Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-167/2025-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Anici Milas, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Mihalić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JK, branjenog po branitelju Vjekoslavu Jaklinu, odvjetniku iz Varaždina, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-101/2025 od 19. ožujka 2025., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 25. lipnja 2025., u prisutnosti predstavnice ODO u Varaždinu – DK, okrivljenika, te branitelja okrivljenika, a izrečene i objavljene 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni JK, sin J i ĆK, rođene D, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1956. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, oženjen, otac dvoje djece, osuđivan i to:

- presudom Županijskog suda u Varaždinu, K-13/2018-77 od 18. prosinca 2018. pravomoćnom 2. travnja 2019., zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u svezi članka 34. Kaznenog zakona, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 godina uz obvezno psihijatrijsko liječenje u trajanju od 7 godina,

k r i v  j e

I. što je:

dana 05. siječnja 2025., oko 02,20 sati u [adresa], u obiteljskoj kući, u cilju da ustraši svoju suprugu SK, imenovanoj se zagrozio riječima: „Ovo ti je zadnji put, vidla budeš kaj bude!“,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; u daljnjem tekstu – KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11,

III. Temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, okrivljeni JK se osuđuje

na kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku JK se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 21. siječnja 2025. pa nadalje.

V. Temeljem članka 68. stavka 1.-3. KZ/11, prema okrivljeniku se primjenjuje

Sigurnosna mjera

obveznog psihijatrijskog liječenja,

koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali svakako do prestanka izvršenja kazne zatvora.

VI. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljenik se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu broj KO-DO- 101/2025 od 19. ožujka 2025., protiv okrivljenika JK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, koju je uskladio sud, sve činjenično i pravno pobliže opisano u dispozitivu ove presude.

2. Sud je u 3. redu činjeničnog opisa izostavio riječi „dokrajčil te bum“, a sve stoga što oštećena nije znala da li je upravo te riječi uporabio okrivljenik, pri čemu je svjedok ŠK tvrdio da je okrivljenik oštećenoj rekao kada se vrati da joj to bude zadnje i da bude onda vidla, pa kako su u vezi izgovorenih riječi bili suglasni u tom djelu iz optužnice RK i oštećena, sud je onda na taj način uskladio činjenični opis kaznenog djela.

3. Okrivljenik upitan da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ili ne smatra krivim, isti se izjasnio da se ne smatra krivim, te je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.

4. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da je kritičnog dana 05.01.2025. u obiteljskoj kući u [adresa], oštećena išla na wc iz svoje sobe, probudila ga je jer je on spavao u drugoj sobi. Naime, vrata od svih prostorija su bila otvorena u kući radi grijanja. Njega je probudilo to njezino hodanje , zapravo otvaranja vrata wc-a , svijetlile su lampice, bilo je božićno vrijeme. On je u jednom trenutku zapazio da je netko prošao kroz hodnik u sobu oštećene, vrata od hodnika su se zatvorila. On se digao, otišao je u kuhinju, otvorio je svijetlo, a onda je došao i do sobe oštećene u kojoj je ona stajala, jer se njezina soba odmah nalazi do kuhinje. Kada je došao u njezinu sobu gdje je ona stajala, počeo joj govoriti „di je sad da ga vidim“ te joj je to rekao 2-3 puta. Tu je mislio na njezinog ljubavnika kojeg ima i kojeg krije. Onda je otvorio balkonska vrata da bi izašao na terasu, ali tamo nije bilo nikoga. Potom se vratio u svoju sobu, stavio je papuče na noge, otišao je na terasu te je vidio ponovno da nema nikoga. Zbog toga oštećena je digla paniku, zvala je sina koji je gore na katu sa suprugom dok su oni u prizemlju, pa je došao sin dolje i snaha. Sin je došao kod njega u sobu i tu su razgovarali. On je njemu govorio da oštećena ima ljubavnika jer on u to nije bio uvjeren obzirom kada dođe umoran s posla zaspi i ne vidi što se zbiva, tj. da ona to sakriva. Nakon nekog vremena je došla policija koju je navodno zvala oštećena. Djelatnici policije nisu obavljali obavijesne razgovore s njim i s drugima u kući, samo su mu rekli da se spremi i da ide s njima. On je spremao svoje stvari i u hlačama je imao novčanik te je oštećenoj rekao da mu dade novce koje mu je uzela iz novčanika. Čini mu se da se radilo o nekih 200 eura, ali mu oštećena nije htjela dati natrag te novce jer je rekla da su to novci za režije. Nisu se razgovarali oko ničeg drugog kad se spremao otići s djelatnicima policije. Ističe da je bio ljut jer mu nije bilo svejedno što je oštećena zvala policiju. Znade da je u tom razgovoru i oko režija i radi toga što je došla policija govorio „dosta je toga bilo, neću više to trpjeti“. Kad ga se pita da li je izgovorio riječi iz optužnice „ovo ti je zadnji put, dokrajčil te budem, vidla budeš kaj bude“, naveo je kako misli da ja to oštećenoj nije izgovorio nego ove riječi koje je naveo. Naime, on je bio 7 godina na izdržavanju kazne zatvora, od 2017. do 2024. radi pokušaja ubojstva na štetu oštećene i u tih 7 godina je naučio kako se mora ponašati.

4.1. U kući su bila trojica djelatnika policije. On se oblačio u sobi supruge, tamo mu je bila odjeća i onda je oštećena došla do vrata te sobe da bi razgovarali o tim novcima jer je tražio da mu dade novce pa mu je rekla da je uzela dio za režije. Kad su razgovarali o režijama tu su bili i djelatnici policije te ističe da su morali čuti i ove njegove riječi za koje tvrdi da ih je izgovorio i koje nisu bile prijeteće.

4.2. Na upit, da li je kod odlaska iz kuće, kad su ga odvodili djelatnici policije, nešto rekao oštećenoj, naveo je da nije ništa rekao prijeteće, uopće nije ništa kod odlaska govorio kroz vrata, zna samo da je na kraju rekao „bok“, išle su mi suze jer je bio žalostan. Bio je lišen slobode, bio je zadržan u Zatvoru u Varaždinu na temelju rješenja prekršajnog suca i bio je zadržan od 05.01.2025., a vratio se kući 19.01.2025. da bi došlo do uhićenja ponovno 21.01.2025. radi ove kaznene prijave. Ističe da je bio u prekršajnom postupku zadržan kako je naveo jer je bilo potrebno provesti psihijatrijsko vještačenje koje je obavljeno.

4.3. Na upit, a obzirom je naveo da je bio otpušten temeljem rješenja prekršajnog suca 19.01.2025. na slobodu i da je bio u kući zajedno sa svojima do 21.01.2025., kakvi su bili odnosi u kući, naveo je da su normalno razgovarali on i oštećena, da su pili kavu, da je oštećena kuhala ručak, samo nisu zajedno spavali već u odvojenim prostorijama.

4.4. Na upit ističe, da je imao sa svojom kćeri sukob tog 05.01.2025. jer ga nije pustila van iz sobe kada je htio izaći da vidi da li ima na dvorištu nekoga i onda ju je odgurnuo iz tih razloga jer mu je stala na put i od tog odgurnuća je pala na krevet i udarila je navodno glavom u zid, kako je rekla, ali nije tražila liječničku pomoć. Ističe da je on spavao sa svojom kćeri u sobi, a njegova supruga je spavala u drugoj sobi.

4.5. Na upit je naveo, da je izašao na dvorište da vidi gdje je ljubavnik njegove supruge i gdje je auto te se vratio u kuću tako da nisu točni navodi njegovog sina da je on došao po njega.

4.6. Na upit je naveo, da tog ljubavnika svoje supruge nikad nije vidio, ali je pročitao iz poruka na mobitelu njegove supruge gdje je on njoj pisao poruke „može u isto vrijeme na istom mjestu i lijepa moja puca“ i slično.

4.7. Na upit, da je on rekao od 19.01. do 21.01.2025. da su odnosi u kući bili u redu a da je sin na dokaznom ročištu rekao da su se u to vrijeme svi počeli u kući zaključavati, kako to tumači, naveo je da ne zna zašto su to radili, valjda zbog svoje sigurnosti, ali to nije bilo potrebno. Naime, u to vrijeme njegova kćerka s njegovom unukom je spavala zajedno s njegovom suprugom, a on je spavao sam u sobi gdje je prije spavao s kćeri i mogao je do wc-a, ta vrata nisu bila zaključana. Ističe da bi on i dalje htio živjeti sa svojim ukućanima, spavati odvojeno od supruge u svojoj sobi.

5. Nakon toga sud je u tijeku dokaznog postupka ispitao psihijatrijskog vještaka dr. med. Nenada Horvata (listovi 140-150, 200-201 spisa), oštećenu SK (listovi 127-128, 232-233 spisa), pročitao iskaz IK (listovi 132 spisa), te ispitao svjedoke LK (listovi 240 spisa), FK (listovi 240-241 spisa), te KK (listovi 272-273 spisa), a potom je na suglasan prijedlog straka pročitao dio zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 21.01.2025. (listovi 16- 18 spisa), optužni prijedlog PP Novi Marof od 05.01.2025. (listovi 35-37 spisa), nepravomoćnu presudu ovog suda broj Pp-23/2025 od 02.01.2025. (listovi 38-47, 220- 230 spisa), nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje dr. med. Štefice Deuš (listovi 57- 65 spisa), imovinske podatke za okrivljenika (listovi 207-210 spisa), te podatke iz KE (listovi 196-197 spisa).

6. Nesporno je bilo u činjenicama da je dana 05. siječnja 2025., u [adresa], u obiteljskoj kući, došlo do određenog događaja između okrivljenika i oštećene, te da su međusobno razgovarali okrivljenik i oštećena u nazočnosti djelatnika policije, te svjedoka ŠK, a kako je to proizašlo iz obrane okrivljenika, tako i iz iskaza oštećene SK (listovi 127-128, 232-233 spisa), iskaza svjedoka ŠK (listovi 132 spisa), LK ( listovi 240 spisa), FK (listovi 240-241 spisa), te KK (listovi 272-273 spisa), dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 21.01.2025. (listovi 16-18 spisa), optužnog prijedloga PP Novi Marof od 05.01.2025. (listovi 35-37 spisa), nepravomoćne presude ovog suda broj Pp- 23/2025 od 02.01.2025. (listovi 38-47, 220-230 spisa), nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje dr. med. Štefice Deuš (listovi 57-65 spisa), te psihijatrijskog vještaka dr. med. Nenada Horvata.

7. Sporno je bilo u činjenicama:

- da li se događaj dogodio oko 02,20 sati,

- da li je okrivljenik svojoj supruzi SK zaprijetio riječima: „Ovo ti je zadnji put, vidla budeš kaj bude!“,

- da li je ispunio i subjektivni element kaznenog djela

8. Nakon ovako prezentiranih dokaza sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

9. U vezi prve sporne činjenice, kada se dogodio kritični događaj, iz obrane okrivljenika je proizašlo da se o tome nije izjašnjavao, ali da je oštećena navela da se isti dogodio oko 2,20 sati dok se ŠK nije o tome izjašnjavao, kao niti svjedoci TK te FK, dok je svjedok KK naveo da je došao na intervenciju između 1,00 i 3,00 sati.

9.1. Međutim iz optužnog prijedloga PP Novi Marof proizlazi da je policiju nazvala oštećena u 2,33 sati, radi ljubomornih ispada okrivljenika te kako je oštećena navela da se događaj dogodio oko 2,20 sati sud je istoj povjerovao jer je očito nakon događaja odmah zvala djelatnike policije.

10. Što se tiče sporne činjenice da li je okrivljenik svojoj supruzi SK zaprijetio riječima: „Ovo ti je zadnji put, vidla budeš kaj bude!“, sam okrivljenik je navodio da joj te riječi misli nije rekao, ali da su se razgovarali o režijama, o novcima koje mu je navodno uzela oštećena iz novčanika za režije, oko 200 eura, navodeći da se sjeća da joj je rekao „Dosta je toga bilo, neću više to trpjeti“, i to pred djelatnicima policije.

11. Suprotno od toga je navodila sama oštećena navevši da joj je okrivljenik kod dolaska djelatnika policije rekao, kada su ga isti došli odvesti u policijsku postaju „Ovo ti je zadnji put“, te je nastavio s riječima u koje nije 100% sigurna da li je rekao da će ju dokrajčiti ili “budeš vidla kaj bude“. Te njegove riječi shvatila je na način da će dovršiti ono djelo radi kojeg je bio na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 7 godina, a kada je bio osuđen za pokušaj ubojstva, na njezinu štetu, te su te riječi okrivljenika čuli i kćer i sin.

11.1. Ujedno je vidljivo da se iskazi oštećene i svjedoka ŠK međusobno nadopunjuju, pri čemu je svjedok ŠK tvrdio da je oštećenoj okrivljenik rekao kada se vrati (jer su ga djelatnici policije odvodili) da joj to bude zadnje i da bude onda vidla, pa kako su u vezi izgovorenih riječi bili suglasni u tom djelu iz optužnice RK i oštećena, sud je istima u tom djelu povjerovao i na taj način i uskladio činjenični opis kaznenog djela. Naime, vidljivo je da je usred noći okrivljenik imao viziju da se netko nalazi u njihovoj kući, da je to ljubavnik oštećene, kada je oštećena išla na wc, te da je radi toga došao u njezinu sobu i tražio ga, što je i sam priznao i da je istoga tražio i u dvorištu ispred kuće, te da je u vezi toga došao i njegov sin (koji živi na katu kuće) te da je o tome s njim razgovarao.

11.2. Ujedno je proizašlo da je okrivljenik već ranije bio 7 godina na izdržavanju kazne zatvora, a sve radi pokušaja ubojstva oštećene, te da ga je obitelj opet primila u zajedničko kućanstvo nakon izdržane kazne zatvora, s tim da su okrivljenik i oštećena spavali u odvojenim sobama – okrivljenik s kćeri u sobi, a oštećena u ranijoj bračnoj sobi okrivljenika i oštećene, a sve stoga što nisu oštećena i okrivljenik razgovarali o razvodu, već su dogovorili da će ovako nastaviti živjeti, a što je proizašlo iz iskaza oštećene i samog okrivljenika.

11.3. Međutim, kritične noći okrivljenik je optužio oštećenu da ima ljubavnika, da ga je sakrila, tražio ga je po kući, dvorištu ispred kuće, odgurnuo je i kćer u sobi gdje su zajedno spavali kada ga je htjela spriječiti da se tako ponaša, pa se zaključuje da je bio okrivljenik jako ljut i uvjeren da je u kući ljubavnik njegove supruge, a naročito ljut što je oštećena zvala policiju, uvjeren da ih nije trebalo zvati.

11.4. Radi toga, kada su ga djelatnici policije odvodili iz kuće kroz novogodišnje blagdane logično je bilo sudu da je okrivljenik izgovorio riječi iz činjeničnog opisa optužnice samoj oštećenoj koja je zvala policiju, a kada je bio u uvjerenju da ima ljubavnika i da se isti nalazi negdje u blizini kuće, pri čemu nije ranije prezao niti da oštećenu pokuša ubiti, radi čega je bio 7 godina u zatvoru. Iz tih razloga, kako je to ozbiljno ispričala pred sudom oštećena ona je riječi okrivljenika ozbiljno shvatila i bila je ustrašena njegovim ponašanjem kada je zvala policiju, a ujedno i kada joj je izgovorio prijetnje kod odlaska koje je čuo i njezin sin RK, shvativši da joj opet prijeti ubojstvom.

12. Naime, djelatnici policije koji su došli na uredovanje - svjedoci TK, FK te KK nisu čuli da bi okrivljenik izgovarao na uredovanju neke prijeteće riječi, međutim nisu niti čuli da bi okrivljenik oštećenoj izgovorio riječi „Dosta je toga bilo, neću više to trpjeti“, koje izgovaranje je priznao sam okrivljeni u svojoj obrani, pa proizlazi da isti nisu pozorno slušali njihove razgovore, dozvolivši isti mogućnost da je okrivljenik izgovorio te prijeteće riječi, a da oni to nisu čuli, jer su očito obrađivali slučaj, pa je to jedini logični zaključak zašto nisu čuli prijeteće riječi koje je čula oštećena i svjedok ŠK, te da su stoga protiv okrivljenika pokrenuli samo prekršajni postupak, što je vidljivo iz optužnog prijedloga PP Novi Marof od 05.01.2025. (listovi 35-37 spisa), a ujedno i iz nepravomoćne presude ovog suda broj Pp-23/2025 od 20.01.2025. (listovi 38-47 spisa), a u kojem postupku je bio okrivljenik zadržan od 05.01.2025. do 19.01.2025., kada se vratio kući i kada su se svi ukućani počeli u kući zaključavati (očito zbog straha od ponašanja okrivljenika) i radi čega je oštećena u strahu da joj ponovno ne naudi kako joj je priprijetio prije odlaska iz kuće 05.01.2025., za izgovorene prijetnje kritičnog dana, išla prijaviti okrivljenika dana 21.1.2025. (listovi 16-18 spisa), dakle, kada je bio u prekršajnom postupku pušten na slobodu i kada je postao prijetnja svojim ponašanjem.

13. Zbog toga je sud smatrao da je okrivljenik svojom obranom išao na otklanjanje svoje kaznene odgovornosti kada je negirao da bi oštećenoj izgovorio prijetnje, te mu stoga nije niti povjerovao, smatrajući da je svojim ponašanjem ispunio sve objektivne i subjektivni element kaznenog djela za koje se teretio.

13.1. Što se tiče subjektivnog elementa, da li je okrivljenik bio u kritično vrijeme ubrojiv, okrivljenika je vještačio psihijatrijski vještak dr. med. Nenad Horvat. On je u zaključcima svojeg nalaza i mišljenja naveo da je okrivljenik osoba srednje životne dobi, bez duševne bolesti, bez privremene duševne poremećenosti i bez nedovoljne duševne razvijenosti; navodeći da se kod njega nalazi komorbiditet sastavljen od dubokog mješovitog poremećaja ličnosti, alkoholne ovisnosti koja je u sporno vrijeme bila u neaktivnoj fazi i početnog psihoorganiteta. Naveo je, da je okrivljenik zbog svoje ozbiljne psihopatologije u sporno vrijeme i u odnosu na terećeno ponašanje imao bitno smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja, te je imao i bitno smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, radi čega je u kritično vrijeme bio bitno smanjeno ubrojiv, a kojem nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka je sud povjerovao jer je isti dan sukladno pravilima vještine. Tu se naglašava da je okrivljenik bio psihijatrijski liječen i u prekršajnom postupku po dr. med. Štefici Deuš, koja je imala iste zaključke u vezi ubrojivosti okrivljenika u vrijeme kritičnog događaja iz optužnice kao i vještak Nenad Horvat.

14. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za okrivljenika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

14.1. Dakle, sud je cijenio da je okrivljenik slabog imovnog stanja, da je u vrijeme kritičnog događaja bio bitno smanjeno ubrojiv što mu je cijenio kao olakotne okolnosti, dok je na strani okrivljenika našao kao otegotnu okolnost njegovu raniju osuđivanost, i to za pokušaj ubojstva u odnosu na istu oštećenu.

14.2. Imajući u vidu navedeno, sud je okrivljenika JK temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, smatrajući sud da je izrečena kazna zatvora primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će izrečena kazna zatvora utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

15. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku JK se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 21. siječnja 2025. pa nadalje.

16. Temeljem članka 68. stavka 1. -3. KZ/11, prema okrivljeniku se primjenjuje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali svakako do prestanka izvršenja kazne zatvora.

16.1. Naime, psihijatrijski vještak dr. med Nenad Horvat u zaključcima svojeg nalaza i mišljenja je naveo da je okrivljenik osoba srednje životne dobi, bez duševne bolesti, bez privremene duševne poremećenosti i bez nedovoljne duševne razvijenosti; navodeći da se kod njega nalazi komorbiditet sastavljen od dubokog mješovitog poremećaja ličnosti, alkoholne ovisnosti koja je u sporno vrijeme bila u neaktivnoj fazi i početnog psihoorganiteta. Naveo je da je okrivljenik zbog svoje ozbiljne psihopatologije u sporno vrijeme i u odnosu na terećeno ponašanje imao bitno smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja, te je imao i bitno smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, radi čega je u kritično vrijeme bio bitno smanjeno ubrojiv. Također je naveo da se kod okrivljenika prepoznaje direktni i presudni utjecaj psihopatologije na strani okrivljenika u dinamici njegovog spornog ponašanja, a također i povišeni rizik kaznenog recidivizma pod pritiskom iste, navodeći da su ispunjenje sve kliničke i forenzičko-psihijatrijske pretpostavke potrebne za preporuku sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u odnosu na okrivljenika, a kojem nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka je sud povjerovao, smatrajući da je svoj nalaz i mišljenje dao sukladno pravilima znanosti i vještine, te je okrivljeniku izrekao predloženu sigurnosnu mjeru.

17. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljenik se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. -6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, a sve stoga što se okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru od 21. siječnja 2025., te je lošeg imovnog stanja, te bi, po mišljenju suda, plaćanjem troškova postupka mogla biti ugrožena egzistencija okrivljenika.

U Varaždinu, 30. lipnja 2025.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Varaždinu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem u tri primjerka ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KO-DO-101/2025

2. Okr. JK, Zatvor u Varaždinu

3. Branitelj okr. – Vjekoslav Jaklin, odvjetnik iz Varaždina

4. Ošt. SK, [adresa] kbr. 139a