Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-367/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku iz Kutine, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 19. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016- 2032/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji su dana 3.10.2005. sklopili tužiteljica ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita, i tuženik Addiko Bank d.d. (prije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 3,99 % godišnje.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 (kao pravnom sljedniku Hypo Alpe-Adria bank d.d.), da tužiteljici ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 5.227,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 21,11 eur počam od 31.10.2006.

na iznos od 20,98 eur počam od 30.11.2006.

na iznos od 20,75 eur počam od 02.01.2007.

na iznos od 20,59 eur počam od 31.01.2007.

na iznos od 20,55 eur počam od 28.02.2007.

na iznos od 20,53 eur počam od 02.04.2007.

na iznos od 20,24 eur počam od 30.04.2007.

na iznos od 19,99 eur počam od 31.05.2007.

na iznos od 19,82 eur počam od 02.07.2007.

na iznos od 19,91 eur počam od 06.08.2007.

na iznos od 19,98 eur počam od 06.09.2007.

na iznos od 32,33 eur počam od 01.10.2007.

na iznos od 32,22 eur počam od 02.11.2007.

na iznos od 32,57 eur počam od 30.11.2007.

na iznos od 32,35 eur počam od 02.01.2008.

na iznos od 32,88 eur počam od 01.02.2008.

na iznos od 33,15 eur počam od 29.02.2008.

na iznos od 66,12 eur počam od 31.03.2008.

na iznos od 64,39 eur počam od 30.04.2008.

na iznos od 63,66 eur počam od 02.06.2008.

na iznos od 64,34 eur počam od 30.06.2008.

na iznos od 63,08 eur počam od 31.07.2008.

na iznos od 63,04 eur počam od 01.09.2008.

na iznos od 63,63 eur počam od 01.10.2008.

na iznos od 68,70 eur počam od 31.10.2008.

na iznos od 65,12 eur počam od 02.12.2008.

na iznos od 76,56 eur počam od 31.12.2008.

na iznos od 77,18 eur počam od 02.02.2009.

na iznos od 77,39 eur počam od 02.03.2009.

na iznos od 76,33 eur počam od 31.03.2009.

na iznos od 76,38 eur počam od 30.04.2009.

na iznos od 74,84 eur počam od 01.06.2009.

na iznos od 73,68 eur počam od 30.06.2009.

na iznos od 73,82 eur počam od 31.07.2009.

na iznos od 74,23 eur počam od 31.08.2009.

na iznos od 74,05 eur počam od 30.09.2009.

na iznos od 73,36 eur počam od 02.11.2009.

na iznos od 74,25 eur počam od 30.11.2009.

na iznos od 74,93 eur počam od 31.12.2009.

na iznos od 75,94 eur počam od 01.02.2010.

na iznos od 75,54 eur počam od 01.03.2010.

na iznos od 76,95 eur počam od 31.03.2010.

na iznos od 76,51 eur počam od 30.04.2010.

na iznos od 76,93 eur počam od 01.06.2010.

na iznos od 81,77 eur počam od 30.06.2010.

na iznos od 80,57 eur počam od 02.08.2010.

na iznos od 83,53 eur počam od 31.08.2010.

na iznos od 82,28 eur počam od 30.09.2010.

na iznos od 80,36 eur počam od 02.11.2010.

na iznos od 83,84 eur počam od 30.11.2010.

na iznos od 78,73 eur počam od 31.12.2010.

na iznos od 75,63 eur počam od 31.01.2011.

na iznos od 76,58 eur počam od 28.02.2011.

na iznos od 75,09 eur počam od 31.03.2011.

na iznos od 75,15 eur počam od 30.04.2011.

na iznos od 80,42 eur počam od 31.05.2011.

na iznos od 80,75 eur počam od 30.06.2011.

na iznos od 85,10 eur počam od 01.08.2011.

na iznos od 82,55 eur počam od 31.08.2011.

na iznos od 79,79 eur počam od 30.09.2011.

na iznos od 60,29 eur počam od 31.10.2011.

na iznos od 59,98 eur počam od 30.11.2011.

na iznos od 60,72 eur počam od 31.12.2011.

na iznos od 61,34 eur počam od 31.01.2012.

na iznos od 61,27 eur počam od 29.02.2012.

na iznos od 60,55 eur počam od 31.03.2012.

na iznos od 60,73 eur počam od 30.04.2012.

na iznos od 60,81 eur počam od 31.05.2012.

na iznos od 60,19 eur počam od 30.06.2012.

na iznos od 60,12 eur počam od 31.07.2012.

na iznos od 59,62 eur počam od 31.08.2012.

na iznos od 58,77 eur počam od 01.10.2012.

na iznos od 59,30 eur počam od 31.10.2012.

na iznos od 59,45 eur počam od 30.11.2012.

na iznos od 59,00 eur počam od 31.12.2012.

na iznos od 57,47 eur počam od 31.01.2013.

na iznos od 58,42 eur počam od 28.02.2013.

na iznos od 58,31 eur počam od 02.04.2013.

na iznos od 57,68 eur počam od 30.04.2013.

na iznos od 56,10 eur počam od 31.05.2013.

na iznos od 55,87 eur počam od 01.07.2013.

na iznos od 56,01 eur počam od 31.07.2013.

na iznos od 56,34 eur počam od 31.08.2013.

na iznos od 56,86 eur počam od 30.09.2013.

na iznos od 56,28 eur počam od 31.10.2013.

na iznos od 56,34 eur počam od 30.11.2013.

na iznos od 56,42 eur počam od 31.12.2013.

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. do 29.prosinca 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016- 2032/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji su dana 3.10.2005. sklopili tužiteljica ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita, i tuženik Addiko Bank d.d. (prije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 (kao pravnom sljedniku Hypo Alpe-Adria bank d.d.), da tužiteljici ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 5.032,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

na iznos od 1,61 eur počam od 30.11.2005.

na iznos od 5,03 eur počam od 31.10.2008.

na iznos od 8,34 eur počam od 31.12.2008.

na iznos od 10,77 eur počam od 02.02.2009.

na iznos od 11,87 eur počam od 02.03.2009.

na iznos od 8,86 eur počam od 31.03.2009.

na iznos od 9,44 eur počam od 30.04.2009.

na iznos od 4,82 eur počam od 01.06.2009.

na iznos od 1,42 eur počam od 30.06.2009.

na iznos od 2,32 eur počam od 31.07.2009.

na iznos od 4,12 eur počam od 31.08.2009.

na iznos od 3,97 eur počam od 30.09.2009.

na iznos od 2,15 eur počam od 02.11.2009.

na iznos od 5,57 eur počam od 30.11.2009.

na iznos od 8,31 eur počam od 31.12.2009.

na iznos od 12,22 eur počam od 01.02.2010.

na iznos od 11,32 eur počam od 01.03.2010.

na iznos od 16,64 eur počam od 31.03.2010.

na iznos od 15,64 eur počam od 30.04.2010.

na iznos od 17,60 eur počam od 01.06.2010.

na iznos od 34,60 eur počam od 30.06.2010.

na iznos od 31,12 eur počam od 02.08.2010.

na iznos od 41,84 eur počam od 31.08.2010.

na iznos od 38,17 eur počam od 30.09.2010.

na iznos od 32,24 eur počam od 02.11.2010.

na iznos od 44,83 eur počam od 30.11.2010.

na iznos od 61,52 eur počam od 31.12.2010.

na iznos od 50,10 eur počam od 31.01.2011.

na iznos od 54,54 eur počam od 28.02.2011.

na iznos od 49,45 eur počam od 31.03.2011.

na iznos od 50,42 eur počam od 30.04.2011.

na iznos od 72,15 eur počam od 31.05.2011.

na iznos od 74,32 eur počam od 30.06.2011.

na iznos od 92,52 eur počam od 01.08.2011.

na iznos od 83,24 eur počam od 31.08.2011.

na iznos od 73,08 eur počam od 30.09.2011.

na iznos od 73,59 eur počam od 31.10.2011.

na iznos od 72,82 eur počam od 30.11.2011.

na iznos od 77,85 eur počam od 31.12.2011.

na iznos od 82,25 eur počam od 31.01.2012.

na iznos od 82,87 eur počam od 29.02.2012.

na iznos od 79,90 eur počam od 31.03.2012.

na iznos od 81,98 eur počam od 30.04.2012.

na iznos od 83,42 eur počam od 31.05.2012.

na iznos od 81,12 eur počam od 30.06.2012.

na iznos od 81,78 eur počam od 31.07.2012.

na iznos od 80,07 eur počam od 31.08.2012.

na iznos od 76,36 eur počam od 01.10.2012.

na iznos od 80,46 eur počam od 31.10.2012.

na iznos od 82,46 eur počam od 30.11.2012.

na iznos od 81,08 eur počam od 31.12.2012.

na iznos od 73,46 eur počam od 31.01.2013.

na iznos od 80,02 eur počam od 28.02.2013.

na iznos od 80,64 eur počam od 02.04.2013.

na iznos od 78,13 eur počam od 30.04.2013.

na iznos od 70,21 eur počam od 31.05.2013.

na iznos od 70,05 eur počam od 01.07.2013.

na iznos od 72,04 eur počam od 31.07.2013.

na iznos od 75,23 eur počam od 31.08.2013.

na iznos od 79,64 eur počam od 30.09.2013.

na iznos od 77,44 eur počam od 31.10.2013.

na iznos od 79,08 eur počam od 30.11.2013.

na iznos od 80,94 eur počam od 31.12.2013.

na iznos od 84,86 eur počam od 31.01.2014.

na iznos od 87,32 eur počam od 28.02.2014.

na iznos od 86,51 eur počam od 31.03.2014.

na iznos od 83,79 eur počam od 30.04.2014.

na iznos od 82,92 eur počam od 31.05.2014.

na iznos od 83,31 eur počam od 30.06.2014.

na iznos od 86,40 eur počam od 31.07.2014.

na iznos od 89,00 eur počam od 01.09.2014.

na iznos od 88,46 eur počam od 30.09.2014.

na iznos od 90,71 eur počam od 31.10.2014.

na iznos od 92,23 eur počam od 01.12.2014.

na iznos od 91,34 eur počam od 31.12.2014.

na iznos od 91,59 eur počam od 31.01.2015.

na iznos od 91,59 eur počam od 28.02.2015.

na iznos od 91,59 eur počam od 31.03.2015.

na iznos od 91,59 eur počam od 30.04.2015.

na iznos od 91,59 eur počam od 01.06.2015.

na iznos od 91,59 eur počam od 30.06.2015.

na iznos od 91,59 eur počam od 31.07.2015.

na iznos od 91,59 eur počam od 31.08.2015.

na iznos od 91,59 eur počam od 30.09.2015.

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. do 29.prosinca 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 3.592,31 eur sa zakonskom zateznom kamatom, na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice.

VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb,

Slavonska avenija 6 (kao pravnom sljedniku Hypo Alpe-Adria bank d.d.), da tužiteljici ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.211,40 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria bank d.d.), kao kreditorom, sklopila 3.10.2005. Ugovor o kreditu broj 016-2032/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (dalje: Ugovor). Isto tako stranke su 27.1.2016. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj 016-2032/2005 (dalje: Aneks) temeljem Zakona o o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine” broj 102/2015: dalje ZID ZPK) kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Ugovorom je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 69.500,00 CHF uz rok otplate od 20 godina. Odredbom članka 3. i 6. Ugovora propisana je kamata na kredit te se tužiteljica obvezala platiti tuženiku redovitu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ovisno o skupini klijenta kojoj pripada tužiteljica, a kamatna stopa je na dan sklapanja Ugovora iznosila 3,99 % godišnje. U razdoblju od sklapanja Ugovora tuženik je jednostranom i samovoljnom odlukom mijenjao kamatnu stopu. Isto tako odredbama članka 3. i članka 6. Ugovora propisano je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan dospijeća. Iznos anuiteta sadrži i glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama, tužiteljica je pristala da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezala plaćati tako izmjenjene anuitete. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi udruge Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, i ovdje prednika tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki II. izreke u kojoj je utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Takav pravni stav potvrđen je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017, utvrđeno je da je svaki pojedini tuženik u predmetu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a među njima i prednik tuženika, povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojim je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u vezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozivati. Prema tome tužiteljica se poziva na pravna utvrđenja iz navedenih presuda. S obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, to je otpala osnova temeljem koje je tuženik izračunao visinu mjesečne obveze tužiteljici prema kojoj je u skladu s rastom kamatne stope povećavao mjesečni iznos anuiteta pa je tužiteljica plaćala veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćala da je kamatna stopa ostala u visini od 3,99 % godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena. Isto tako, s obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, to je tužiteljica plaćala veći iznos od onoga koji bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita. S obzirom da je pravomoćno utvrđena ništenost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, činjenica da su stranke sklopile Aneks te da je provedena konverzija CHF kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, ne znači da je tužiteljica izgubila pravo na povrat preplaćenih iznosa. Na dan konverzije postojala je razlika neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj na dan isplate kredita te neotplaćene glavnice u EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti da dan konverzije. Stoga je vidljivo, a osobito iz razlika u nedospjelim glavnicama, da tužiteljica konverzijom nije obeštećena.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je s tužiteljicom sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je u skladu s ZID ZPK provedena konverzija. Spomenutim zakonom uspostavljen je ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u EUR, uspostavljena je ravnoteža između ugovornih strana te je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača. Prema članku 19.b ZID ZPK konverzija kredita denominiranog u CHF provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojemu bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Dalje navodi da se za nepoštenu odredbu mora smatrati da kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, a što je ostvareno kroz primjenu ZID ZPK i sklapanje Aneksa Ugovora o kreditu. ZID ZPK je, u pogledu nepoštenih, a time i ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čija ništetnost je predmet ovog postupka, naložio bankama ponuditi potrošačima konvertiranje istih u poštene i to s učinkom ex tunc. Stoga sve i da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF te o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, takva ništetnost djeluje ec tunc i smatra se da istih nikada nije ni bilo, a strane ugovora o kreditu zamijenile su ju dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli i uredili sve posljedice restitucije tužitelja upravo tužiteljevim prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu. Ne može se stoga raspravljati o ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu za koje je prisilni propis presumirao ništetnost i naložio zamjenu istih dopuštenima kroz Aneks uz Ugovor o kreditu. Cilj utvrđivanja pojedinih odredaba Ugovora o kreditu nepoštenima i posljedično ništetnima jest restitucija potrošača, a upravo je isto učinjeno sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu kojim se tužiteljica usuglasila s iznosom kojeg je tuženiku uplatila po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, a u kojemu iznosu su uključeni i iznosi koje tužiteljica potražuje u ovom postupku te je dogovoreno da se spomenuti iznosi koriste za namirenje anuiteta po konvertiranom kreditu čija valutna klauzula (EUR) je dopuštena. Tuženik dalje naglašava kako je pored dopuštene valutne klauzule u EUR, Aneksom uz Ugovor o kreditu ugovorena kamatna stopa na način da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima, kvalitativno i kvantitativno su razrađene uzročno posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i određeno je u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope. Kako je zakonodavac prisilnim propisima uredio način potpune restitucije potrošača, kao posljedicu presumirano ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, to tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Također, i kondemnatorni zahtjev koji je predmetom raspravljanja, u potpunosti je konzumiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu. Iznos koji tužiteljica potražuje u ovom postupku tuženik je već uzeo u obzir prilikom izračuna konverzije i za taj iznos umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu u EUR. Kada bi tužiteljica uspjela s tužbenim zahtjevom za isplatu, upravo bi za taj iznos nastao manjak kod konvertiranog kredita, a pri tome tuženik ne bi na raspolaganju imao sredstva da ostvari povrat više priznatih uplata tužiteljice. Tuženik napominje i da je Ustavni sud potvrdio suglasnost ZID ZPK s Ustavom Republike Hrvatske. Radi svega navedenog predmetom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu s ZID ZPK. Na kraju tuženik ističe i prigovor zastare.

3. Podneskom od 28. kolovoza 2024. tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev na način da je povećala iznos čiju isplatu potražuje u ovom postupku. Navedenu preinaku sud je dopustio raspravnim rješenjem od 19. svibnja 2025. temeljem odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), jer je tužiteljica svoj zahtjev povećala nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz financijskim vještačenjem, a imajući na umu da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., broj Su IV - 162/2021).

4. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid Ugovor o kreditu broj 016-2032/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 3. listopada 2005. (str. 8- 13 spisa), Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 016-2032/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 29. siječnja 2016. (str. 14-16 spisa), otplatni plan (str. 17- 24 spisa), izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku (34-35 spisa), sudsku praksu (str. 39-66 spisa), obavijest o provedenoj konverziji od 2. veljače 2016. (str. 72 spisa), otplatni plan (str. 73-74 spisa), specifikaciju uplata za razdoblje od 30. studenog 2005. do 30. rujna 2015. (str. 75-76 spisa), specifikaciju uplata za razdoblje od 31. listopada 2015. do 25. travnja 2016. (str. 77 spisa), sudsku praksu (str. 81-83 spisa), stručne članke (str. 84-90 spisa), Tablicu G1: Kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (str. 124-129 spisa), stručne članke, sudsku praksu i promidžbeni materijal tuženika (str. 120-172, str. 176-179 i str. 186- 243 spisa), izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održane 5. ožujka 2004. (str. 173 spisa), metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-bank d.d. (str.174-175), presliku dokumenta „Odgovori na pitanja o zaštiti potrošača“ s web stranice Hrvatske narodne banke (str. 180-181 spisa), presliku random wald model kretanja tečaja (str. 182-184 spisa), presliku dokumenta tendencije švicarskog franka u nepovoljnom globalnom okruženju (str. 185 spisa), sudsku praksu (str. 254-339 i str. 341-344 spisa) zahtjev za kredit tužiteljice od 8. rujna 2005. (str. 340 spisa), policu osiguranja s ugovorenom zaštitnom klauzulom (str. 345-346 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomiju, financije i knjigovodstvo MD (str. 370-384 spisa), sudsku praksu ( str. 417-451 spisa), saslušana je svjedokinja HD, vještak MD te tužiteljica ĐD. Na ročištu održanom 7. lipnja 2024. sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se u svojstvu svjedoka sasluša javni bilježnik Ilinka Lisonek s obzirom da se njezinim saslušanjem ne bi mogle utvrditi činjenice relevantne za ovaj postupak. Sud odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede dopunsko financijsko vještačenje jer nije jasno koja bi se odlučna činjenica utvrdila primjenom kamatne stope koja je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu vrijedila za kredite u HRK. Tuženik je odustao od prijedloga da se u svojstvu svjedoka saslušaju ĐDL i TD.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i prednik tuženika, kao kreditor-banka, sklopili 4. listopada 2005. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je prednik tuženika stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 69.500,00 CHF prema srednjem tečaju banke za devize važećem na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora o kreditu). Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 3,99 % dekurzivno godišnje, koja kamatna stopa se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju banke za devize na dan plaćanja. (članak 3. Ugovora o kreditu). Prema članku 6. Ugovora o kreditu kamatna stopa je promjenjiva te se ista mijenja sukladno Odluci banke o kamatnim stopama banke, a korisnik potpisom ugovora daje suglasnost i bez prihvaća primjenu Odluku o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. Odredba članka 4. Ugovora o kreditu sadrži ugovorenu valutnu klauzulu te se u istoj navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju banke za devize na dan plaćanja.

7. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke. Tužiteljica ĐD u svom iskazu navodi da je predmetni stambeni kredit uzela radi kupnje nekretnine i taj kredit je u cijelosti otplaćen. U vrijeme podizanja kredita nije imala obrt niti je bila član nekog trgovačkog društva. Bila je klijent Zagrebačke banke ali je zbog kampanje prednika tuženika, vezano uz dizanje kredita, prešla u Hypo banku. U banci se raspitivala koje kredite nude i tada su joj rekli da se nude krediti u eurima i u CHF-u ali da je kredit u CHF-u povoljniji zbog kamatne stope i da je to kredit za mlade. Kada je došla potpisati Ugovor o kreditu on ju je već dočekao unaprijed pripremljen, radilo se o tipskom ugovoru i o pojedinim odredbama Ugovora nije mogla pregovarati nego je mogla samo potpisati Ugovor ili inače ne bi dobila kredit. Ugovor je pročitala ali ju je zapravo najviše zanimala rata kredita i rok u kojem kredit mora otplatiti. Zaposlenik banke s kojim je razgovarala nije ju upozorio na nikakve rizike vezane uz ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Također, u banci ju nitko nije upozorio da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što je štitio tečaj eura. Pojmovi promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula bili su joj jasni ali napominje da do tada nije imala nikakav kredit i da za ekonomske pojmove nije stručna. Po zanimanju je nastavnik strukovnih predmeta u školi za medicinske sestre. Kod javnog bilježnika, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, također ju nitko nije upozoravao na nikakve rizike niti joj je tko što posebno pojašnjavao. Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija potpisala je jer joj je rata kredita skočila s 1.700,00 kn na 3.000,00 kn, pa je smatrala da će se nakon konverzije rata kredita smanjiti. Kada je rata kredita krenula rasti išla se u banci informirati zašto se to dešava ali su joj samo rekli da je porastao tečaj i kamatna stopa. Smatra da izvršenom konverzijom nije u cijelosti obeštećena.

8. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio budući da je ista jasno, razumljivo i logično iskazivala o okolnostima sklapanja ugovora o kreditu i pregovorima. Osim toga tužiteljica je potvrdila kako je Ugovor sklopljen putem standardnog i formaliziranog obrasca sačinjenog od strane tuženika na čiji sadržaj nije mogla utjecati i nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF. Uz navedeno, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da joj kao potrošaču od strane tuženika kao pružatelja usluga nije predočena informacija o rizicima koji su vezani za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu.

9. Tijekom postupka u svojstvu svjedoka saslušana je HD koja u svom iskazu navodi da je u vrijeme kada je tužiteljica sklapala Ugovor o kreditu radila kod prednika tuženika na mjestu kreditnog referenta i u banci je radila do 2018. Tužiteljice se ne sjeća i ne sjeća se da je s njom pregovarala vezano za sklapanje Ugovora o kreditu. Sjeća se da su se u to vrijeme nudili krediti u eurima i švicarskim francima. Kampanja vezano uz kredite u švicarskim francima bila je dosta agresivna i ljudi su za te kredite bili zainteresirani zbog niže kamatne stope u odnosu na ostale kredite koji su se nudili. Sjeća se da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije klijente posebno upozoravala na rizike vezano uz ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Također se sjeća da su ugovori o kreditu bili tipski ugovori i već bi bili pripremljeni unaprijed kada je klijent ugovor dolazio potpisati. O pojedinim odredbama ugovora klijenti nisu imali mogućnosti pregovarati. Nije sudjelovala u postupcima konverzije jer je tada već radila na drugom mjestu.

10. Iskaz svjedoka HD sud je u cijelosti prihvatio budući da je ista iskazivala jasno, razumljivo i logično. Svjedokinja je potvrdila kako su se ugovori o kreditu sklapali putem standardnog i formaliziranog obrasca sačinjenog od strane banke na čiji sadržaj klijenti nisu mogli utjecati kao i da klijentima nije dana mogućnost da pregovaraju o odredbama ugovora o kreditu. Iz iskaza svjedokinje utvrđeno je i da se u banci klijente, prilikom sklapanja ugovora o kreditu, nije upozoravalo na rizike vezane uz ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

11. Dalje je tijekom dokaznog postupka provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i knjigovodstvo MD. U nalazu i mišljenju vještak navodi da razlika između početno ugovorene i stvarno plaćene kamate u ukupnom razdoblju otplate, do konverzije ukupno iznosi 6.846,96 CHF, odnosno 36.289,80 kune, obračunato po fiksnom tečaju konverzije, razlika iznosi 4.816,48 eura. Pozitivna razlika, u utuženom razdoblju kada je obračunata veća kamatna stopa od prvobitno ugovorene iznosi 7.334,79 CHF, odnosno 39.384,77 kuna, obračunato po fiksnom tečaju konverzije, razlika iznosi 5.227,28 eura. Negativna razlika kada je kamata na stambene kredite s valutnom klauzulom u CHF bila zakonski ograničena na 3,23 % (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, NN 143/2013), iznosi - 487,83 CHF, odnosno - 3.094,97 kuna, obračunato po fiksnom tečaju konverzije, razlika iznosi -410,80 eura. Razlika između iznosa koji je tužiteljica po osnovi valutne klauzule stvarno plaćala i iznosa koji bi plaćala da je tečaj CHF ostao nepromijenjen kao na dan isplate kredita (samo pozitivna) koja je nastala u razdoblju kada je tečaj švicarskog franka na dan plaćanja bio viši od tečaja koji je važio na dan isplate kredita ukupno iznosi 37.914,84 kuna, odnosno 5.032,21 eura. Razlika (samo negativna) manje plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF ukupno iznosi - 2.894,35 kuna, odnosno - 384,15 eura. Razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj (na dan isplate kredita) i neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije iznosi 27.066,23 kuna, odnosno 3.592,31 eura. Razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj (na dan isplate kredita) i neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije iznosi 27.066,23 kuna, odnosno 3.592,31 eura. Vještak dalje navodi da tužiteljica kao potrošač nije u cijelosti obeštećena provođenjem konverzije u odnosu na nepoštenost ugovorenih odredbi po pitanju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope te razlika između iznosa kojeg tužiteljica potražuje i iznosa priznatog konverzijom, iznosi 97.692,02 kuna, odnosno 12.978,13 eura. Vještak navodi i da je konverzija kredita provedena sukladno metodologiji propisanoj zakonskim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/2015) te da su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa Ugovoru o kreditu bili uzeti u obzir sveukupni iznosi pojedinih kunskih uplata, sastavni dio kojih su i iznosi koje tužiteljica traži kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva u ovom postupku, a sve kao da je kredit početno bio u eurima.

12. Zbog prigovora tuženika na nalaz i mišljenje, stalni sudski vještak MD saslušana je na raspravi 19. svibnja 2025. U svom iskazu vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 17. srpnja 2024. U odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 16. travnja 2025. navodi da ako želimo točan i precizan izračun mjesečnih razlika koja je tužiteljica platila s naslova promjenjive kamatne stope, tada trebam razlikovati razliku u ukupnom mjesečnom anuitetu od razlike između preplaćene kamate u tom mjesečnom anuitetu. Naime kada se gleda otplata u cjelokupnom razdoblju otplate kredita, tada je razlika u anuitetima jednaka razlici u plaćenoj kamati. Međutim, u pojedinim mjesečnim razlikama to nije jednako i u konačnici tužiteljica glavnicu mora otplatiti u točno onom iznosu odobrenog kredita ali iznos redovne kamate u mjesečnom anuitetu se mijenja s obzirom na promjenu kamatne stope. Zato vještak smatra da u ovom kontekstu treba gledati isključivo iznose koje je tužiteljica plaćala za redovnu kamatu, a ne ukupan anuitet u pojedinoj mjesečnoj obvezi. Smatra da je takav način izračuna potpuno točan i precizan.

13. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti s obzirom da je isti jasan, razumljiv i izrađen u skladu s pravilima struke te je vještak dao obrazloženja svojih stajališta koja se mogu ocijeniti razumljivim, stručnim i nepristranim. Sud je prihvatio i iskaz vještaka s obzirom da je isti jasno, razumljivo i stručno odgovorio na prigovore tuženika.

14. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje: ZZP), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje: ZZP/07) kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) te sadašnjoj odredbi članka 53. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22. i 59/23.- dalje: ZZP/22), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Odredbom članka 84. ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

16. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

17. Prema odredbi članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) sudionici su u obveznom odnosu ravnopravni.

18. Prema odredbi članka 4. ZOO u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

19. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

20. Prema odredbi članka 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

22. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju da je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

23. Prema odredbi članka 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

24. Prema odredbi članka 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva..

25. Ovaj sud mišljenja je da postupanje tuženika, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, nije bilo nužno potrebno i dopušteno te se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, koje su sadržane u tipiziranom ugovoru te na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati i iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

26. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015.), utvrđeno da je upravo tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su tada trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

27. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.).

28. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe ugovora o kreditu, kojima se glavnica veže za CHF, već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke. Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: nerazumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama ugovornih stranaka.

29. Opravdano se tužiteljica poziva na utvrđenja iz naprijed navedenih presuda. Imajući u vidu članak 502.c ZPP za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove te se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

30. U ovom postupku tuženik nije dokazao da bi se pojedinačno pregovaralo o konkretnim odredbama ugovora niti da bi tužiteljica bila informirana o rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

31. Naime, u ovom postupku utvrđeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prednik tuženika kao banka je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 3. i 6. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojaka samog ugovora tj. cijene. Ta odredba nije lako razumljiva jer tužiteljici nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kamatna stopa je u trenutku sklapanja Ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 3,99% godišnje, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužiteljice povisivao kamatnu stopu.

32. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 4. Ugovora o kreditu je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti je tužiteljici dana mogućnost pregovaranja jer je ista sastavljena unaprijed, u tipskom ugovoru.

33. Osim toga, tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužiteljice u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu da je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužiteljice kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi. Kod takvog ugovaranja dolazi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita jer omogućuje jednoj ugovornoj strani (u ovom slučaju banci tj. tuženiku) da promjenu ugovorne kamate (koja predstavlja visinu tj. cijenu usluge) čini ovisnom isključivo i izričito o volji same banke tj. tuženika, bez ikakve mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Isto vrijedi i za ugovorenu valutnu klauzulu koja unosi nesigurnost u vidu toga kakvo će biti kretanje tečaja valute CHF u odnosu prema kuni.

34. Zaključak je ovoga suda da postupanje tuženika glede ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, te je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, pa je pod točkama I. i III. izreke utvrđeno postojanje djelomične ništetnosti odredba članka 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, pri čemu takva ništetnost ne povlači za sobom ništetnost cjelokupnog ugovora ( članak 324. stavak 2. ZOO). Ovaj prvostupanjski sud ukazuje da je posljedica ništetnosti dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju takva ugovora ( članak 323. stavak 1. ZOO), pa kako su sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača takve odredbe ništetne, a sukladno Direktivi EU 93/13 i ZZP nepoštene odredbe trebaju biti "neobvezujuće za potrošača", to znači da je tuženik dužan tužiteljici vratiti novčani iznos koji je isplaćen preko prvotno ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a riječ je o imovini tužiteljice koju je tuženik primio temeljem osnove koja je otpala ( članak 1111. ZOO).

35. U predmetnom slučaju tužitelj i prednik tuženika potpisali su Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 016-2032/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 29. siječnja 2016., kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR u skladu sa ZID ZPK.

36. Međutim, ovaj prvostupanjski sud prije svega ističe kako sama činjenica provođenja konverzije ne bi smjela isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim. Takvo je stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. u kojem je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…". Slijedom navedenog neosnovano tuženik ističe da tužiteljica nema pravni interes za podnošenjem ove tužbe, a s obzirom da je provedena konverzija.

37. Nadalje, treba reći da se u odredbama ZID ZPK, a niti u Aneksu uz Ugovor o kreditu, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

38. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

39. Slijedom navedenog provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19. c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

40. Sam vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da tužiteljica kao potrošač nije u cijelosti obeštećena provođenjem konverzije u odnosu na nepoštenost ugovorenih odredbi po pitanju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope te razlika između iznosa kojeg tužiteljica potražuje i iznosa priznatog konverzijom, iznosi 97.692,02 kuna, odnosno 12.978,13 eura.

41. Stoga, kako zaštita potrošača polazi od prava potrošača na ostvarivanje potpunog obeštećenja tj. restitucije, kao i uspostave pravednog stanja u ugovornom odnosu za koji je pravomoćno utvrđeno da sadrži nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe, to tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev i obeštećenje za period do konverzije kada ona nije ispravila posljedice nepoštenog ugovaranja, a kako konverzija i izračun temeljem kojeg je provođena nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope (već ispravljanja i izjednačavanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR ), to nije ispravljena neravnoteža koja je u ugovornim odnosima između stranaka nastala uslijed nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Pri tome valja ponoviti da niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, a koje stajalište je osnovano.

42. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske i računovodstvene struke MD proizlazi da izračunata preplata po osnovi povećanja kamatne stope u utuženom periodu iznosi 5.227,28 EUR. Preplata po osnovi ništetnih odredaba ugovora o kreditu vezanih za valutnu klauzulu iznosi 5.032,21 EUR. Nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je prema nalazu i mišljenju preinačila tužbu, na način da potražuje isplatu iznosa od 5.032,21 EUR po osnovi nepoštenog ugovaranja valutne klauzule te iznosa od 5.227,28 EUR po osnovi nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope. S obzirom da se tužbeni zahtjev tužiteljice u skladu s izračunima financijsko-knjigovodstveno vještaka isti ovaj sud nalazi osnovanim te je odlučeno kao u izreci presude (točke II. i IV.)

43. Na tako dosuđeni iznos tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to temeljem članka 1115. ZOO od dana dospijeća svakog mjesečnog preplaćenog anuiteta pa do isplate i to u visini određenoj člankom 29. ZOO. Ovdje sud ističe da je tuženik kao bankarska institucija u konkretnom slučaju propustio osnovne radnje (pregovaranje u vezi kredita te upozorenje na intervalutarna kretanja kao i davanje potpune informacije o načinu formiranja kamatne stope), a kojim činom je njegovo postupanje dovelo do netransparentnosti predmetnih ugovornih odredba pa i ništetnosti istih slijedom čega ovaj sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj te je njegova obveza isplate kamate od dana stjecanja pa do isplate.

44. Ovaj sud odbio je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na isplatu iznosa od 3.592,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice (točka V. izreke). Ovo prije svega jer iz činjenica iznesenih tijekom postupka ne proizlazi da bi se radilo o iznosu kojeg je tužiteljica isplatila tuženiku kroz daljnju otplatu kredita nakon izvršene konverzije. Dakle, da bi se uopće ostvarila pravna osnova za restitucijski zahtjev. Pored navedenog, navedeni dio tužbenog zahtjeva podrazumijeva preispitivanje valjanosti pojedinih ugovornih odredbi Aneksa uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija valute obveze. Međutim, isto nije predmet ovoga postupka, budući da tužiteljica navedeni dio tražbine ne zasniva na takvim činjeničnim tvrdnjama (tako Županijski sud u Bjelovaru Broj: Gž-1249/2021 i Gž-566/2022).

45. U odnosu na prigovor zastare tuženika, prije svega treba ukazati da je primjena tijeka računanja zastare vezana za učinke kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Naime, kako je ranije navedeno Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je 4. travnja 2012. pokrenula parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i prednika tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP, pa se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužiteljica osobno nije podnosila tužbu radi zaštite kolektivnih interesa ( niti je isto bio ovlaštena podnijeti temeljem čanka. 502. a. stavak 1. ZPP), takva kolektivna tužba u suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano s činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužiteljice jedan od brojnih interesa osoba s ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. Stoga se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Nadalje, za predmet postupka su bitne dvije okolnosti. Prva, prema kojoj je prekinuta zastara podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu, te druga, prema kojoj ista počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. (trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. u odnosu na valutnu klauzulu). Navedeno stajalište potvrđeno je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. prema kojemu zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), što znači da ista u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći 14. lipnja 2018., kada je prvostupanjska odluka u kolektivnom sporu u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna. Prema članku 245. stavak 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 12. lipnja 2019., ista je podnesena unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatu, a od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, kao datuma od kojega je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.

46. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP, a vodeći pritom računa o zahtjevu tužiteljice temeljem članka 164. ZPP kao i da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku (članak 2. ZPP). Budući da je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužiteljice u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev iznosi 70,37% jer je tužiteljica je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela sa 66,66%, a u odnosu na visinu s 74,07% (66,66+74,07=140,73÷2=70,37), dok je uspjeh tuženika 29,63%. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, dobije se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 40,74%.

47. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR, trošak sastava podneska od 14.10.2019. u iznosu od 500,00 EUR, sastava podneska od 26.8.2020. u iznosu od 500,00 EUR, sastava podneska od 28.8.2024. u iznosu od 500,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 17.10.2019. u iznosu od 500,00 EUR, na ročištu 19.11.2020. u iznosu od 500,00 EUR, na ročištu 7.6.2024. u iznosu od 500,00 EUR, na ročištu 19.5.2025. u iznosu od 500,00 EUR, trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, trošak PDV-a u iznosu od 1.025,00 EUR, trošak predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 250,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR ili ukupno 5.428,09 EUR, u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 8/1, Tbr. 9/1 i Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.) te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura.

48. S obzirom da je uspjeh tužiteljice u sporu 40,74% dosuđen joj je trošak u iznosu od 2.211,40 EUR. Na tako dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. članak 3. ZPP.

49. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Kutina, 30. lipanj 2025.

Sutkinja:

Andrea Dujmenović Iveljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćniku Zoranu Kosanoviću, odvjetniku iz Kutine

2. Tuženiku punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba