana 30. srpnja 2021. godine oko 11,30 sati gostima hotela [adresa], javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u hotelskim sobama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u čl.18. i detaljnije određeno u čl. 29. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje u tekstu ZAPSP), ne posjeduju zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora, glazbenih djela, ovlaštena na temelju rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Klasa: UP/I-034-03/2018-020/0005, Urbroj: 559-07/3-18-004, na osnovi čl.157. ZAPSP,

dakle, da bi kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava, priopćavali javnosti autorska djela,

čime bi počinili prekršaj kažnjiv opisan i kažnjiv u čl.189.st.1.t.4.i st.2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18),

II. Na temelju čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5. i toč.7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Hrvatskog društvo skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava pod brojem 305380-0004 podnijelo je 27.01.2022. optužni prijedlog protiv I. i II. okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, presudom ovog Suda br. 24. Pp-1072/2022 od 30. prosinca 2022. I. i II. okrivljenik oslobođeni su od optužbe. Na navedenu presudu, tužitelj je izjavio žalbu, pa je Rješenjem Visokog prekršajnog suda br. Ppž-2892/2023 od 31. prosinca 2024., prihvaćena žalba tužitelja, ukinuta je pobijana presuda i predmet dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. U ponovljenom postupku, na ročište 22. svibnja 2025. pristupila je predstavnica tužitelja VA koja je ostala kod navoda iz optužnog prijedloga , te podneska od 25.03.2025., dok su I. i II okrivljenik u spis dostavili pisanu ispriku, a na ročište nije pristupio niti svjedok BA, kontrolor ZAMP-a, koji je u spis putem maila dostavio ispričnicu, ali nakon provedenog ročišta, te je ročište održano bez nazočnosti okrivljenika, a sudac smatra da njihovo ispitivanje nije potrebno, te nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, te da su provedeni dokazi dostatni za pravilno utvrđivanje činjenica u postupku, te donošenje presude.

4. U ponovljenom postupku sudac je detaljno i iscrpno proveo dokaze koji su mu bili dostupni i koje je smatrao odlučnim za utvrđivanje bitnih obilježja djela prekršaja.

5. U dokaznom postupku pročitan je iskaz svjedoka BA, te je sudac pročitao i razgledao zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 988577-305380, povijesni izvadak iz sudskog registra, pročitao je podnesak tužitelja od 25. ožujka 2025., razgledao isprint popisa kategoriziranih turističkih objekata u Republici Hrvatskoj od 2.7.2021. do 30.9.2021., te izvod iz prekršajne evidencije.

6. Svjedok BA, kontrolor ZAMP-a, na ispitivanju kod zamoljenog suca naveo je da kao zastupnik ZAMP-a ide u kontrolu objekata gdje se javno priopćava glazba, te da je kritične zgode išao izvršiti kontrolu u hotel Duga uvala, u kojem je bio u više navrata, te s njima ne postoji suradnja zbog nekih stvari iz prošlosti. Kritične zgode u hotelu je zatekao djelatnicu koja je bila strankinja, komunicirali su otežanim engleskim jezikom, on joj se predstavio i objasnio zbog čega je došao. Nakon toga ona je nazvala direktora UA i on je shvatio da joj je direktor rekao da mu ne daje nikakve informacije i da mu kaže da dođe neki drugi dan. Sastavio je zapisnik na temelju onog što je čuo, a koji se tiče hotelskih soba i TV uređaja, te je usporedio s podacima na stranici Ministarstva turizma i utvrdio da objekt ima 128 hotelskih soba s

TV uređajima. Konstatirao je da hotel radi, da posluje Hotel Duga uvala d.o.o., što je bilo istaknuto i na vratima i da djelatnica nije ovlaštena potpisati niti preuzeti zapisnik, pa zapisnik nije niti ostavio nego je isti, pretpostavlja, naknadno poslan poštom.

7. Tužitelj je u svom podnesku br. 305380-0004 od 25.03.2025., a na poseban upit suda za dostavom dokaza koji se odnose na činjenicu postojanja televizora u hotelskim sobama, naveo da ta činjenica nije sporna, već je u postupku potrebno utvrditi činjenice javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela i to da su kritične zgode okrivljenici obavljali djelatnost u hotelu, odnosno da su se u sobama nalazili gosti, a kako to proizlazi iz presude Visokog prekršajnog suda. Kao dokaz da su upravo okrivljenici kritične zgode obavljali svoju poslovnu djelatnost u predmetnom objektu ide činjenica da je predmetni objekt, hotel Duga uvala, [adresa], naveden u Popisu kategoriziranih turističkih objekata u Republici Hrvatskoj za 2021. godinu, koji je javno objavljen na službenim stranicama Ministarstva turizma i sporta, i gdje je kao subjekt koji posluje s objektom navedena upravo I. okrivljena pravna osoba Hotel Duga uvala d.o.o. Kao dokaz da su se u sobama nalazili gosti ide činjenica da se prekršaj dogodio u tijeku turističke sezone u turističkom mjestu, tako da je životno logično da je hotel kritične zgode imao goste.

8. Činjenični opis djela prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, a koji je opisan u članku 189. st. 1. t. 4. ( sada čl. 296. st.2.toč.16.) ZAPSP-a jasno definira prekršaj, koji glasi: "tko bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog prava na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo kaznit će se…" Dakle, odredba Zakona koja propisuje prekršaj jasno govori o tome da je prekršaj počinjen kada se autorsko djelo priopći javnosti bez odobrenja nositelja prava. Ključna riječ, koja čini bitno obilježje prekršaja je "priopći" te ista označava radnju koja mora biti stvarno izvršena, a ne samo potencijal za izvršenje.

9. Dakle, da bi postojala prekršajna odgovornost prema čl. 189.st.1.toč.4. ZAPSP-a potrebno je utvrditi da je priopćavanje zaista izvršeno. Konkretni prekršaj ne može se temeljiti isključivo na postavljanju uređaja (TV) u hotelske sobe, već je potrebno dokazati da su ti televizori bili uključeni i da su emitirali zaštićeni sadržaj, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno, a niti je utvrđivano, a što proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka BA i zapisnika o obavljenoj kontroli, te za to ne postoje nikakvi dokazi. Drugim riječima, za postojanje prekršaja, mora postojati stvarno činjenje, što proizlazi iz jezičnog i pravnog smisla svršenog glagola "priopći" koji zahtijeva da se radnja konkretno ostvari, a ne da samo postoji mogućnost njezina izvršenja.

10. U predmetu Europskog suda pravde SGAE v. Rafael Hotels (C-306/05), Europski sud pravde odlučivao je o pravnom pitanju da li se emitiranje glazbenih i audiovizualnih djela putem televizora u hotelskim sobama smatra "priopćavanjem javnosti" u smislu Direktive 2001/29/EZ o autorskom pravu na jedinstvenom tržištu. U tom predmetu Sud je presudio u korist SGAE-a , španjolske organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih prava navodeći da hotelski gosti čine "publiku" jer se ne radi o privatnom korištenju, već o potencijalno velikom broju ljudi koji nisu u međusobnoj vezi, te da emitiranje u hotelskim sobama predstavlja "priopćavanje javnosti" jer hotel aktivno omogućuje pristup djelima putem tehničkih sredstava. Time se ostvaruje "nova publika" koja nije bila obuhvaćena izvornom dozvolom emitiranja, pa je potrebna dodatna dozvola/naknada nositeljima prava.

11. Naglašava se, da se ova Presuda Evropskog suda odnosi prvenstveno na tumačenje prava EU, konkretno Direktive 2001/29/EZ i usmjerena je na OBVEZNOPRAVNI odnos-pravo autora, odnosno kolektivne organizacije da traži naknadu zbog korištenja njihovih djela bez odobrenja, te Sud nije odlučivao o kaznenoj ili prekršajnoj odgovornosti, već o obvezi dobivanja dozvole i plaćanju naknade. Dakle SGAE je podnio civilnu tužbu radi naknade štete, a presuda potvrđuje da postoji obveza plaćanja jer se radi o "priopćavanju javnosti".

U civilnopravnom postupku za naknadu štete ( npr. tužba HDS ZAMP-a) dovoljan je niži prag, te je dovoljna dostupnost sadržaja, a što proizlazi i iz presude SGAE v. Rafael Hotels, no u prekršajnom postupku, teret dokaza je viši. Preuzimanje kriterija iz obveznog prava gdje je dovoljan i posredan ili tehnički prijenos, ne može se automatski prenijeti na prekršajno pravo. To bi bilo tumačenje analogijom "in malam partem" što je nedopustivo u prekršajnom pravu, jer u prekršajnom postupku svako bitno obilježje prekršaja mora biti jasno i konkretno ostvareno i dokazano, a što ovdje nije slučaj, jer u smislu čl. 189. st.1.toč.4. ZAPSP-a kojim je definiran prekršaj mora se utvrditi da je ta radnja stvarno i izvršena, te bi samo u tom slučaju bila ispunjena bitna obilježja tog djela prekršaja.

12. Dakle, to bi bilo prošireno tumačenje na štetu okrivljenika, a što nije u skladu sa Zakonom jer prekršajna odgovornost mora biti temeljena na jasnoj zakonskoj odredbi, te tumačenje iste bi trebalo biti restriktivno (strogo) u korist okrivljenika, te se ne smije proširivati kao u obveznopravnim odnosima.

13. U konkretnom slučaju kontrolor nije utvrdio da bi dana 30.07.2021. u 11,30 sati, kada je obavljena kontrola u Hotelu Duga uvala, [adresa], u sobama, koje po iskazu svjedoka imaju tv prijemnike, a što je konstatirano i u zapisniku o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela, gostima bilo javno priopćavano neko autorsko glazbeno djelo, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret.

14. Dakle, sama činjenica da su se u sobama nalazili TV prijemnici, a što također nije kritične zgode utvrđivano neposrednim opažanjem, već samo na temelju podataka koji se nalaze na stranici Ministarstva turizma, gdje je navedeno da objekt ima 128 hotelskih soba sa TV uređajima, a koji su ondje zbog zakonskih i kategorizacijskih uvjeta, nije dokaz da je konkretno autorsko djelo bilo učinjeno dostupnim javnosti, niti može biti dokaz o stvarnom priopćavanju, te nije dokaz na temelju kojeg bi se nedvojbeno mogao utvrditi prekršaj, odnosno bitna obilježja prekršaja definirana u čl.189.st.1.toč.4., koji se okrivljenicima stavlja na teret.

15. U slučaju da je sama činjenica posjedovanja TV prijemnika u sobama Hotela dovoljna za utvrđivanje odgovornosti za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret, tada proizlazi da se uopće ne trebaju utvrđivati odlučne činjenice odnosno "da je javno priopćeno autorsko glazbeno djelo", niti datum kada je djelo počinjeno, a koje činjenice su bitna obilježja djela prekršaja, te bez njih konkretno djelo prekršaja ne postoji. U protivnom bi okrivljenici bili odgovorni, te bi bila kažnjiva i sama pretpostavka da isti imaju mogućnost javno priopćavati autorska glazbena djela, jer se u sobama hotela nalazi TV prijemnik, a što nije prihvatljivo, jer bi na taj način svaki dan isti mogli biti prijavljeni za navedeni prekršaj temeljem same činjenice da se u sobama nalaze TV prijemnici, te činjenice da nemaju zakonom propisano odobrenje ZAMP-a.

16. U tom slučaju prekršaj koji bi se okrivljenicima mogao staviti na teret trebao bi glasiti " kaznit će se pravna osoba ako su se u hotelskim sobama I. okrivljenog pravnog subjekta nalazili TV prijemnici, preko kojih je omogućeno pripadnicima javnosti pristup autorskom djelu u vrijeme koje sami odaberu, a da isti ne posjeduje zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, Udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora, glazbenih djela", a što je u suprotnosti sa stvarnim zakonskim opisom djela prekršaja iz čl.189.st.1.toč.4.i st.2. ZAPSP-a, jer mu nedostaju bitna obilježja djela prekršaja kako je sada definirano Zakonom odnosno nedostaje mu "da je netko javno priopćio autorsko glazbeno djelo", te bi stoga, ukoliko bi se okrivljenike proglasili krivima za djelo prekršaja kako je to opisano u optužnom prijedlogu, izreka presude bila u suprotnosti s obrazloženjem, te s načelom zakonitosti definiranim u čl.2. Zakona o prekršajima.

17. Naime, ovaj sud smatra da bi tvrdnja da je za postojanje prekršaja iz čl. 189.st.1.toč.4. ZAPSP-a dovoljno samo posjedovanje televizijskih prijemnika u hotelskim sobama i obavljanje poslovne djelatnosti, bez dokazivanja i utvrđivanja stvarnog priopćavanja autorskog djela u suprotnosti s načelom zakonitosti iz čl.2. Zakona o prekršajima.

18. Prema ovom načelu nema prekršaja bez Zakona, jer prekršaj može postojati samo ako je propisan zakonom, što uključuje precizno definiranje svih bitnih elemenata radnje koja predstavlja prekršaj, te nema kazne bez zakona jer se ne može izreći kazna za nešto što nije jasno i precizno definirano kao kažnjivo ponašanje.

19. Članak 189.st.1 toč.4. ZAPSP-a jasno propisuje da je prekršaj počinjen kada netko "priopći" autorsko djelo javnosti bez odobrenja upotrebljavajući "svršeni" glagol. To znači da zakon zahtijeva izvršenje konkretne radnje (stvarno priopćavanje) da bi prekršaj postojao. Tumačenje prema kojem bi samo posjedovanje tehničkih sredstava (TV prijemnik) bilo dovoljno za prekršaj nije u skladu s preciznim jezikom zakona.

20. Ako se prekršaj utvrđuje bez dokaza o stvarnom priopćavanju (npr. da je TV bio uključen i emitirao zaštićena djela), to bi, po mišljenju ovog suda, značilo proširivanje zakonske definicije prekršaja izvan onoga što zakon izričito predviđa, te bi to bilo u suprotnosti s načelom zakonitosti jer bi se okrivljeniku pripisivalo kažnjivo ponašanje bez jasne zakonske osnove, a što je već naprijed navedeno.

21. Načelo zakonitosti zahtijeva restriktivno tumačenje kaznenih i prekršajnih odredbi, te bi proširivanje pojma "priopći" na situacije u kojima priopćavanje nije stvarno izvršeno, već samo postoji tehnička mogućnost, bilo u suprotnosti ovom načelu.

22. Svako kažnjavanje mora se temeljiti na jasnim i dokazanim činjenicama koje ukazuju na izvršenje radnje opisane u Zakonu, a što u ovom slučaju Sud nije mogao utvrditi.

23. Ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju da je "za postojanje prekršaja iz čl. 189.st.1.toč.4. ZAPSP-a dovoljno je da je korištenje zaštićenih autorskih glazbenih djela dostupno javnosti, kako to proizlazi iz odredbe čl. 5. st.4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kojom je odredbom propisano da se javnim korištenjem autorskih djela smatra i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu", jer po mišljenju ovog suda odredbe čl. 189.st.1.toč.4. i čl. 5. stavak 4. ZAPSP-a moraju se tumačiti zajedno, ali pažljivo, s obzirom na specifičan jezik Zakona. Ključno je razlikovati

pojmove "omogućavanje pristupa" (čl. 5. st.4.) i "priopći" ( čl.189.), jer svaki ima drugačije značenje i zahtijeva različite uvjete za primjenu.

24. Članak 5.stavak 4. ZAPSP-a definira što se smatra javnim korištenjem autorskog djela, uključujući "omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu…u vrijeme i na mjestu koji sami odaberu", a što znači da ova odredba obuhvaća tehničko omogućavanje javnosti da pristupi zaštićenom sadržaju, poput postavljanja uređaja ili osiguranja infrastrukture za pristup.

25. Članak 189.st.1.toč.4. ZAPSP-a propisuje prekršaj za onoga "tko bez odobrenja autora ili drugog nositelja prava PRIOPĆI javnosti autorsko djelo", te je vidljivo da je ključna upotreba svršenog glagola "priopći" što znači da se za postojanje prekršaja mora raditi o dovršenoj radnji-stvarnom činu priopćavanja.

26. Dakle ključna je razlika što članak 5. stavak 4. regulira širi kontekst korištenja autorskih djela i uključuje potencijalno omogućavanje pristupa ( npr. Postavljanje televizora s mogućnošću emitiranja zaštićenog sadržaja, dok se članak 189.st.1.toč.4, koji je kažnjiva odredba, fokusira na radnju priopćavanja i zahtijeva dokaz da je zaštićeni sadržaj zaista bio priopćen javnosti.

27. Upravo iz ovih razloga ovaj sud ne može prihvatiti tvrdnju da je za postojanje prekršaja iz članka 189.st.1.toč.4 ZAPSP-a dovoljno samo omogućavanje pristupa sadržaju temeljem članka 5. stavak 4. ZAPSP-a jer kao što je već rečeno kažnjiva odredba zahtijeva dokaz o stvarnom priopćavanju sadržaja javnosti, dok se članak 5. stavak 4. odnosi na opći koncept javnog korištenja. Dakle, za prekršaj iz čl. 189.st.1.toč.4. ZAPSP-a potrebno je dokazati izvršenje radnje priopćavanja, jer protupravno ponašanje mora sadržavati i ispuniti sva bitna obilježja djela prekršaja, da bi počinitelj bio odgovoran za konkretni prekršaj. Na taj način utvrđivanjem radnje "priopćavanja" odnosno da su okrivljenici izvršili stvarni čin priopćavanja autorskog glazbenog djela, a kako to Zakon zahtijeva, vrijeme te radnje bi bilo i vrijeme počinjenja eventualnog prekršaja, a koje u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

28. Prema postavljenom činjeničnom opisu počinjenja djela prekršaja iz optužnog prijedloga, razvidno je da tužitelj nije odredio vrijeme počinjenja prekršaja, a to je vrijeme kada su I. i II. okrivljenik javno "priopćili" autorsko glazbeno djelo bez zakonom propisanog odobrenja, već su kao vrijeme počinjenja prekršaja naveli datum obavljene kontrole, a što svakako ne predstavlja vrijeme počinjenja prekršaja čija su bitna obilježja opisana u čl.189.st.1.toč.4. ZAPSP-a.

29. Naime, odredba čl.16. Prekršajnog zakona propisuje da je prekršaj počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili bio dužan raditi, bez obzira kada je nastupila posljedica prekršaja. Bez vremena počinjenja prekršaja nema ni prekršajne odgovornosti okrivljenika, a niti prekršaja, a isto tako bez točno određenog vremena počinjenja prekršaja nije moguće utvrditi niti kada nastupa zastara vođenja prekršajnog postupka.

30. Ovaj sud nije prihvatio tvrdnju "da je za postojanje prekršaja iz članka 189. st.1. t.4. ZAPSP-a , odnosno da je za to da su okrivljenici u hotelskim sobama javno priopćavali autorska glazbena djela dovoljno utvrditi da su okrivljenici (hotel) u sobama posjedovali TV prijemnike, te da su u vrijeme kontrole obavljali poslovnu djelatnost, jer kako je već naprijed navedeno članak 189. zahtijeva radnju priopćavanja autorskih glazbenih djela

koristeći svršeni glagol "priopći" što znači da mora postojati stvarna radnja priopćavanja te se mora dokazati da su autorska djela bila stvarno priopćena gostima hotela, a ne da postoji potencijal za takvo priopćavanje, a iz već naprijed navedenih razloga.

31. Sudac ni u ponovljenom postupku nije mogao nedvojbeno utvrditi da li je hotelu kritične zgode bilo gostiju,, te da li su oni priopćavali autorska glazbena djela jer se na tu okolnost nisu mogli očitovati niti tužitelj, a niti okrivljeni, a iz iskaza svjedoka kontrola BA proizlazi da tu činjenicu uopće nije utvrđivao, te Sudu nisu bili dostupni drugi dokazi na temelju kojih bi se mogle utvrditi te odlučne činjenice.

32. Obavljanje poslovne djelatnosti hotela ukazuje na to da hotel ima potencijalne korisnike (goste) kojima bi mogao priopćiti sadržaj, međutim to samo po sebi nije dovoljno da se dokaže da je radnja priopćavanja stvarno izvršena.

33. Dakle, ovaj sud je mišljenja da je za utvrđivanje prekršaja iz čl. 189.st.1.toč.4. ZAPSP-a potrebno dokazati da su prijemnici u hotelskim sobama bili uključeni i da su emitirali zaštićena autorska djela, te da je tim sadržajima mogla pristupiti javnost, odnosno gosti hotela, a što u konkretnom slučaju uopće nije utvrđivano, niti za to postoje bilo kakvi dokazi.

34. Ističe se da stav ovog Suda da se u ponašanju okrivljenika u konkretnom slučaju, nisu stekla bitna obilježja djela prekršaja izričito definirana u čl. 189. st.1.toč.4. ZAPSP-a ne isključuje obvezu korisnika, odnosno u konkretnom slučaju Hotela Duga uvala, da posjeduje odobrenje za javno korištenje autorskih glazbenih djela, ali samo ne posjedovanje odobrenja nije definirano kao prekršaj, već se radi o obvezno pravnom odnosu.

35. Stoga, na temelju provedenog dokaznog postupka, sudac nije mogao utvrditi da bi se u ponašanju okrivljenika stekla obilježja djela prekršaja koje im se stavlja na teret.

36. Glede navedenog sudac je, primjenom načela "in dubio pro reo", temeljem čl.182.točka 3. Prekršajnog zakona, I. i II. okrivljenika oslobodio optužbe, jer nije dokazano da bi počinili djelo prekršaja kako je to opisano u izreci presude.

37. Kako su I. i II. okrivljenik oslobođeni optužbe, to je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 30. lipnja 2025.

Zapisničar

Sutkinja

Jadranka Povoljnjak

Tonka Grgičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagreb, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Dostavna naredba:

1. I. okrivljenik Hotel Duga uvala d.o.o.

[adresa]

2. II. okrivljenik TA,

[adresa]

3. Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava

4. spis