Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42.

Poslovni broj: P-26/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru po sutkinji Slavici Brekalo u pravnoj stvari tužitelja ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ime i za račun stečajnog dužnika Adrias kamensko betonski proizvodi d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 90597351898, kojeg zastupa punomoćnik Pavao Mrkonjić odvjetnik u Zagrebu, Ante Topić Mimare 24, protiv tuženika Stečajna masa iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju, OIB: 97474075983, Koprivnica, Dravska ulica 1, kojeg zastupa punomoćnik Kazimir Ferenčić odvjetnik u Crikvenici, Pavla Radića 18, radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja tražbine u stečajnom postupku u iznosu od 314.070,35 eur, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom presude 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se osnovanim osporavanje te da ne postoji tražbina tuženika Stečajna masa iza Inženjera Branko Međurečan d.o.o. u stečaju, Koprivnica, Dravska ulica 1, prema tužitelju ADRIAS KAMENO-BETONSKI PROIZVODI, d.o.o. u stečaju sa sjedištem u [adresa], OIB: 90597351898 u iznosu od 314.070,35 eur/2.366.363,05 kn, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda."

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 23.670,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama, koje na taj iznos teku od 30. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. veljače 2024. Trgovačkom sudu u Bjelovaru podnio tužbu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine stečajnog vjerovnika Stečajna masa iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju, OIB: 97474075983, Koprivnica, Dravska ulica 1 u iznosu od 2.366.363,05 kn/314.070,35 eur, prijavljene u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom ADRIAS KAMENO-BETONSKI PROIZVODI, d.o.o. u stečaju sa sjedištem u [adresa], OIB: 90597351898, u bitnome navodeći da je rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St- 105/2023-95 od 28. studenoga 2023., koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-75/2024 od 17. siječnja 2024., tužitelj osporio navedenu tuženikovu tražbinu, slijedom čega je, budući da tuženik raspolaže ovršnom ispravom za tu tražbinu, upućen pokrenuti predmetnu parnicu. Spornu tražbinu stečajna upraviteljica priznala je u cijelosti. Tuženikova tražbina prema stečajnom dužniku ne postoji. Naime, društvo Komsting d.d. [adresa] steklo je prema predniku stečajnog dužnika tražbinu u iznosu od 574.487,26 kuna glavnica, parnični trošak 34.055,67 kuna, te obračun kamata po ZAP [adresa] od 23. srpnja 1999. za ukupno 1.013.203,82 kuna na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-2381/96 od 8. travnja 1998. Tu tražbinu Komsting d.d. prenio je na tuženikovog prednika Ing. Branko Međurečan d.o.o. Ugovorom o ustupu tražbine od 3. prosinca 1998. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-617/01 od 15. svibnja 2002. utvrđeno je da je navedeni ugovor bez pravnog učinka prema stečajnoj masi društva Komsting d.d. u stečaju. Iz tog je razloga odbor vjerovnika društva Komsting d.d. u stečaju Zaključkom od 6. travnja 2001. odlučio da se po okončanju spora sa društvom Inženjer ND d.o.o. Kalinovac radi pobijanja ugovora o ustupu tražbine od 3. prosinca 1998. izvrši već usuglašena i potpisana kompenzacija između vjerovnika Komsting d.d. i dužnika Adrias d.o.o., [adresa] prema presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-2381/96 od 8. travnja 1998., pri čemu je iznos od 1.012.003,13 kn prestao kompenzacijom, a iznos od 1.012,67 kn je Adrias d.o.o. platio Komsting d.d., pa više nema nikakvih potraživanja društva Komsting d.d. prema predniku stečajnog dužnika Adrias d.o.o. Iz navedenog proizlazi da je pravomoćnom sudskom odlukom, presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-617/01 od 15. svibnja 2002. utvrđeno da ne postoji tražbina stečajne mase iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju prema društvu Adrias kameno-betonski proizvodi d.o.o. Nadalje, društvo Maritom yacht service d.o.o. u svom je prijedlogu (službeno dostavljen u predmet poslovni broj: St-294/14 Trgovačkog suda u Varaždinu) za preuzimanje ovrhe od društva stečajne mase iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju istaknulo da: …,,prema dokumentaciji koju posjedujem, Adrias je svoje dugovanje podmirio Komstingu…“ U gore navedenom sudskom postupku pod poslovni broj: P-617/01 koji se vodio kod Trgovačkog suda u Rijeci je pravomoćno utvrđeno da tražbina tuženika ne postoji te je u istom sporu pitanje nepostojanja tražbine riješeno kao prethodno pitanje. Podredno, Stečajna masa iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju Koprivnica, Dravska ulica 1, nema pravni subjektivitet niti je upisana u sudskom registru, pa nije niti tražbina mogla biti predmet ispitivanja na ispitnom ročištu u predmetnom postupku. Naime, predmetna stečajna masa prestala je postojati pravomoćnim i ovršnim rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: St- 60/22 od 20. svibnja 2022., kojim je zaključen stečajni postupak nad istom, te je stečajna masa brisana u sudskom registru. Od momenta brisanja stečajne mase iz sudskog registra pa sve do danas stečajna masa ne postoji kao pravni subjektivitet, te ne može biti niti stranka u ovom postupku. U prilog tim tvrdnjama tužitelj je priložio rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-105/2023-95 od 28. studenoga 2023., rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-75/2024 od dana 17. siječnja 2024., presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-617/01 od 15. svibnja 2002., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-72/047-2 od 4. srpnja 2007., dopis predsjednika Odbora vjerovnika društva Komsting d.d. u stečaju od 23. srpnja 2008., Izvješće stečajnog upravitelja Nenada Komara o stanju stečajne mase iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju, OIB: 97474075983, Koprivnica, Dravska ulica 1 za razdoblje od 9. srpnja 2021. do 31. kolovoza 2021. i dopis društva Maritom yacht service d.o.o. od 23. srpnja 2021. s prijedlogom za sazivanje skupštine vjerovnika u stečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem:

St-294/14 (sada St-60/2020) nad stečajnom masom iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju, OIB: 97474075983, Koprivnica, Dravska ulica 1.

2. U odgovoru na tužbu od 25. ožujka 2024. tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, navodeći da iz dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tražbina tuženika nije mogla prestati na temelju činjenica i dokaza na koje se tužitelj poziva. Tuženik osporava vjerodostojnost i autentičnost priloženih privatnih isprava. Tužitelj ne dostavlja vjerodostojnu poslovnu i knjigovodstvenu dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno na temelju čega bi to tuženikova tražbina imala prestati. Tuženik nije potpisnik nikakvih kompenzacija, pa ga iste niti ne obvezuju. Nije jasno o kojim se kompenzacijama radi, o kojim tražbinama, te na čemu su to navodne tražbine utemeljene.

3. Podneskom od 2. listopada 2024. tuženik je istaknuo da se tužbeni zahtjev temelji na tužiteljevom pogrešnom shvaćanju odredbe čl. 141. st. 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/99, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, dalje: SZ) i u tom smislu pravnom učinku Presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-617/01-49 od 15. svibnja 2003., te Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-7978/03-4 od 19. prosinca 2006. Naime, prihvaćanje zahtjeva za pobijanje ne dovodi do utvrđenja ništetnosti pravne radnje ni do njezina poništenja već ona samo gubi pravni učinak prema stečajnoj masi. Ovo konkretno pitanje bilo je predmetom ustavnosudskog postupka poslovni broj: U-III-3078/2008 u kojem je jasno zauzet navedeni stav. Iz te ustavnosudske odluke je razvidno da potvrđuje stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno da su o ovom pitanju isti stav zauzeli kako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Vrhovni sud Republike Hrvatske, te Ustavni sud Republike Hrvatske. U predmetnoj odluci Ustavnog suda se citira stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Revt 42/06-2 od 5. travnja 2006. kao i stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz odluke Pž-6742/07-3 od 10. travnja 2008.

4. U podnesku od 28. studenog 2024. tužitelj u bitnome navodi da je pitanje utvrđivanja postojanja, odnosno nepostojanja, predmetne tražbine već riješeno revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt 72/07-02 od 4. srpnja 2007. Ponavlja da iz te odluke proizlazi da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da ne postoji tražbina stečajne mase iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju prema stečajnom dužniku. Tužitelj napominje kako je vjerodostojna isprava u ovom slučaju gore navedena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt 72/07-02 od 4. srpnja 2007. kojom se potvrđuju odluke nižestupanjskih sudova. U prilog tvrdnji da je sporna tražbina prestala namirenjem dostavlja dopis društva „Adrias“ d.o.o. [adresa] upućen stečajnoj upraviteljici društva „Komsting“ d.d. u stečaju od 20. listopada 2007. u kojem se ističe da je sporna tražbina plaćena putem višestruko izvršenih kompenzacija. U odnosu na tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu od 25. ožujka 2024. u kojoj osporava autentičnost i vjerodostojnost priloženih privatnih isprava, tužitelj ovim putem podsjeća kako su predmetne isprave utvrđene vjerodostojnima i autentičnima u prethodno navedenom predmetu iz kojeg je i proizašla odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt 72/07-02 od 4. srpnja 2007. Dakle, pitanje vjerodostojnosti i autentičnosti priloženih isprava je već bilo predmet sudskog postupka, a u kojem je postupku nedvojbeno utvrđeno kako su iste vjerodostojne i autentične, slijedom čega raspravljanje o istom ne bi trebao biti predmet i ovog postupka, jer se radi o riješenom prethodnom pitanju. U odnosu na tvrdnju kako tuženik nije potpisnik nikakvih kompenzacija, te da ga iste ne obvezuju, tužitelj ističe kako je tražbina već bila kompenzirana s društvom od kojeg je predmetno potraživanje otkupljeno, te da je isto prestalo prije no što je tuženik stupio na mjesto vjerovnika, a sve kako je prikazano u dopisu od 20. listopada 2007. Naime, čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, dok je čl. 196. st. 1. i 2. istog zakona propisano kako prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju te se smatra da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. S obzirom na to da je tužitelj dostavio dokaz da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za prijeboj sporne tražbine, nedvojbeno je dokazao da je predmetna tražbina prestala postojati još prije 25 godina. Za navedeno nepostojanje tražbine znao je i sadašnji tuženikov stečajni upravitelj, jer je isti u izvještajima o tijeku stečajnog postupka nad tuženikom navodio da tražbina ne postoji, ali je svejedno tražbinu prijavio u stečajni postupak nad Adrias kamensko betonski proizvodi d.o.o. u stečaju. Tužitelj smatra da je pitanje postojanja odnosno nepostojanja predmetne tražbine u potpunosti otklonjeno na temelju dostavljenih dokaza, te predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje osnovanim osporavanje da ne postoji tražbina tuženika Stečajna masa iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju, Koprivnica, Dravska ulica 1 prema Adrias kameno-betonski proizvodi d.o.o. u stečaju sa sjedištem u [adresa], OIB: 90597351898 u iznosu od 314.070,35 eur, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda.

5. Na pripremnom ročištu od 10. prosinca 2024. stranke su ustrajale na činjeničnim tvrdnjama i dokaznim prijedlozima, te je raspravnim rješenjem sud odredio izvršiti uvid u spis Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: St-60/2022 (ranije St-294/14).

6. Podneskom od 13. siječnja 2025. tuženik je priložio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-1186/2022 i Pž-4899/2022 vezano za pitanje stranačke sposobnosti stečajne mase.

7. Na pripremno ročište od 9. svibnja 2025. pristupio je zamjenik tužiteljevog punomoćnika Marko Vrdoljak, odvjetnik u Zagrebu. Budući da nije priložio zamjeničku punomoć, sud je raspravnim rješenjem na temelju odredbe čl. 98. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) dopustio zamjeniku tužiteljevog punomoćnika poduzimanje radnji u postupku pod uvjetom da naknadno u roku od 8 dana podnese punomoć ili odobrenje stranke za parnične radnje poduzete na tom ročištu. S obzirom na to da do donošenja odluke suda nije dostavljena tražena zamjenička punomoć ili odobrenje stranke za poduzimanje parničnih radnji, u skladu s odredbom čl. 98. st. 3. ZPP, sud radnje zamjenika tužiteljevog punomoćnika poduzete na ročištu od 9. svibnja 2025. nije uzeo u obzir. Tuženikov punomoćnik ustrajao je na činjeničnim tvrdnjama i dokaznim prijedlozima iznesenim u tijeku postupka, te je na temelju odredbi čl. 292.a st. 2. i čl. 295. ZPP zaključen prethodni postupak, održana glavna rasprava na kojoj je proveden je dokaz uvidom u isprave u predmetnom spisu i spise Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: St-60/2022 i Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St- 105/2023, te je zaključena glavna rasprava i određeno ročište za objavu presude.

8. Izvedeni su slijedeći dokazi: uvidom u spise Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: St-60/2022 i Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-105/2023, uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-105/2023-95 od 28. studenoga 2023. (list 8-16 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-75/2024 od 17. siječnja 2024. (list 17-21 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-72/047-2 od 4. srpnja 2007., dopis predsjednika Odbora vjerovnika društva Komsting d.d. u stečaju od 23. srpnja 2008., Izvješće stečajnog upravitelja Nenada Komara o stanju stečajne mase iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju, OIB: 97474075983, Koprivnica, Dravska ulica 1 za razdoblje od 9. srpnja 2021. do 31. kolovoza 2021. (list 27-30 spisa) i dopis društva Maritom yacht service d.o.o. od 23. srpnja 2021. s prijedlogom za sazivanje skupštine vjerovnika u stečajnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem: St-294/14 (sada St-60/2020) nad stečajnom masom iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju, OIB: 97474075983, Koprivnica, Dravska ulica 1 (list 31 i 32 spisa), rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III/3078/2008 od 15. ožujka 2012. (list 39-41 spisa), u rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6742/2007-3 od 10. travnja 2008. (list 42-45 spisa), dopis društva Adrias d.o.o. od 20. listopada 2007. s prilozima pripadajućih kompenzacija (list 53-64 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-4899/2022-2 od 16. siječnja 2023. (list 73-75 spisa) i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-1186/2022-4 od 13. lipnja 2022. (list 76-79 spisa).

9. Sud nije prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog da se na sporne okolnosti sasluša tužitelj kao suvišan i neadekvatan iz razloga što bitne činjenice između stranaka nisu sporne, već je sporno pravno pitanje učinaka presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-617/01 od 15. svibnja 2002. i pitanje ima li stečajna masa koja nije upisana u sudski registar stranačku sposobnost, kako je prethodno odlučeno raspravnim rješenjem od 9. svibnja 2025. (list 83 spisa). Tim više što je tužitelj predložio da se taj dokaz provede "po potrebi".

10. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet spora je utvrđenje osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine u iznosu od 2.366.363,05 kn/314.070,35 eur koja je prijavljena kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem: St-105/2023 nad dužnikom Adrias kamensko betonski proizvodi d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 90597351898.

12. Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj: St-105/2023-95 od 28. studenog 2023. upućen je tužitelj pokrenuti predmetu parnicu u roku od 8 dana od pravomoćnosti tog rješenja, odnosno, primitka drugostupanjske odluke. To rješenje potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-75/2024 od dana 17. siječnja 2024. koje je je objavljeno na stranicama e-oglasna ploča suda 2. veljače 2024., slijedom čega se u skladu s odredbom čl. 12. st. 3. SZ smatra da je uručeno tužitelju 12. veljače 2024., pa je tužba podnesena 19. veljače 2024. pravovremena.

13. Između stranaka nije sporno da je društvo Komsting d.o.o. na temelju presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-2381/96 od 8. travnja 1998. prema predniku stečajnog dužnika Adrias kamensko betonski proizvodi d.o.o. u stečaju, društvu Adrias d.o.o., [adresa] steklo tražbinu koja se odnosi na iznos od 574.487,26 kuna glavnice, parnične troškove u iznosu od 34.055,67 kuna i zakonske zatezne kamate prema obračunu Zavoda za platni promet Crikvenica od 23. srpnja 1999., u ukupnom iznosu od 1.013.203,82 kuna. Ugovorom o ustupu tražbine od 3. prosinca 1998. Komsting d.o.o. prenio je tu tražbinu na tuženikovog prednika Inženjer Branko Međurečan d.o.o., Kalinovac. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-617/01 od 15. svibnja 2002. utvrđeno je da je taj ugovor bez pravnog učinka prema stečajnoj masi društva Komsting d.o.o. u stečaju. Ta presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7978/03 od 19. prosinca 2006. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-72/07 od 4. srpnja 2007., kako to proizlazi iz potonje odluke na listu 23 do 26 spisa. Isto tako, između stranaka nije sporno da je tuženik rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: Tt-22/2284-11 od 13. srpnja 2022. brisan iz sudskog registra, kako to proizlazi iz javno dostupnih podataka sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru za tuženika.

14. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: St-105/2023 utvrđeno je da je tuženik pravodobno 13. rujna 2023. prijavio tražbinu u iznosu od 314.070,35 eur, odnosno, 2.366.363,05 kn, koja se odnosi na 43.750,00 kn troškova parničnog postupka koji se između stranaka vodio pred Trgovačkim sudom u Varaždinu poslovni broj: P-8/2022 radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na nekretnini stečajnog dužnika Adrias kamensko betonski proizvodi d.o.o. u stečaju i tražbine u iznosu od 608.463,43 kn koja se odnosi na glavnicu u iznosu 574.487,26 kn i troškove parničnog postupka u iznosu od 37.055,67 kn iz parnice koja se vodila između društava Komsting d.o.o. i Adrias d.o.o. pred Trgovačkim sudom u Rijeci poslovni broj: P-2381/1996, sve zakonskim zateznim kamatama. Prijava je podnesena na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: P-8/2022 i pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj: Ovr-1056/00 od 31. listopada 2001.

15. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da tuženik nije mogao prijaviti tražbinu u stečajnom postupku nad Adrias kamensko betonski proizvodi d.o.o. u stečaju iz razloga što je brisan iz sudskog registra, pa nema stranačku sposobnost, da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-617/01 od 15. svibnja 2002., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7978/03 od 19. prosinca 2006. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-72/07 od 4. srpnja 2007. utvrđeno da prijavljena tražbina ne postoji, te da je tražbina prestala kompenzacijom između društava Komsting d.o.o. i Adrias d.o.o., kako to proizlazi iz priloženih presuda i dopisa predsjednika Odbora vjerovnika društva Komsting d.d. u stečaju od 23. srpnja 2008. s prilozima pripadajućih kompenzacija (list 53-64 spisa), Izvješća stečajnog upravitelja Nenada Komara o stanju stečajne mase iza Inženjer Branko Međurečan d.o.o. u stečaju, OIB: 97474075983, Koprivnica, Dravska ulica 1 za razdoblje od 9. srpnja 2021. do 31. kolovoza 2021. (list 27-30 spisa) i dopisa društva Maritom yacht service d.o.o. od 23. srpnja 2021.

16. Nije osnovana tužiteljeva tvrdnja da tuženik nema stranačku sposobnost zato što je brisan iz sudskog registra. Naime, stečajna masa nije pravna osoba, iako se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Stečajnog zakona o stečajnom dužniku i njegovim tijelima te ona može biti nositelj prava vlasništva i drugih prava. Stečajna masa nije pravni slijednik stranke brisane iz sudskog registra. No, u ime i za račun stečajne mase mogu se voditi sporovi radi prikupljanja imovine koja u nju ulazi. Sukladno tome, stečajna masa može biti stranka u postupku (čl. 77. st. 3. ZPP) i priznat joj je procesni pravni subjektivitet. Dakle, stečajnoj masi je zakonom priznato pravo da se pred sudom pojavi kao subjekt, odnosno kao stranka (pravo stajanja pred sudom - ius standi in judicio u smislu odredaba čl. 133. st. 1., čl. 289. st. 4. i čl. 437. st. 3. SZ). Stečajna masa se upisuje u sudski registar prema odredbama čl. 133. st. 2., 289. st. 5. i čl. 437. st. 2. SZ. Ipak, okolnost što stečajna masa nije upisana u sudski registar, ne predstavlja zapreku za vođenje postupaka. Naime, neovisno o tome je li stečajna masa upisana u sudskom registru, ona ima ius standi in judicio. Upis (kao i brisanje) stečajne mase iz sudskog registra je deklaratornog (a ne konstitutivnog) učinka, jer upisom ona ne stječe pravnu osobnost pa ni brisanjem iz sudskog registra ona ne može tu sposobnost izgubiti. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: PŽ-75/2024-2 od 17. siječnja 2024., Pž-4899/2022-2 od 16. siječnja 2023. i Pž- 1186/2022-4 od 13. lipnja 2022., te ga prihvaća i prvostupanjski sud.

17. Sud ne prihvaća ni tužiteljevu tvrdnju da tražbina ne postoji zato što je to utvrđeno presudama Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-617/01 od 15. svibnja 2002., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7978/03 od 19. prosinca 2006. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-72/07 od 4. srpnja 2007. Naime, iz sadržaja navedenih odluka proizlazi da su sudovi u tom postupku utvrđivali postojanje pretpostavki za pobijanje Ugovora u ustupu tražbine od 3. prosinca 1998. u smislu odredbe čl. 131. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13 – rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: SZ/96), pa nije točna tužiteljeva tvrdnja da je u tom postupku odlučeno o nepostojanju predmetne tražbine kao o prethodnom pitanju. Tim više što prema odredbi čl. 12. st. 2. ZPP sud nije vezan činjeničnim utvrđenjima sudova u tom postupku (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-III- 350/2006 od 20. svibnja 2008.). Osim toga, u stečajnom postupku nad tuženikom, kako je prethodno navedeno, nije prijavljena samo tražbina po presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-2381/96 od 8. travnja 1998., nego i tražbina s osnove parničnih troškova u iznosu od 43.750,00 kn sa zateznim kamatama po presudi Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj: P-8/2022-77 od 26. siječnja 2022.

18. Nadalje, vezano za učinak presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-617/01 od 15. svibnja 2002. ističe se da je odredbom čl. 141. st. 5. SZ/96 jasno propisano da ako se zahtjev za pobijanje pravne radnje prihvati, pobijana pravna radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i protivna je strana dužna vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje. Dakle, pravomoćna presuda donesena u parnici za pobijanje pravnih radnji djeluje prema stečajnom dužniku, odnosno stečajnoj masi (te svim stečajnim vjerovnicima), ali ne i prema dužnicima stečajnog dužnika. Sve kada se i utvrdi da je ugovor o ustupu tražbine bez učinka prema stečajnoj masi, taj ugovor ne gubi učinak prema dužniku (ovdje, Adrias kamensko betonski proizvodi d.o.o. u stečaju). Naime, kada se utvrdi da je određena pravna radnja bez učinka prema stečajnoj masi to ne znači da se radi o nevaljanoj pravnoj radnji već se takvoj pravnoj radnji samo ograničeno oduzima učinak i to u odnosu na stečajnu masu stečajnog dužnika. Zato je tuženik legitimiran prijaviti tražbinu u stečajnom postupku protiv dužnika, odnosno legitimiran je iz te pravne radnje nešto steći, ali će, zbog utvrđenja da je pravna radnja (ugovor o ustupu tražbine) bez učinka prema stečajnoj masi prenositelja tražbine Komsting d.o.o., biti dužan stečeno vratiti u stečajnu masu društva Komsting d.d. To pravno shvaćanje izraženo je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III/3078/2008 od 15. ožujka 2012., te ga prihvaća i prvostupanjski sud.

19. Konačno, ne prihvaća se ni tužiteljeva tvrdnja da je tražbina prestala kompenzacijom. Imajući u vidu da je Ugovor o ustupu tražbine između Komsting d.d. i prednika tuženika sklopljen 3. prosinca 1998. učinke tog ugovora valjalo je sagledati kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, "Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje u tekstu: ZOO/78), a isto tako i učinke možebitne kompenzacije između Komsting d.d. i Adrias d.o.o. s obzirom na to da iz višestrukih kompenzacija na listu 55 do 56 spisa proizlazi da su sklopljene 1999. godine.

20. Ugovorom o ustupu dolazi do promjene u obveznom odnosu na strani vjerovnika na način da na mjesto ranijeg vjerovnika (ustupitelja, Komsting d.o.o.) stupa novi vjerovnik (primatelj, Ing. Branko Međurečan d.o.o.). Prema odredbi čl. 436. st. 1. ZOO/78 vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost vjerovnika, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga. Za prijenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupilac dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju. Ispunjenje izvršeno ustupiocu prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti primaocu (čl. 438. st. 1. i 2. ZOO/78). Iz navedenog slijedi da je dužnik Adrias d.o.o. svoju obvezu prema Kamsting d.o.o. iz presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-2381/96 mogao ispuniti prije primitka obavijesti o ustupanju na sve načine na koje se ta obveza može ispuniti, pa tako i prijebojem. Nakon što je obaviješten o ustupu, dužnik tražbinu ne može više ispuniti ustupitelju, nego primatelju. Međutim, kako bi se ostvarilo načelo da se ustupom tražbine ne smije pogoršati pravni položaj dužnika, odredbom čl. 440. st. 1. i 2. ZOO/78 propisano je da primalac ima prema dužniku ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja, a dužnik može istaći primaocu pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje. Isto tako, odredbom čl. 340. st. 1. ZOO/78 propisano je da dužnik ustupljenog potraživanja može prebiti primaocu ona svoja potraživanja koja je do obavijesti o ustupanju mogao prebiti ustupiocu. Iz činjeničnog i dokaznog supstrata spisa ne proizlazi je li u trenutku kada su izvršene višestruke kompenzacije između društava Komsting d.o.o., Adrias d.o.o., Čola promet d.o.o. Sesvete, T.T.E.G. Dramalj, GZR Cvitković Robert, dužnik Adrias d.o.o. bio obaviješten o ustupu sporne tražbine ili ne.

21. Nadalje, iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 75/07-2 od 4. srpnja 2007. proizlazi da se prema odredbi čl. 4 Ugovora o ustupanju tražbine od 3. prosinca 1998. ustupom podmiruje obveza Komsting d.o.o. prema tuženikovom predniku iz Ugovora o građenju od 17. studenog 1997. u iznosu od 1.869.782,14 kn.

22. Odredbama čl. 440. ZOO/78 propisano je da kad dužnik mjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoje potraživanje ili jedan njegov dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljenog potraživanja (st. 1.). Ali, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoje potraživanje samo radi naplaćivanja, njegova se obveza gasi odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljeno potraživanje (st. 2.). U oba slučaja primalac je dužan predati ustupiocu sve što je naplatio preko iznosa svog potraživanja prema ustupiocu (st. 3.). U slučaju ustupanja radi naplaćivanja dužnik ustupljenog potraživanja može ispuniti svoju obvezu i prema ustupiocu, čak i kad je obaviješten o ustupanju (st. 4.). Dakle, kada je tražbina ustupljena radi ispunjenja dužnik ju može ispuniti prenositelju bez obzira na to što je bio obaviješten o prijenosu tražbine na novog vjerovnika, što nije slučaj kada je riječ o ustupu umjesto ispunjenja. Zbog iznesenog, da bi se u konkretnom slučaju moglo odlučiti o tužiteljevom prigovoru da je tuženikova tražbina prestala prijebojem između Kamsting d.o.o. i Adrias d.o.o. kako to tvrdi tužitelj, činjenični i dokazni supstrat predmeta spora valjalo je usmjeriti ka utvrđenju je li Ugovorom o ustupu tražbine od 3. prosinca 1998. bilo riječ o ustupu radi ispunjenja ili umjesto ispunjenja, te je li o ustupu obaviješten dužnik Adrias d.o.o. ili ne. Tužitelj u tom smjeru nije iznosio činjenice, niti predlagao dokaze, a navedeno ne proizlazi niti iz provedenih dokaza.

23. Nadalje, iz priloženih kompenzacija iz 1999. godine (list 53 do 64 spisa) proizlazi da je riječ o tzv. višestranom prijeboju (multilateralna kompenzacija).

24. Sukladno odredbama članka 26. Zakona o platnom prometu u zemlji („Narodne novine“ broj 117/01), prijeboj (kompenzacija), pa i onaj višestrani, predstavlja obračunsko plaćanje, odnosno, namiru međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika bez uporabe novca. Pojam višestranog prijeboja nije definiran pozitivnim propisima kao zaseban ugovor ili postupak, pa ga je potrebno promatrati kroz opće odredbe o ugovorima s više sudionika, uz određene specifičnosti vezane za učinke prijeboja.

25. Kod višestranog prijeboja nije dovoljna samo izjava o prijeboju u smislu odredbe čl. 337. ZOO/78, kako to pogrešno smatra tužitelj, s obzirom da do prestanka međusobnih tražbina dolazi tek kada svi sudionici sklope ugovor o prijeboju. Ovo stoga što se za višestrani prijeboj ne traži uzajamnost, pa svaki sudionik ne mora istodobno biti i vjerovnik i dužnik ostalih sudionika. Kako se kod takvog prijeboja kompenziraju potraživanja najmanje tri ili više sudionika, tako stranke zapravo zaključuju ugovor, kojeg nema bez suglasnosti svih sudionika, što nije slučaj kod dvostranog prijeboja. Riječ je o posebnoj administrativnoj kompenzaciji, uslijed čega tražbina prestaje tek kad banka u svojstvu osobe ovlaštene za platni promet, u smislu odredaba Zakona o platnom prometu u zemlji, izvrši obračun međusobnih potraživanja sudionika kompenzacije.

26. Budući da je tuženik osporio tužiteljev prigovor prijeboja, kao i isprave koje je tužitelj privio spisu, na tužitelju je bio teret dokazivanja tvrdnje o višestrukom prijeboju kao načinu prestanka sporne tražbine (čl. 219. st 1. ZPP).

27. Tužitelj nije dokazao da je došlo do višestranog prijeboja u kojem su sudjelovali Komsting d.d. i Adrias d.o.o. Na temelju dokumentacije u spisu nije moguće sa sigurnošću (izvjesno) utvrditi je li utuženo potraživanje prestalo prijebojem, budući da iz tih isprava ne proizlazi jasan zaključak koje su točno tražbine i u kojem iznosu između sudionika multilateralne kompenzacije prestale. Navedeno se prema shvaćanju suda ne bi moglo utvrditi ni saslušanjem tužitelja, koje je predloženo "po potrebi", pa je stoga taj dokazni prijedlog odbijen kao neadekvatan. Kako tužitelj tijekom postupka nije predložio druge odgovarajuće dokaze, tako je na temelju nespornih činjenica u odnosu na relevantne zakonske odredbe te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, sud ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

28. U vezi s navedenim, u odnosu na tužiteljeve tvrdnje iz podneska od 28. studenog 2024. da je u postupku Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-617/01 riješeno pitanje vjerodostojnosti i autentičnosti priloženih isprava, u kojem je nedvojbeno utvrđeno kako su iste vjerodostojne i autentične, ističe se da tužitelj prigovor namirenja u ovom postupku temelji na dopisu društva Adrias d.o.o. od 20. listopada 2007. s prilozima pripadajućih kompenzacija (list 53-64 spisa), dopisu predsjednika Odbora vjerovnika društva Komsting d.d. u stečaju od 23. srpnja 2008. i dopis društva Maritom yacht service d.o.o. od 23. srpnja 2021., te se ponovno ukazuje tužitelju da prema odredbi čl. 12. st. 2. ZPP sud nije vezan činjeničnim utvrđenjima i ocjenom dokaza sudova u nekom drugom postupku. Prema odredbama čl. 8. i čl. 220. st. 2. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kao i o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Tim više što iz priloženih presuda na koje se poziva tužitelj niti ne proizlazi da su navedene isprave bile predmet ispitivanja u postupku P-617/01.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

30. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, s obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u parnici, prema tuženikovom troškovniku (list 65 i 80 spisa) i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), tuženiku pripada pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku za sastav odgovora na tužbu od 26. ožujka 2024. u iznosu od 4.734,00 eur (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 2. listopada 2024. u iznosu od 4.734,00 eur (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu od 10. prosinca 2024. u iznosu od 4.734,00 eur (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu od 9. svibnja 2025. u iznosu od 4.734,00 eur (Tbr.9.1.), što iznosi 18.936,00 eur uvećano za PDV od 25% u iznosu od 4.734,00 eur (Tbr.42.), što ukupno iznosi 23.670,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. lipnja 2025. do isplate po stopi za ostale odnose (čl. 29. st. 2. ZOO).

31. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP o troškovima postupka odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Bjelovaru, 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Slavica Brekalo

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dostave presude Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, Zagreb, Savska cesta 62 putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije pristupila, presuda se objavljuje na e- oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu (čl. 335. st. 9. ZPP).