Poslovni broj: P-174/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja SODA BAR d.o.o., Kastav, 128. brigade HV 5, OIB 69892527943, kojeg zastupaju odvjetnice iz ZOU Anita Vrkić i Iva Vrkić, odvjetnice iz Rijeke, A. Starčevića 2, protiv tuženika GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB 54382731928, kojeg zastupaju ON i drugi odvjetnici iz OD Knežević i partneri j.t.d. iz Rijeke, Ribarska 4, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ive Vrkić, odvjetnice iz Rijeke i punomoćnika tuženika Edija Bradamantea, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 30. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 11.945,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO- a od 6. srpnja 2021. godine do isplate koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.206,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 5. lipnja 2024. godine tužitelj je naveo da je tuženik objavio natječaj za davanje u zakup poslovnih prostora dana 27. svibnja 2021. godine na kojem je tužitelj, kao zainteresirani natjecatelj, sudjelovao i u koju svrhu je uplatio jamčevinu u iznosu od 90.000,00 kn dana 8. lipnja 2021. godine. Odlukom tuženika Klasa: 372- 03/21-03/63, Ur.br. 2170/01-17-40-21-7 odlučeno je da će se s tužiteljem zaključiti zakup poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa]. Naknadnom odlukom od 17. lipnja 2021. godine, odluka o davanju u zakup predmetnog prostora stavljena je izvan snage. Nakon toga tužitelj da se obratio tuženiku sa zahtjevom za povrat uplaćene jamčevine u iznosu od 90.000,00 kn. Tuženik da je odbio izvršiti povrat uplaćenog iznosa navodeći da je tužitelj u prijavi dostavio neistiniti izjavu iz točke N kojom jamči da osobno i s povezanim pravnim osobama nema evidentirano dospjelo dugovanje prema proračunu Grada. Ujedno je tužitelj obaviješten da je utvrđeno da je ista osoba zastupnik po zakonu tužitelja i zastupnik po zakonu društva RI Barovi d.o.o. koje da ima evidentirano dugovanje prema tuženiku. Smatra da je tuženikovo povjerenstvo trebalo utvrditi je li tužitelj ispunio uvjete iz objavljenog natječaja budući da je čl. 7. stavkom 4 Odluke o uvjetima i postupku javnog natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora bilo previđeno da Povjerenstvo obavještava natjecatelje ispunjavaju li uvjete iz objavljenog javnog natječaja. Dodatno, smatra da je tuženik neutemeljeno zadržao jamčevinu budući da tužitelj nije odustao od izvršenja ugovora o zakupu štoviše da nije niti pristupio fazi potpisivanja ugovora o zakupu. Tužbenim zahtjevom potražuje povrat uplaćenog iznosa jamčevine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 6. srpnja 2021. godine do isplate. Uz tužbu je priložio isprave na koje se poziva u historijatu tužbe te je predložio saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci pozivom na odredbu čl. 34 b st. 1 toč. 1 ZPP-a. Osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor zastare. Naveo je da je tužitelj na javnom natječaju predao lažnu ispravu odnosno da je dao lažnu izjavu iz točke N natječaja. Odgovornost za ispravnost izjave da je isključivo na natjecatelju i da se ne može odgovornost prebacivati na Povjerenstvo za provođenje postupka javnog natječaja. Dodatno je istaknuo da je na sam dan licitacije zastupnik po zakonu tužitelja raščistio sumnju oko netočnih podataka dostavivši Povjerenstvu rješenje Trgovačkog suda u Rijeci od 2. lipnja 2021. godine te navodeći da je riješeno pitanje povezanosti s drugim trgovačkim društvom čime da je doveo u zabludu Povjerenstvo u pogledu postojanje zapreke za sudjelovanje tužitelja u postupku javnog natječaja. Osim toga, drugi sudionik javnog natječaja da je podnio prigovor na odluku o davanju u zakup poslovnog prostora 10. lipnja 2021. godine povodom koje je tuženik stavio izvan snage odluku o davanju u zakup poslovnog prostora te poništio licitaciju za predmetni poslovni prostor. Stoga da je do izostalog sklapanja ugovora o zakupu došlo isključivo zbog ponašanja samog tužitelja i njegovog postupanja protivno načelu savjesnosti i poštenja i to zbog davanja lažnih izjava iz točke N natječaja. Zbog postojanja krivnje tužitelja isti da nema pravo na povrat jamčevine budući da je svaki natjecatelj upoznat s činjenicom da može ostati bez prava na povrat jamčevine ako povrijedi koje od pravila javnog natječaja. Dodatno je osporio i zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata te se pozvao na okolnost da je tuženik savjesni stjecatelj jamčevine budući da ju je stekao temeljem uvjeta javnog natječaja.

Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Po pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-890/2024 od 21. ožujka 2025. godine kojim se taj sud oglasio stvarno i mjesno nenadležnim predmet je dostavljen ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. U podnesku od 15. svibnja 2025. godine tužitelj je naveo da je Povjerenstvo bilo u obvezi provjeriti sve prijave radi otklanjanja eventualnih nepravilnosti budući da postoji obveza da na licitaciji sudjeluju oni sudionici čija je dokumentacija potpuna i uredna. Smatra da je propust Povjerenstva izostala provjera ispravnosti podnijete izjave. Naveo je da pitanje povrata jamčevine nije potpuno uređeno, da stranke nisu sklopile ugovor o zakupu i da zbog toga nema temelja za zadržavanje uplaćene jamčevine. Pozvao se na odredbu čl. 37. st. 2 ZOO-a i naveo da u situaciji kada jedna činidba postane nemoguća zbog događaja za koji je odgovaran vjerovniku, u ovom slučaju tuženik, da dužnikova obveza prestaje. U svakom slučaju da za uplatu jamčevine više ne postoji osnova. Tužitelj da nije odustao od sklapanja ugovora i da nije prekršio uvjete natječaja.

5. Na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu održanom 21. svibnja 2025. godine tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod iznijetih prigovora. Naveo je da odluka o osnovanosti zahtjeva ovisi o pravnom pitanju. Predložio je provođenje dokaza saslušanjem članova Povjerenstva.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Nesporna je činjenica da je tužitelj kao sudionik licitacije za poslovni prostor na adresi [adresa] (str. spisa 36-38) predao izjavu iz točke "N" Općih uvjeta natječaja (str. spisa 6-13) kojom jamči nepostojanje povezanih pravnih osoba i nepostojanje dospjelog duga prema proračunu Grada Rijeke.

9. Nesporna je i okolnost da do zaključenja ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora nije došlo iz razloga što je tuženik utvrdio da je tužitelj dostavio neistinitu izjavu iz točke N budući da je utvrđeno da je kao ovlaštena osoba društva tužitelja ujedno i zastupnik po zakonu društva RI Barovi d.o.o. koje da ima evidentirano dugovanje prema proračunu Grada Rijeke u iznosu većem od 500,00 kn dana 17. lipnja 2021. godine (tuženikov dopis od 6. srpnja 2021. godine, str. spisa 14).

10. Sporna je okolnost ima li tužitelj pravo na povrat nesporno uplaćene jamčevine u iznosu od 90.000,00 kn.

11. Sporna je okolnost postoji li za izostalo zaključenje ugovora o zakupu krivnja tužitelja.

12. Iz Općih uvjeta natječaja (str. spisa 6-13) u točki "N" proizlazi da su natjecatelji u obvezi priložiti izjavu da osnivač i/ili zakonski zastupnik pravne osobe jamči da on osobno i s njime povezane pravne osobe nemaju evidentirano dospjelo dugovanje prema proračunu Grada te da je dužan priložiti svoju izjavu o nepostojanju povezanih pravnih osoba i nepostojanju dospjelog duga prema proračunu Grada. Iz sadržaja Općih uvjeta natječaja proizlazi da nije definiran pojam povezanosti pravnih osoba. Zbog toga se pojam povezanosti ima tumačiti primjenom odredbi Zakona o trgovačkim društvima iz glave VI. u kojoj se prema odredbi čl. 473. ZTD-a ( NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 112/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23,136/24) povezana društva smatraju: 1. društvo koje u drugom društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, 2. ovisno i vladajuće društvo, 3. društvo koncerna, 4. društva s uzajamnim udjelima i 5. društva povezana poduzetničkim ugovorima. Poduzetnički ugovori predstavljaju ugovore o vođenju poslova društva (ugovor kojim društvo kapitala podvrgava vođenje poslova društva drugome društvu) ili ugovore o prijenosu dobiti kojima se jedno društvo obvezuje drugom društvu prenijeti cijelu svoju dobit, odnosno dobit pojedinih dijelova poduzeća u smislu odredbe čl. 480. ZTD-a.

13. Tuženik u postupku nije dokazao postojanje povezanih društava iz čl. 473., 479. i 480. ZTD-a između tužitelja i društva Ri Barovi d.o.o. koje je imalo dugovanje prema proračunu tuženika. Stoga, po stavu ovoga suda, nesporna činjenica da je HN kao tadašnji zastupnik po zakonu društva tužitelja, ostao upisan kao zastupnik po zakonu društva RI Barovi d.o.o. koje je nesporno imalo dug veći od 500,00 kn prema tuženiku, ne može smatrati povezanošću, a kako to precizno propisuju odredbe ZTD-a.

14. Budući da nema definicije pojma povezanosti, a radi se o Općim uvjetima natječaja koje je nesporno sastavio tuženik, kod sudionika licitacije stvorena je nejasnoća u pogledu pojma i dosega tumačenja povezanosti. Stoga je valjalo, primjenom čl. 320. st. 1 ZOO-a, zaključiti da se pitanje povezanosti u vezi izjave po točki "N" Općih uvjeta natječaja ima tumačiti isključivo u smislu odredbi ZTD-a i ne šire od toga. Zbog toga okolnost da je HN kao zastupnik po zakonu tužitelja ostao upisan i kao zastupnik po zakonu društva RI Barovi d.o.o., koje je imalo dug prema tuženiku, ne predstavlja situaciju zbog kojeg je izjava iz točke "N" Općih uvjeta natječaja bila neistinita. Slijedom izloženog, stav je ovoga suda da nema krivnje tužitelja za izostalo zaključenje ugovora o zakupu poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa]. Tuženik je stoga neutemeljeno zadržao jamčevinu u iznosu od 90.000,00 kn.

15. Da se radi o nejasnim odredbama vidi se uostalom i iz okolnosti da je HN prestao biti članom društva RI Barovi d.o.o. 2. lipnja 2021. godine, a što je evidentirano u zapisniku o provođenju javnog natječaja od 10. lipnja 2021. godine (str. spisa 36-38) i dokazu o brisanju HN kao člana društva RI Barovi d.o.o. iz sudskog registra (str. spisa 39).

16. Uostalom, na temelju saznanja o prestanku članstva u društvu RI Barovi d.o.o. i sam je tuženik, nakon provedene licitacije, donio odluku o udovoljavanju uvjetima iz natječaja te posljedično odluku o davanju u zakup poslovnog prostora tužitelju, a kako to proizlazi iz isprave Klasa 372-03/21-03/63, Ur.br. 2170/01-17-40-21-7 od 10. lipnja 2021. godine (str. spisa 40-41). Tek je naknadno tuženik, povodom prigovora jednog od sudionika licitacije društva D.E.L. TOURS d.o.o. Rijeka (str. spisa 42-43), poništio svoju odluku o davanju u zakup predmetnog poslovnog prostora te poništio licitaciju prema odluci Klasa 372-03/21-03/63, Ur.br. 2170/01-17-40-21-14 od 17. lipnja 2021. godine (str. spisa 44-46). Upravo navedeno ukazuje na nejasnoću i nedovoljnu preciznost u definiranju pojma povezanosti prema natječajnim uvjetima zbog čega nema temelja za zaključak da bi slijedom sadržajnog opisa izjave iz točke "N" Općih uvjeta natječaja HN kao tadašnji zastupnik po zakonu tužitelja bio povezan s društvima koja imaju evidentiran dug prema proračunu tuženika u smislu u kojem to propisuju zakonske odredbe ZTD-a kao jedino mjerilo za ocjenu pojma povezanosti.

17. Zbog toga je utvrđeno da ne postoji krivnja tužitelja za izostalo zaključenje ugovora o zakupu te da ne postoji pravni temelj po kojem je tuženik ovlašten zadržati jamčevinu koju je uplatio tužitelj.

18. S obzirom na tuženikov propust jasnog definiranja povezanosti, odnosno neutemeljenog tumačenja izvan dosega zakonskih odredbi ZTD-a, stav je ovoga suda da je tuženik nepošteni stjecatelj pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23) zbog čega je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno u granicama istaknutog zahtjeva. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen pravno osnovanim na temelju odredbe čl. 1111. st. 1 ZOO-a zbog čega je primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučeno kao u točki I. izreke.

19. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na primjeni odredbe čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a.

20. S obzirom da su sve činjenice bitne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrđene iz dostavljenih pisanih isprava sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim provođenje dokaza saslušanjem svjedoka HN, tadašnjeg zastupnika po zakonu tužitelja, sadašnjeg zastupnika po zakonu tužitelja Antona Iskre te članova Povjerenstva tuženika NN, ČN i IN, u svojstvu svjedoka.

21. Tuženikov prigovor zastare sud je ocijenio neutemeljenim budući da od nespornog datuma uplate jamčevine 26. lipnja 2021. godine do dana podnošenja tužbe 5. lipnja 2024. godine nije protekao opći zastarni rok (pet godina) iz čl. 225. ZOO-a.

22. Dodatno se ističe da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda argumentom da je Povjerenstvo bilo dužno provesti provjeru ispunjenja natječajnih uvjeta prije provođenja same licitacije budući da takva obveza ne proizlazi iz Općih uvjeta natječaja (str. spisa 6-13), a niti iz Odluke o uvjetima i postupku javnog natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora (Službene novine Grada Rijeke 8/18, 13/19) i Odluke o zakupu poslovnog prostora (Službene novine Grada Rijeke 8/18, 13/19).

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 151., 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tužitelju su zbog uspjeha u sporu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 200,00 EUR (T.br. 7.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 21. ožujka 2025. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 15. svibnja 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu od 21. svibnja 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 175,00 EUR, sudske pristojbe tužbu 165,90 EUR i presudu 165,90 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21 i 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 30. lipnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.