Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-369/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnice u zamjeni tužiteljice OT, odvjetnice u [adresa], i punomoćnice u zamjeni tuženika, ITH, odvjetničke vježbenice iz OD Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetna i bez pravnog učinka odredbe:

"-članka 9. Ugovora o kreditu broj 148-50-4277100 od dana 23. srpnja 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, kao kreditora, i tužiteljice IT kao korisnika kredita koja glasi:

“Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti kredtiora kojim je regulirao kreditiranje građana, sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora”.

-članka 7. Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom Raiffeisen bank od dana 1. listopada 2010. godine koja glasi:

“KAMATE I NAKNADE:

Informacije o važećim kamatnim stopama, naknadama i ostalim uvjetima pružanja usluga i prozivoda Banke, dostupne su Klijentima u pisanom obliku u poslovnicama Banke. Način obračuna, pripis, visina, uvjeti i rokovi isplate i naplate kamate i naknade, valutiranje poslovnih promjena i računanje broja dana utvrđeni su Pravilikom o obračunu kamate. Odlukom o kamatnim stopama i Odlukom o visni naknade za usluge Banke. Potpisom svakog pojedinog ugovora koji se sklapa između Banke i Klijenta, Klijent pristaje na primjenu općih akata iz točke 2. zajedno sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja poslovnog odnosa Klijenta s Bankom. Visinu kamatnih stopa i naknada Banka određuje u zavisnosti od tržišnih uvjeta na domaćem i/ili stranom tržištu, poslovne politike Banke, kreditno monetarne politike RH, važećih propisa, urednosti u poslovanju Klijenta i drugih razloga koji mogu utjecati na visinu kamatnih stopa i naknada. Banka obavještava klijenta o promjenama kamatnih stopa i visini naknada. Smatrat će se da je Klijent obavješten o promjeni kamatnih stopa i naknada danom kada su izmijenjene kamatne stope i naknade istaknute u poslovnicama Banke. Osim naknade utvrđene Odlukom i visini naknada za usluge Banke, Klijent snosi i se stvarne troškove koji nastanu postupanjem Banke po nalogu Klijenta ili bez njegova naloga, a u njegovu interesu radi sprečavanja nastanka štete, kao i sve troškove koji nastanu radi poduzimanja nužnih radnji za zaštitu interesa Banke.”

-odredba točke VIII- OTPLATA KREDITA st.14. Općih uvjeta kreditiranja stanovništva Raiffeisen bank od dana 26. travnja koja glasi:

“Za prijevremenu otplatu, djelomičnu ili konačnu, Banka naplaćuje naknadu sukladno Odluci o visni naknada za usluge Banke. “

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužiteljici IT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 310,71 EUR sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2011. do isplate, i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužiteljici IT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 343,75 EUR sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 23. srpnja 2007. s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu, pod brojem 148-50-4277100, u iznosu od 22.563,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem (kreditora) na dan korištenja kredita. Tužiteljica navodi da je predmetni kredit otplatila ranije dana 10. kolovoza 2011. obzirom zbog porasta tečaja CHF više nije mogla plaćati mjesečne rate kredita. Zbog ovakve prijevremene otplate tužiteljici je tužena naplatila naknadu nazvanu “troškovi zatvaranja” u iznosu od 2.341,02 kn odnosno sada preračunato u EUR 310,71 EUR. Plaćanje troškova prijevremene otplate nije ugovoreno ugovorom o kreditu ali ga je tužena banka uvrstila u svoje Opće uvjete kreditiranja stanovništva a za koje je u Ugovoru o kreditu ugovorila da se primjenjuju na navedeni kredit bez obzira na vrijeme njihova donošenja.

Odredbom članka 9. Ugovora o kreditu tako je ugovoreno:

“Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora kojim je regulirao kreditiranje građana, sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora”.

U trenutku prijevremene otplate Ugovora o kreditu tužiteljice na snazi su bili (sukladno očitovanju tužene koja je iste dostavila na zahtjev tužiteljice) Opći uvjeti kreditiranja stanovništva koji su stupili na snagu dana 20. svibnja 2009. godine i Opći uvjeti poslovanja sa stanovništvom koji su stupili na snagu 1. siječnja 2010. godine. Odredbom članka 7. Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom propisano je: “KAMATE I NAKNADE:

Informacije o važećim kamatnim stopama, naknadama i ostlaim uvjetima pružanja usluga i prozivoda Banke, dostupne su Klijentima u pisanom obliku u poslovnicama Banke. Način obračuna, pripis, visina, uvjeti i rokovi isplate i naplate kamate i naknade, valutiranje poslovnih promjena i računanje broja dana utvrđei su Pravilikom o obračunu kamate. Odlukom o kamatnim stopama i Odlukom o visni naknade za usluge Banke. Potpisom svakog pojedinog ugovora koji se sklapa između Banke i Klijenta, Klijent pristaje na primjenu općih akata iz točke 2. zajedno sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja poslovnog odnosa Klijenta s Bankom. Visinu kamatnih stopa i naknada Banka određuje u zavisnosti od tržišnih uvjeta na domaćem i/ili stranom tražištu, poslovne politike Banke, kredtino monetarne politike RH, važešćih propisa, urednosti u poslovanju Klijenta i drugih razloga koji mogu utjecati na visinu kamatnih stopa i naknada. Banka obavještava klijenta o promjenama kamatnih stopa i visini naknada. Smatrat će se da je Klijent obavješten o promjeni kamatnih stopa i naknada danom kada su izmjenjene kamatne stope i naknade istaknute u poslovnicama Banke. Osim naknade utvrđene Odlukom i visini naknada za usluge Banke, Klijent snosi i se stvarne troškove koji nastanu postupanjem Banke po nalogu Klijenta ili bez njegova naloga, a u njegovu interesu radi sprečavanja nastanka štete, kao i sve troškove koji nastanu radi poduzimanja nužnih radnji za zaštitu interesa Banke.

Općim uvjetima kreditiranja stanovništva od dana 20. svibnja 2009. godine točkom VIII- OTPLATA KREDITA propisano je

“14. Za prijevremenu otplatu, djelomičnu ili konačnu, Banka naplaćuje naknadu sukladno Odluci o visni naknada za usluge Banke. “

Tužiteljica dalje navodi da predmetne odredbe citirane pod točkom 3) ove tužbe Općih uvjeta kreditiranja stanovništva i Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom ništetne su. Ugovaranje ovakovih odredbi o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita izravno je zabranjeno Zakonom o obveznim odnosima tj. člankom 1024 st.4. Zakon o obveznim odnosima, ali i direktivom EU 2008/48/EZ o potrošačkim kreditima. Kod prijevremene otplate kredita banka ima pravo na naplatu samo glavnice i do tada dospjele kamate, ali nema pravo na bilo kakovu naknadu zbog prijevremene otplate. Dakle, odredbe gore citiranih Općih uvjeta kreditiranja stanovništva i Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom suprotne su kogentnom zakonskoj normi i ništetna. Predmetna odredba također je neodređena i neodrediva jer je potrošaču tužitelju bilo nemoguće u trenutku ugovaranja kredita uopće znati da će mu se naplaćivati naknada za prijevremenu otplatu, te isto tako nije bilo moguće znati niti kolika će ista biti niti čak po donošenju gore navedenih akata jer se u istom ne određuje visina naknade već upućuje na buduću odluku samog tuženika. I zbog ovog razloga, tužiteljica smatra da je odredba ništetna. Zbog neodredivosti i neodređenosti ništetna je i odredba Ugovora o kreditu kojom se predviđa primjena budućih općih akata banke, bez ikakve odrednice i bez ikakve mogućnosti potrošača tužitelja da utječe na sadržaj tih općih uvjeta koji će biti donijeti u budućnosti. Tužiteljica stoga ovom tužbom postavlja zahtjev za utvrđenje ništavosti gore citiranih odredbi pravnih akata tužitelja, kao i zahtjev za vraćanje onog što je po tako ništavoj odredbi naplaćeno tužiteljici prilikom prijevremenog vraćanja kredita, i to iznos od 310,71 EUR sa zateznim kamatama od 10. kolovoza 2011. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 23.7.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 148-50-4277100 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos u kunskoj protuvrijednosti CHF 22.563,11 uz redovnu kamatnu stopu od 5,49 % godišnje, promjenjivu i kamatu po dospijeću, također promjenjivu. Ugovor je sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. U odnosu na navode tužitelja da je odredba koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita ništetna, tužitelj je u tužbi naveo kako je tuženik naplatio iznos na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita iako ugovorne strane nisu pregovarale o visini te naknade, te da je navedena odredba ugovora o kreditu također ništetna. Tuženik se protivi i tvrdnjama tužitelja da je ništetna odredba čl. 9. Ugovora jer je tuženik kao kreditor i vjerovnik svoje pravo na obračun jednokratne naknade za prijevremenu otplatu kredita crpio iz Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite, a tužitelj je potpisom Ugovora pristao na sve odredbe i uvjete Ugovora. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio predmetni Ugovor o kreditu, te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove. Takav institut bi došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci sud, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu. Tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03): da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom je tužitelj, nakon što mu je objašnjena svaka odredba Ugovora o kreditu, isti potpisao, tuženik smatra da je razvidno da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare, sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima: „Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.“ Obzirom je tužitelj podnio tužbu 21.6.2024., tuženik smatra da je razvidno da je tražbina zastarjela. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom na listu 6-12, prijepis knjigovodstvene kartice na listu 13-15, , Ugovor o kreditu od 23. srpnja 20207, otplatni plan na strani 20-27, potvrdu tuženika od 15. travnja 2025., saslušao tužiteljicu.

4. Nakon što je na ročištu 5. lipnja 2025. tuženik izjavio da više ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, to nije bilo potrebno provoditi dokaze na tu okolnost.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi koji se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita te zahtjev za povrat iznosa plaćenog po navedenoj osnovi.

6. Nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor 23. srpnja 2007. sklopili ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, broj ugovora 148-50- 4277100 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.563,11 CHF po srednjem tečaju (kreditora) na dan korištenja kredita. Ugovor nije konvertiran u EUR.

7. Nije sporno da je tužiteljica platila naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 310,71 EUR.

8. Tužiteljica ima status potrošača u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07 u daljnjem tekstu: ZZP) obzirom ugovor o kreditu nije sklopljen u svrhu koja bi bila namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Radilo se o namjenskom kreditu za kupovinu osobnog vozila koji je tužiteljica koristila u privatne svrhe.

9. Nadalje, prema odredbi članka 74. ZZP ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, kao i kamate i ostale troškove koje potrošač mora platiti kako bi otplatio zajam te, ako je moguće, ukupan iznos tih uplata, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, nominalnu godišnju kamatnu stopu za zajam i nominalnu godišnju kamatnu stopu za sredstava pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Stoga, predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor pa se može raspravljati o nepoštenosti njegovih odredbi s osnove Zakona o zaštiti potrošača.

10. Prema odredbi članka 96. stavak 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi članka 96. stavka 2. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi članka 87.stavak 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

11. Prema odredbi članka 96. stavak 4. ZZP ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Iz iskaza tužiteljice također proizlazi da se nije pregovaralo o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu pa tako niti o odredbama o isplati naknade za prijevremenu otplatu kredita. Ova odredba nije bila određeno navedena u ugovora već je bila sastavni dio Općih uvjeta kreditiranja stanovništva, a za koje je u Ugovoru o kreditu bilo određeno da se primjenjuju na navedeni kredit bez obzira na vrijeme njihova donošenja. Iz toga nedvojbeno proizlazi da je ta odredba bila sastavni dio ugovora i o toj odredbi se nije moglo pregovarati, a naknadu je platila prilikom prijevremene otplate kredita.

13. Dakle, o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije se moglo pregovarati, kao niti o visini te naknade. Sporne ugovorne odredbe bile su unesene u unaprijed sastavljenim Općim uvjetima za koje je ugovoreno da predstavljaju sastavni dio unaprijed pripremljenog standardnog ugovora pa je sukladno odredbi članka 94. stavak 4. ZZP tuženik bio dužan dokazati da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo.

14. Tuženik nije dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Obzirom se nije pojedinačno pregovaralo o spornim ugovornim odredbama o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, tužiteljica je kao potrošač dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

15. Osim toga, tužiteljici nije objašnjeno niti je određeno navedeno na što se naknada odnosi, što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16. Obzirom tužiteljici prilikom zaključenja ugovora o kreditu od strane tuženika nisu pojašnjeni razlozi ugovaranja naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao niti na što se točno odnosi, niti je tužiteljici kao potrošaču bilo omogućeno da pristane na takve odredbe, to su takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, u daljnjem tekstu: ZOO).

17. Naime, odredbom članka 4. ZOO propisano je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

18. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač, s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

19. Sukladno odredbi članka 295. ZOO sud je ocijenio predmetni ugovor formularnim (tipskim) jer sadržava opće uvjete ugovora odnosno radi se o takvim ugovornim odredbama koje su sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova.

20. Stoga se radi o odredbama koje su nepoštene u smislu odredbe članka 96. stavak 1. ZZP obzirom tuženik nije dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno uopće pregovaralo što je bio dužan dokazati u smislu odredbe čl. 96. st. 4. ZZP.

21. Takav je stav i prakse Europskog suda koji u Odluci Europskog suda u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 gdje je sud rješavajući postavljena prethodna pitanja presudio kako je ugovorna odredba kojom se nalaže potrošaču plaćanje naknade za odobrenje kredita (ulazna naknada) nepoštena i ništetna ako banka ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i troškovima.

22. Stoga je u konkretnom slučaju, nepoštene, a time i ništetne ugovorene odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

23. Tužitelj ima valjani pravni interes za postavljanje deklaratornih zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o naknadi za prijevremen otplatu kredita, tzv.izlazna naknada. Pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedine ugovorne odredbe sastoji se u ostvarivanju daljnjih prava na temelju utvrđene ništetnosti, kao što je pravo na povrat plaćenih iznosa.

24. Iz potvrde tuženika od 15. travnja 2025. utvrđeno je da je tužiteljica platila naknadu za prijevremenu otplatu kredita 10. kolovoza 2011. u iznosu od 2.341,02 kn pa je osnovan njen zahtjev za povrat iznosa od 310,71 EUR sa zateznom kamatom od dana plaćanja.

25. Prema članku 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nakon što je utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila, budući se za ono što je ništetno uzima da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Prema članku 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Predmet ovog spora je restitucijski zahtjev u smislu odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, u daljnjem tekstu: ZOO), prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe.

27. Obzirom se radi o restitucijskom zahtjevu, ugovorne strane dužne su vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, također temeljem navedene odredbe članka 1111. ZOO.

28. Prema članku 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

29. Tuženik je nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe ZZP/07, te ZOO. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

30. Stoga je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti iznos od 30,71 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate.

31. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare.

32. Protivno tvrdnjama tuženika, nije nastupila zastara potraživanja tužitelja obzirom je ništetnost utvrđena ovom odlukom, dakle zastara restitucijskog zahtjeva nije još ni počela teći.

33. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020.

34. Tužiteljici pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) obzirom je u cijelosti uspjela u sporu.

35. Troškovi tužiteljice sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku- odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 107/15, 126/22, 138/23), i to za sastav tužbe iznos od 50,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za zastupanje na raspravi 11.3.2025., 7.4.2025. i 5.6.2025. u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 10.2.2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr.8.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos od 25,00 EUR prema Tbr.9.t.3., što sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46, što ukupno iznosi 343,75 EUR, koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade troškova postupka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke.

36. Tužiteljici nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 30. lipnja 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Tamara Mušnjak Špišić, odvjetnica u Karlovcu

2. OD Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb