REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4015/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Patricii Đurić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 12. lipnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Patricie Đurić, odvjetnice i punomoćnika tuženika ĆH, odvjetničkog vježbenika, dana 30. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj: 028-50-4080714 od 4. svibnja 2007. godine potvrđenog od javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod posl. br. OV-12124/07 dana 04.05.2007. sklopljenog između tužitelja OH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnikom kredita i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditorom.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju OH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO - određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II.

Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredbi čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 028-50-4080714 od 04. svibnja 2007. godine potvrđenog kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj: Ov-12124/07 dana 04. svibnja 2007. godine sklopljenog između tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezanog uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) te dio odredbe čl. 2. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora koji glasi: "…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…"

III.

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da plati tužitelju OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 6.216,69 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 9,74 eura od dana 04.12.2007. godine do dana isplate,

- na iznos od 9,69 eura od dana 01.01.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 12,40 eura od dana 31.01.2008 godine do dana isplate,

- na iznos od 16,07 eura od dana 04.03.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 22,35 eura od dana 01.04.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 12,90 eura od dana 06.05.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 14,76 eura od dana 03.06.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 18,81 eura od dana 01.07.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 14,68 eura od dana 30.07.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 14,69 eura od dana 30.08.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 16,37 eura od dana 01.10.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 14,11 eura od dana 30.10.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 26,51 eura od dana 02.12.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 52,70 eura od dana 31.12.2008. godine do dana isplate,

- na iznos od 56,72 eura od dana 31.01.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 58,54 eura od dana 28.02.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 62,11 eura od dana 31.03.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 63,08 eura od dana 01.05.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 55,26 eura od dana 30.05.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 49,50 eura od dana 01.07.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 51,03 eura od dana 04.08.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 54,07 eura od dana 01.09.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 53,80 eura od dana 01.10.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 50,73 eura od dana 31.10.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 56,49 eura od dana 02.12.2009. godine do dana isplate,

- na iznos od 61,11 eura od dana 01.01.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 67,68 eura od dana 02.02.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 66,17 eura od dana 02.03.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 75,09 eura od dana 02.04.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 73,40 eura od dana 04.05.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 76,69 eura od dana 01.06.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 105,23 eura od dana 01.07.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 99,35 eura od dana 08.09.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 117,30 eura od dana 28.09.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 111,10 eura od dana 21.10.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 101,12 eura od dana 20.11.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 122,16 eura od dana 09.12.2010. godine do dana isplate,

- na iznos od 148,93 eura od dana 13.01.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 129,98 eura od dana 16.02.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 136,62 eura od dana 29.03.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 128,17 eura od dana 16.04.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 129,69 eura od dana 16.04.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 165,57 eura od dana 16.04.2011. godine do dana isplate,

- na iznos od 3.401,22 eura od dana 03.06.2011. godine do dana isplate, tako da zakonska zatezna kamata teče od 04. prosinca 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.231,79 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dana 30. lipnja 2025. godine do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj P-3799/19-20 od 26. svibnja 2021. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 04. svibnja 2007.g., te naknadu parničnih troškova sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Istom presudom utvrđeno je da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredbi čl. 1. i čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezanog uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) i dio odredbe čl. 2. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora. Spomenutom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplatu u iznosu od ukupno 46.839,66 kn, sa zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio pravodobnu žalbu pobijajući točke II., III. i IV. zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku ili podredno ukidanje odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu pobijajući točku I. presude radi pogrešne primjene materijalnog prava, te radi bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da presuda nema uopće razloga. Predlaže preinačavanje odluke usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odlučujući o žalbama, Županijski sud u Sisku je uvažio žalbe tužitelja i tuženika i ukinuo prvostupanjsku presudu, te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju se navodi da su izostali razlozi o tome zbog čega sud zaključuje da sporni ugovor može opstati bez ništetnih odredaba odnosno zbog čega zaključuje da navedene ugovorne odredbe ne čine bitni sastojak ugovora. Osim toga, da je u pravu tuženik da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tuženika (saslušanje svjedoka) koje je tuženik predložio radi dokazivanja svoje tvrdnje o tome da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

5. U podnesku od dana 09. svibnja 2025.g. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u valuti eura. Predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnim ugovor o kreditu i naložiti tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Podredno, ako bi sud smatrao da zahtjev tužitelja iz točke I. nije osnovan, predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnost dijela ugovorne odredbe čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula te dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora i naložiti tuženiku da isplati tužitelju s osnova preplate iznos od ukupno 6.216,69 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Ujedno, da se naloži tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

6. Nakon ukidnog rješenja višeg suda, tuženik je na ročištu dana 10. travnja 2025. godine odustao od dokaznog prijedloga saslušanja zaposlenika tuženika GH, dok je ostao kod dokaznih prijedloga saslušanja javnog bilježnika i tužitelja.

7. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, početnog plana otplate, stvarnog plana otplate, prijepisa knjigovodstvene kartice, financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. i saslušanjem tužitelja osobno kao parnične stranke.

8. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da je osnovan podredno postavljeni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplata preplaćenih iznosa, kako je precizirano u podnesku od 09. ožujka 2021. godine i u podnesku od 09. svibnja 2025.g., dok nije osnovan prvi postavljeni tužbeni zahtjev , pod točkom I., kojim se traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu i naknada parničnog troška.

9. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 04. svibnja 2007. godine zaključili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 37.674,25 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 72 mjeseca.

10. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je na dan sklapanja ugovora bila 5,20 % godišnje, te da je tijekom otplate kredita, tuženik povisivao kamatnu stopu iznad one koja je bila na dan sklapanja ugovora, dakle iznad početne stope. Također nije sporno da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, te da su obje spomenute promjene dovele do povećanja anuiteta koje je tužitelj plaćao.

11. Sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

12. Sporno je pitanje je li ništetan cijeli ugovor o kreditu ili samo pojedini dijelovi ugovornih odredbi koji se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

13. Tuženik osporava da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupcima koji su vođeni na Visokom trgovačkom sudu RH) mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na tužiteljev ugovor o kreditu.

14. Tuženik je predložio saslušanje javne bilježnice AH kao svjedoka, dok je odustao od saslušanja zaposlenice tuženika GH kao svjedoka. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog saslušanja javnog bilježnika, smatrajući da to nije relevantno za odlučivanje u ovom sporu, s obzirom na brojnost istovrsnih ugovora o kreditu, te činjenicu da se javni bilježnik ne bi mogao sjetiti pojedinosti oko solemnizacije konkretnog ugovora. Osim toga, u ovom postupku se ne odlučuje o postupanju javnog bilježnika, već su za rješenje spora relevantni pojedinačni pregovori koji su trebali biti vođeni između ugovornih stranaka.

15. Tuženik je predložio da se sasluša tužitelj, a isti prijedlog je istaknut i od strane tužitelja.

16. Na ročištu dana 12. lipnja 2025. godine saslušan je tužitelj koji je izjavio da je sklopio predmetni Ugovor o kreditu 2007. godine i da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila isključivo za osobne i obiteljske potrebe. Izjavio je da nije bio vlasnik obrta niti trgovačkog društva i da automobil nije koristio za potrebe bilo kakvog poslovanja. Naveo je da u to vrijeme nije bilo kredita u kunama, te da je bio u nekoliko banaka u kojima su zaposlenici razmatrali njegovu kreditnu sposobnost i da mu je rečeno da nije kreditno sposoban za kredit u eurima, dok je za kreditu CHF imao kreditnu sposobnost, jer su krediti u CHF imali nižu kamatu, a time i niže anuitete. Tvrdi da mu zaposlenici tuženika nije rekli za rizik sklapanja ugovora o kreditu u valuti CHF, već suprotno tome, da su mu rekli da je tečaj CHF stabilan i da je kamata u tim kreditima manja. Nisu mu rekli niti da postoji mogućnost značajnijeg porasta tečaja CHF u odnosu na kunu, niti da je valuta CHF valuta utočišta, već prvi put čuje za to. Tužitelj je izjavio da je on osobno otplaćivao kredit i da je imao trajni nalog na svojoj plaći za plaćanje kredita. Naveo je da je pročitao ugovor prije potpisivanja.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja koji je djelovao iskreno i uvjerljivo a osim toga podudara se s podacima iz pisane dokumentacije koja je dostavljena u spis.

18. Prije svega je potrebno spomenuti postupak koji je vođen povodom kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i Visokim trgovačkim sudom RH, poslovni broj P-1401/12, i Pž-7129/13, utvrđeno je da je i Raiffeisenbank Austria d.d., uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, tako da je u ugovorima o kreditu (sklopljenim u razdoblju od 10. rujna 2003. godine - 31. prosinca 2008. godine), koristila nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

19. Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/14, od 09. travnja 2015. godine.

20. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

21. Osim toga, odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502. a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Ovdje se radi se upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 7129/13).

23. Utvrđeno je da je ugovorna odredba članka 2. u dijelu u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi uslijed jednostrane odluke banke, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time narušeno temeljno načelo obveznog prava - načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu.

24. Tužitelj se nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke o promjenjivoj kamatnoj stopi i o načinu promjene, pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno čl. 87. Zakona o pravima potrošača.

25. Valja spomenuti i čl. 3. Direktive 93/13 EEZ, koja je implementirana u naše zakonodavstvo, u kojem se govori o kreditima s promjenjivom kamatnom stopom, te se propisuje da je nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

26. U ovom slučaju, kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, već je u ugovoru o kreditu unesena neodređena formulacija, koja predstavlja nepoštivanje temeljnih načela obveznog prava i to: načela savjesnosti i poštenja, načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načela jednakih vrijednosti činidbe. Unošenjem takve neodređene formulacije, korisnik kredita - tužitelj doveden je u neravnopravan položaj u odnosu na davatelja kredita - tuženika. Naime, korisnik kredita je jedino znao koja je početna kamatna stopa, postojeća u vrijeme zaključenja ugovora, dok nije imao nikakvih saznanja o kriterijima i parametrima po kojim će se kamatna stopa mijenjati, pa tako niti o obimu mogućih promjena, a zaposlenici banke nisu pojedinačno pregovarali s tužiteljem o pitanju jednostrano promjenjive kamatne stope, niti mu objasnili kriterije po kojima će se stopa mijenjati.

27. Dakle, nije sporna početno ugovorena kamatna stopa od 5,20 % godišnje, u kojem dijelu je ugovor o kreditu valjan, pa ostaje na snazi. Ništetan je samo dio ugovorne odredbe čl. 2. predmetnog ugovora u kojem se govori o promjenjivoj kamatnoj stopi uslijed jednostrane odluke banke.

28. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja.

29. U ovom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05).

30. Međutim, ističe se da je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, dana 13. lipnja 2014. godine (Pž-7129/13).

31. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci posl. br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, u kojoj presudi se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

32. Kako je predmetna tužba kojom se traži isplata s osnova promjenjive kamatne stope uslijed jednostrane odluke banke (te s osnova valutne klauzule), podnesena dana 03. lipnja 2019. godine (predana u poštanski ured dana 31. svibnja 2019. godine), to proizlazi da je podnesena unutar zastarnog roka.

33. Uzevši u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da je radi ništetnosti dijela ugovorne odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, sukladno čl. 1111. ZOO/05.

34. Osim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ništetne su i odredbe čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, kojima je glavnica vezana uz valutu CHF.

35. Presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđeno je da je odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF nepoštena ugovorna odredba, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače. Stoga banke, (a u ovom slučaju tuženik) nisu postupile moralno, savjesno ni pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

36. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine.

37. I u pogledu „ valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502. c ZPP-a.

38. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha valutne klauzule.

39. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj preplatio predmetni kredit, kako s osnova promjenjive kamatne (uslijed jednostrane odluke banke), tako i s osnova promjene tečaja valute CHF.

40. S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi (čl. 323. ZOO-a).

41. Nadalje, utvrđeno je da tužbeni zahtjev koji je postavljen prvi po redu, dakle pod točkom I. i II. tužbenog zahtjeva (u podnesku od dana 09. ožujka 2021. g. i u podnesku od dana 09. svibnja 2025.g.) nije osnovan. Naime, ovdje se ne radi o ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, već samo o ništetnosti dijela ugovorne odredbe čl. 2. i dijelova odredaba čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu. U ostalom dijelu je ugovor valjan, te je Ugovor i ispunjen, a djelomična ništetnost spomenutih ugovornih odredbi ne povlači za sobom ništetnost cjelokupnog ugovora, što je propisano odredbom čl. 324. st. 1. ZOO/05, po kojoj ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

42. U ovom slučaju je utvrđeno da je predmetni Ugovor o kreditu realiziran i u cijelosti otplaćen. Osim toga, utvrđeno je da djelomično ništetne odredbe ugovora nisu bile odlučujuća pobuda niti uvjet sklapanja Ugovora o kreditu, a ugovor može opstati bez ništetnih odredbi. Stoga je tužbeni zahtjev koji je postavljen u točki I. i II. tužbenog zahtjeva, odbijen kao neosnovan.

43. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković dipl. oec. iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Vještakinja je na temelju dostupne dokumentacije utvrdila da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,20% godišnje do 31.10.2007.g.

- 6,20% godišnje od 01.11.2007.g. do 30.04.2008.g.

- 6,75% godišnje od 01.05.2008.g. do 28.02.2009.g.

- 7,75% godišnje od 01.03.2009.g. do prijevremene otplate kredita.

44. Prema utvrđenju vještaka, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja, razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa bila 5,20% iznosi 9.994,40 kn (1.326,48 eura). Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta iznosi ukupno 36.845,26 kn (4.890,21 eura). Dakle, ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosi 46.839,66 kn (6.216,69 eura).

45. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer su izrađeni po pravilima struke, objektivno, jasno i obrazloženo. Na vještački nalaz stranke nisu imale prigovora. Tuženik je naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, ali da smatra da vještačenje nije pridonijelo rješenju ovo spora.

46. Za navesti je da nije osnovan prigovor tuženika da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

47. Nije osnovan ni tuženikov prigovor da se na ovaj slučaj ne mogu primijeniti utvrđenja iz spomenutog postupka povodom kolektivne tužbe potrošača, jer da se radi o kreditu za kupnju vozila, a ne o stambenom kreditu. Treba navesti da nije od utjecaja činjenica da se radi o kreditu za kupnju vozila, već da je jedino bitno i odlučno da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu imao svojstvo potrošača, a to proizlazi iz dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu te iz iskaza tužitelja koji je sud u potpunosti prihvatio. Nema okolnosti koje bi upućivale da je tužitelj kredit zatražio i dobio za poslovanje odnosno za obavljanje neke djelatnosti kojom se profesionalno bavi. Upravo je na tuženiku teret dokazivanja da tužitelj nije potrošač, a to tuženik nije uspješno dokazao.

48. Nije u pravu tuženik koji smatra da je vještak trebao uzeti u obzir i anuitete koji su plaćeni po nižem tečaju CHF od početno ugovorenog. Naime, tužitelj ovom tužbom traži isplatu preplaćenih iznosa, pa je vještaku određen kao zadatak izračun preplaćenih iznosa, što je vještak i učinio.

49. Prigovor zastare nije osnovan ni u odnosu na traženje preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule u CHF, jer zastarni rok od 5 godina teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Kako je tužbeni zahtjev s tog osnova u ovom postupku postavljen već u tužbi od 31. svibnja 2019. godine, to proizlazi da je i taj zahtjev postavljen unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

50. Nije u pravu tuženik koji se poziva na stav Vrhovnog suda RH zauzet na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine po kojem ugovorne strane iz ništetnog ugovora o zajmu treba smatrati savjesnima, pa da stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe.

51. Naime, bitno je razlučiti tko su stranke u ugovornom odnosu i o kakvom se ugovora radi. U ovom slučaju se ne radi o ugovoru o zajmu, već o ugovoru o kreditu, u kojem je na jednoj strani fizička osoba, potrošač (tužitelj) kao korisnik kredita, a na drugoj strani je banka (tuženik), dakle ovlaštena financijska institucija. Bitna je i okolnost da nije zaključen ugovor o zajmu već ugovor o kreditu, koji je unaprijed formuliran od strane tuženika i o čijim ugovornim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati s tuženikom. Tuženik je kao financijska institucija koji ima pravnu službu znao ili morao znati za rizike takvog ugovaranja i za činjenica da tužitelja nije na pravilan način upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule niti na okolnosti i parametre koje mogu dovesti do promjene kamatne stope.

52. Prema tome, tuženik nije bio savjestan, pa kako se radi o stjecanju bez osnove koji je propisan odredbom čl. 1111. ZOO/05, to tužitelju temeljem čl. 1115. ZOO/05 pripadaju zatezne kamate koje teku od dana kada je tuženik kao nesavjestan stjecatelj pojedine iznose stekao bez osnove (kako je precizirano u izreci presude).

53. Tužitelj je u podnesku od 09. ožujka 2021. godine proširio tužbeni zahtjev pozivajući se na relevantnu praksu suda Europske unije i domaćih sudova navodeći da Ugovor o kreditu ne može opstati te da se radi o bitnim sastojcima Ugovora koji su ništetni, pa je s tim u vezi prvo postavio tužbeni zahtjev kojim je tražio utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, a podredno ako ga sud ne prihvati, tražio je utvrđenje ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa.

54. Tuženik se protivio takvoj preinaci tužbe pozivom na čl. 191. Zakona o parničnom postupku.

55. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, smatrajući da je preinaka svrsishodna za rješenje spora.

56. S obzirom na izloženo, prihvaćen je podredno postavljeni tužbeni zahtjev koji je preciziran prema nalazu financijskog vještaka, u podnesku tužitelja od 09. ožujka 2021. godine i u podnesku od dana 09. svibnja 2025.g., te je utvrđeno da je ništetna odredba 1. i 7. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, te da je ništetan dio odredbe 2. Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci banke, te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju temeljem preplate radi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule iznos od ukupno 6.216,69 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

57. Kako je već navedeno, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev postavljen pod točkom I. tužbenog zahtjeva u podnesku od 09. ožujka 2021. godine i u podnesku od 09. svibnja 2025.g., kojim se traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu.

58. Kamatna stopa teče od 04. prosinca 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023.g. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

59. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćnici - odvjetnici. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 10,00 kn.

60. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, sastav podneska od 28.08.2020. godine – 100 bodova, pristup na ročište dana 09.09.2020. godine – 100 bodova, pristup na ročište dana 21.10.2020. godine – 100 bodova, sastav podneska od 09.03.2021. godine – 100 bodova, pristup na ročište dana 25.03.2021. godine – 25 bodova, pristup na ročište dana 21.04.2021. godine – 100 bodova, sastav žalbe - 125 bodova, pristup na ročište 10.04.2025.g. - 100 bodova, sastav podneska od 09.05.2025.g. - 100 bodova, pristup na ročište 12.06.2025.g. - 100 bodova i pristup na ročište za objavu presude - 50 bodova, što je ukupno 1100 bodova, odnosno 2.200,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 550,00 eura, trošak financijskog vještačenja 265,45 eura, sudska pristojba na tužbu u svoti od 108,83 eura te na presudu 107,51 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 3.231,79 eura.

61. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 30. lipnja 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po kamatnoj stopi prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

62. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 30. lipnja 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Sisku.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku