Poslovni broj: P-650/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB; 0040898839, zastupan po Matku Novinc, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB; 87939104217, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 30. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1., čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu br. 727601 od dana 11.05.2005.g. koji su sklopili tužitelj DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i prednik tuženika VOLKSBANK d.d. kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, platiti tužitelju JS iz [adresa], OIB; 0040898839, s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli , novčani iznos od 825,19 Eura uvećano za zakonske kamate na pojedine iznose i to na iznos od;

- 6,34 eura od 16.01.2009. pa do isplate,

- 6,45 eura od 20.02.2009. pa do isplate,

- 2,76 eura od 19.03.2009. pa do isplate,

- 3,61 eura od 21.04.2009. pa do isplate,

- 3,78 eura od 20.05.2009. pa do isplate,

- 2,32 eura od 20.06.2009. pa do isplate,

- 2,57 eura od 18.07.2009. pa do isplate,

- 1,36 eura od 19.08.2009. pa do isplate,

- 2,91 eura od 18.09.2009. pa do isplate,

- 1,19 eura od 21.10.2009. pa do isplate,

- 2,30 eura od 19.11.2009. pa do isplate,

- 2,12 eura od 17.12.2009. pa do isplate,

- 5,12 eura od 20.01.2010. pa do isplate,

- 7,04 eura od 17.02.2010. pa do isplate,

- 6,63 eura od 17.03.2010. pa do isplate,

- 8,54 eura od 18.04.2010. pa do isplate,

- 12,04 eura od 21.05.2010. pa do isplate,

- 12,79 eura od 19.06.2010. pa do isplate,

- 16,91 eura od 16.07.2010. pa do isplate,

- 16,77 eura od 24.09.2010. pa do isplate,

- 25,31 eura od 24.09.2010. pa do isplate,

- 20,33 eura od 21.10.2010. pa do isplate,

- 21,48 eura od 22.12.2010. pa do isplate,

- 26,88 eura od 22.12.2010. pa do isplate,

- 27,36 eura od 21.01.2011. pa do isplate,

- 25,44 eura od 26.02.2011. pa do isplate,

- 26,61 eura od 23.03.2011. pa do isplate,

- 26,67 eura od 28.06.2011. pa do isplate,

- 30,22 eura od 28.06.2011. pa do isplate,

- 37,76 eura od 28.06.2011. pa do isplate,

- 427,97 eura od 28.06.2011. pa do isplate,

koje kamate su do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u članku 2.1. Ugovora o kreditu broj 727601 od dana 11.05.2005.g. koji su sklopili tužitelj DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i prednik tuženika VOLKSBANK d.d. kao kreditor kao kreditor u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, pa članak 2.1. Ugovora o kreditu br. 727601 od dana 11.05.2005.g. u tom dijelu ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, platiti tužitelju RS iz [adresa], OIB; 0040898839, s osnove neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o promjenama kamatnih stopa jednostranim odlukama tuženika novčani iznos od 198,11 Eura uvećano za zakonske kamate na pojedine iznose i to na iznos od;

- 1,79 eura od 16.04.2008. pa do isplate,

- 1,73 eura od 16.05.2008. pa do isplate,

- 1,75 eura od 17.06.2008. pa do isplate,

- 1,73 eura od 16.07.2008. pa do isplate,

- 1,73 eura od 17.08.2008. pa do isplate,

- 1,73 eura od 16.09.2008. pa do isplate,

- 1,79 eura od 16.10.2008. pa do isplate,

- 1,84 eura od 16.11.2008. pa do isplate,

- 1,78 eura od 16.12.2008. pa do isplate,

- 3,34 eura od 16.1.2009.pa do isplate,

- 3,35 eura od 20.02.2009. pa do isplate,

- 3,26 eura od 19.3.2009. pa do isplate,

- 3,28 eura od 21.04.2009. pa do isplate,

- 3,28 eura od 20.05.2009. pa do isplate,

- 3,25 eura od 20.06.2009. pa do isplate,

- 3,25 eura od 18.07.2009. pa do isplate,

- 3,22 eura od 19.08.2009. pa do isplate,

- 3,26 eura od 18.09.2009. pa do isplate,

- 4,48 eura od 21.10.2009. pa do isplate,

- 4,52 eura od 19.11.2009. pa do isplate,

- 4,51 eura od 17.12.2009. pa do isplate,

- 4,62 eura od 20.01.2010. pa do isplate,

- 4,68 eura od 17.02.2010. pa do isplate,

- 4,67 eura od 17.03.2010. pa do isplate,

- 4,73 eura od 18.04.2010. pa do isplate,

- 4,85 eura od 21.05.2010. pa do isplate,

- 4,87 eura od 19.06.2010. pa do isplate,

- 5,02 eura od 16.07.2010. pa do isplate,

- 5,01 eura od 24.09.2010. pa do isplate,

- 5,3 eura od 24.09.2010. pa do isplate,

- 5,13 eura od 21.10.2010. pa do isplate,

- 5,17 eura od 22.12.2010. pa do isplate,

- 5,35 eura od 22.12.2010. pa do isplate,

- 5,37 eura od 21.01.2011. pa do isplate,

- 5,3 eura od 26.02.2011. pa do isplate,

- 5,34 eura od 23.03.2011. pa do isplate,

- 5,35 eura od 28.06.2011. pa do isplate,

- 5,47 eura od 28.06.2011. pa do isplate,

- 5,72 eura od 28.06.2011. pa do isplate,

- 47,29 eura od 28.06.2011. pa do isplate,

koje kamate su do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.137,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2025. godine do isplate.

VI Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i to;

- na iznos od 0,39 eura od 18.10.2005. godine do isplate,

- na iznos od 1,12 eura od 16.11.2005. godine do isplate,

- na iznos od 1,56 eura od 16.12.2005. godine do isplate,

- na iznos od 0,89 eura od 17.01.2006. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 727601 od dana 11.05.2005.g. na iznos od 14.548,00 CHF. Navedeni kredit isplaćen je tužitelju dana 16.05.2005. godine. Ugovor o kreditu je sklopljen za kupnju vozila za osobne potrebe tužitelja kao potrošača. Ugovorom o kreditu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 14.548,00 CHF obračunate prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Tužitelj se obavezao isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama vratiti u vrijeme i na način utvrđen istim Ugovorom. Ugovorne strane ugovorile su kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja. Prvi anuitet je ugovoren u iznosu od 208,37 CHF. U trenutku isplate kredita tečaj CHF prema srednjem tečaju HNB-a za devize u odnosu na Kunu iznosio je 4,740675 Kn za 1 CHF. Predmetni kredit tužitelj je cijelosti isplatio 27.06.2011. godine prijevremenom otplatom. Za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu tuženik je samovoljno mijenjao visinu kamatne stope, te je time i mjesečni anuitet koji je tužitelj plaćao bio znatno veći. Tijekom trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa se mijenjala na način da je ista u periodu od 15.06.2005. godine do 15.03.2008. godine iznosila 5,40 %, od 15.03.2008. godine do 15.12.2008.g. iznosila 6,10%, a od 15.12.2008.g. do 15.09.2009.g. iznosila 6,70%, a od 15.09.2009.g. do kraja isplate iznosila 7,40 %. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, a koja je preinačena presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13, a koja je pak potvrđena presudom Vrhovnog suda Revt-249/2014. U odnosu na predmetni tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenu ništetnost valutne klauzule tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od dana 14.06.2018. godine i presudu Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-221/2018. Tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje ništetnim odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te da mu tuženik zbog ništetnosti tih odredbi plati ukupan iznos od 1.023,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose pa do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja. Dalje navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet budući da je u toj parnici utvrđena tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanja na okolnost jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinom slučaju. Ističe da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnim u Parnici Potrošač. Utužene odredbe ne mogu biti ništetne pozivanjem na presudu VTS-a budući da takve odredbe nisu bile predmet ispitivanja u parnici Potrošač pa time niti dio dispozitiva Presude VTS-a. Tužitelj je neosnovano proširio opseg utvrđenja Presude VTS-a i na odredbe o promjenjivosti kamatne stope iako to uopće nije bilo predmetom utvrđenja u parnici Potrošač dok je Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o potrošačkom kreditiranju predviđao mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Tužitelju je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima. Očito je stoga da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo prvenstveno s obzirom na to da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika te da je tužitelj u svakom trenutku bio slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Način na koji je kamatna stopa mijenjana ovisi o tržišnim uvjetima. Pod tržišnim uvjetima se priznaju troškovi kapitala, odnosno sredstva koja služe za odobravanje kredita, regulatorni uvjeti te rizik na tržištu, a pri tome posebno treba obratiti pažnju na troškove kapitala, tj. izvora sredstava te trošak rizika. Tuženik je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućim kamatnih stopa u portfelju tuženika, pri tome se vodio kombinacijom nekoliko parametara koje detaljno obrazlaže. Zaključuje da odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja odnosno da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana, njihov sadržaj je određen i odrediv te je vidljivo da visina kamatne stope utvrđena odredbama uopće ne ovisi o volji tuženika već o objektivnom izvanjskom parametru. Navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra da se tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, bio dužan sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koja ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora, te je mogao od službenika tuženika u svakom momentu zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Kako je tužitelj svojom Izjavom jasno dao do znanja da je upoznat s promjenjivošću tečaja CHF i sa rizicima povezanim s tečajnim razlikama, odnosno da razumije i da je informiran o valutnoj klauzuli, nije dopuštena mogućnost primjene pravnih utvrđenja iz presude VTS-a po pitanju nepoštenosti valutne klauzule vezane za CHF. Stoga kako je u konkretnom slučaju odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama čl. 84 ZZP ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz čl. 81 ZZP-a nije dopuštena. Također, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupak protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Također, u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije postojao niti jedan zakonski niti podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su stranke imale jednake i ravnopravne startne pozicije. Osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 727601 (list 20-25 spisa), u otplatnu tablicu (list 26-28 spisa), u Plan otplate (list 29-30 spisa), u prometnu karticu (list 31-37 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještačku Darfin d.o.o. (list 76-85 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 95-96 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana 11.05.2005. sklopile Ugovor o kreditu br. 727601 od dana 11.05.2005.g. na iznos od 14.548,00 CHF u iznosu kunske protuvrijednosti od 14.548,00 CHF obračunate prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Tužitelj se obavezao isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama vratiti u vrijeme i na način utvrđen istim Ugovorom. Ugovorne strane ugovorile su kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja. Prvi anuitet je ugovoren u iznosu od 208,37 CHF. Nije sporno da je tuženik u cijelosti otplatio kredit.

5. Sporno je da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, te je sporno da li je nastupila zastara potraživanje, kao i visina tužbenog zahtjeva.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenom presudom riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu.

8. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

9. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša stranka ili njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača. Iz tog razloga sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu u auto kući gdje je kupio predmetno vozilo izričito rekli da kredit može dignuti samo u Volksbank i samo u valutnoj klauzuli u CHF. Sjeća se da ih je izričito pitao da li može sklopiti u valutnoj klauzuli u EUR, no rekli su mu da to nije moguće. Ugovor je potpisao u banci, odnosno došao je u banku gdje ga je već čekao gotov ugovor s kojim je otišao isti potpisati kod javnog bilježnika. Zaposlenici u banci nisu mu apsolutno ništa rekli o rizicima kod sklapanja ugovora u valutnoj klauzuli, niti o tome što je to promjenjiva kamatna stopa. Vozilo je kupio za potrebe svoje obitelji i sebe, te je sve rate osobno platio. Prije potpisivanja ugovora isti je pročitao. Prilikom sklapanja ugovora nije imao u vlasništvu nikakav obrt niti trgovačko društvo.

11. Ovakvom iskazu sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti, a isti je također i u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju prednik tuženika postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. Djelomično je neosnovan prigovor zastare. Naime, podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od listopada 2005. do lipnja 2011. godine. U odnosu potraživanja tužitelja, došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj CHF iznova počinje teći 15. lipnja 2018. godine. Naime, dana 13. lipnja 2014. donesena je presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je odbijen zahtjev u odnosu na Sberbank d.d. na utvrđenje ništetnost promjenjive kamatne stope i valute. No, Presudom VTS Pž- 6632/17 od 14.06.2018. utvrđena je u odnosu na tuženika ništetnost valutne te je utvrđena i ništetnost promjenjive kamatne stope presudom, pa zastara za jednostrano promjenjivu kta stopu i valutu za tuženika teče od 14.06.2018.

13. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 25. svibnja 2023. godine, stoga je sukladno gore navedenom, prigovor zastare neosnovan za sve anutitete koje tužitelj potražuje nakon 04.04.2007. godine.

14. Ovdje još valja reći da, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 31.siječnja 2022. godine).

15. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznose koji su dospjeli do 04.04.2007. godine u ukupnom iznosu od 3,96 eura obzirom su isti u zastari.

16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

17. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Darfin d.o.o, a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da je tuženik za trajanja kredita u više navrata mijenjao stopu ugovorne kamate pa da je tako ona tijekom otplate kredita postupno narasla s početnih 5,4 % godišnje sve do stope od 7,40% godišnje, dok se tečaj mijenjao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 15.06.2005., a da je posljednji utuženi anuitet dospio 17.06.2011. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

18. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darfin d.o.o. i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene kamate koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 198,11 eura, a s osnova valutne klauzule ta razlika iznosi 825,19 eura. Tužitelj konačno potražuje cijeli iznos razlike zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose.

19. Sud nije oduzimao od ukupnog iznosa iznose koje je tužitelj plaćao u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u određenom razdoblju, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznosi (za mjesece kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa, prvenstveno iz razloga što tuženik nije istaknuo prigovor prijeboja.

20. Tu također treba reći da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta. Naime, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u CHF tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužitelj kao stranka ugovora odgovorna za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Isto tako tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika.

21. Uzimajući u obzir da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenja vještaka, datom u pisanom i usmenom obliku, smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a, te sud nije imao nikakvog razloga sumnjati u isto.

23. Tužitelj plaćene iznose u eurima uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.) a na koji izračun tuženik nije imao primjedbi.

24. Prigovor tuženika kako stranke nisu ugovorile fiksnu, nego promjenjivu kamatnu stopu ne utječe na odluku u ovoj stvari obzirom je nakon utvrđenja da je dio ugovorne odredbe kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništav, kao valjani dio ugovora preostao samo dio te odredbe iz kojeg je razvidna visina stope ugovorne kamate u trenutku sklapanja ugovora pa se temeljem čl. 105. ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedene ugovorne odredbe prema kojem je početna visina ugovorne kamate iznosila 5,40 % godišnje.

25. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

26. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 75 bodova, trošak sastava podneska od 05.02.2024. prema Tbr 8/1 75 bodova, trošak pristupa na ročište dana 03.10.2024. prema Tbr 9/1 75 bodova, trošak sastava podneska od 11.02.2025. prema Tbr 8/1 75 bodova, trošak pristupa na ročište dana 27.05.2025. prema Tbr 9/1 75 bodova, što ukupno iznosi 375 bodova, odnosno 750,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 937,50 eura. Tužitelju je također dosuđen i trošak predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.137,50 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

27. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ili dostava iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 točke 3 ZPP-a.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku