Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-423/2019-153

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o., Republika Slovenija, [adresa], OIB: 98945217169, kojeg zastupaju odvjetnici Gorana Grubišić, Stjepan Lović, Vlado Lalić i Irena Čaček iz Odvjetničkog društva Grubišić&Lović&Lalić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika I. SVILA d.o.o., Republika Slovenija, [adresa], OIB: 00263275349, kojeg zastupa punomoćnik Josip Tomas, odvjetnik u Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5, i II. TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o., [adresa], OIB: 81628924759, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i I. tuženika te zastupnika po zakonu I. tuženika, na ročištu za objavu presude 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 98945217169, u razmjeru 1/1 dijela vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao put površine 857 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 7669 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinski sud u Pazinu.

II. Utvrđuje se da je D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 98945217169, u razmjeru 13027,14/13305 dijela vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Pazinu.

III. Tuženici SVILA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 00263275349 i TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 81628924759, dužni su trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama. “

II. Odbija se eventualo kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik neprocijenjenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Pazinu, i to:

- dijela čiji položaj u prostoru i oblik su prikazani oznakom broja 1541 i označeni bijelom bojom na Geodetskoj situaciji stvarnog stanja – pregledna karta koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja „Geodetski nalaz za katastarske čestice br. [katastarska čestica] u katastarskoj općini [katastarska općina], od dana 17. prosinca 2023. godine“ izrađenog od vještaka Antonia Labinca, površine od 10.627 m2, na koji otpada idealni dio od dijela čestice 10627/13305 dijela,

- dijela čiji položaj u prostoru i oblik su prikazani oznakom brojeva 3, 4, 12, 16, 17, 26, 32, 33, 34, 35, 36, 38 i označeni plavom bojom na Geodetskoj situaciji stvarnog stanja

– pregledna karta koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja „Geodetski nalaz za katastarske čestice br. [katastarska čestica] u katastarskoj općini [katastarska općina], od dana 17. prosinca 2023. godine“ izrađenog od vještaka Antonia Labinca, ukupne površine od 726 m2, na koji otpada idealni dio od dijela čestice 726/13305 dijela,

- dijela čiji položaj u prostoru i oblik su označeni crvenom bojom na Geodetskoj situaciji stvarnog stanja – pregledna karta koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja „Geodetski nalaz za katastarske čestice br. [katastarska čestica] u katastarskoj općini [katastarska općina], od dana 17. prosinca 2023. godine“ izrađenog od vještaka Antonia Labinca, ukupne površine od 707 m2, na koji otpada idealni dio od dijela čestice 707/13305 dijela, - dijela čiji položaj u prostoru i oblik su prikazani oznakom brojeva 1, 2, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 21, 22, 23, 24, 25 i označeni zelenom bojom na Geodetskoj situaciji stvarnog stanja

– pregledna karta koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka „Geodetski nalaz za katastarske čestice br. [katastarska čestica] u katastarskoj općini [katastarska općina], od dana 17. prosinca 2023. godine“ izrađenog od vještaka Antonia Labinca, ukupne površine od 881 m2, na koji otpada idealni dio od dijela čestice 881/13305 dijela.

II. Geodetska situacija stvarnog stanja – pregledna karta koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja „Geodetski nalaz za katastarske čestice br. [katastarska čestica] u katastarskoj općini [katastarska općina], od dana 17. prosinca 2023. godine“ izrađenog od vještaka Antonia Labinca , predstavlja sastavni dio izreke ove presude. Tužitelj je ovlašten temeljem Geodetske situacije stvarnog stanja – pregledne karte koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka „Geodetski nalaz za katastarske čestice br. [katastarska čestica] u katastarskoj općini [katastarska općina], Poreč, studeni 23023. godine vještaka Antonia Labinca zajedno s ovom presudom i po pravomoćnosti iste zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva, odnosno, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranim česticama zemlje koja će nastati parcelacijom naprijed opisanih neprocijenjenih dijelova k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u

Pazinu, na svoje ime za cijelo.“

III. Nalaže se tužitelju D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o., Republika Slovenija, [adresa], OIB: 98945217169 da prvotuženiku SVILA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 00263275349 naknadi troškove postupka u iznosu od 137.159,36 eura, u roku 15 dana,

IV. Odbija se zahtjev prvotuženika SVILA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 00263275349 za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 52.876,53 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o., Republika Slovenija, [adresa], OIB: 98945217169 (dale u tekstu: tužitelj) je protiv tuženika I. SVILA d.o.o., Republika Slovenija, [adresa], OIB: 00263275349 (dalje u tekstu: prvotuženik) i II. TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o., [adresa], OIB: 81628924759 (dalje u tekstu: drugotuženik) 24. rujna 2019. podnio tužbu glavnog miješanja. U tužbi navodi da se između društva SVILA d.o.o. i društva TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o., pred naslovnim sudom pod posl. br. P-187/19 vodi parnični postupak u kojem drugotuženik protutužbom podnesenom dana 7. svibnja 2019. zahtijeva utvrđenje prava vlasništva u odnosu na sljedeće nekretnine: k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao put površine 857 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 7669 m2, k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje te k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i dvorište površine 364 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje (dalje u tekstu: nekretnine). U trenutku podnošenja predmetne tužbe, kao i tužbe u postupku koji se pred naslovnim sudom vodi pod posl. br. P-187/19, glede predmetnih nekretnina je u zemljišnoj knjizi upisano društveno vlasništvo s upisanim pravom korištenja za korist bivšeg slovenskog društvenog poduzeća Tekstilna tovarna „Svila“ Maribor čiji pravni slijednik je prvotuženik. Obzirom je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina i to iz razloga koje će navesti u daljnjim odredbama ove tužbe, tužitelj podnosi ovu tužbu glavnog miješanja temeljem odredbe čl. 198. Zakona o parničnom postupku, te predlaže da sud spoji ovaj postupak sa postupkom koji se pred naslovnim sudom vodi pod posl. br. P-187/19, te istom odlukom odluči o osnovanosti svih tužbenih zahtjeva.

1.1. Tužitelj je temeljem međunarodnog ugovora i zakona kao osnove stjecanja prava vlasništva predviđene odredbom 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Nakon što je u Republici Sloveniji ukinuto društveno vlasništvo, slovensko društveno poduzeće Tekstilna tovarna “Svila” Maribor sudjelovalo je u postupku preoblikovanja koji se u Republici Sloveniji provodio sukladno slovenskim pozitivnim propisima, Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetij (Uradni list Republike Slovenije br. 55/92, 7/93, 31/93, 1/96). Međutim, predmetne nekretnine nisu sve u cijelosti sudjelovale u postupku preoblikovanja i pretvorbe prava vlasništva društvenog poduzeća Tekstilna tovarna “Svila” [adresa], na način koji propisuje Zakon o lastninskem preoblikovanju podjetij i to iz razloga što nisu u cijelosti bile procijenjene i unesene u imovinu, odnosno, temeljni kapital preoblikovanog i novoosnovanog poduzeća “SVILA” Tekstilna tovarna d.d. sa sjedištem u [adresa]. Naime, procijenjeni su samo objekti, dok je zemljište ostalo neprocijenjeno. U prilog navedenom, predlagatelj dostavlja potvrdu D.S.U. Družbe za svetovanje in upravljanje d.o.o., br. 30/16 od dana 01.09.2016. Odredbom čl. 6. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe družbe (Uradni list RS 30/1998, 67/1998, 72/1998, 12/1999, 50/1999, 6/2000, 12/2001, 79/2001, 80/2004) propisano je da na dan stupanja na snagu navedenog zakona, odnosno, na dan 1. svibnja 1998. godine, na Slovensku razvojnu družbu ex lege prelazi pravo vlasništva na svim nekretninama koje slovenska društvena poduzeća nisu uključila u postupak vlasničkog preoblikovanja.. Ukoliko nekretnina nije bila uključena u postupak vlasničkog preoblikovanja takva nekretnina po sili zakona postaje vlasništvo Slovenske razvojne družbe. Pritom, Zakon o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe daje jasne kriterije za ocjenu jesu li određene nekretnine uzete u obzir u postupku vlasničkog preoblikovanja i to na način da propisuje da je za ocjenu navedenog pitanja mjerodavna početna bilanca društvenog poduzeća sa stanjem na dan 1. siječnja 1993., a koju je društveno poduzeće bilo dužno izraditi u skladu s Uredbom o metodologiji za izdelavo otvoritvene bilance stanja. Ukoliko nekretnina nije bila obuhvaćena navedenom bilancom, preoblikovano društveno poduzeće ne može ishoditi potvrdu da je nekretnina sudjelovala u postupku preoblikovanja, odnosno da je bila unesena u imovinu preoblikovanog društva, te takva nekretnina po sili zakona postaje vlasništvo Slovenske razvojne družbe. Kako predmetne nekretnine nisu sve u cijelosti bile uključene u postupak preoblikovanja bivšeg društvenog poduzeća Tekstilna tovarna “Svila” Maribor na način koji to predviđa odredba čl. 6. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe, te u konačnici nisu unesene u imovinu preoblikovanog društva “SVILA” Tekstilna tovarna d.d., a što jasno proizlazi iz potvrde br. 30/2016, od dana 01.09.2016., pravo vlasništva na neprocijenjenim nekretninama stekla je Slovenska razvojna družba. Tužitelj je zakonom osnovani pravni sljednik Slovenske razvojne družbe i to temeljem odredbe čl. 5. Zakona o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o prenehanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju (Uradni list 50/2004). Stoga, tužitelj je stekao pravo vlasništva: k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao put površine 857 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 7669 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, u cijelosti iz razloga jer su iste u cijelosti neprocijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije slovenskog društvenog poduzeća Tekstilna tovarna Svila. Također, tužitelj je u vlasništvo djelomično stekao i onaj dio koji nije procijenjen, a predstavlja neprocijenjeno zemljište k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13.305,00 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje. Naime, u odnosu na ovu česticu djelomično je procijenjeno samo 11 kućica za odmor ukupne površine 277,86 m2, dok preostali dio zemljišta od 13.027,14 m2 nije procijenjen (13.305,00 m2 (ukupna površina čestice) – 277,86 m2 (procijenjeni dio) = 13.027,14 m2 (neprocijenjeni dio)). Stoga je tužitelj navedenu česticu stekao u 13.027,14/13305 idealnog dijela. Čestica 1540, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, u cijelosti je procijenjena slijedom čega na nju tužitelj ne polaže pravo.

1.2. Zaključno, tužitelj ističe da su Republika Slovenija i Republika Hrvatska 8. listopada 1999. u [adresa] sklopile međunarodni Ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa koji je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu 23. veljače 2000. (dalje: Međunarodni ugovor). Odredba čl. 6. Međunarodnog ugovora izrijekom propisuje da ugovorne stranke uređuju imovinskopravne odnose pravnih osoba u skladu sa zakonodavstvom važećim u svakoj od ugovornih stranaka i u skladu s odredbama Ugovora. Dakle, odredbom čl. 6. Međunarodnog ugovora, ugovorne strane su se glede međusobnog uređenja imovinskopravnih odnosa pravnih osoba obvezale primjenjivati zakonodavstvo obje ugovorne strane, što znači da se Republika Hrvatska obvezala primjenjivati slovensko zakonodavstvo pa tako i Zakon o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe kao i Zakon o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o prenehanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju temeljem kojih je tužitelj stekao pravo vlasništva bivših slovenskih društvenih poduzeća na nekretninama u Sloveniji i inozemstvu, a koje nisu sudjelovale u postupcima preoblikovanja vlasništva. Prema tome, Republika Hrvatska dužna je Republici Sloveniji priznati pravo vlasništva glede nekretnina neprocijenjenih u postupcima pretvorbe i privatizacije koji su se u Republici Sloveniji vodili temeljem slovenskih propisa, a koji izričito propisuju da je neprocijenjene nekretnine slovenskih društvenih poduzeća stekao tužitelj kao posebna od strane Republike Slovenije osnovana pravna osoba sa svrhom upravljanja neprocijenjenom imovinom iz slovenskih postupaka pretvorbe i privatizacije. U prilog argumentaciji i pravnom shvaćanju kako su sudovi Republike Hrvatske glede neprocijenjene imovine bivših slovenskih društvenih poduzeća koja leži na teritoriju Republike Hrvatske temeljem Međunarodnog ugovora dužni primjenjivati slovenske propise koji uređuju pitanje pretvorbe i privatizacije tužitelj ukazuje na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama brojnih sudova Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donesene presudu slijedećeg sadržaja:

IV. Tuženici SVILA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 00263275349 i TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 81628924759, dužni su tužitelju D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 98945217169, u roku 8 dana, solidarno naknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.“

2. U odgovoru na tužbu od 20. prosinca 2019. prvotuženik je prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora jer smatra da je ista od strane tužitelja određena u preniskom iznosu. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na nekretninama koje u naravi predstavljaju odmaralište na izuzetno atraktivnoj lokaciji pa prvotuženik predlaže da se vrijednost predmeta spora naznači u iznosu od minimalno 3.800.000,00 kn, a koji iznos je kao vrijednost predmeta spora naznačen i u postupku koji se pred naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem P- 187/19. Prvotuženik nadalje osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Iz historijata predmetne tužbe, proizlazi da tužitelj istu zasniva na odredbi članka 198. Zakona o parničnom postupku. U konkretnom slučaju nesporno je da je u tijeku parnični postupak između prvotuženika i drugotuženika koji se pred naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem P-187/19, a u kojem postupku prvotuženik primarno traži da se utvrde ništetnim ugovori na temelju kojih drugotuženik zasniva svoje navodno pravo vlasništva, između ostalih i nekretnina k. č. [katastarska čestica], zgrada i park, površine 13305m2, k. č. [katastarska čestica], put, površine 857m2, i k. č. [katastarska čestica], pašnjak, površine 7669m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, u tom postupku prvotuženik samo traži da se takvi ugovori utvrde ništetnim i osim takvog deklaratornog zahtjeva od suda sada ne traži donošenje nikakve drugačije odluke, odnosno ne traži, niti u cijelosti niti djelomično bilo koju stvar ili pravo. U konkretnom slučaju, tužitelj je tzv. glavni umješač, a stranke iz parnice koja je ranije počela teći (ovdje prvotuženik i drugotuženik) su pasivni suparničari u svojstvu tuženika, ali nemaju status nužnih suparničara i ne smatraju se jednom strankom u smislu članka 201. ZPP-a, nego je svaki od njih samostalna stranka. Zbog toga, a u odnosu na prvotuženika se ne može iskonstruirati pravo na podnošenje ovakve tužbe glavnog miješanja, iako je drugotuženik protiv njega u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-187/19 podnio protutužbu u kojoj traži utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnina koje su predmet i ovog postupka. Imajući naprijed navedeno u vidu, očigledno je da u odnosu na tužitelja glavnog miješanja nisu ispunjene formalne pretpostavke za podnošenje ovakve tužbe u odnosu na prvotuženika, jer traži stvar o kojoj između prvotuženika i drugotuženika uopće ne teče parnica. Tužitelj u predmetnoj tužbi niti opisno ne naznačuje koje bi to njegovo pravo moglo biti povrijeđeno u slučaju da ovdje prvotuženik uspije u parnici koja se pred naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem P-187/19, niti to može učiniti imajući u vidu da je čak i zahtijevao da mu se dopusti stupanje u tu parnicu upravo na strani ovdje prvotuženika. Konačno, odredbom članka 198. ZPP-a uopće nije predviđeno da bi se u tužbi glavnog miješanja mogao postaviti deklaratorni tužbeni zahtjev kako to tužitelj čini, nego je tom odredbom predviđeno da se može tražiti, u cijelosti ili djelomično stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica, odnosno iz te odredbe proizlazi da bi se eventualno mogao postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev. Prvotuženik dalje pojašnjava da su predmetne nekretnine bile procijenjene i unesene u imovinu prvotuženika te su bile evidentirane u početnoj bilanci sa stanjem na dan 01.01.1993. Prvotuženik osporava potvrdu tužitelja br. 30/16 od 01.09.2016. i pri tome iznosi sumnju da ista nije izdana jer nije adekvatno tj. na temelju zakona proveo postupak kojim dokazuje tvrdnje u spornoj potvrdi. Osim toga, u predmetnoj potvrdi br. 30/16 je navedeno da se istom zamjenjuju potvrde koje je tužitelj ranije izdao i to 20.07.2012. i 31.07.2012. pa se postavlja pitanje o kojim potvrdama je riječ i na osnovu čega je 2012. utvrđeno da su sve nekretnine bile evidentirane u postupku pretovrbe društva SVILA Tekstilna tovarna Maribor, ako je Potvrdom br. 30/16 od 01.09.2016. primjerice utvrđeno da je u imovinu prvotuženika bilo uključeno samo 11 kućica zajedno s funkcionalnim zemljištem i zgrada na zk.č.br.1540. Naime, sam tužitelj je u svom Izvještaju o izvršenim nalozima koje ima na temelju Zakona o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu Slovenskog društva za razvoj na dan 31.12.2016. utvrdio da takva potvrda ne postoji, odnosno u tom Izvještaju takva potvrda nije navedena. Dakle, tužitelj ne može zasnivati svoje pravo vlasništva na iskonstruiranom dokumentu koji je sam sebi izdao, a pogotovo ne može zasnivati svoje pravo vlasništva na dokumentu – Potvrdi za koju u konačnici i ne tvrdi da ju je izdao, odnosno ne navodi ju u vlastitom Izvještaju. Odredbom članka 6. stavka 3. Zakona o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu Slovenskog društva za razvoj određeno je da su Slovenska razvojna družba, danas D.S.U. d.o.o., odnosno tužitelj i Vlada Republike Slovenije dužni donijeti mjere putem kojih će se moći prepoznati, otkriti i zaplijeniti imovina, koja je sukladno prvom stavku tog članka prešla u vlasništvo Slovenske razvojne družbe i spriječiti bilo kakve poslove u vezi s tom imovinom, njezin prijenos i raspolaganje istom. Stavkom 4. istog članka određeno je da Slovenska razvojna družba u obavljanju zadataka predviđenih tim člankom surađuje s Bankom Slovenije, Agencijom Republike Slovenije za revidiranje lastninskega preoblikovanja podjetij, Društvenim pravobraniteljem Republike Slovenije, Ministarstvom nadležnim za unutarnje poslove, Državnim tužiteljem Republike Slovenije, Ministarstvom nadležnim za pravosuđe, Uredom za sprječavanje pranja novca, te ostalim nadležnim institucijama u zemlji i inozemstvu. Imajući u vidu sadržaj potvrde br. 30/16 od 01.09.2016. te činjenicu da ta potvrda nije navedena u Izvještaju tužitelja o izvršenim nalozima koje ima na temelju Zakona o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu Slovenskog društva za razvoj na dan 31.12.2016. predlaže se sudu obvezati tužitelja da se očituje i dostavi dokaze o tome da je prethodno proveo zakoniti postupak u kojem je utvrdio sve relevantne činjenice i okolnosti a prije nego što je sam sebi izdao navodnu Potvrdu br. 30/16 od 01.09.2016.

2.1. Podneskom od 23. prosinca 2019. drugotuženik je dostavio odgovor na tužbu kojim ističe kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Pojašnjava da tužbeni zahtjev nije osnovan iz razloga što je drugotuženik TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. vlasnik nekretnina koje su predmet ovog postupka. Prvotuženik SVILA d.o.o. da je uknjižen kao nositelj prava korištenja na kojima je još uvijek upisano društveno vlasništvo, nekretnina kat. čest. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, površine 364 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], zgrada i park, površine 13305 m2, kat. čest. [katastarska čestica], put, površine 87 m2, i kat. čest. [katastarska čestica], pašnjak, površine 7669 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine je drugotuženik stekao naplatnim pravnim putem, tj. kupoprodajom. Opisane nekretnine drugotuženik je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 05.07.1995. između Svila tekstilna tovarna d.d., [adresa], kao prodavatelja i Poslovni sistemi Tivoli i drugotuženika, i to za kupoprodajnu cijenu od 245.102,00 DEM. Prodavatelj Svila tekstilna tovarna d.d. [adresa], kao pravni prednik prvotuženika neposredno prije sklapanja gore navedenog kupoprodajnog ugovora donio je odluku o prodaji gore opisanih nekretnina te je 10.05.1995. (dva mjeseca prije sklapanja ugovora sa drugotuženikom TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o.) izdalo poziv na sastanak za dan 12.05.1995. u 08.00 sati, sa dnevnim redom sastanka za prodaju istih. Na sastanku sazvanom od strane prodavatelja Svila tekstilna tovarna d.d., [adresa], prisustvovao je i drugotuženik putem svog pravnika i zastupnika – g. ČM, sa interesom za kupnju odmarališta, a što proizlazi iz zapisnika sa sastanka od 12.05.1995. Nakon sastanka vodili su se pregovori oko utvrđenja kupoprodajne cijene (kupovnine), a u koju svrhu je prodavatelj izradio Izračun kupovnine za gore opisane nekretnine, kojim izračunom je utvrđena kupoprodajna cijena za te nekretnine u iznosu od 245.101,54 DEM (ugovorena i isplaćena cijena za predmetne nekretnine je 245.102,00 DEM). Nakon što je izvršen obračun kupovnine, prodavatelj je o tome obavijestio drugotuženika te ga je pozvao na sastanak radi daljnjih dogovora oko kupoprodaje. S obzirom da je Kupoprodajni ugovor sklopljen prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014), i Zakona o zemljišnim knjigama, (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017), koji su stupili na snagu 01.01.1997., to navedeni Kupoprodajni ugovor nije udovoljavao pretpostavkama za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pa su ugovorne strane 08.05.2006. sklopile Dodatak Kupoprodajnom ugovoru od 05.07.1995. i tabularnu izjavu, kojima je Prodavatelj – Svila tekstilna tovarna d.d., [adresa], potvrdio da je u cijelosti izvršena uplata kupoprodajne cijene prema Ugovoru o kupoprodaji od 05.07.1995., te kojim se izdaje tabularna izjava drugotuženiku TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. Iz potvrde društva D.S.U. d.o.o., br. ovjere 19/2013, od 26.02.2013., vidljivo je da je vlasnička pretvorba poduzeća Svila tekstilna tovarna d.d., [adresa], izvršena u skladu s propisima Republike Slovenije, te da su u navedenom postupku u imovinu poduzeća uključene i gore navedene nekretnine (zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), iz čega proizlazi da je sukladno svojim vlasničkim ovlaštenjem sa predmetnim nekretninama raspolagao na način da ih je prodao drugotuženiku TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. Konačno, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske izdalo je Suglasnost na kupoprodajni ugovor KLASA: 940-01/06-01/988, URBROJ: 514-03-02-03/1-12-25, od 23.01.2012. godine, kojim je Ministarstvo pravosuđa dalo suglasnost za sklapanje navedenog Kupoprodajnog ugovora od 05.07.1995. i anexa (dodatka) tom ugovoru od 08.05.2006., a koja suglasnost je potvrđena i mišljenjem istog Ministarstva KLASA: 940-01/06-01/988, URBROJ: 514-04-02-02-17-31, od 23.03.2017. U prilogu dostavlja i Izjavu društva Svila Tekstilne tovarne d.d., [adresa] (Izjava o priznanju nasledstva in lastnine od 08.09.2004.), iz koje da je jasno vidljivo kako isti priznaje vlasništvo predmetnih nekretnina drugotuženiku TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o., i to sve iz razloga što su sklopljeni ugovori koji su u cijelosti realizirani, tj. drugotuženiku TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, čime je ispunio sve svoje obveze prema prodavatelju. Tužitelj, osim što nije vlasnik, nije niti posjednik nekretnine, već je drugotuženik TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. posjednik predmetnih nekretnina od dana sklapanja Kupoprodajnog ugovora dakle sve od 05.07.1995. S obzirom da je drugotuženikov posjed stečen na temelju valjanog pravnog posla, te je isti od strane prodavatelja uveden u posjed nekretnine, drugotuženik TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. je kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina. Tako drugotuženik TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. neometano, kao kvalificirani posjednik koristi predmetne nekretnine dvadeset i četiri godine, zbog čega je osim temeljem u cijelosti izvršenog ugovora o kupoprodaji, predmetnu nekretninu u najmanju ruku stekao i dosjelošću. Zbog svih naprijed navedenih razloga, neosnovani su navodi tužitelja da bi on bio vlasnik predmetne nekretnine. Drugotuženik TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. predmetne nekretnine koristi na način da iste daje u najam, najmoprimcima koji nekretnine koriste kao kućice za odmor. Drugotuženik TIVOLI TURIST d.o.o. se protivi da se u dokaznom postupku koristi uz tužbu priložena potvrda tužitelja od 01.09.2016. iz niže navedenih razloga. Naime, radi se o potvrdi koju je izdao tužitelj koji ima neposredan interes za uspjeh u ovoj parnici, pa se ne može smatrati da se radi o vjerodostojnoj dokumentaciji na kojoj se može zasnovati odluka u ovom postupku. Da se ne radi o vjerodostojnoj dokumentaciji vidljivo je iz činjenice da je isto tijelo, tj. tužitelj izdalo potvrdu br. ovjere 19/2013, od 26.02.2013., iz koje je vidljivo da je vlasnička pretvorba poduzeća Svila tekstilna tovarna d.d., [adresa], izvršena u skladu s propisima Republike Slovenije, te da su u navedenom postupku u imovinu poduzeća uključene i gore navedene nekretnine (zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), odnosno radi se o ispravi bitno drugačijeg sadržaja. Sud kod primjene stranog prava može zatražiti obavijesti o stranom pravu od Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, pa ukoliko sud odluči primjenjivati strano pravo u ovom predmetu, predlaže obavijest o stranom pravu pribaviti od Ministarstva pravosuđa, sve sa ciljem pravilne primjene stranog prava. Neovisno o svemu naprijed navedenom, čak i kada bi se prihvatilo Tužiteljevo stajalište iz tužbe da je on pravo na predmetnim nekretninama stekao na temelju zakona, tužbeni zahtjev je neosnovan zbog sljedećih razloga. Upućuje se na odredbe članka 122. i članka 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje u tekstu ZV). Kada i bi i bili točni navodi tužitelja iz tužbe (a nisu), iz naprijed navedenih odredbi proizlazi da u slučajevima kada je vlasnik (u ovom predmetu drugotuženik TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o.) nekretnine stekao postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, tada se takvom vlasniku ne može suprotstaviti osoba koja tvrdi da je vlasništvo nekretnine stekla na osnovu zakona (npr. dosjelošću kako to Tužitelj u svojoj tužbi tvrdi). Pritom se napominje kako se poštenje stjecatelja predmnijeva, a teret dokaza da je stjecatelj bio nepošten je na onome tko tvrdi suprotno, dok tužitelj svojom tužbom niti ne navodi da bi drugotuženik TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. bio nepošten, pa je iz tog razloga onemogućeno stjecanje prava vlasništva na temelju zakona (dosjelošću) – sve sukladno članku 130. stavku 2. ZV-a - čak i kada bi inače bile ispunjene pretpostavke za to stjecanje.

4. Tijekom postupka tužitelj je istaknuo kako se drugotuženik neosnovano poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige budući su na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno na dan 1. siječnja 1997., predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu, slijedom čega u odnosu na iste ne vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige. Odredbom članka 388. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da u prijelaznom razdoblju ni prema kome, pa niti prema poštenim stjecateljima, ne djeluje neoboriva predmijeveva o istinitosti zemljišnoknjižnog stanja. To znači da stjecanja nekretnine od strane tuženika ne uživa zaštitu povjerenja u zemljišne knjige neovisno o tome jesu li bili pošteni i jesu li mogli znati da je zemljišnoknjižno stanje neistinito. Odgoda povjerenja u zemljišne knjige ustanovljena je upravo radi zaštite vlasničkih prava osoba koje svoje pravo vlasništva izvode iz društvenog vlasništva koje je bilo upisano glede nekretnina na dan stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga, odgoda povjerenja u zemljišne knjige štiti tužitelja koji svoje pravo vlasništva izvodi iz društvenog vlasništva neprocijenjenih nekretnina budući je temeljem zakona stekao nekretnine svih bivših društvenih poduzeća neprocijenjenih u postupku pretvorbe i privatizacije, pa tako i predmetnih nekretnina. U prilog navedenom, tužitelj ukazuje i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci posl. br. Rev-1293/07 od dana 29.04.2008. Pozivanje drugotuženika na odredbu članka. 130. ZV-a kojom je propisano da se pravo vlasništva stečeno temeljem zakona ne može suprostaviti onome tko je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva dok pravo koje je bilo stečeno temeljem zakona nije još upisano, neosnovano je obzirom drugotuženik nije izvršio upis svojeg navodnog prava vlasništva u zemljišnu knjigu, a slijedom čega nema osnove za primjenu navedene odredbe. Također, tužitelj ističe da je procjena nekretnina u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Svila odlučujući uvjet stjecanja prava vlasništva i to kako prvotuženika, a tako i drugotuženika, koji u konkretnom slučaju nije ispunjen, a slijedom čega društvo Svila kao pravni slijednik društvenog poduzeća proizašao iz postupka pretvorbe i privatizacije istoimenog društvenog poduzeća nije mogao na valjan način raspolagati istima za korist II. tuženika. U prilog činjenici da je procjena nekretnina odlučujući uvjet stjecanja prava vlasništva i kad su pitanju slovenska društva, tužitelj ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci U-III-697/2005 od dana 05. srpnja 2007., donesenoj u predmetu koji se vodio na prijedlog slovenskog predlagatelja. Nadalje, obzirom oba tuženika u odgovorima na tužbu spore istinitost Potvrde br. 30/16 od dana 01.09.2016. kao i ovlast tužitelja na izdavanje iste, tužitelj ističe da su neosnovani navodi tuženika prema kojima je Potvrda br. 30/2016 od 01.09.2016. izdana bez ikakve pravne osnove, te da ju je tužitelj izdao sam sebi u korist isključivo za potrebe uknjižbe prava vlasništva u svoju korist, a čemu u prilog tuženi neosnovano ukazuju i na činjenicu da je tužitelj glede predmetnih nekretnina izdao više potvrda. Tužitelj ističe da on nije klasična prava osoba koja djeluje na tržištu s ciljem stjecanja dobiti, već je temeljem odredbi Zakona o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o prenehanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju zakonom ustanovljeni pravni slijednik slovenskog fonda za privatizaciju, odn. Slovenske razvojne družbe kao i Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizacijo, a kojem su kao takvom djelatnosti utvrđene zakonom. Odredbama članka 2., 5. i 6. Zakona o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o prenehanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju izričito je propisano da tuženik kao pravni slijednik Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju i Slovenske razvojne družbe preuzima sva prava i obveze s područja vlasničkog preoblikovanja društvenog vlasništva, privatizacije i denacionalizacije te je ovlašten na čuvanje i upravljanje arhive Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje i privatizaciju. U tu svrhu su i svi zaposlenici Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje i privatizaciju po njezinom ukidanju nastavili raditi u društvu tužitelja. Dakle, tužitelj je kao pravni slijednik Slovenske razvojne družbe i Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju na temelju svojih zakonskih ovlasti ovlašten izdavati potvrde o unošenju nekretnine u temeljni kapital. Tužitelj ukazuje i da u zemljišnoknjižnim postupcima hrvatski sudovi upravo temeljem potvrdi izdanih od strane tužitelja, a iz kojih proizlazi da su nekretnine procijenjene, dopuštaju uknjižbu za korist slovenskih pravnih osoba koje su slijednici društvenih poduzeća čije nekretnine su procijenjene. Štoviše, tužitelj ističe da je isti ovlašten izdavati potvrde i prema Međunarodnom Ugovoru. Naime, Komisija za provedbu Međunarodnog ugovora koju su činili ovlašteni predstavnici Republike Slovenije i Republike Hrvatske suglasno je Zapisnikom od dana 06. rujna 2000. (pod točkom Ad4. Razno) ovlastila je Agenciju Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju na izdavanje potvrda o unošenju nekretnina slovenskih pravnih osoba koje leže na području Republike Hrvatske u temeljni kapital, kako to proizlazi iz Zapisnika Komisije od dana 06.09.2000. Stoga, a kako je upravo tužitelj zakonom utvrđeni pravi slijednik Slovenske družbe za razvoj i Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju jasno je da je isti i prema slovenskim propisima, a štoviše i od strane tijela ustanovljenog za provedbu Međunarodnog ugovora ovlašten izdavati potvrde o procijeni ili neprocijenih nekretnina bivših slovenskih društvenih poduzeća u temeljni kapital, a koje Potvrde, priznaju sudovi Republike Hrvatske u zemljišnoknjižnim i drugim sudskim postupcima. Tužitelj nadalje ističe da je točno kako je glede predmetnih nekretnina izdano više potvrda, međutim, niti u jednoj nije bilo navedeno da su nekretnine u cijelosti procijenjene, a kako to neistinito tuženici navode. Naime, u Potvrdi od dana 20.07.2012. bilo je navedeno da su procijenjene nekretnine koje u naravi predstavljaju kućice za odmor i restoran, a koji se nalaze u Novigradu. Dakle, nipošto nije bilo navedeno kako su nekretnine u cijelosti procijenjene, odnosno da bi i zemljište bilo procijenjeno. Nadalje, kako u prvoj Potvrdi od 20.07.2012. nisu bile navedene zemljišnoknjižne oznake nekretnina, dana 31.07.2012. izdana je i nova potvrda u kojoj su bile navedene oznake čestica, međutim i u ovoj potvrdi je bilo navedeno da procijenjene nekretnine predstavljaju kućice za odmor i restoran. Upravo radi izbjegavanja bilo kakvih mogućih dvojbi glede činjenice da zemljište nije procijenjeno, već samo objekti, u konačnici je dana 01.09.2016. izdana Potvrda br. 30/16 koja je priložena uz tužbu, a u kojoj uostalom jasno stoji da u cijelosti zamjenjuje prethodne dvije potvrde. Pozivanje prvotuženika na Izvještaj tužitelja o izvršenim nalozima koje ima na temelju Zakona o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu Slovenskog društva za razvoj, a u kojem nije navedena predmetna Potvrda br. 30/16 također je neosnovano. Naime, u navedeni Izvještaj uključene su isključivo potvrde izdane od strane tužitelja na zahtjev stranaka, odnosno, subjekata kojima su potvrde bile potrebne za rješavanje imovinskopravnih odnosa i upis prava vlasništva u zemljišne knjige, a što je jasno navedeno u članku 7. točki 3. Izvještaja. Predmetna Potvrda br. 30/16 od 01.09.2016. godine nije izdana glede takvog pojedinačnog zahtjeva stranke, već po službenoj dužnosti postupajući unutar zakonskih ovlaštenja tužitelja, a sve kako bi se otklonile eventualne dvojbe oko tumačenja ranije izdanih Potvrda iz 2012. godine u kojima je bilo navedeno da su procijenjeni samo objekti, dok zemljište nije spomenuto. Nadalje, posve su neosnovani navodi tuženika prema kojima sadržaj Potvrde br. 30/2016 od 01.09.2016. godine nije istinit, odnosno kojima tuženi nastoje prikazati da je predmetna nekretnina procijenjena neosnovano se pozivajući pritom na ranije izdate potvrde koje su bile izdane u 2012. godini, a u kojima ne stoji da bi zemljište bilo procijenjeno. Ovdje prije svega tužitelj ističe kako drži da sud nije ovlašten ulaziti u utvrđivanje istinitosti sadržaja Potvrde br. 30/2016 od 01.09.2016. godine kao isprave izdane od strane tužitelja kao slovenskog društva koje izvršava javne ovlasti glede postupka pretvorbe i privatizacije slovenskih društava, kao i zbog činjenice da iz dosadašnje prakse prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova Republike Hrvatske jasno proizlazi da su potvrde izdane od strane tužitelja dostatan dokaz utvrđivanja činjenice procijene nekretnina. Međutim, tužitelj dostavlja Otvorenu bilancu stanja na dan 01.01.1993. godine i Elaborat o procijeni vrijednosti nekretnina, a upravo temeljem kojih dokumenta je Potvrda br. 30/2016 izdana. Iz navedene dokumentacije vidljivo je da su u Otvorenu bilancu na dan 01.01.1993. godine od nekretnina na području Republike Hrvatske bile uključene sljedeće nekretnine 11 montažnih kućica za odmor tipa Marles u odmaralištu Novigrad skupne neto površine 277,86 m2 (što predstavlja funkcionalno zemljište 11 kućica svaka površine 25,26 m2) i restoran koji je sagrađen na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i na koji tužitelj ne polaže pravo. Pritom na stanicama 42, 43 i 44 Elaborata o procjeni nekretnina izričito je navedeno da se zemljište u Novigradu ne procjenjuje te da je kod procjene te nekretnine u obzir uzeto samo funkcionalno zemljište ukupne površine 277,86 m2 čija vrijednost je procijenjena kroz objekte, odn. kućice. Da zemljište koje prelazi funkcionalnu površinu zemljišta na kojoj leži 11 montažnih objekta ukupne površine 277,86 m2, a koje se nalazi na zk.č. 1451 k. o. [katastarska općina] i koja je predmetom tužbenog zahtjeva, te restoran koji je procijenjen i predstavlja zk.č. 1540, k. o. [katastarska općina] i koji nije predmetom tužbenog zahtjeva, nije procijenjeno govori i sadržaj Otvorene bilance stanja na 01.01.1993. godine. U otvorenoj bilanci stanja na dan 01.01.1993. godine uključene su vrijednosti koje proizlaze iz Elaborata o procjeni nekretnina te je unutar stavke AOP 092 – Odmarališta i športski objekti iskazana vrijednost restorana koji predstavlja zk.č. 1540, k. o. [katastarska općina] u visini 12.609,00 SIT, dok je funkcionalna vrijednost zemljišta 11 objekata koji predstavljaju montažne kućice za odmor ukupne površine 277,86 m2 procijenjena kroz vrijednost samih objekata. Tužitelj ističe da navodi prvotuženika kojima isti tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe kao tužbe glavnog miješanja obzirom u predmetu koji se pred naslovnim sudom vodi pod posl.br. P-187/19 tužitelj nastupa kao umješač. Tužitelj ističe da u postupku P-187/19 tužitelj ne nastupa kao umješač budući mu je pravomoćnom odlukom suda od 18.11.2019. godine odbijeno miješanje na strani tužitelja. Podneskom od 20.studenoga 2020. u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Tužitelj dostavlja Zapisnik Komisije za provedbu Međunarodnog ugovora od dana 06.09.2000. Točkom II. tužbenog zahtjeva tužitelj traži utvrđenje da je u razmjeru 13027,14/13305 dijela vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2,upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Pazinu. U slučaju da sud nakon provedenog postupka nađe da točka II. tužbenog zahtjeva kojom se traži utvrđenje suvlasništva u razmjeru procijenjenog u odnosu na neprocijenjeni dio nekretnine nije osnovana, tužitelj temeljem odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi vlasništvo tužitelja na točnom neprocijenjenom dijelu čestice k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Pazinu. Pritom, tužitelj još jednom ukazuje na činjenicu da je stekao pravo vlasništva isključivo neprocijenjenog dijela zemljišta, a da na objekte koji su procijenjeni ne polaže pravo. Tužitelj predlaže da sud odredi provođenje dokaza vještačenjem po vještaku geodetske struke, nakon čega će tužitelj u skladu s odredbom čl. 186 b st. 3. Zakona o parničnom postupku moći određeno postaviti točku II. eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. Zadatak vještaku je da izradi geodetski prikaz u kojem će jasno biti označeno neprocijenjeno zemljište uz iskaz njegove površine i idealnog dijela čestice koji na njega otpada, te njegov oblik i položaj u prostoru, a koji geodetski prikaz će uz presudu donesenu u slučaju prihvaćanja eventualno kumulirane točke II. tužbenog zahtjeva poslužiti kao osnova za cijepanje zk.č.br. 1541, k. o. [katastarska općina] i formiranje nove čestice u katastru i zemljišnoj knjizi za neprocijenjeno zemljište u vlasništvu tužitelja. Tužitelj ističe da je isticanje eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva svrsishodno i u skladu s načelom ekonomičnosti postupka budući se o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu može donijeti odluka temeljem istih činjenica i dokaza koji su istaknuti i u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva tužitelj postavlja sljedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev: „Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik neprocijenjenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Pazinu, i to baš onog dijela čiji oblik, površina, položaj u prostoru i idealni dio čestice koji na njega otpada će se točno odrediti nakon što se provede geodetsko vještačenje koje će predstavljati sastavni dio izreke ove presude, a temeljem kojeg će tužitelj biti ovlašten zajedno s ovom presudom i po pravomoćnosti iste zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva, odnosno, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemlje koja će nastati parcelacijom vještačenjem određenog dijela, na svoje ime za cijelo.“

5. Tijekom postupka prvotuženik se protivio preinaci tužbe navodeći kako ista nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužitelj na istim premisama zasniva kako tužbu od 19.09.2019., tako i podnesak od 19.11.2020. kojim je preinačio tužbu pa je sukladno tome već u tužbi mogao postaviti uredan tužbeni zahtjev. Osim toga, opreza radi se ističe da iz navoda tužitelja proizlazi da je tek nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, tužitelj postao svjestan činjenice da niti sam ne tvrdi da je vlasnik svih nekretnina koje su predmet ovog postupka, nego dijela nekretnine koji tek treba odrediti. Prvotuženik u spis dostavlja Ugovor od 20.3.1974. sklopljen između Skupštine općine Novigrad i prvotuženika u kojem se potvrđuje da je prvotuženik predstavnik odmarališta Pohorje zajedno sa radnim organizacijama Marles, Tekol, Cestovno podjetje Maribor (CPM), Teksta i Vinag. Ovaj Ugovor od 20.03.1974. je bitan jer je temeljem istog sukladno urbanističkom planu općine Novigrad 1975. sagrađeno ukupno 26 montažnih objekata, jedan čvrsti objekt za osoblje, jedan za spremište i restoran sa blagovaonom i parkiralište, sve na zk.č.br. 279/5 površine 22.167 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naprijed navedene činjenice je priznao i tužitelj svojom Potvrdom od 31.07.2012. U odnosu na tvrdnju da je prvotuženik privatizirao samo 11 kućica i funkcionalno zemljište ističe se da je temeljem međusobnog sporazuma prvotuženika s jedne strane te radnih organizacija Marles, Tekol, CPM, Teksta i Vinag utvrđena podjela smještajnih objekata po postocima i ležajevima te je iznosila kako slijedi: 31% tj. 11 objekata sa 44 ležaja SVILA, 30% MARLES tj. 8 objekata sa 43 ležaja, 14% TEKOL tj. 3 objekta, 14% TEKSTA tj. 3 objekta, 12% CPM tj. 2 objekta i 8% VINAG tj. 1 objekat. U prilog ove tvrdnje dostavlja dopis između prvotuženika te radnih organizacija Marles, Tekol, CPM, Teksta i Vinag iz kojih je razvidno da je takav dogovor postignut. Tijekom postupka pretvorbe dana 31.08.1994. donesena je odluka kojom se odmaralište ne prenosi na Sklad za razvoj (Fond za privatizaciju), odnosno na pravnog prednika tužitelja, što je i prihvaćeno u Programu vlasničkog preoblikovanja društva SVILA, odnosno prvotuženika, koji plan je prihvaćen od strane Fonda za privatizaciju Republike Slovenije, što je vidljivo iz dopisa prvotuženika od 21.01.1994. i 31.08.1994. Nakon toga je prvotuženik tijekom 1995. otkupio svih preostalih 69% tj. svih 17 objekata koje su koristili Marles, Tekol, CPM, Teksta i Vinag temeljem ranijeg sporazuma. Tužitelj je dana 31.07.2012. izdao Potvrdu da su u imovinu prvotuženika uključene nekretnine koje u naravi predstavljaju vikend kućice i kantinu i zemljište koje u naravi predstavlja parkiralište u Novigradu, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je prvotuženiku dopisom od dana 08.04.2011. dostavio Bilancu na dan 01.01.1993. iz koje je evidentno da je odmaralište bilo uključeno u Otvorenu Bilancu društva SVILA, odnosno prvotuženika, Procjene vrijednosti (Poročilo o opravljeni cenitvi zemljišč in nepremičnin za otvoritveno bilanco) na dan 01.01.1993. za 11 objekata sa funkcionalnim zemljištem - gdje je na stranici 42. i 43. navedeno da se radilo o procjeni 11 objekata sveukupne neto korisne površine objekata 277,86 m2 gdje je naznačeno u točki 1.2. b) da je funkcionalno zemljište prilikom procjene uključeno zajedno sa objektima, a što je tužitelj propustio dostaviti u dosadašnjem tijeku postupka za restoran i preostalo zemljište. Odnosno, tužitelj je očigledno selektivno dostavljao dokumentaciju. Također, izrađena je Procjena vrijednosti restorana i blagavaonice neto površine 324,60 m2, sa procjenom zemljišta površine 7.121 m2 (u naravi ne izgrađeno, ne građevinsko zemljište - parkiralište). U naprijed navedenim Procjenama vrijednosti procjenitelj je naveo da nije imao potpunu dokumentaciju prilikom procjene te je procjenitelj naveo da se procjena uglavnom izradila na temelju izjava zaposlenika i da nije bilo uređeno zemljišno knjižno stanje, što je tužitelj cijelo ovo vrijeme već znao. Također, treba se uzeti u obzir da su odmaralište tj., svi objekti koji su danas na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te restoran i parkiralište bili sastavni dio jedne k. č. [katastarska čestica] tj. predstavljaju jedno "turističko naselje" i da je zemljište, današnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduvijek služila jednim dijelom kao parkiralište za cca 30 vozila, a drugim djelom kao igralište, odbojka i boćalište, čemu služi i danas. Cijepanjem i "oduzimanjem" k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne bi bilo moguće vršiti usluge smještaja vozila na čestici, koja je bila i jest sastavni dio odmarališta, što nije dopušteno niti urbanističkim planom Grada Novigrada.

6. Na pripremnom ročištu održanom 2. ožujka 2021. tužitelj i prvotuženik su ustrajali na već istaknutim navodima. Drugotuženik se protivio preinaci tužbe. Ističe kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe glavnog miješanja s obzirom na to da je u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem P-187/2019 prvotno podnesena tužba radi ništetnosti ugovora dok tužitelj u ovoj tužbi postavlja zahtjev koji ide za utvrđenje prava vlasništva. Predlaže da se odredi prekid postupka u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da je donošenje odluke u parnici koja se vodi pod poslovnim brojem P-187/2019 zapravo prejudicijalno pitanje o kojemu valja prethodno odlučiti.

6.1. Budući da je prvotuženik u podnesku od 1. ožujka 2021. istaknuo nove činjenične navode te dostavio novu dokumentaciju, drugotuženik je predložio odgoditi pripremno ročište kako bi se mogao očitovati na netom zaprimljenu dokumentaciju, te je ujedno predložio da prvotuženik snosi troškove postupka po načelu culpae jer je od zakazivanja ročišta do dana održavanja ročišta imao dosta vremena za dostavu prijevoda i dokumentacije. Potražuje trošak u iznosu od 38.000,00 kn uvećan za PDV. Osim što drži da bi valjalo naložiti prvotuženiku snošenje troškova drži da bi isto trebalo naložiti i tužitelju koji također do održavanja današnjeg ročišta nije dostavio prijevod sve dokumentacije.

6.2. Odgodu pripremnog ročišta predložio je i prvotuženik navodeći da je dokumentaciju predao uz podnesak od 1. ožujka 2021. na način da ista nije prevedena jer zbog nadolazećeg ročišta i kratkoće vremena postupanja nije bilo mogućnosti da se ista prevede. Prigovara sadržaju prijevoda dokumentacije priložene po tužitelju i to u onom dijelu koji se odnosi na unos nekretnina u društvo prvotuženika u postupku privatizacije. Predlaže odgodu pripremnog ročišta do dostave prijevoda dokumentacije kako one koju valja prevesti prvotuženik tako i do dostave prijevoda dokumentacije koje ostale stranke još nisu prevele. Drži da nije u obvezi snositi trošak današnjeg ročišta jer je od tužitelja bio zatražio dostavu dokumentacije, a istu nije pravovremeno dobio. Ponavlja da se u podnesku od 1. ožujka 2021. očitovao onako kako bi i inače da podnesak nije predao nego da se neposredno očitovao na pripremnom ročištu. U odnosu na nedostatke u prijevodu isprava priloženih po tužitelju navodi da se primjerice nedostatak ukazuje u prijevodu na stranici broj 42 i 44 isprave priložene po tužitelju uz tužiteljev podnesak od 26. studenog 2020. i to u dijelu gdje se navodi: "OBJEKTI U NASELJU ZA ODMOR U NOVOM GRADU"; "Zemljište ne procjenjujemo. Sudbina je upitna. A funkcionalno zemljište obuhvaćeno je u objektima." Na stranici 44 u dijelu "OPIS VANJSKOG UREĐENJA". "Ovdje smo procijenili vrijednost ulaganja u procijenjeno zemljište, koja nisu obuhvaćena kod zemljišta i objekata. Troškove zamjene procijenili smo na temelju analitičke procijene ulaganja. Vrijednost ulaganja procijenjena je u nastavku."…itd. Dostavljeni prijevod osporava sukladno uputi zastupnika po zakonu prvotuženika kojemu je slovenski materinji jezik i koji ističe da prijevod na navedenim stranicama 42 i 44 nije sukladan suštini teksta sastavljenom izvorno na slovenskom jeziku. Osim toga poziva se i na institut superficies solo cedit.

6.3. Tužitelj također ističe kako nije u obvezi snositi trošak odgode ročišta jer je dostavio svu relevantnu dokumentaciju, a prijevod koji je dostavljen sačinjen je po ovlaštenom tumaču za slovenski jezik. Predlaže da se ročište odgodi kako bi se tužitelj očitovao na podneseni podnesak prvotuženika od 1. ožujka 2021. te predlaže da se prvotuženiku naloži da snosi trošak ovog ročišta u iznosu od 38.000,00 kn uvećano za PDV. Ponavlja da je prijevod koji je tužitelj dostavio sastavljen po ovlaštenom sudskom tumaču. Da bi se uopće moglo raspravljati o prigovoru prvotuženika na dostavljeni prijevod prvotuženik bi morao dostaviti prijevod osporavanog dijela i to onog sadržaja kojeg on drži da bi bio ispravno preveden. Valjalo bi precizirati što drži ispravnim prijevodom i to na trošak prvotuženika. Osporavanje prijevoda dostavljenog po tužitelju drži isključivo usmjerenim prema odugovlačenju ovog postupka jer su rečenice na koje upire prvotuženik jasne odnosno jasno je da nije procijenjeno zemljište koje stoga po sili zakona postalo vlasništvo tužitelja. Tužitelj dalje ističe da je tužitelj pravni slijednik Slovenske razvojne družbe, koji je preuzeo njenu arhivu i nastavio obavljanje javnih ovlasti te je na temelju uvida u dokumentaciju iz arhive i to upravo prvotuženikove dokumentacije, elaborata i otvorene bilance, izdao potvrdu iz 2016. Dakle, proizlazi da prvotuženik osporava sadržaj dokumentacije koju je sam sastavio jer tužitelj ponavlja da je potvrda sastavljena na temelju prvotuženikove dokumentacije iz arhive tužitelja. Dodatno ističe da je neosnovano pozivanje na ugovor iz 1974. jer jedino što je relevantno jesu odredbe koje reguliraju privatizaciju odnosno odredba članka 6. Zakona o zaključku privatizacije iz koje jasno proizlazi da je za stjecanje prava vlasništva mjerodavno isključivo je li vrijednost imovine unesena u otvorenu bilancu stanja na dan 1.1.1993.

6.4. Na istom ročištu sud je rješenjem vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 3.800.000,00 kn (toč. I. izreke), dopustio je preinaku prema podnesku tužitelja od 19. studenog 2020. (toč. II. izreke), odbio prijedlog tužitelja za spajanje ove parnice s parnicom koja se pred Trgovačkim sudom u Pazinu vodi pod poslovnim brojem P-187/2019. (toč. III. izreke) te naložio prvotuženiku da dostavi prijevod dokumentacije sastavljene na slovenskom jeziku (članak 232. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007,96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; dalje u tekstu: ZPP), a koju je predao uz podnesak od 20. prosinca 2019. i 1. ožujka 2021. (toč. IV. izreke).

6.4.1. Naime, vrijednost predmeta spora sud je utvrdio u iznosu od 3.800,000,00 kn cijeneći vrijednost predmeta spora u predmetu P-187/2019 (vrijednost predmeta spora 504.346,67 eura kao protuvrijednost 3.800.000,00 kn), a obzirom je u ovom postupku tužitelj podnio tužbu glavnog miješanja. Radi se o nekretninama velike površine, a s obzirom na lokaciju istih (neposredno uz morsku obalu u široj okolici grada Novigrada) radi se o nekretninama velike vrijednosti. Tužitelj je, očito suviše nisko odredio vrijednost predmeta spora naznačivši iznos od 500.001,00 kn, pa je sud primjenom odredbe članka 40. stavak 3. ZPP-a, vrijednost predmeta spora odredio na iznos od 3.800,000,00 kn / 504.346,67 eura. ne postoji spor. Preinaku tužbe sud je dopustio temeljem odredbe članka 190. stavak 1. i 3., ZPP-a budući je učinjena do zaključenja prethodnog postupka, a unatoč protivljenju prvotuženika sud je stajališta kako će dopuštanje preinake biti svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Sud je odbio prijedlog tužitelja za spajanje ove parnice s parnicom koja se pred Trgovačkim sudom u Pazinu vodi pod poslovnim brojem P-187/2019, budući su parnice bile u različitim fazama dokaznog postupka s obzirom na trenutak kada je prijedlog podnijet, sve cijeneći načelo mogućnosti raspravljanja pred sudom te ekonomičnosti postupka.

6.5. Prema odredbi članka 156. ZPP-a stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Sud je stajališta kako navedena odredba nije primjenjiva na troškove nastale glede ročišta održanog 1. ožujka 2021. budući se na istom raspravljalo neovisno o propustu tužitelja i prvotuženika da (pravovremeno) dostave prijevode dostavljenih dokumentacija. Stoga sud nije naložio ni tužitelju ni prvotuženiku da troškove ročišta od 1. ožujka 2021. snose osnovom odredbe članka 156. ZPP-a.

7. U daljnjem tijeku postupka prvotuženik je ukazao na problem oko pribavljanja relevantne dokumentacije od Pokrajinskog arhiva Maribor koji je od listopada 2020. zbog epidemije bolesti Covid-19 zatvoren za javnost, zbog čega prvotuženik nije mogao na vrijeme pribaviti svu potrebnu dokumentaciju. Pokrajinski arhiv Maribor je za javnost ponovno otvoren tek od ožujka 2021. Prvotuženik u spis dostavlja e-mail korespondenciju između zastupnika po zakonu prvotuženika, prokurista RM i ovlaštenih osoba tužitelja, a iz koje je razvidno da je prvotuženik prije gotovo godinu dana tražio dostavu određene dokumentacije, no prvotuženik smatra da mu i dalje sva relevantna dokumentacija vezana na ovaj spor nije dostavljena. Prvotuženik je pribavio Procjenu odnosno Izvješće o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor u kojem je navedeno da je u specifikaciji predmetnog izvješća procijenjeno zemljište u Novigradu površine 7121 m2 , a u kojem izvješću je utvrđeno i da je vrijednost zemljišta uključena u objekt. Dakle, radi se o potpuno drugačijem Izvješću od onog kojeg je tužitelj dostavio u ovom postupku te prvotuženik ima saznanja da postoje čak i daljnje procjene relevantne za ovaj predmet. Prvotuženik ističe da je u konkretnom slučaju za ishod ovog postupka relevantna brojna dokumentacija te ističe da je i tužitelj u prilogu svojih podnesaka dostavio dokumentaciju na slovenskom jeziku, no samo manji dio iste je preveo na hrvatski jezik.

8. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je dostavio prijevod cjelokupnog dokumenta - Elaborata o procjeni nekretnina i Prilog Elaborata o procjeni društvenog poduzeća Svila u kojem je vidljiva procjena restorana koji je upisan kao zasebna čestica i na koji tužitelj ne polaže pravo. Glede dostavljenog Ugovora sklopljenog 20.03.1974. godine između tadašnje Općine Novigrad i slovenskog društvenog poduzeća Svila navodi kako isti ne može poslužiti kao dokaz procjene predmetnih nekretnina. Također, prvotuženik je propustio priložiti sastavni dio ovog Ugovora koji predstavlja grafički prikaz položaja kućica za odmor iz kojeg je vidljiv položaj 11 kućica na koje je pravo polagalo društveno poduzeće Svila, a koje su u konačnici i procijenjene. Uvidom u Ugovor sklopljen 20.03.1974. godine vidljivo je kako su istim uređeni međusobni odnosi tadašnje Općine Novigrad i društvenog poduzeća Svila glede korištenja zk.č. 279/5 površine 22.167 m2. Tužitelj ističe da nije sporno da je tadašnja Općina Novigrad podijelila pravo korištenja predmetnih nekretnina za korist društvenog poduzeća Svila, što je uostalom vidljivo i iz današnjeg stanja zemljišne knjige u kojem još uvijek stoji da su nekretnine u režimu društvenog vlasništva s upisanim pravom korištenja upravo za korist slovenskog društvenog poduzeća Svila. No, međusobni odnosi tadašnje Općine Novigrad i društvenog poduzeća Svila, a koji su definirani dostavljenim Ugovorom ne mogu služiti kao dokaz u prilog cjelovitom stjecanju prava vlasništva nad istima od strane prvotuženika. Prvotuženik, je naime, iste mogao steći u vlasništvo tek urednom procjenom nekretnina u kasnijem postupku pretvorbe i privatizacije koji se provodio u Republici Sloveniji sukladno slovenskim privatizacijskim propisima. Slovensko privatizacijsko zakonodavstvo i to odredba čl. 6. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe družbe (Uradni list RS 30/1998, 67/1998, 72/1998, 12/1999, 50/1999, 6/2000, 12/2001, 79/2001, 80/2004, dalje ZZLPO) propisuje da je za ocjenu procjene nekretnina mjerodavno isključivo je li vrijednost nekretnina uključena u početnu bilancu stanja na dan 01.01.1993. godine. Obzirom je u početnu bilancu stanja na dan 01.01.1993. godine uključena isključivo vrijednost pojedinih objekata, a ne i zemljišta, prvotuženik nije mogao steći pravo vlasništva neprocijenjenog dijela nekretnina. Također, niti međusobni odnosi slovenskih društvenih poduzeća koji su prethodili postupku pretvorbe i privatizacije prvotuženika također ne mogu biti dokaz u prilog procjeni nekretnina i stjecanju istih u vlasništvo od strane prvotuženika. Tužitelj prije svega osporava da bi društveno poduzeće Svila kupilo 17 objekata koje su koristila ostala slovenska društvena poduzeća, obzirom dostavljena dokumentacija to ne potvrđuje. No, čak i teoretski, da su preostale kućice kupljene od strane prvotuženika, prvotuženik svejedno ne bi mogao steći pravo vlasništva nad istima po osnovi kupoprodaje, a sve iz razloga jer je u konačnici u svom postupku pretvorbe i privatizacije procijenio vrijednost samo restorana i 11 kućica, a ne i ovih dodatnih 17. Nadalje, tužitelj osporava navode prvotuženika da bi tužitelj svojom Potvrdom od 31.07.2012. potvrdio da bi predmetne nekretnine u cijelosti bile procijenjene jer one čine jednu funkcionalnu cjelinu, a kako to neosnovano navodi prvotuženik. Prvotuženik neosnovano tvrdi da Potvrda tužitelja od 31.07.2012. potvrđuje da je prvotuženik procijenio 26 montažnih objekata, jedan čvrsti objekt za osoblje, jedno spremište i restoran sa blagovaonom i parkiralište ukupne površine 22.167 m2, a što sve prema tvrdnjama prvotuženika predstavlja jednu funkcionalnu cjelinu. Naime, uvidom u Potvrdu tužitelja od 31.07.2012. vidljivo je kako kvadratura uopće nije navedena, niti su spomenuti objekti za koje prvotuženik u podnesku izričito tvrdi da su navedeni kao procijenjeni. Uvidom u navedenu Potvrdu vidljivo je kako je, navedeno da su procijenjene kućice za odmor i restoran, što je u skladu s tužbenim navodima tužitelja koji ne osporava da je prvotuženik procijenio ukupno 11 montažnih kućica za odmor ukupne tlocrtne površine 277,86 m2 i restoran koji dolazi upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina nije predmetom tužbe obzirom je procijenjena. Tužitelj je već ranije obrazložio zašto je Potvrda od 31.07.2012. stavljena izvan snage i zamijenjena Potvrdom od 01.09.2016. U odnosu na dostavljenu otvorenu bilancu na dan 01.01.1993. i Elaborat o procjeni nekretnina (koji broji 44. stranice) koji predstavlja podlogu za izradu Otvorene bilance, tužitelj ukazuje da je riječ o identičnoj dokumentaciju koju je prevedenu po ovlaštenom sudskom tumaču za slovenski jezik prethodno dostavio i sam tužitelj uz svoj podnesak od 26.11.2020., obzirom je upravo temeljem ove dokumentacije izdana Potvrda o procjeni nekretnina priložena uz tužbu. Dodatno je tužitelj uz ovaj Podnesak dostavio i cjelovit prijevod svih 44 stranica Elaborata o procjeni nekretnina i Priloga iz kojeg je vidljiva procjena restorana. Međutim, tužitelj osporava autentičnost djelomično dostavljene isprave (dostavljene su samo stranice 1., 2., 3., 4., 5., 7. i 8. naziva „Poročilo o opravljeni centivi zemljišč in nepremičnin za otvoritveno bilanco na dan 01.01.1993. za podjetje Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“. Tužitelj prije svega predlaže da prvotuženik ovu ispravu dostavi u cijelosti i prevedenu po ovlaštenom sudskom tumaču. Tužitelj osporava autentičnost ovog dokumenta te predlaže da ga prvotuženik sudu predoči u izvorniku. Tužitelj ističe da se ovaj Elaborat ne nalazi u arhivi tužitelja i da temeljem istog nije sačinjena Otvorena bilanca društvenog poduzeća Svila. Otvorena bilanca društvenog poduzeća Svila sačinjena je temeljem Elaborata o procjeni nekretnina društvenog poduzeća Svila Maribor koji broji 44 stranice, a kojeg je prvotuženik također dostavio u prilog svom podnesku, a ranije ga je u dostavio i tužitelj. Također, tužitelj ističe da društveno poduzeća „Svila počitniški dom Pohorje Maribor“ a na koje se djelomično dostavljeni dokument sporne autentičnosti odnosi, nije postojalo kao društveno poduzeće niti je imalo pravnu osobnost, pa stoga niti nije prošlo postupak pretvorbe i privatizacije, već je to isključivo društveno poduzeće Svila sa sjedištem u [adresa] čiji sljednik je prvotuženik. Stoga, ovaj dokument koji se odnosi na subjekt „Svila počitniški dom Pohorje Maribor“ ne može doprinositi utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom predmetu. Nadalje, pozivanje prvotuženika na tadašnji (razdoblje 1974. godine) i sadašnji urbanistički plan i sadašnje posjedovno stanje nekretnine koje predlaže utvrditi geodetskim vještačenjem i očevidom na licu mjesta, također je posve neosnovno. Još jednom ističe kako je odredbom čl. 6. ZZLPO propisano da se društvenim kapitalom, koji danom stupanja na snagu navedenog zakona prelazi u vlasništvo Slovenske razvojne družbe, odnosno tužitelja kao njegova pravnog slijednika, i koji se preoblikuje po tom Zakonu smatra i imovina fizičkih i pravnih osoba u Republici Sloveniji i inozemstvu zajedno s njenim povećanjem iz poslovanja, koje proizlazi iz poslovanja nekadašnjih društvenih poduzeća, odnosno drugih pravnih osoba registriranih u [adresa], koje se vlasnički preoblikuju ili su se preoblikovale na temelju Zakona o lastninskem preoblikovanju podjetij, ako ta imovina nije bila procijenjena, tj., uzeta u obzir u početnoj bilanci prema stanju na dan 01.01.1993. u skladu s Uredbom za izradu početne bilance stanja. Tužitelj dostavlja i prijevod Uredbe za izradu početne bilance stanja iz koje su vidljiva pravila prilikom procjene nekretnina i njen Prilog br. 2. kojem je prikazan obvezan način procjenjivanja zemljišta, a iz kojih je također jasno vidljivo da vrijednost predmetnog zemljišta koje tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom nije procijenjena po pravilima Uredbe i utvrđena u Otvorenoj bilanci sa stanjem na dan 01.01.1993., zbog čega ga je u vlasništvo stekao tužitelj. Dakle, za osnovu stjecanja prava vlasništva nad nekretninama koje leže na teritoriju Republike Hrvatske, a slovenska društvena poduzeća kao nosioci prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja ih nisu u slovenskim privatizacijskim postupcima procijenila u temeljni kapital, mjerodavno je slovensko privatizacijsko zakonodavstvo prema kojem takve nekretnine po sili zakona stječe tužitelj kao posebno društvo osnovano od strane Republike Slovenije s ciljem upravljanja neprocijenjenom imovinom. Tužitelj još jednom ističe kako se vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća Svila koji se dalje pretvarao u vlasnički kapital i privatizirao utvrđivala prema Otvorenoj bilanci stanja na dan 01.010.1993. godine koja se izrađivala prema Uredbi o metodologiji za izradu otvorene bilance stanja. Tužitelj je dostavio prijevod Otvorene bilance stanja iz postupka pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Svila kao i cjelokupni Elaborat o procjeni nekretnina i Prilog, a temeljem kojih isprava je Otvorena bilanca sačinjena. Tužitelj je uz tužbu dostavio Potvrdu koja ima snagu javne isprave, a kojom je tužitelj kao društvo koje izvršava javne ovlasti glede pitanja pretvorbe i privatizacije slovenskih društvenih poduzeća, potvrdio koje nekretnine su procijenjene, a koje nisu. Tužitelj je u postupku dodatno dostavio i dokumentaciju temeljem koje je Potvrda izdana. Iz Elaborata o procjeni i Priloga, vidljivo je da je procijenjena vrijednost restorana i samo 11 kućica za odmor (montažnih kućica) izgrađenih 1970. svaka tlocrtne površine 25,26 m2, ukupne tlocrtne kvadrature 277,86 m2 što jasno stoji na stranicama 42. i 43. Elaborata. Na str. 42. Elaborata također jasno stoji da se zemljište ne procjenjuje, a da je funkcionalno zemljište obuhvaćeno u objektima. Dakle, ukupna tlocrtna površina od 277,86 m2 funkcionalnog zemljišta na kojem se nalaze objekti procijenjena je kroz vrijednost samih objekata, dok ostatak zemljišta nije procijenjen, a što je sve jasno vidljivo iz samog Elaborata o procjeni nekretnina. Vrijednost restorana također je procijenjena što je vidljivo iz str. 3 Priloga Elaboratu o procjeni poduzeća, te je prikazana pod točkom 092 Otvorene bilance pod stavkom Objekti za odmor i sport gdje je navedena neto knjigovodstvena vrijednost od 12.609.000,00 SIT. Stoga, tužitelj na ovu nekretninu ne polaže pravo, a što je jasno naveo i u tužbi. Ostatak zemljišta površine veće od 20.000 m2 nije procijenjeno ni na koji način, što je jasno vidljivo iz Elaborata u kojem su u točci 1.1. jasno navedena procijenjena zemljišta te je vidljivo da su procijenjena zemljišta isključivo u Republici Sloveniji (obzirom su izričito navedeni zemljišnoknjižni podatci i površine procijenjenog zemljišta). Kod procijenjenog zemljišta točno je navedena njegova površina od 47.882 m2 i utvrđena vrijednost od 153.348.228,00 SIT koja je navedena pod točkom 008 Otvorene bilance gdje je navedena procijenjena vrijednost zemljišta upravo u visini 153.348.000,00 SIT. Dakle, vrijednost procijenjenog zemljišta predmetnih nekretnina bi se nužno morala pomnožiti s površinom procijenjenog zemljišta, što u konkretnom slučaju za zemljište predmetnih nekretnina nije učinjeno, obzirom je zemljište, povrh tlocrtne površine objekata i restorana ostalo neprocijenjeno. Osporavaju se navodi prvotuženika da je predmetno zemljište procijenjeno pod stavkom 1.3. Elaborata koja nosi naziv Vanjsko uređenje. Ova stavka Elaborata odnosi se na zemljišta i objekte koji su procjenjivani i njome su dodatno procijenjeni elementi poput ograda, pristupnih cesta, komunalnih objekta, a koji nisu uzeti u obzir kod procjene. Iz Elaborata je vidljivo da se ova stavka odnosi na procijenjena zemljišta i objekte u Republici Sloveniji i to tvornički kompleks, a nikako ne i na predmetne nekretnine. Na okolnost utvrđivanja neprocijene zemljišta, analize Otvorene bilance i elaborata o procjeni temeljem kojih je Otvorena bilanca sačinjena, dodatno se predlaže i saslušanje DM, EM i ČMB, zaposlenika tužitelja. Tužitelj ističe da je dokumentacijom dostavljenom uz podnesak prvotuženika vidljivo da je tužitelj dostavio prvotuženiku dokumentaciju koja čini prilog podnesku prvotuženika od dana 01.03.2020. još 2011. Tužitelj dodatno dostavlja zahtjev prvotuženika za uvidom u dokumentaciju i internu bilješku sa sastanka, a iz koje dokumentacije je vidljivo da je tužitelj u kolovozu 2020. u cijelosti i promptno udovoljio traženju prvotuženika te mu dao na uvid svu zatraženu dokumentaciju. Stoga, osporava navode prvotuženika da bi tužitelj selektivno dostavljao dokumentaciju ili onemogućavao uvid u dokumentaciju koju pohranjuje u svojoj arhivi, a odnosi se na postupke pretvorbe i privatizacije. Ujedno, iz navedenog, odnosno činjenice da je prvotuženiku dokumentacija dostavljena još 2011. i u kolovozu 2020., proizlazi neosnovanost navoda da zbog krivnje tužitelja koja se ogleda u nedostavljanju dokumentacije prvotuženik nije mogao dostaviti svoj Podnesak u zakonom propisanom roku prije održavanja pripremnog ročišta. Stoga, tužitelj ustraje kod prijedloga da sud obveže prvotuženika na snošenje troškova održavanja ročišta održanog dana 02.02.2021. neovisno o ishodu postupka. Tužitelj nadalje osporava navode prvotuženika da dokument „Izvješće o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“, koji broji 8 stranica, broj ovjere prijevoda OV-121/21, dokazuje da su nekretnine u cijelosti procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije koji se vodio nad slovenskim društvenim poduzećem Svila tekstilna tovarna Maribor, a čiji pravni slijednik proizašao nakon pretvorbe i privatizacije je prvotuženik. Naime, u postupku pretvorbe i privatizacije koji se vodio nad slovenskim društvenim poduzećem Svila tekstilna tovarna Maribor procjena je vršena isključivo temeljem „Izvješća o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Maribor“ koje broji 44 stranice, koje tužitelj u ovom postupku naziva Elaborat o procjeni nekretnina, preveden pod brojem ovjere prijevoda OV-62/2021. Ovo Izvješće u cijelosti je prevedeno i priloženo od strane tužitelja uz Podnesak tužitelja od 29.03.2021. godine. Tužitelj ostaje kod navoda iz Podneska od 29.03.2021. godine, da se dokument „Izvješće o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“ ne nalazi se u arhivi tužitelja, te isti nije ni na koji način bio korišten u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Svila tekstilna tovarna Maribor. Dakle, ovaj elaborat od strane preoblikovanog društva Svila d.d. ili društvenog poduzeća Sila tekstilna tovarna Maribor kao njegova pravnog prednika, nikada nije predan u Agenciji za restrukturiranje i privatizaciju u postupku pretvorbe i privatizacije te se isti ne nalazi u arhivi tužitelja koja se odnosi na postupak pretvorbe i privatizacije društva Svila d.d. Tužitelj ukazuje kako ovaj dokument nema datum, te kako je u verziji ovog dokumenta na slovenskom jeziku ranije priloženom bez prijevoda uz Podnesak prvotuženika od 01.03.2021. godine, vidljiv i dopis društva Svila procjenitelju od 05.01.1994. godine, u kojem Svila d.d. potvrđuje da se izrađeni elaborat za Svilu d.d. ne mijenja. Dakle, nije poznata svrha ovog dokumenta za koju je isti izrađen ni kako je i je li u konačnici ovaj dokumenta korišten, no jasno je da temeljem istog nije sačinjena Otvorena bilanca na dan 01.01.1993. godine za preoblikovano društvo Svila d.d. Naime Otvorena bilanca na dan 01.01.1993. godine sačinjena je isključivo temeljem Elaborata o procjeni „Izvješće o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Maribor“, broj ovjere OV-62/2021, koji se nalazi u arhivi tužitelja te broji 44 stranice. Tužitelj napominje da je i prvotuženik ovaj Elaborat o procjeni također dostavio u spis. Tužitelj ističe i da Svila Počitniški dom Pohorje Maribor, a na kojeg se Izvješće o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje [adresa] odnosi nije imao pravnu osobnost niti je poslovalo kao društveno poduzeće koje je kasnije bilo predmetom pretvorbe i privatizacije. Uostalom, prvotuženik nije dokazao pravno sljedništvo između sebe i Svila Počitniški dom Pohorje Maribor. Da društveno poduzeće Svila tekstilna tovarna Maribor koje se preoblikovalo u društvo Svila d.d. nikad nije poslovalo kao Svila Počitniški dom Pohorje Maribor, govore povijesni izvatci iz sudskog registra priloženi uz tužbu, i uz Podnesak drugotuženika od 23.12.2019. godine i Podnesak prvotuženika od 30.04.2021. godine iz kojih je jasno vidljivo da prvotuženik nikad nije poslovao pod ovim nazivom. Tužitelj ističe da iz „Izvješća o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“, također proizlazi da zemljište nije procjenjivano, već da su samo procijenjeni objekti. Naime, na str. 4 ovog dokumenta kao SPECIFIKACIJA pod točkom 1.1. jasno je navedeno da zemljište nije procjenjivano, na str. 5. REKAPITULACIJA pod točkom 5. također je navedeno da zemljište nije procijenjeno, a na str. 6. jasno je navedeno da se ovaj elaborat odnosi isključivo na objekt blagovaonice na koji tužitelj ne polaže pravo i koji nije predmetom tužbenog zahtjeva, a što je jasno naveo već u tužbi. Međutim, tužitelj činjenicu procjene blagovaonice, nije utvrdio temeljem „Izvješća o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“, već temeljem dokumenta koji se nalazi u arhivi tužitelja i nosi naziv „Procjenjivanje pojedinih stavki po metodi neto sredstava“, a koji dokument je dostavljen u spis uz Podnesak tužitelja od 29.03.2021. preveden po tumaču, broj ovjere OV-69/2021. Slijedom svega navedenog, jasno je da dokument naziva „Izvješće o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“ ne može služiti kao dokaz procjene predmetnih nekretnina. Osporavaju se navodi prvotuženika da mu tužitelj na njegov zahtjev odbija dostaviti „svu potrebnu“, „relevantnu“ i „brojnu“ dokumentaciju. Da tužitelj udovoljava svim zahtjevima za dostavom dokumentacije, dodatno je potvrđeno i mailovima koje je dostavio prvotuženik uz Podnesak od 30.04.2021. godine, a iz kojih je vidljivo da je tužitelj dostavio svu dokumentaciju koja se nalazi pohranjena u arhivi, dok zakonski zastupnik prvotuženika opetovano poziva tužitelja da dostavi svu dokumentaciju bez da pojašnjava što još dodatno smatra da bi tužitelj trebao dostaviti pored onog što mu je ranije u više navrata dostavljano. Zaključno, u odnosu na prijevode dokumentacije dostavljene uz Podnesak tuženika od 30.04.2021. godine, tužitelj ističe kako je dokumentacija pod brojem ovjere: OV-266-1/21, dostavljena parcijalno te se uvezom tri različita dokumenta pod istu ovjeru prijevoda nastoji sud i stranke navesti na zaključak da je riječ o dokumentaciji koja je vezana što nipošto nije slučaj. Naime prvi dokument preveden pod ovjerom OV-266-1/21 je dopis tužitelja u kojem je pobrojana prvotuženiku dostavljena dokumentacija (str. 1. prijevoda), nakon toga prevedene su naslovna strana i strana 11 Programa vlasničkog preoblikovanja društva Svila d.d. (str. 2 i 3. prijevoda). Obzirom je prvotuženik u dosadašnjem tijeku postupka problematizirao parcijalne prijevode dostavljene po tužitelju nakon čega je tužitelj dostavio kompletne prijevode sve dokumentacije na koju se poziva, tužitelj sada predlaže da sud naloži prvotuženiku dostaviti dokumentaciju pod brojem ovjere OV-266-/21 cijelosti. Ukazuje se sudu i da je prvotuženik dostavio i tužiteljeve prijevode Otvorene bilance na dan 01.01.10993. godine broj ovjere OV- 231/2020 i Izvješća o provedenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na 01.010.1993. godine, broj ovjere OV- 232/2020, izrađene od strane stalnog sudskog tumača Dejana Dukića za potrebe ovog postupka, a za koje prijevode je II. tuženik na pripremnom ročištu održanom 02.03.2021. godine tvrdio da osporava njihovu vjerodostojnost jer da nisu prevedene u ispravnom duhu slovenskog jezika, a što samo dodatno potvrđuje paušalnost osporavanja prijevoda i usmjerenost I. tuženika na odugovlačenje ovog postupka. Osporavaju se navodi drugotuženika prema kojima je pravo vlasništva nekretnina stekao temeljem pravnog posla kao valjanog pravnog temelja stjecanja prava vlasništva - i to Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 05.07.1995. godine. Pravo vlasništva temeljem pravnog posla stječe se tek u slučaju kad su kumulativno ostvareni i titulus i modus stjecanja prava vlasništva kako to predviđa odredba čl. 120 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), odnosno, tek provedbom upisa uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Stoga, kako je u konkretnom slučaju izostala uknjižba prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao modus stjecanja, to je jasno da drugotuženik već iz ovog razloga nije stekao, niti mogao steći, pravo vlasništva temeljem pravnog posla na koji se poziva. Osim toga, drugotuženik nije mogao po osnovi kupoprodaje steći predmetne nekretnine iz odlučnog razloga što iste nisu bile u cijelosti procijenjene u imovinu društva Svila d.d. kao prodavatelja u njegovu postupku pretvorbe i privatizacije, a zbog čega je pravo vlasništva neprocijenjenog dijela stekao tužitelj temeljem slovenskih privatizacijskih propisa i to odredbe čl. 6. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe družbe, koji jasno predviđa da neprocijenjenu imovinu bivših slovenskih društvenih poduzeća u Republici Sloveniji, ali i inozemstvu u vlasništvo po sili zakona stječe Agencija za restrukturiranje i privatizaciju, a sada tužitelj kao njen pravni slijednik i posebno društvo osnovano upravo s ciljem upravljanja neprocijenjenom imovinom. Nadalje, tužitelj ističe da je sporna valjanost samog Kupoprodajnog ugovora od 05.07.1995. godine te se pred naslovnim sudom pod posl. br. P-187/2019 vodi parnični postupak upravo radi utvrđenja da su navedeni Kupoprodajni ugovor i njegovi brojni dodatci ništavi i da ne proizvode pravne učinke iz brojnih razloga. Naime, Kupoprodajni ugovor od 05.07.1995. godine nije sklopljen u zakonom predviđenoj formi, a njegove dodatke nisu potpisale ovlaštene osobe za zastupanje te je sporna autentičnost dodataka. Također, kupoprodajna cijena nije isplaćena. Radi ekonomičnosti postupka predlaže se na okolnost utvrđivanja valjanosti Kupoprodajnog ugovora izvesti uvid i iskaze svjedoka saslušanih u postupku koji se pred naslovnim sudom vodi pod posl. br. P- 187/2019. Dokaz: priklop spisa predmeta naslovnog suda P-187/2019; U odnosu na Kupoprodajni ugovor od 05.07.1995. godine, tužitelj ističe i kako su kao kupci navedeni POSLOVNI SISTEMI TIVOLI s adresom Šmartinska 10 Ljubljana i TIVOLI TURIST COMMERCE s adresom [adresa], a da drugotuženik nije dokazao pravno sljedništvo između navedenih društvenih poduzeća i sebe kao društva koje danas posluje kao društvo s ograničenom odgovornošćuOsporavaju se navodi drugotuženika da prvotuženik nikad nije osporavao navodno stjecanje prava vlasništva temeljem Kupoprodajnog ugovora od 05.07.1995. godine. U prilog činjenici da I. tuženik nije priznavao stjecanje prava vlasništva za korist II. tuženika govori činjenica da je isti u svom postupku pretvorbe i privatizacije izvršio djelomičnu procjenu objekata, čiju vrijednost je uključio u Otvorenu bilancu stanja na dan 01.01.1993. godine. Kao daljnji razlog II. tuženikova osporavanja stjecanje prava vlasništva od strane I. tuženika vidljivo je iz razloga što je isti pred naslovnim sudom u predmetu koji se vodi pod posl. br. P-187/2019 ustao s tužbom kojom traži utvrđenje da je su Kupoprodajni ugovor i njegovi dodatci ništavi, a sve iz razloga kako bi onemogućio daljnje neosnovane pokušaje II. tuženika da temeljem ovih isprava pokušava izvršiti upis prava vlasništva i zemljišnu knjigu. Zaključno, priloženi Dopisi uz Podnesak II. tuženika od 25.03.2021. godine ne mogu potvrditi suglasnost prvotuženika s prodajom nekretnina drugotuženiku, obzirom takva suglasnost iz priloženih Dopisa ne proizlazi. Iz priloženih Dopisa od 22.08.1995. godine, 19.12.1995. godine i 21.12.1995. godine može se tek zaključiti da drugotuženik nije izvršio obvezu plaćanja kupoprodajne cijene u roku predviđenom odredbom čl. 2 Kupoprodajnog ugovora. Iz ostalih Dopisa od 04.09.1995. godine, 11.04.2000. godine, 13.10.2000. godine., 25.10.2000. godine, 19.10.2000. godine, vidljivo je jedino kako pravni prednik prvotuženika potvrđuje da je drugotuženik prema njegovu saznanju korisnik nekretnine, no isti niti jednom riječju ne govori o vlasništvu niti potvrđuje postojanje vlasništva za korist drugotuženika. Zaključno, tužitelj osporava da bi dokumentacija koju drugotuženik naziva „Knjiženje u korist računa Svile d.d.“, broj ovjere prijevoda OV-23-12/19 predstavljala knjigovodstvenu dokumentaciju korištenu u poslovnim knjigama društva Svila d.d. Naime, iz iste ne proizlazi njena autentičnost niti se može utvrditi je li ista doista provedena u poslovnim knjigama iz razloga što nije jasno o kojoj točno financijskoj dokumentaciji je riječ, za koju potrebu je ista izrađena i je li ista u konačnici provedena u poslovnim knjigama. U svakom slučaju iz iste je vidljivo da obroci ne odgovaraju iznosima kupoprodajne cijene, da se štoviše isti odnose na kredit, a ne na kupoprodaju, kao i da je prvi obrok uplaćen sedam različitih društvenih poduzeća, a što nije predviđeno Kupoprodajnim ugovorom od 05.07.1995. Osim toga, u postupku koji se između prvotuženik i drugotuženika vodi pred naslovnim sudom pod posl. br. P-187/2019 svjedokinja GM na ročištu održanom 10.09.2019. potvrdila je kako je pregledom službene knjigovodstvene dokumentacije za 1995. i 1996. godinu utvrdila kako kupoprodajna cijena nije uplaćena. Stoga, jasno je kako se knjigovodstvena dokumentacija dostavljena uz Podnesak II. tuženika od 25.03.2021. godine ne može povezati s Kupoprodajnim ugovorom od 05.07.1995. godine na koji se II. tuženik poziva. Osporavaju se tvrdnje II. tuženika prema kojima je isti kvalificirani posjednik nekretnine kao i da je pravo vlasništva temeljem Kupoprodajnog ugovora od 05.07.1995. godine mogao steći i bez uknjižbe u zemljišnim knjigama obzirom je kupoprodajni ugovor izvršen, a zemljišnoknjižno stanje neuređeno. Naime, iz razloga što su nekretnine djelomično procijenjene u postupku pretvorbe i privatizacije I. tuženika slijedom čega je neprocijenjeni dio u vlasništvo stekao tužitelj, jasno je da II. tuženik nije mogao steći pravo vlasništva temeljem pravnog posla. II. tuženik se ne može smatrati poštenim stjecateljem. Prije svega, tužitelj ističe da je Kupoprodajni ugovor od 05.07.1995. godine sklopljen za vrijeme važenja Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (NN 36/91), što ga čini ništetnim. Štoviše, da je i samim ugovornim stankama bilo jasno da je u trenutku sklapanja Kupoprodajnog ugovora raspolaganje nekretninom sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske zabranjeno, govori i odredba čl. 6. Kupoprodajnog ugovora koja glasi, cit.: “Kupac je upoznat s pozitivnim propisima Republike Hrvatske o prodaji nekretnina i po tom osnovu se odriče bilo kakvih zahtjeva prema prodavatelju. Isto tako, kupac je upoznat sa stvarnim i pravnim stanjem predmeta ugovora, u takvom stanju ih preuzima, uključno sa svim postojećim i budućim obvezama. …“ Stoga, u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora II. tuženiku je bilo poznato da ne može na steći nekretnine u vlasništvo, zbog čega je jasno da isti nije bilo pošteni stjecatelj nekretnine. Tužitelj ističe kako se, suprotno neosnovanom shvaćanju drugotuženika, pravo vlasništva temeljem pravnog posla koji je izvršen iako nije izvršena uknjižba u zemljišnoj knjizi može se steći samo ukoliko je do stjecanja došli za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika (shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2064/13), a što ovdje nije slučaj. Da se sklapanjem ugovora o kupoprodaji ne stječe se pravo vlasništva, već je za stjecanje prava vlasništva potrebna uknjižba, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je shvaćanja u brojnim odlukama, primjerice Rev- 830/12 i Rev-2429/10.

9. U nastavku postupka prvotuženik je pojasnio da je nad prvotuženikom svojevremeno pokrenut stečajni postupak pred Okružnim sudom u Mariboru, pod poslovnim brojem St-15/05 te je dana 07.12.2007. doneseno Rješenje kojim je izručena prodana pravna osoba SVILA Tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.d. – u stečaju kupcu CONVERTA d.o.o. Istim Rješenjem je obustavljen stečajni postupak nad dužnikom te je utvrđeno da se isti nastavlja protiv stečajne mase društva SVILA Tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.d. – u stečaju. Posljedično, iz sudskog registra su brisane sve zabilježbe vezane uz stečajni postupak nad dužnikom te je u sudskom registru kao osnivač društva SVILA d.o.o., odnosno ovdje drugotuženika, upisan kupac CONVERTA d.o.o. Rješenjem Okružnog suda u Mariboru od 10.03.2008., poslovni broj St 15/05 utvrđeno je da se zaključuje stečajni postupak nad stečajnom masom društva SVILA Tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.d. – u stečaju. Za ocjenu prava i obveza stranaka u ovom postupku, a koja se odnose na prava i obveze vezano na imovinu koja se nalazi ili se nalazila u stečajnoj masi dužnika relevantno je slovensko pravo u djelu u kojem se uređuje stečajni postupak. Sukladno relevantnim odredbama Zakona o prisilnoj poravnavi, stečaju in likvidaciji (kojim je u Republici Sloveniji uređen stečajni postupak) određeno je da ako netko smatra da ima pravo na određenu imovinu koja se nalazi u stečajnoj masi, da je onda dužan prijaviti izlučno pravo na određenoj imovini u ostavljenom roku, u protivnom gubi pravo na izlučenje iste te imovine. Tužitelj nije prijavio u stečajnom postupku nad pravnim prednikom prvotuženika svoja eventualna potraživanja te sada nema pravo u ovom postupku ostvarivati svoje navodno pravo vlasništva protiv prvotuženika. Zbog toga je tužbu potrebno odbaciti. Pored činjenice da ne postoje procesni preduvjeti za postupanje po tužbi tužitelja, opreza radi prvotuženik ukazuje da je nesporno da je prvotuženik na predmetnoj nekretnini obavljao djelatnost odmarališta za radnike. Za tu svrhu je pravni prednik prvotuženika osnovao odmaralište te isto i upisao u sudski registar te je Okružni privredni sud u Rijeci 03.06.1970., pod poslovnim brojem F1-430/70 upisao odmaralište sa sljedećim podacima „SVILA“TEKSTILNA TOVARNA MARIBOR – Počitniški dom „POHORJE“ Novigrad (Pineta). U odnosu na to odmaralište su godinama kasnije vršene određene promjene u pogledu osoba ovlaštenih za zastupanje, pa se u prilog tome dostavlja i Rješenje Okružnog privrednog suda u Rijeci. Da je prvotuženik u svojoj početnoj bruto bilanci na dan 01.01.1993., kao osnovnoj pretpostavci za stjecanje prava vlasništva, imao predmetne nekretnine te da su iste bile i procijenjene vidljivo je iz Stručnog mišljenja FM od 20.04.2021. koji je i radio određene procjene u postupku privatizacije (prednik tužitelja ga je angažirao) i koje već egzistiraju u spisu. Gospodin FM je u svom Stručnom mišljenju nedvojbeno utvrdio da su u početnoj bilanci na dan 01.01.1993. bile obuhvaćene nekretnine u Novigradu i to 22 kućice, restoran/blagavaona, skladište i recepcija te pripadajuće zemljište (22.171 m2).

10. Na navode prvotuženika uzvratio je tužitelj ističući da tužitelj nije morao niti mogao prijaviti izlučno pravo na predmetnim nekretninama obzirom iste nisu činile dio stečajne mase. Osim toga prvotuženik u vrijeme provođenja stečajnog postupka, kao niti danas, nije upisani vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi, već je glede nekretnine i dalje upisano društveno vlasništvo. Odredbom članka 22. stavka 1. točke 2. slovenskog Zakona o financijskom poslovanju, postupku zbog insolventnosti i prinudnom raspuštanju, izlučno pravo definirano je kao pravo osobe koja je stekla vlasništvo nad nekretninom na koju je stečajni dužnik upisan kao vlasnik, da zahtijeva od stečajnog dužnika da prizna pravo vlasništva na nekretnini. Dakle, prvotuženik ne dolazi kao upisani vlasnik nekretnine iz kojeg razloga, pored činjenice da nekretnine nisu predstavljale dio stečajne masne, nije postojala obveza prijave izlučnog prava od strane tužitelja. Pozivanje prvotuženika na činjenicu da je pri Trgovačkim sudom u Rijeci bilo upisano odmaralište pod nazivom Svila Tekstilna tovarna Maribor - Počitniški dom Pohorje Novigrad (Č) ni na koji način ne podrazumijeva da je prvotuženik vlasnik nekretnina. Naime, iz priloženog Rješenja Fi-430/70-4 od 03.06.1970. godine vidljivo je da nije riječ o upisu zasebnog hrvatskog društvenog poduzeća kao pravne osobe koja bi imala vlastitu pravnu osobnost već je riječ o upisu odmarališta sukladno članku 24. tada važećeg Osnovnog zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a što je navedeno u samom rješenju. Odredbama članka 5. i 6. istog zakona bilo je propisano da: „Organizacije udruženog rada i druge samoupravne organizacije i zajednice, udruženja građana, organi društvenopolitičkih zajednica i drugi organi, društveno-političke i druge društvene organizacije, pod uvjetima određenim ovim zakonom mogu organizirati pružanje ugostiteljskih usluga za svoje radnike, za radnike radnih zajednica tih organizacija odnosno zajednica i organa odnosno za članove udruženja. Objekti u kojima se pružaju usluge u smislu stava 1. ovoga člana imaju naziv »društvena prehrana« ili »restoran društvene prehrane«, a odmarališta naziv »odmaralište« uz naziv tvrtke osnivača. Pružanje ugostiteljskih usluga iz stava 1. ovoga člana mora se registrirati kod organa općinske uprave nadležnog za poslove ugostiteljstva na način i po postupku koji propisuje republički organ uprave nadležan za poslove turizma.“ „U odmaralištima u kojima se pružaju ugostiteljske usluge osobama iz stava 1. člana 5. ovoga zakona, te usluge mogu se pružati i članovima njihove uže porodice, umirovljenim radnicima osnivača odmarališta i članovima njihovih užih porodica, kao i radnicima drugih organizacija i organa i članovima njihovih užih porodica na osnovi ugovora o korištenju usluga odmarališta za vrijeme odmora radnika. Iznimno od odredbe iz stava 1. ovoga člana u odmaralištima mogu se, pod uvjetima utvrđenim općim aktom osnivača, pružati ugostiteljske usluge i trećim osobama, i to samo smještaj ili uz smještaj prehranu, piće i napitke, ali pružanje tih usluga ne može biti osnovna djelatnost odmarališta.“ Dakle radne organizacije kao osnivači odmarališta imali su pravnu osobnost za razliku od odmarališta koja su morala biti registrirana zbog uvjeta predviđenim Osnovnim zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti. U prilog navedenom dostavlja se izvadak iz slovenskog registra za društveno poduzeće Svila Maribor iz kojeg je vidljivo da je odmaralište upisano u registru suda u Rijeci bilo poslovna tek poslovna jedinica (PE – poslovna enota) slovenskog društvenog poduzeća koje je imalo obvezu vođenja poslovnih knjiga i financijskih izvještaja. Nadalje, upis odmarališta sukladno Osnovnom zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti ne podrazumijeva da je upisano odmaralište imalo pravo korištenja, upravljanja ili raspolaganja predmetnim nekretninama. Pravo korištenja uvijek je, a i danas bilo upisano isključivo za korist slovenskog društvenog poduzeća Svila. Istinitost dokumenta naziva „Stručno mišljenje Branka OM od 20.04.2021. godine, ovjeren po stalnom sudskom tumaču Luki Hribaru pod brojem ovjere OV-350- 1/2021“ (dalje u tekstu: Mišljenje) osporava u cijelosti jer je mišljenje izrađeno temeljem dokumentacije koja nije bila temelj za provođenje postupka pretvorbe i privatizacije slovenskog društvenog poduzeća Svila niti se nalazi u Arhivi tužitelja. U arhivi tužitelja ne nalazi se niti „Izvješće o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“. Tužitelj ponavlja da se prvi puta s ovim dokumentom upoznao za vrijeme trajanja ovog postupka. O »Vođenju posebne bilance za Pohorje«, koja se navodi pod točkom 2.4. alineja 2, Mišljenja, Agencija nije bila upoznata niti navedeno proizlazi iz dokumentacije sadržane u Arhivi tužitelja koja se odnosi na postupak privatizacije društvenog poduzeća Svila. Tvrdnja iznesena pod točkom 2.4. alineja 3 Mišljenja, koja glasi "Zemljište u Novigradu površine od 22.167 m2 evidentirano je u posebnoj bilanci pod kontom 07090 "Zemljište zajedničke uporabe" u iznosu od 10.085.985 SIT, ne odnosi se slovensko društveno poduzeća Svila Maribor. Naime, prema otvorenoj bilanci stanja na dan 1. siječnja 1993. godine nekretnine društvenog poduzeća Svila Maribor definirane su Izvješćem o procjeni vrijednosti zemljišta i nekretnina za početnu bilancu stanja 1. siječnja 1993. godine. Iz Otvorene bilance i Izvješća, a kao što je to već mnogo puta tužitelj naglasio, samo restoran i 11 objekata u Novigradu u Hrvatskoj je procijenjeno i to 11 montažnih kuća za odmor, a ne na 22, kako navodi se to navodi u Mišljenju. Izvješće jasno prikazuje procjenu objekata na stranicama 42, 43 i 44 kojima se navodi da je predmet procjene bilo je samo 11 montažnih zgrada, izgrađenih 1970. godine, površine 25,26 m2. Ukupna površina 11 zgrada je 277,86 m2. Izvješće na stranici 42 izričito kaže da se zemljište u Novigradu ne procjenjuje jer je sudbina zemljišta upitna. Procijenjena vrijednost zgrada uključuje samo funkcionalno zemljište za zgrade, odnosno ukupno 277,86 m2. U okviru stavke AOP 092 Ukupna imovina potrošnje - turistički i sportski objekti, procijenjena je vrijednost blagovaonice - restorana u Novigradu u skladu s Uredbom o metodologiji za pripremu početne bilance po neto knjigovodstvenoj vrijednosti 12.609 tisuća SIT, pri čemu zemljište nije uključeno u navedeni iznos. Zemljište u Novigradu površine 22.171 m2 nije procijenjeno, a time njegova vrijednost nije mogla biti uključena u početnoj bilanci društva Svila Maribor na dan 01.01.19693. godine. Da bi zemljište bilo u cijelosti procijenjeno, a kako se to navodi u Mišljenju, nije evidentirano niti proizlazi iz jednog dokumenta na temelju kojeg je Agencija izdala suglasnost za vlasničko preoblikovanje društva Svila Maribor. Tužitelj dostavlja i Program vlasničkog preoblikovanja društvenog poduzeća Svila Maribor iz kojeg je vidljivo da Svila Počitniški dom Pohorje Maribor u odnosu na koje se odnosi „Izvješće o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“, a na koji dokument se Mišljenje poziva, nikad nije bio zaseban organizacijski dio društvenog poduzeća Svila u odnosu na kojeg bi se vodio zaseban ili odvojeni postupak vlasničkog preoblikovanja, niti se u odnosu na isti vodila ili izradila zasebna otvorena bilanca na dan 01.01.1993. Tužitelj se protivi prijedlogu za prekid predmetnog postupka do okončanja postupka koji se pred naslovnim sudom vodi pod posl. br. P-187/2019. Predmetna tužba podnesena je kao tužba glavnog miješanja kojom su kao tuženici obuhvaćeni tuženici koji sudjeluju kao stranke u postupku posl. br. P-187/2019. Obzirom su ovom tužbom obuhvaćene obje parnične strane iz postupka P-187/2019, jasno je da će odluka donesena u ovom postupku biti provediva neovisno od toga koja će od parničnih strana uspjeti u postupku P-187/2019, jer će se moći provesti neovisno od toga koja će od stranaka uspjeti. Osim toga, tužitelj svoje pravo vlasništva temelji na činjenici neprocijene nekretnina u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Svila, a svoje pravo vlansištva tužitelj temelji na Međunarodnom ugovoru i slovenskim privatizacijskim postupcima kao osnovi stjecanja prava vlasništva.

11. Na pripremnom ročištu održanom 27. rujna 2021. sud je odbio prijedlog drugotuženika za određivanjem prekida ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Pazinu vodi pod poslovnim brojem P- 187/2019. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu glavnog miješanja budući da polaže pravo (vlasništva) na nekretnine glede kojih tuženici na suprotstavljenim stranama raspravljaju u predmetu posl. br. P-187/2019. Stoga je ocjenjeno kako pretpostavke prekida propisane odredbom članka 212. i 213. ZPP-a nisu ispunjene. Raspravnim rješenjem od 27. rujna 2021. odlučeno je o zaključenju prethodnog postupka.

12. Na glavnoj raspravi održanoj 16. veljače 2022. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GM i RMB, **.**.2022. proveden je dokaz saslušanjem prokurista prvotuženika RM te zakonskog zastupnika prvotuženika ĆM, dok je 26. listopada 2022. proveden dokaz saslušanjem svjedoka IM i NM. Dana 8. rujna 2023. proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika drugotuženika DMB i svjedokinje EM.

12.1. Na glavnoj raspravi održanoj 16. veljače 2022., 17. veljače 2022. i 26. listopada 2022. sud je, poštujući epidemiološke mjere zbog proglašene epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane SARS-Cov-2 virusom (epidemija bolesti proglašena odlukom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske od 11. ožujka 2020. - https://zdravstvo.gov.hr/UserDocsImages/2020%20CORONAVIRUS/ODLUKA%20O %20PROGLA%C5%A0ENJU%20EPIDEMIJE%20BOLESTI%20COVID-19.pdf), primjenjujući Odluku o organizaciji rada suda radi porasta oboljelih od bolesti COVID- 19 uzrokovane SARS-Cov-2 virusom Trgovačkog suda u Pazinu od 8. travnja 2021. (https://sudovi.hr/hr/tspa/priopcenja/mjere-sprjecavanja-sirenja-epidemije-bolesti- covid-19), uvažavajući broj zakonskih zastupnika stranaka i njihovih punomoćnika te veličinu sudnice, na sudski hodnik uputio punomoćnika tužitelja te zakonske zastupnike prvotuženika i drugotuženika (na raspravi održanoj 16.02.2022.) odnosno zakonskog zastupnika tužitelja i prokuristu prvotuženika (na raspravi održanoj 26.10.2022.) vodeći računa o tome da su sve stranke zastupljene tijekom rasprave po ovlaštenim osobama ili punomoćnicima (u skladu s dogovorom sa strankama).

12.3. Dana 8. rujna 2023. proveden je uviđaj nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], put površine 857 m2, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 7669 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i park površine 13.305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, Antonia Labinca, koji je izradio nalaz i mišljenje na okolnost identifikacije, pritom je zadatak vještaka bio izraditi geodetski prikaz u kojem će biti posebno označeno zemljište a posebno označeni objekti izgrađeni na zemljištu uz iskaz površine tog zemljišta, njegov oblik i položaj u prostoru, te idealni dio čestice koji na njega otpada.

12.4. Vještak Antonio Labinac dostavio je 28. prosinca 2023. (stranica 1666- 1714 spisa). Vještak je identificirao nekretnine te u skladu sa nalogom suda izradio geodetski prikaz u kojemu je posebno označio zemljište i objekte izgrađene na zemljištu uz iskaz površine zemljišta, njegovog oblika i položaja u prostoru, te je utvrdio idealni dio čestice koji na njega otpada. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti budući da je riječ o stručnom, objektivnom nalazu sačinjenom u skladu sa stanjem nekretnina, a kojem nalazu nisu prigovarale ni stranke.

13. Tužitelj je podneskom od 28. veljače 2024. uredio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u svezi toč. II. izreke tužbenog zahtjeva na način da je sadržaj istog uskladio sa rezultatima nalaza i mišljenja vještaka Antonia Labinca od 28. prosinca 2023., kako slijedi:

„Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik neprocijenjenog dijela k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Pazinu, i to:

- dijela čiji položaj u prostoru i oblik su prikazani oznakom brojeva 3, 4, 12, 16, 17, 26, 32, 33, 34, 35, 36, 38 i označeni plavom bojom na Geodetskoj situaciji stvarnog stanja

Geodetska situacija stvarnog stanja – pregledna karta koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja „Geodetski nalaz za katastarske čestice br. [katastarska čestica] u katastarskoj općini [katastarska općina], od dana 17. prosinca 2023. godine“ izrađenog od vještaka Antonia Labinca , predstavlja sastavni dio izreke ove presude. Tužitelj je ovlašten temeljem Geodetske situacije stvarnog stanja – pregledne karte koja čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka „Geodetski nalaz za katastarske čestice br. [katastarska čestica] u katastarskoj općini [katastarska općina], Poreč, studeni 23023. godine vještaka Antonia Labinca zajedno s ovom presudom i po pravomoćnosti iste zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva, odnosno, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranim česticama zemlje koja će nastati parcelacijom naprijed opisanih neprocijenjenih dijelova k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Pazinu, na svoje ime za cijelo.“

13.1. Suprotno stajalištu prvotuženika, sud navedenu intervenciju tužitelja u sadržaj eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva ne cijeni kao preinaku u smislu odredbi članka 190. i 191. ZPP-a budući istom nije promijenjena istovjetnosti zahtjeva, nije došlo do povećanja postojećeg ili isticanae drugog zahtjeva uz postojeći. Tužitelj je, ranije prihvaćenu preinaku o kojoj je obrazlagano u toč. 6.4. obrazloženja, sada precizirao u skladu sa rezultatima vještačenja.

14. Podneskom od 14. ožujka 2024. drugotuženik je u cijelosti priznao tužbeni zahtjev tužitelja, pa je podneskom od 3. travnja 2024. tužitelj predložio donošenje presude na temelju priznanja u odnosu na drugotuženika. Međutim, sud navedenom prijedlogu tužitelja, unatoč priznanju tužbenog zahtjeva od strane drugotuženika, nije udovoljio budući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude na temelju priznanja propisane odredbom članka 331. ZPP-a budući da je riječ o zahtjevu kojim drugotuženik ne može raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a). Naime, kako je u nastavku biti obrazloženo, pravni naslov eventualnog stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina od strane drugotuženika je utvrđen pravomoćnom odlukom ništetnim, stoga drugotuženik ne može procesnim ovlaštenjima raspolagati vlastitim subjektivnim pravom kojeg nema.

15. Na glavnoj raspravi održanoj 15. ožujka 2023. tužitelj je istaknuo da je činjenica naplatnog stjecanja prava korištenja dokazana ugovorom sklopljenim s Općinom Novigrad 1974. godine dostavljenim uz podnesak tužitelja od 30. ožujka 2021. i podnesak prvotuženika od 1. ožujka 2021. Predmetnim ugovorom tadašnjen društvenom poduzeću Svila priznata su dotadašnja ulaganja i utvrđeno je da je na teret R izgrađeno odmaralište u Pineti te se D za stečeno pravo korištenja obvezala platiti naknadu. Dodatno ističe da su činjenicu naplatnog stjecanja potvrdili direktor tužitelja ŠM, te svjedok IM, a na istu okolnost potvrdit će i svjedokinja EM.

15.1. S time u svezi u podnesku od 19. svibnja 2023. tužitelj ističe da činjenica naplatnosti stjecanja nekretnine nije od utjecaja na stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja. Stjecanje prava vlasništva tužitelja može se promatrati isključivo kao stjecanje prava vlasništva pravne osobe kod kojeg je do osnove stjecanja prava vlasništva došlo nakon uspostave neovisnosti obje ugovorne strane, a sve kako to propisuju odredbe članka 1. stavka 1. te članka 2. stavka 1. Međunarodnog ugovora. Naime, odredbom članka 1. stavka 1. Međunarodnog ugovora propisano je da se odredbe Međunarodnog ugovora odnose na razrješavanje imovinskopravnih odnosa koji su nastali prije i nakon uspostave državne neovisnosti ugovornih stranaka, dok je odredbom članka 2. stavka 1. Međunarodnog ugovora propisano da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne strane, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne strane, imaju jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima, kakva je zajamčena domaćim fizičkim i pravnim osobama. Pravna osnova za stjecanje prava vlasništva tužitelja nastala je nakon uspostave neovisnosti ugovornih strana i to na dan 1. svibnja 1998. godine kada je na snagu stupio Zakon o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe kojim je tužitelj kao sljednik slovenske razvojne družbe ex lege stekao pravo vlasništva svih neprocijenjenih nekretnina, dok pravnu osnovu predstavljaju Međunarodni ugovor i slovenski propisi kojima je propisano da neprocijenjenu imovinu slovenskih društvenih poduzeća u vlasništvo stječe tužitelj. Stoga, tužitelj nije stekao pravo vlasništva u pravnom prometu temeljem pravnog posla koji po svojoj prirodi može biti naplatan ili besplatan, već je pravo vlasništva na svoj neprocijenjenoj imovini bivših slovenskih poduzeća stekao po sili zakona - ex lege. Dodatno, naplatnost se ne može razmatrati kao uvjet stjecanja prava vlasništva u odnosu na tužitelja i iz daljnjeg razloga što slovenski privatizacijski propisi koji predstavljaju temelj stjecanja prava vlasništva tužitelja kao pretpostavku za stjecanje prava vlasništva nad neprocijenjenom imovinom bivših slovenskih društvenih poduzeća ne predviđaju i naplatnost stjecanja prava vlasništva od strane slovenskih poduzeća. Naime, za procjenu nekretnine jedina relevantna činjenica je uključenje vrijednosti nekretnine u Otvorenu bilancu na dan 01.01.1993. godine, a ne i način stjecanja iste. Dakle, tužitelj kojem pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva predstavljaju Međunarodni ugovor i zakon ne izvodi stjecanje prava vlasništva iz stečenog prava korištenja društvenog poduzeća, već iz činjenice da nekretnina bivšeg društvenog poduzeća nije procijenjena u temeljni kapital u postupku pretvorbe i privatizacije. Iz tog razloga u odnosu na tužitelja nema mjesta primjeni odredbe članka 2. stavka 2. Međunarodnog ugovora koja propisuje da se pravom vlasništva u smislu Međunarodnog ugovora smatraju i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu ako su stečena naplatnim putem. Kao treći argument tužitelj ukazuje da je odredbom članka 2. stavka 5. Međunarodnog ugovora propisano da se odredba članka 2. stavka 2. kojom je propisano da se pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu istog ugovora smatraju i prava korištenja, raspolaganja i upravljanja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu naplatnim putem, ne primjenjuje u slučajevima koji su uređeni odredbama članka 6., 8., 9., 10., i 11. Ugovora. Pritom, odredba članka 5. Međunarodnog ugovora propisuje da se odredbe članka 6. do 11. ovog Ugovora odnose na pravne osobe s društvenim kapitalom i na pravne osobe koje imale društveni kapital i koje su dovršile postupak pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća ili Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetij i Zakonu o zaključku lastinjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe, a društvenim kapitalom smatra se kapital propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakonom o lastninskem preoblikovanju podjetij. Dakle, članak 5. stavak 2. Međunarodnog ugovora, jasno propisuje da se naplatnost stjecanja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja stečenih na sredstvima u društvenom vlasništvu ne primjenjuje u slučaju pravnih osoba s društvenim kapitalom i pravnih osoba koje su imale društveni kapital i koje su dovršile postupak pretvorbe sukladno Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetij i Zakonu o zaključku lastinjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe. Stoga, obzirom je na predmetnim nekretninama upisano pravo korištenja za korist društvenog poduzeća tekstilna tovarna “Svila” Maribor, a koje društveno poduzeće je pravna osoba s društvenim kapitalom koja je dovršila postupak preoblikovanja, na predmetnu nekretninu ne primjenjuje se članak 2. stavak 2. Međunarodnog ugovora, već odredba članka 2. stavka 5. Međunarodnog ugovora i odredbe članka 5. i članka 6. na koje članak 2. stavak 5. upućuje.

15.2. Uzvraćajući na navode tužitelja prvotuženik je istaknuo da je u konkretnom slučaju za stjecanje prava vlasništva glede predmetnih nekretnina primarno određenje članka 2. stavka 1. i 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa od 08.10.1999., dakle da je pravna osoba u društvenom vlasništvu, koja je osnovana u [adresa], neku nekretninu stekla naplatnim putem. S time u svezi tužitelj tijekom postupka (sve do ročišta održanog 15.03.2023., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka) nije isticao niti dokazivao da je nekretnine pravna osoba u društvenom vlasništvu stekla naplatnim putem. Prvotuženik dalje drži da je bez utjecaja tužiteljev navod da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem zakona, obzirom da nisu ispunjena dva temeljna uvjeta koja moraju biti ispunjena kumulativno, odnosno tužitelj nije dokazao da su upravo ti uvjeti kumulativno ispunjeni, a to više ne može niti učiniti imajući u vidu da je prethodni postupak zaključen. Ugovor od 20.03.1974. koji je sklopljen između Općine Novigrad i prednika prvotuženika uređuje samo poslovni odnos te se tim Ugovorom ne ustanovljuje pravo korištenja predmetne nekretnine u korist prvotuženika, a koje određenje je sadržavao Ugovor od 30.11.1959. u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Buje od dana 28.12.2016. poslovni broj Z-27806/16., na analogiju kojeg postupanja se poziva tužitelj. Nadalje, iz obrazloženja presude u predmetu poslovni broj P-501/15, na koju se tužitelj poziva, razvidno je da je upravo temeljem ugovora, sklopljenog između Općine Novigrad i Zavoda za letovanje Kranj, u konačnici društvo Pinesta d.o.o. steklo pravo korištenja jer taj ugovor ima tabularnu ispravu, za razliku od Ugovora od 20.03.1974. Naime, iz tog Ugovora od 20.03.1974. kojeg je prvotuženik dostavio 01.03.2021. a tužitelj 30.03.2021. u spis, razvidno je da isti uopće ne sadrži tabularnu ispravu, zbog čega se ne može govoriti o identičnim ugovorima i ne može se govoriti da bi temeljem tog Ugovora tužitelj dokazao da je predmetna nekretnina stečena naplatnim putem.

16. Tijekom postupka sud nije proveo dokaz saslušanjem AM i FM budući da je odluko o glavnoj stvari mogao donijeti i bez njihova saslušanja s obzirom na okolnosti glede kojih su imenovani svjedoci bili predloženi.

17. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. listopada 2024. sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu te čitanjem iskaza stranaka i svjedoka te je zaključio glavnu raspravu.

17.1. Rješenjem od 31. siječnja 2025. sud je temeljem članka 305. ZPP-a glavnu raspravu ponovno otvorio radi razjašnjenja važnih pitanja glede primjene prava Republike Slovenije te eventualno dopune postupka budući da je prvotuženik (generalno) osporio vjerodostojnost cjelokupne dokumentacije dostavljene po tužitelju, a u kojoj dokumentaciji se nalaze isprave sa sadržajem mjerodavnog prava Republike Slovenije.

17.2. U nastavku postupka na raspravi održanoj 28. svibnja 2025. tužitelj i prvotuženik naveli su kako ne osporavaju sadržaj mjerodavnog prava koji je po istima dostavljen u spis predmeta sa prijevodom po ovlaštenom sudskom tumaču.

17.3. Na istom ročištu sud je ponovno odbio dokaz prvotuženika glede saslušanja svjedoka FM budući je odluku o glavnoj stvari mogao donijeti i bez njegova saslušanja, te je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to tužbu od 23. rujna 2019. sa prilozima, zk izvadak, izvadak iz sudskog registra sa prijevodom po ovlaštenom sudskom tumaču, potvrdu od 1. rujna 2016., Zakon o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu slovenskog društva za razvoj, Zakon o prijenosu, prava i obveza slovenskog društva za razvoj i o prestanku Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju, rješenja Općinskog suda u Puli, Općinskog suda u Pazinu, Općinskog suda u Bujama (stranica 1-138 spisa), tužbu od 15. studenog 2019. sa prilozima, izvadak iz sudskog registra sa prijevodom po ovlaštenom tumaču (stranica 139-280 spisa), odgovor na tužbu prvotuženika od 20. prosinca 2019. sa prilozima (stranica 282a-296 spisa), odgovor na tužbu drugotuženika od 23. prosinca 2019. sa prilozima, kupoprodajni ugovor, ugovor o prodaji sa prijevodom po ovlaštenom sudskom tumaču, zapisnik sa prijevodom po ovlaštenom tumaču, izračun kupovnine, dodatak kupoprodajnom ugovoru, povijesni izvadak, potvrda od 31. srpnja 2012., suglasnost za kupoprodajni ugovor, mišljenje Republike Hrvatske (stranica 298a-347 spisa), poroičilo o opravljeni ceniki (stranica 360-404 spisa), bilančni obrazec (stranica 407-412 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču zapisnika komisije o imovinsko pravnom sporazumu između Republike Slovenije i Republike Hrvatske (stranica 427-435 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču početne bilance i izvješća o provedenoj procjeni zemljišta (stranica 438-469 spisa), potrdilo od 31. srpnja 2012., zk izvadak, ugovor od 1974., potvrde o uplatama, otvoritvena bilanca, Program lastmintskega preoblikovanja iz 1984., dopis DSU od 8. travnja 2011., bilančni obrazec, poročilo o opravljeni cenitvi (stranica 480-566 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču odluke Vlade Republike Slovenije, elektorničke pošte, izvješća o izvršenoj procjeni zemljišta (stranica 576-608 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču proknjiženih računa, dopisa (stranica 612-646 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču o provedenoj procjeni zemljišta, ugovor iz 1974., ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču Uredbe i metodologiji, procjenjivanja pojedinih stavki, dopisa DSU, zapisnika o uvidu u Program vlasničkom preoblikovanja, dopisa DSU i SVILE, izvješća o provedenoj procjeni zemljišta (stranica 654-802 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču izvješća o izvođenju zadaća, potvrde od 31. srpnja 2012., uplatnica, ugovor o ustupanju potraživanja, bilješki sa sastanka od 31. kolovoza 1994. sa početnom bilancom, dopis DSU, izvješća o izvršenoj procjeni zemljišta sa prilozima, djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra, izvješće o provedenoj procjeni zemljišta (stranica 807-919 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču rješenja Okružnog suda u Mariboru, rješenja Okružnog privrednog suda u Rijeci, ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču stručnog mišljenja CM s prilozima (stranica 931-1241 spisa), ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču izjave o priznanju nasljedstva (stranica 1250-1254 spisa), Program vlasničkog preoblikovanja sa prijevodom po ovlaštenom tumaču (stranica 1265-1287, 1289-1336 spisa), čita se iskaz svjedoka GM, EMB, RM, zz prvotuženika ĆM, (stranica 1366-1382 spisa), pisana izjava javnobilježnički akt, ugovor o prodaji pravne osobe sa prilozima, pravno mišljenje o pravnoj sudbini naknadno pronađene imovine sa prilozima (stranica 1406-1463 spisa), čita se iskaz svjedoka IM, zz tužitelja ŠM (stranica 1464-1474 spisa), presuda ovog suda u predmetu P-187/19 (stranica 1495-1516 spisa), ugovor iz 1974. sa prilozima, preslika uplatnica (stranica 1590-1603 spisa), zapisnik sa uviđaja, čitaju se iskazi zz drugotuženika DMB i svjedokinja EM (stranica 1628-1636 spisa), čita se nalaz i mišljenje vještaka geodete BM (stranica 1666-1714 spisa), čita se presuda VTS RH posl. br. Pž-4977/22 (stranica 1732-1747 spisa), ugovor o zakupu nekretnine (stranica 1817-1821 spisa), Uredba o metodologiji izrade početne bilance stanja sa izmjenama i dopunama, Zakon o Agenciji Republike Slovenije za platni promet, nadzor i informiranje sa izmjenama i dopunama, Zakon o ukidanju Agencije Republike Slovenije za reviziju vlasničke pretvorbe poduzeća (stranica 1879-2004 spisa), odluku VTS RH Pž-4977/2022 od 29. studenog 2023. (stranica 2018-2034 spisa), te je zaključio glavnu raspravu.

17. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

18. Predmet tužbenog zahtjev je utvrđenje prava vlasništva glede k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao put površine 857 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 7669 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinski sud u Pazinu, te 13027,14/13305 dijela k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Buje, Općinskog suda u Pazinu, u korist tužitelja.

19. U konkretnom predmetu riječ je o tužbi (glavnog miješanja) koju je tužitelj podnio u skladu s odredbama članka 198. ZPP-a protiv prvotuženika i drugotuženika, budući da se između prvotuženika kao tužitelja i drugotuženika kao tuženika vodi(o) parnični postupak u predmetu posl. br. P-187/2019 predmet kojeg spora je prema tužbenom zahtjevu tužitelja utvrđenje ništetnosti Kupoprodajnog ugovora od 5. srpnja 1995. i Dodatka tom Ugovoru od 8. svibnja 2006. zaključenog između Svila tekstilna tovarna d.d. [adresa] kao prodavatelja i Tivoli turist commerce d.o.o. kao kupca, utvrđenje ništetnosti Kupoprodajnog ugovora od 5. srpnja 1995. zaključenog između Svila tekstilna tovarna d.d. [adresa] kao prodavatelja i Tivoli turist commerce d.o.o. kao kupca na kojemu je potpis zakonskog zastupnika prodavatelja ovjeren 3, srpnja 2003. i 18. srpnja 2006., te predmet kojeg spora je prema protutužbenom zahtjevu tuženika utvrđenje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao put površine 857 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 7669 m2, te k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u korist tuženika.

19.1. Dakle, u predmetu ovog suda posl. br. P-187/2019 raspravljalo se između ostalog i o stvarnom pravu glede nekretnina u svezi kojih tužitelj polaže pravo vlasništva. Stoga tužitelj ima pravni interes i procesno ovlaštenje sukladno odredbi članka 198. ZPP-a za podnošenje ove tužbe (glavnog miješanja) protiv prvotuženika i drugotuženika.

20. Nije sporno da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i park, površine 13.305 m2, k. č. br. [katastarska čestica], put, površine 87m2, i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 7.669 m2, sve upisane u z. k ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], društvo Tekstilna tovarna „SVILA", [adresa] upisano kao nositelj prava korištenja. Navedena okolnost ujedno proizlazi iz zemljišnoknjižnih izvadaka na stranici 8-11 spisa.

21. Nije sporno da je Svila tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.d. – u stečaju (Svila d.d. – u stečaju) pravni slijednik društvenog poduzeća Tekstilna tovarna „SVILA“, [adresa], koja okolnost ujedno proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra na stranici 12-33 spisa. Iz navedenih isprava dodatno proizlazi da je Svila d.d.

– u stečaju prodana društvu Converta d.o.o. [adresa], te da je obustavljen stečajni postupak nad društvom Svila tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.d. - v stečaju, a 28. veljače 2008. u sudskom registru Okružnog suda u Mariboru upisano je preoblikovanja dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću te promjena tvrtke, skraćene tvrtke i sjedišta subjekta (Svila tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.o.o.). Prema tome, prvotuženik je pravni slijednik društvenog poduzeća Tekstilna tovarna „SVILA“, Maribor.

22. Nije sporno da je Trgovački sud u Pazinu u predmetu posl. br. P- 187/2019 tužitelja-protutuženika Svila d.o.o. [adresa] protiv tuženika-protutužitelja Tivoli turist commerce d.o.o. [adresa] 28. listopada 2022. donio presudu slijedećeg sadržaja:

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

II. Utvrđuje se da je ništetan DODATAK KUPOPRODAJNOM UGOVORU OD 5. SRPNJA 1995. GODINE I TABULARNA IZJAVA od 08.05.2006. godine sklopljen između društva SVILA tekstilna tovarna, trgovina in storitve d.d. -v stečaju, [adresa] kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. [adresa], kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Velimira Čerića dana 08.05.2006., pod brojem OV-6326/2006.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

I. Utvrđuje se da je ništetan Kupoprodajni ugovor od 05.07.1995. godine sklopljen između SVILA tekstilna tovarna d.d. [adresa] kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. [adresa], kao kupca, na kojem je potpis ranijeg direktora SVILA tekstilna tovarna d.d., g. MM, ovjeren dana 03.07.2003.g. kod notara TM, pod brojem OV-1092/03.

II. Utvrđuje se da je ništetan UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINE između društva SVILA tekstilna tovarna d.d. u stečaju, [adresa] kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. [adresa], kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba dana 18.07.2006.godine, broj OV- 10039/2006.“

III. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji gasi:

I. Utvrđuje se da nije sklopljen i da ne proizvodi pravne učinke Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. sklopljen između SVILA tekstilna tovarna d.d. Maribor, Ob Dravi 6 kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. [adresa], kao kupca, na kojem je potpis ranijeg direktora SVILA tekstilna tovarna d.d., g. MM, ovjeren dana 3. srpnja 2003.g. kod notara TM, pod brojem OV-1092/03.

II. Utvrđuje se da nije sklopljen i da ne proizvodi pravne učinke UGOVOR O KUPOPRODAJI NEKRETNINE između društva SVILA tekstilna tovarna d.d. u stečaju, [adresa] kao prodavatelja i TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. [adresa], kao kupca, ovjeren kod javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba dana 18. srpnja 2006., broj OV-10039/2006.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da je TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. iz [adresa], OIB: 81628924759, vlasnik nekretnine zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Zgrada i dvorište, površine 364 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Zgrada i park, površine 13305 m2, zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Put, površine 857 m2 i zkč. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, površine 7669 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je SVILA d.o.o., Slovenija, [adresa], OIB: 00263275349, u zemljišnim knjigama upisana kao Tekstilna Tovarna "Svila", Maribor, dužna priznati, te trpiti da se na temelju ove presude izvrši zemljišnoknjižni prijenos naprijed opisane nekretnine sa imena Društveno vlasništvo - nosilac prava korištenja - Tekstilna tovarna "Svila", [adresa] za korist TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. iz [adresa], OIB: 81628924759, uz istododnu uknjižbu brisanja zabilježbe zabrane raspolaganja i opterećenja nekretnina do okončanja postupka razdruživanja SFRJ, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

22.1. Presudu Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. 187/2019 od 28. listopada 2022. potvrdio je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl. br. Pž- 4977/2022 od 29. studenoga 2023., koja okolnost također nije sporna.

23. Sporno je može li tužitelj temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinsko pravnih odnosa (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 15/1999, stupio na snagu 23. veljače 2000., dalje u tekstu: Ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa) i slovenskog privatizacijskog zakonodavstva steći pravo vlasništva nad nekretninama u Republici Hrvatskoj koje slovenska društvena poduzeća nisu procijenila u postupku pretvorbe i privatizacije, te ukoliko može, sporne su pretpostavke stjecanja prava vlasništva propisane Ugovorom o uređenju imovinskopravnih odnosa, odnosno slovenskim privatizacijskim zakonodavstvom. U svezi s time sporna je činjenica jesu li i u kojoj mjeri nekretnine koje su predmetom tužbenog zahtjeva procijenjene u temeljni kapital društvenog poduzeća Tekstilna tovarna „SVILA", [adresa], te jesu li nekretnine od strane društvenog poduzeća stečene naplatnim poslom, odnosno u kojoj mjeri i s kojom svrhom je izvršeno ulaganje u navedene nekretnine od strane društvenog poduzeća Tekstilna tovarna „SVILA", [adresa].

24. Republika Hrvatska i Republika Slovenija zaključile su Ugovor o uređenju imovinsko pravnih odnosa. Prema članku 134. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.

24.1. Iz odredbe članka 1. Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa, proizlazi da se njegove odredbe odnose na razrješavanje imovinsko pravnih odnosa koji su nastali prije i nakon uspostave državne neovisnosti ugovornih stranaka. Iz odredbe članka 2. Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa proizlazi da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne strane, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama na teritoriju druge ugovorne strane, imaju jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima (stavak 1.). Pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa smatraju se i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem (stavak 2.). Ako su sredstva u društvenom vlasništvu iz prethodnog stavka ovog članka stečena sredstvima pravnih, odnosno fizičkih osoba obiju ugovornih stranaka, primijenit će se propisi o suvlasništvu, koji su na snazi na teritoriju one ugovorne stranke na kojem se sredstva u društvenom vlasništvu nalaze, u omjeru koji se utvrđuje ovisno o doprinosu u zajedničkim ulaganjima (stavak 3.). U slučaju spora iz stavka 3. ovog članka nadležan je sud one države na teritoriju koje se sredstva u društvenom vlasništvu nalaze (stavak 4.). Odredbe stavaka 2. i 3. ovog članka ne odnose se na slučajeve koji su uređeni odredbama članaka 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Ugovora (članak 5.).

24.2. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev- 394/2020 od 25. svibnja 2021. navodi da Ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa u članku 2. stavku 4. nadležnost suda propisuje samo za situaciju kad su sredstva u društvenom vlasništvu stečena naplatno sredstvima pravnih, odnosno fizičkih osoba obiju ugovornih stranaka, te određuje da je u slučaju spora u toj situaciji nadležan sud one države na teritoriju koje se sredstva u društvenom vlasništvu nalaze. Dalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u spomenutom rješenju ističe da predmet (ovog) postupka nije ni spor između Hrvatskog fonda za privatizaciju i Slovenske razvojne službe u pogledu procjene vrijednosti uloženih sredstava ili vlasničkih udjela u kapitalu pravnih osoba, o kojem odluku donosi međunarodna arbitraža (…). U konkretnom slučaju, kako će se obrazlagati u nastavku, protivno shvaćanju tužitelja, predmet ovog postupka nije procjena vrijednosti uloženih sredstava u kapital društvenih poduzeća ili procjena vrijednosti vlasničkih udjela u kapitalu pravnih osoba, pa se odredbe članka 6. do 11. Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa, kojima je upravo propisan postupak procjene vrijednosti uloženih sredstava ili vlasničkih udjela u kapitalu pravnih osoba, ne primjenjuju na ovaj predmet. Sud je stajališta kako tužitelj svoje eventualno pravo vlasništva na nekretninama na području Republike Hrvatske može temeljiti isključivo na (pretvorbenom) pravu slovenskog društvenog poduzeća, u konkretnom slučaju društvenog poduzeća Tekstilna tovarna „SVILA", Maribor. U tom smislu tužitelj mora prije svega dokazati da je društveno poduzeća Tekstilna tovarna „SVILA", Maribor predmetne nekretnine steklo naplatnim putem. Takvo pravno shvaćanje iznosi Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev-394/2020 od 25. svibnja 2021., kao i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-8/2021 od 1. listopada 2024.

25. Člankom 5. stavkom 1. i 2. Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa propisano je kako se odredbe Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa, odnose na pravne osobe s društvenim kapitalom i na pravne osobe koje su imale društveni kapital i koje su dovršile postupak pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, br. 19/91, 83/92, 94/93, 2/94 i 9/95) ili Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetij (Uradni list RS, br. 55/92, 7/93, 31/93 i 1/96) i Zakonu o zaključku lastninjenja. ). Društvenim kapitalom smatra se kapital propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakonom o lastninskem preoblikovanju podjetij.

26. Što se tiče pravnog slijeda tuženika te njegovih javnopravnih ovlasti (posebno glede izdavanja javnih isprava – potvrdi) valja reći da je člankom 1. Zakona o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o prenehanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju - Zakon o prijenosu ovlasti, prava i obveza Slovenskog društva za razvoj i prestanku Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju (Uradni list RS br. 50/2004), uređen prijenos ovlasti i prava Slovenske razvojne družbe d.d. u likvidaciji, s područja vlasničke pretvorbe društvenog vlasništva, na D.S.U. družbu za svetovanje in upravljanje d.o.o., te prijenos svih obveza Slovenske razvojne družbe d.d. u likvidaciji na D.S.U. d.o.o. i prestanak Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju. Iz odredbi članka 2. istog Zakona, proizlazi da se sve ovlasti i prava Slovenske razvojne družbe d.d. u likvidaciji, s područja vlasničkog preoblikovanja društvenog vlasništva, privatizacije i denacionalizacije, koja su određena zakonima i propisima izdanim na temelju tih zakona, te s njima povezana imovina, prenose na D.S.U. družbo za svetovanje in upravljanje d.o.o., ako tim zakonom nije drukčije određeno. Odredbom članka 3. stavak 2. D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o., utvrđena je pravnim slijednikom Slovenske razvojne družbe d.d. u likvidaciji. Odredbom članka 5. istog Zakona, prava i obveze Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju, s naslova izvanrednih pravnih sredstava (koja Agencija stupanjem na snagu tog Zakona prestaje), a u svezi s vlasničkom pretvorbom poduzeća, prenose se na D.S.U. družbo za svetovanje in upravljanje d.o.o. Na temelju navedenih zakonskih odredbi, sud je utvrdio da je tuženik D.S.U. družba za svetovanje in upravljanje d.o.o., pravni slijednik Slovenske razvojne družbe d.d., te da je ovlaštena izdavati potvrde o činjenici je li određena imovina procijenjena u temeljnom kapitalu određenog društva.

26.1. Komisija za provedbu Međunarodnog ugovora koju su činili ovlašteni predstavnici Republike Slovenije i Republike Hrvatske suglasno je Zapisnikom od 6. rujna 2000. (pod točkom Ad4. Razno) ovlastila Agenciju Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju na izdavanje potvrda o unošenju nekretnina slovenskih pravnih osoba koje leže na području Republike Hrvatske u temeljni kapital, kako to proizlazi iz Zapisnika Komisije od 6.09.2000. (stranica 427- 435 spisa).

27. Nadalje, odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (Uradni list RS 30/1998, 67/1998, 72/1998, 12/1999, 50/1999, 6/2000, 12/2001, 79/2001, 80/2004), propisano je da se društvenim kapitalom, koji danom stupanja na snagu tog zakona prelazi u vlasništvo i upravljanje Slovenske razvojne družbe i koji se preoblikuje sukladno tom zakonu, smatra i imovina fizičkih i pravnih osoba u zemlji i inozemstvu, zajedno s njenim povećanjem iz poslovanja, koje proizlazi iz poslovanja nekadašnjih društvenih poduzeća, odnosno drugih pravnih osoba registriranih u [adresa], koje se vlasnički preoblikuju ili su se preoblikovale na temelju Zakona o lastinskem preoblikovanju podjetij ili posebnog zakona, ako ta imovina nije bila uzeta u obzir u početnoj bilanci prema stanju na dan 1. siječnja 1993. u skladu s Uredbom o metodologiji za izradu početne bilance stanja (Uradni list RS br. 24/93, 62/93, 72/93, 19/94, 32/94 i 45/94). Prema odredbi članka 4. stavak 1. Zakona o lastinskem preoblikovanju podjetij, društveni kapital koji je prema tom Zakonu osnova za pretvorbu poduzeća, utvrđuje se pomoću početne bilance stanja, prema metodologiji koju na temelju prijedloga Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju propisuje Vlada Republike Slovenije.

28. Slijedom navedenog tužitelj, na kome je teret dokaza, mora dokazati da je društveno poduzeće Tekstilna tovarna „SVILA", Maribor naplatnim putem stekla nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao put površine 857 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao pašnjak površine 7669 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te 13027,14/13305 dijela k. č. br. [katastarska čestica] opisane kao zgrada i park površine 13305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a potom i okolnost da predmetne nekretnine nisu upisane u početnoj bilanci društvenog poduzeća Tekstilna tovarna „SVILA", Maribor prema stanju na dan 1. siječnja 1993. koja je sastavljena u skladu s Uredbom o metodologiji za izradu početne bilance stanja.

29. Iz potvrde D.S.U. družbu za svetovanje in upravljanje d.o.o. od 1. rujna 2016. (stranica 37-40 spisa) proizlazi da je vlasničko preoblikovanje poduzeća „SVILA" Tekstilna tovarna, [adresa] provedena u skladu s propisima Republike Slovenije. Poduzeće je suglasnost za upis vlasničkog preoblikovanja poduzeća u sudski registar dana 26. travnja 1996. i to pod br. LP 00633/00510 – 1996/SD-MP izdala Agencija Republike Slovenija za prestrukturiranje in privatizacijo. Nadalje proizlazi da su u imovinu poduzeća koja je bila predmet preoblikovanja sukladno Zakona o lastinskem preoblikovanju podjetij bile uključene slijedeće nekretnine: 11 kućica za odmor, ukupne neto površine 277,86 m2 izgrađene na čestici br. 1541, opisano kao zgrada, park, ukupne površine 13305 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zajedno s funkcionalnim zemljištem, blagavaonica izgrađena na čestici br. 1540, opisanoj kao zgrada i dvorište, ukupne površine 364 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Dodatno se u Potvrdi navodi kako u imovinu nisu bile uključene slijedeće nekretnine: čestica br. 1541, opisana kao zgrada i park površine 13305 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji prelazi površinu funkcionalnog zemljišta 11 kućica za odmor, čestica br. 1542, opisana kao put površine 857 m2, čestica br. 1543, opisana kao pašnjak površine 7669 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Konačno, iz Potvrde proizlazi da zamjenjuje potvrde od 20. srpnja 2012. i 31. srpnja 2012.

30. Iz izvještaja D.S.U. družbu za svetovanje in upravljanje d.o.o. od ožujka 2017. ne proizlazi da je tužitelj izdao potvrdu od 1. rujna 2016., a razlog tome je okolnost da se radi o ispravi sastavljenoj po službenoj dužnosti (ne na zahtjev stranaka) o čemu će se obrazlagati u nastavku (stranica 287-295, 807-823 spisa). Stoga, okolnost da se isprava ne nalazi u predmetnom izvještaju od ožujka 2017., nije od utjecaja na njezinu valjanost i vjerodostojnost.

31. Iz potvrde D.S.U. družbu za svetovanje in upravljanje d.o.o. od 31. srpnja 2012. (stranica 341-342 spisa) proizlazi da je vlasničko preoblikovanje poduzeća „SVILA" Tekstilna tovarna, [adresa] provedena u skladu s propisima Republike Slovenije. Poduzeće je suglasnost za upis vlasničkog preoblikovanja poduzeća u sudski registar dana 26. travnja 1996. i to pod br. LP 00633/00510 – 1996/SD-MP izdala Agencija Republike Slovenija za prestrukturiranje in privatizacijo. Nadalje proizlazi da su u imovinu poduzeća koja je bila predmet preoblikovanja sukladno Zakona o lastinskem preoblikovanju podjetij bile uključene nekretnine koje u naravi predstavljaju vikend kućice i kantinu u Novigradu, Republika Hrvatska. Te su nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novigradu uknjižene kao k. č. br. [katastarska čestica], sve z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

32. Iz Otvorene bilance stanja na dan 1. siječnja 1993. te Elaborat o vrijednosti nekretnina s prilogom sačinjen po Abeceda d.o.o. Ptuj (stranica 360-412, 438-469 spisa) proizlazi da su u Otvorenoj bilanci na dan 1. siječnja 1993. od nekretnina na području Republike Hrvatske bile uključene montažne kućice tipa Marles (njih 11) u odmaralištu Novigrad ukupne neto površine 277,86 m2 (11 kućica svaka površine 25,26 m2). Pritom na stanicama 42, 43 i 44 Elaborata o procjeni nekretnina navedeno da se zemljište u Novigradu ne procjenjuje te da je kod procjene te nekretnine u obzir uzeto samo funkcionalno zemljište ukupne površine 277,86 m2 čija vrijednost je procijenjena kroz objekte, odn. kućice. Da zemljište koje prelazi funkcionalnu površinu zemljišta na kojoj leži 11 montažnih objekta ukupne površine 277,86 m2, a koje se nalazi na zk.č. 1451 k. o. [katastarska općina] i koja je predmetom tužbenog zahtjeva, te restoran koji je procijenjen i predstavlja zk.č. 1540, k. o. [katastarska općina] i koji nije predmetom tužbenog zahtjeva, nije procijenjeno govori i sadržaj Otvorene bilance stanja na 01.01.1993. godine. U otvorenoj bilanci stanja na dan 01.01.1993. godine uključene su vrijednosti koje proizlaze iz Elaborata o procjeni nekretnina te je unutar stavke AOP 092 – Odmarališta i športski objekti iskazana vrijednost restorana koji predstavlja zk.č. 1540, k. o. [katastarska općina] u visini 12.609,00 SIT, dok je funkcionalna vrijednost zemljišta 11 objekata koji predstavljaju montažne kućice za odmor ukupne površine 277,86 m2 procijenjena kroz vrijednost samih objekata.

33. Iz izvatka zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška] (stranica 481- 482) proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica], šuma i pašnjak površine 22167 m2 te k. č. br. [katastarska čestica], zgr. vodovodni hidrant površine 4 m2, upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja uknjiženom u korist Tekstilna tovarna „SVILA", Maribor.

34. Iz Ugovora od 20. ožujka 1974. (stranica 483-486 spisa) proizlazi da su navedeni Ugovor zaključili Skupština Općine Novigrad i poduzeće Svila iz [adresa], kojim se utvrđuju međusobna prava i obveze u odnosu na korištenje k. č. br. [katastarska čestica] površine 22167 m2 k. o. [katastarska općina] (toč. I.). Skupština Općine Novigrad potvrđuje Svili Maribor kao predstavniku počitniškog doma Pohorje nesmetano korištenje i posjed k. č. br. [katastarska čestica] sa 22167 m2, zatim napore i ulaganja koja su područja tzv. Pinete učinili centar radničkog turizma u Novigradu, uz zalaganje radnih ljudi u sastavu počitniškog doma Pohorje udruženih u OUR Svila, Marles lesna, Tekol, Cestno podjetje Maribor i Slovenijavino Ljubljana, Vinag Maribor te Teksta Maribor. Općina Novigrad izražava želju da Pineta ostane radnički turistički centar gdje radni ljudi provode godišnji odmor. Predmet ovog ugovora je širenje kapaciteta Svile i ostalih nosioca Počitničke skupnosti (toč. II.). Općina Novigrad se obvezuje sredstva iz ovog ugovora strogo namjenski koristiti za izgradnju novih kapaciteta objekata komunalne potrošnje, prvenstveno rekonstrukcije postojećih koji su izgrađeni na teret Svile Maribor i ostalih odmarališta u Pineti (toč. III.). Općina Novigrad se obvezuje: ukinuti član. 7. Odluke koja zamjenjuje regionalni plan za obalno područje općine Novigrad (Službeni vjesnik 3/66) s time da se područje definira Urbanističkim planom koji će se donijeti do 1. lipnja 1975. sa namjenom radničkog turizma, koji mora obuhvatiti postojeći razvojni plan počitniškog doma Pohorje izrađen po G.I.P. Gradis biro za projektiranje iz listopada 1972.; ovim ugovorom se postojeći objekti izgrađeni od tvrdog materijala na temelju zakonitog odobrenja općine Novigrad, mogu nesmetano koristiti; dozvoliti zamjenu postojećih drvenih objekata tipa Marles u toku 10 godina; omogućiti priključivanje na novi vodovod Bužinija-Pineta; izgraditi novu trafostanicu; dozvoliti izgradnju kanalizacije sa priključivanjem sanitarija u svakom objektu; dovesti telefonsku liniju u Pinetu i omogućiti priključak (toč. IV.). Svila Maribor se obvezuje Općini Novigrad radi svrhe ovog ugovora uplatiti naknadu za uređenje građevinskog zemljišta za k. č. br. [katastarska čestica] površine 22167 m2, 33 din po m2, ukupno 730.411,00 dinara na račun Fonda za uređenje građevinskog zemljišta (toč. V.). Ovim ugovorom ukidaju se obaveze iz bilo kojeg ranijeg ugovora u pogledu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (toč. VII.).

34.1. Dakle, predmetne su nekretnine bile društveno vlasništvu a društvenom poduzeću Svila (predniku prvotuženika) dano je pravo korištenja toga društvenoga vlasništva. U vezi plaćanja naknade pozivom na koju tužitelj zaključuje da bi se radilo o naplatnom pravnom poslu, kupoprodaji, upućuje se na odredbe tada važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (''Narodne novine'' broj 14/1973). Tako je prednik tužitelja postupao sukladno odredbi članka 115. stavka 2. i 3. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora kada je dao na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište koje je postalo društveno vlasništvo. Neizgrađeno građevinsko zemljište nije se moglo dati na korištenje bez odgovarajuće naknade osim u slučaju da na način propisan tim Zakonom općinska skupština na sjednici odluči da se pojedinom korisniku građevinsko zemljište daje na korištenje bez plaćanja naknade, a u kojem slučaju bi općina bila dužna platiti naknadu iz svojih sredstava. Dakle, plaćanje naknade bilo je regulirano tadašnjim pozitivnim propisima kao pravilo u slučajevima da skupština općine donese odluku o tomu da neizgrađeno građevinsko zemljište daje korištenje. Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 20. ožujka 1974. stoga valja tumačiti primjenom pozitivnih propisa u vrijeme njegova sklapanja, a ne pozivom na odredbe tog ugovora, i cijeneći da bi naknada iz predmetnog ugovora bila ekvivalent cijeni – vrijednosti nekretnine.

35. Iz izvješća o izvršenoj procjeni zemljišta za početnu bilancu za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor (stranica 584-605 spisa) proizlazi da zemljište u Novigradu 7121 m2 nije uređeno i stoga nije bilo procjenjivano. Međutim, kako to tužitelj navodi, a ovaj sud prihvaća, činjenicu procjene blagovaonice (restorana), nije utvrdio temeljem „Izvješća o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“, već temeljem dokumenta koji se nalazi u arhivi tužitelja i nosi naziv „Procjenjivanje pojedinih stavki po metodi neto sredstava“. Dokument naziva „Izvješće o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“, a budući da nije korišten u privatizacijskom postupku, ne može služiti kao dokaz procjene predmetnih nekretnina u cijelosti. Razlozi za to su višestruki i ovise o odlukama ovlaštenih osoba društvenog poduzeća koje su sudjelovale u postupku preoblikovanja odnosno privatizacije društvenog poduzeća Svila. Sud prihvaća navode tužitelja kojim ističe da prvotuženik ničim nije dokazano da bi navedeni dokument predstavljao ispravu temeljem koje je izrađena Otvorena bilanca, iz samog sadržaja dokumenta ne proizlazi da su nekretnine u cijelosti procijenjene, već da zemljište nije procijenjeno te da se dokument odnosi samo na blagovaonicu - restoran, nije poznato za koju svrhu je ovaj dokumenta izrađen, taj se dokument ne nalazi u ispravama koje se odnose na postupak pretvorbe i privatizacije preoblikovanog društva Svila d.d., iz povijesnih potvrda o pravnom sljedništvu proizlazi da Svila Počitniški dom Pohorje Maribor nije pravni prednik prvotuženika te, konačno, Svila Počitniški dom Pohorje Maribor nije bilo društveno poduzeće s pravnom osobnosti niti se privatiziralo sukladno slovenskim privatizacijskim propisima. Navedene okolnosti proizlaze i iz iskaza svjedoka ČMB.

35.1. S time u svezi stručno mišljenje doc. dr. FM na okolnost uključenosti predmetnih nekretnina u Novigradu u početnoj bilanci društvenog poduzeća Svila ( stranica 944-957 spisa) sud nije pozitivno vrijednosno cijenio budući da iz dokumentacije u spisu nije moguće zaključiti da Svila Počitniški dom Pohorje Maribor predstavlja zasebnu organizacijsku jedinicu u odnosu na koju se provodio poseban postupak preoblikovanja. Naime, okolnost postojanja posebne bilance za Pohorje Maribor (koje bi uključivalo odmaralište u Novigradu sa predmetnim nekretninama) nije moguće utvrditi na temelju dokumentacije u spisu. Tvrdnja iznesena pod točkom 2.4. alineja 3 Mišljenja, koja glasi "Zemljište u Novigradu površine od 22.167 m2 evidentirano je u posebnoj bilanci pod kontom 07090 "Zemljište zajedničke uporabe" u iznosu od 10.085.985 SIT, ne odnosi se slovensko društveno poduzeća Svila Maribor. Naime, prema otvorenoj bilanci stanja na dan 1. siječnja 1993. godine (koju sud pozitivno vrijednosno ocjenjuje budući je njezina vjerodostojnost podržana drugom dokumentacijom u spisu te iskazima stranaka i svjedoka o čemu će se u nastavku obrazlagati) nekretnine društvenog poduzeća Svila Maribor definirane su Izvješćem o procjeni vrijednosti zemljišta i nekretnina za početnu bilancu stanja 1. siječnja 1993. godine. Iz Otvorene bilance i Izvješća, samo restoran i 11 objekata u Novigradu u Hrvatskoj je procijenjeno i to 11 montažnih kuća za odmor, a ne 22, kako se to navodi u Mišljenju. Izvješće jasno prikazuje procjenu objekata na stranicama 42, 43 i 44 kojima se navodi da je predmet procjene bilo samo 11 montažnih zgrada, izgrađenih 1970. godine, površine 25,26 m2. Ukupna površina 11 zgrada je 277,86 m2. Izvješće na stranici 42 izričito kaže da se zemljište u Novigradu ne procjenjuje jer je sudbina zemljišta upitna. Procijenjena vrijednost zgrada uključuje samo funkcionalno zemljište za zgrade, odnosno ukupno 277,86 m2. U okviru stavke AOP 092 Ukupna imovina potrošnje - turistički i sportski objekti, procijenjena je vrijednost blagovaonice - restorana u Novigradu u skladu s Uredbom o metodologiji za pripremu početne bilance po neto knjigovodstvenoj vrijednosti 12.609 tisuća SIT, pri čemu zemljište nije uključeno u navedeni iznos. Zemljište u Novigradu površine 22.171 m2 nije procijenjeno, a time njegova vrijednost nije mogla biti uključena u početnoj bilanci društva Svila Maribor na dan 01.01.19693. godine. Da bi zemljište bilo u cijelosti procijenjeno, a kako se to navodi u Mišljenju, nije evidentirano niti proizlazi iz dokumenta na temelju kojeg je Agencija izdala suglasnost za vlasničko preoblikovanje društva Svila Maribor. Navedeno potvrđuje i sadržaj Programa vlasničkog preoblikovanja društvenog poduzeća Svila [adresa] (stranica 1265-1336 spisa) iz kojeg je vidljivo da Svila Počitniški dom Pohorje Maribor u odnosu na koje se odnosi „Izvješće o izvršenoj procjeni zemljišta i nekretnina za početnu bilancu na dan 01.01.1993. godine za poduzeće Svila Počitniški dom Pohorje Maribor“, a na koji dokument se Mišljenje poziva, nikad nije bio zaseban organizacijski dio društvenog poduzeća Svila u odnosu na kojeg bi se vodio zaseban ili odvojeni postupak vlasničkog preoblikovanja, niti se u odnosu na isti vodila ili izradila zasebna otvorena bilanca na dan 01.01.1993. godine. Navedene okolnosti proizlaze i iz iskaza svjedoka ČMB i EM. Stoga sud nije nalazio svrsishodnim saslušavati svjedoka doc. dr. FM, budući da je sud ocjenom sadržaja isprava koje su korištene u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Svila mogao utvrditi jesu li utužene nekretnine bile u početnoj bilanci društva na dan 1. siječnja 1993. Uzgred se navodi da, kako će kasnije biti obrazloženo, sve i da je sud utvrdio osnovanim navode prvotuženika o uključenosti utuženih nekretnina u Novigradu u početnoj bilanci društvenog poduzeća Svila na dan 1. siječnja 1993., odluka sud u ovom predmetu o tužbenom zahtjevu ostala bi neizmijenjena.

36. Iz grafičkog prikaza kao priloga Ugovoru od 20. ožujka 1974. (stranica 660-664 spisa) razvidan je položaj kućica u naselju Pineta u Novigradu. S time u svezi valja navesti kako tužitelj, za katastarske čestice o kojima se temeljem tužbenog zahtjeva raspravlja u ovom postupku, nije dostavio identifikaciju stare i nove izmjere. Naime, razvidno je iz dokumentacije u spisu da se za iste čestice koriste različite oznake (primjerice u zemljišnoknjižnom izvatku z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i u svezi s time u Ugovoro od 20. ožujka 1974. navodi se k. č. br. [katastarska čestica], šuma i pašnjak površine 22167 m2, dok se u konkretnom slučaju raspravlja o k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]). Međutim, stranke nisu dovodile u pitanje okolnost, između ostalih, čestice nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] odgovaraju čestici stare izmjere k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Naveden zaključak izvodi i ovaj sud usporedbom sadržaja Ugovoro od 20. ožujka 1974. sa prilogom – grafičkim prikazom položaja kućica te rezultatima geodetskog vještačenja po vještaku Antoniu Labincu.

37. Iz Elaborata – Procjene pojedinih stavki po metodi neto sredstava sačinjenog za Svilu tekstilnu tovarnu d.d. po Abecedi d.o.o. Ptuj (stranica 698-704 spisa) proizlazi da je u procjenu imovine uključena i blagovaonica – restoran u Novigradu (kao zajedničko ulaganje Svile d.d. i drugih osoba).

38. Iz uplatnica (stranica 827 spisa) proizlazi da je Svila tekstilna tovarna Maribor uplaćivala, na ime kupoprodajne cijene doma za odmor Pohorje, konkretne novčane iznose Cestnom podjetju Maribor, Tekol Maribor i Vinag Maribor tijekom 1998.

39. Okolnost upisa odmarališta (ugostiteljske djelatnosti) u registar Okružnog privrednog suda u Rijeci 3. lipnja 1970. nije od utjecaja na odluku o glavnoj stvari. Naime, iz priloženog Rješenja Fi-430/70-4 od 03.06.1970. godine vidljivo je da nije riječ o upisu zasebnog hrvatskog društvenog poduzeća kao pravne osobe koja bi imala vlastitu pravnu osobnost već je riječ o upisu odmarališta sukladno članku 24. tada važećeg Osnovnog zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a što je navedeno u samom rješenju.

40. Svjedokinja GM je, u bitnome navela da je od 22. siječnja 2005. pa sve do 10. rujna 2008. bila stečajni upravitelj nad stečajnim dužnikom SVILA d.d. Pojasnila je da je u stečajnom postupku prodala svu imovinu tog dužnika, a prodala je i samog dužnika tako da je on nastavio poslovati kao pravna osoba bez imovine. Kao stečajni upravitelj pregledala je sva financijska izvješća i bilancu društva za SVILA d.d., te je bila u obavezi sastaviti početnu bilancu na temelju sve dokumentacije. Ističe da u bilanci tog društva nije vidjela nikakve nekretnine na području Republike Hrvatske. Prvi puta je za nekretnine čula od ZM koji je 2006. došao u njezinu kancelariju (stranica 1367-1368 spisa).

41. Svjedok ČMB (stranica 1369-1372 spisa) je, u bitnome naveo da je zaposlen u D.S.U. kao voditelj službe za javna ovlaštenja, da je u pravnim prednicima društva tužitelja zaposlen od 1994. D.S.U. da je na temelju Zakona o prijenosu ovlasti prava i obveza Slovenskog razvojnog društva i ukidanju Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju, preuzeo ovlasti, prava i obveze koja proizlaze i temelje se na vlasništvu društvene imovine uključujući i privatizaciju i denacionalizaciju. D.S.U. je osim toga preuzeo vođenje i pohranu arhiva Agencije, a preuzeo je i njezine zaposlenike. S obzirom da je preuzeo i vođenje arhive Agencije, to je na temelju zakona i gradiva arhiva izdavao potvrde o tome je li koja imovina na dan 1. siječnja 1993. bila uvrštena u početnu bilancu društvenog poduzeća, te je li bilanca izrađena u skladu sa odredbama metodologije izrade bilance. To je bila započela izdavati Agencija, a po preuzimanju arhive potvrde sada izdaje D.S.U. Pojasnio je da potvrde Agencija a u nastavku D.S.U. izdaje na zemlju Međunarodnog ugovora zaključenog između Republike hrvatske i Republike Slovenije. Po njegovom mišljenju radi se o javnoj ispravi jer je izdana na temelju zakona, a analognu ispravu – potvrdu izdaje u Republici Hrvatskoj Fond za privatizaciju, te su se na temelju tih potvrdi poduzeća mogla upisati kao vlasnici nekretnina na području Republike Hrvatske. Za društveno poduzeće SVILA d.d. navodi da je po zahtjevu društva TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. D.S.U. izdao ukupno 3 potvrde. Prvu potvrdu izdao je 2012. godine, i u toj potvrdi je navedeno da su u početnoj bilanci društvenog poduzeća SVILA na dan 1. siječnja 1993. upisane kuće za odmor i restoran-blagavaona, pri tom nisu navedeni brojevi zemljišnih čestica. Takva potvrda nije bila pogodna za upis vlasništva u zemljišne knjige, zato je društvo TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. zatražilo dopunu potvrde te da se u istoj dopuni navedu zemljišne čestice brojeva k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Međutim, D.S.U. nije mogao izdati potvrdu tvrdeći da su ti brojevi čestica upisani u početnoj bilanci, pa je zbog toga D.S.U. izdao dopunu potvrde na način da je naveo da je postojalo 11 kućica za odmor i restoran koji se nalaze na česticama k. č. br. [katastarska čestica]. Dakle, to je bila dopuna prve potvrde, međutim pojašnjava da to nije značilo da su te parcele bile uključene u početnu bilancu na dan 1. siječnja 1993. S obzirom da u dopuni potvrde nije bilo precizirano na kojem zemljištu se nalaze restoran i kućice, to je izdana i treća potvrda u kojoj je navedeno da se na čestici 1540 nalazi se restoran, na čestici 1541 nalazi se 11 kućica sa površinom od 277,86 m2, dok u trećoj potvrdi nisu bile uključene 1542 i 1543, odnosno za česticu 1542 i 1543 precizno je naznačeno da iste čestice nisu ušle u početnu bilancu s obzirom na dan 1. siječnja 1993. Pojašnjava da je u toj trećoj potvrdi za česticu 1541 navedeno da nije ušla u cijelosti već samo u dijelu površine od 277,86 m2 na kojoj površini su se nalazile kućice. Ta treća potvrda izdana je 2016. godine, a njome su poništene prve dvije potvrde odnosno prva sa dopunom. Ta potvrda iz 2016. godine izdana je na temelju početne bilance društva na dan 1. siječnja 1993. i na temelju izvještaja o procjeni vrijednosti zemljišta nekretnina te na temelju metodologije za izradu početne bilance, a sve prema stanju na dan 1. siječnja 1993. Iz te potvrde nedvojbeno proizlazi da je zemljište koje je bilo na početnoj bilanci tvorničkog kompleksa u [adresa] i njegove vrijednosti prema procjeni odgovaralo vrijednosti prema početnoj bilanci. To znači da ostatak zemljišta nije bio procijenjen u početnoj bilanci. Napominje da je D.S.U. pregledao svu dokumentaciju tog poduzeća te navodi da niti iz jednog dokumenta ne proizlazi da bi ostatak zemljišta bio procijenjen u početnoj bilanci na dan 1. siječnja 1993. tog društvenog poduzeća. Napominje i pojašnjava da D.S.U. u godišnje izvješće unosi samo one potvrde koje je izdao na temelju zahtjeva zainteresirane osobe, stoga ova treća potvrda iz 2016. nije bila navedena u izvršenim nalozima. Dodajem da je sukladno članu 6. ranije spomenutog zakona D.S.U. u obavezi poduzeti sve radnje da dobije u posjed i vlasništvo neprocijenjene nekretnine u početnoj bilanci društvenog poduzeća. Izvješće na temelju kojeg je izdana potvrda iz 2016. godine sadrži 44 stranice. Na upit je li mu poznat dokument naziva: „Poročilo o opravljeni cenitvi zemljišč in nepremičnin za otvoritvenoj bilanco na dan 01.01.1993. za podjetje Svila počitniški dom Pohorje Maribor“ odgovara da se ta dokumentacija ne nalazi u arhivi poduzeća SVILA i nije bila sastavni dio dokumentacije za preoblikovanje društvenog poduzeća SVILA. Tu je dokumentaciju prvi puta vidio kada mu je predočena iz ovog postupka, a dostavljena je po suprotnoj strani. Svila počitniški dom Pohorje Maribor nije bila pravna osoba i stoga nije bila predmet samostalnog preoblikovanja društvenog poduzeća. Kada ga se pita je li moguće da je prilikom potvrde 2012. odnosno 2016. došlo do greške na način da je propušteno uzeti u obzir zemljište koje se nalazilo u Novigradu a procijenjeno je i u procjeni OM te je predano u spis, odgovara da se procjena OM ne nalazi u arhivi D.S.U. te ta procjena nije korištena prilikom sastavljanja procjene, a po njegovom mišljenju je irelevantna budući da je potvrda izdana na temelju dokumentacije – gradiva u arhivi sa stanjem na dan 1. siječnja 1993. Smatra da u pogledu potvrde iz 2016. nisu pogriješili. Naime, ta procjena OM, da se i nalazila u arhivu, ne bi uopće utjecala na sadržaj potvrde jer se radilo o preoblikovanju društvenog poduzeća SVILA a ne Pohorja. Nije bio na terenu i ne znam koliko je realno bilo kućica na terenu. On svjedoči na okolnost pretvorbe SVILE a ne o pretvorbi odmarališta Pohorje, te je za SVILU proizlazilo da se u Novigradu nalazi 11 kućica i restoran.

42. Prokurist prvotuženika RM (stranica 1374-13776 spisa) u bitnome proizlazi da je pregledom arhivskog gradiva zaključio da se procjene vrijednosti imovine društvenog poduzeća SVILA znatno razliku, te je stekao dojam da D.S.U. selektivno dostavlja dokumentaciju. Pojašnjava da se je najprije bavio pretraživanjem dokumentacije koja se odnosila na kupoprodaju nekretnina u Novigradu između SVILE i TIVOLI TURIST COMMERCA d.o.o. te je siguran da se radi o krivotvorenim kupoprodajnim ugovorima. Kasnije je istraživao na koji način je sastavljena početna bilanca društvenog poduzeća, a po njegovom mišljenju to se najbolje vidi u analizi OM. OM je naime radio procjenu imovine kod vlasničkog preoblikovanja društvenog poduzeća SVILA, to je moglo biti 1993. ili 1994. godine. On je certificiran za to. Njegovu procjenu pronašao je u pokrajinskom arhivu i dostavili su je u spis, tada je radio pod firmom ABECEDA. Kada mu se daje na uvid „Poročilo o opravljeni…“ na list 758-802 spisa, navodi da je to upravo ta procjena koju je radio OM. OM je za društveno poduzeće SVILA sastavio više procjena, po njegovom znanju sastavio je 3 procjene, jedna se odnosi na restoran, a preostale dvije se odnose na kućice sa zemljištem u Novigradu. D.S.U. je poslao u dva navrata dvije različite procjene u vezi nekretnina u Novigradu, tako da je u jednoj procjeni bilo 11 kućica, u drugoj također 11 kućica ali sa različitim vrijednostima tih kućica, na temelju čega sam zaključio da se radi o ukupno 22 kućice. Pojašnjava da je jednu procjenu vrijednosti imovine društvenog poduzeća SVILA dobio 2020. godine i to na temelju zahtjeva od strane D.S.U., a druga je ova koju je D.S.U. dostavio u spis uz tužbu. Oni su svu dokumentaciju koju su pribavili prezentirali OM koji je i radio raniju analizu i procjenu te je on osobno zaključio da su zemljište, kućice i restoran bili uključeni u početnu bilancu društvenog poduzeća SVILA. Dodatno pojašnjava da se u dokumentaciji društvenog poduzeća SVILA za nekretnine u Novigradu koriste različiti termini i to: Počitniški dom Pohorje, Družbeni standard, Počitniška skupnost Pohorje, Poslovno neupotrebna sredstva. Od značaja je da društveno poduzeće SVILA nije imalo nikakvih drugih nekretnina u Republici Hrvatskoj pored ovih u Novigradu. Osim toga društveno poduzeće SVILA nije imalo niti na području republike Slovenije nikakva druga odmarališta, pored ovih u Republici Hrvatskoj u Novigradu. Pojašnjavam dodatno da je ime Pohorje, ime šumskog područja u Sloveniji, u blizini [adresa] međutim ni na pohorju društveno poduzeće SVILA nije imala nikakve nekretnine, nikakvo odmaralište.

43. Zakonski zastupnik tužitelja ĆM (stranica 1377-1380 spisa) je u bitnome naveo da mu je D.S.U. potvrdio da su nekretnine u Novigradu procijenjene u bilancu društvenog poduzeća SVILA a to mu je rekao ili E ili G. Dokumentaciju društvenog poduzeća SVILA tražio je i u pokrajinskom arhivu čije se sjedište nalazi u [adresa]. Prvo je tražio kupoprodajne ugovore u pogledu nekretnina u Novigradu prema informaciji gospodina ZM. Pretraživali su građu tog društvenog poduzeća iz razdoblja 1992. -1998., radi se o velikom broju dokumenata koje je teško čitati budući se ista tematika nalazi na više različitih strana, u različitim fasciklima. U tom pokrajinskom arhivu naišao je na 5 procjena vrijednosti imovine društvenog poduzeća SVILA, često je s njim pretraživao i gospodin RM. 2 procjene su se odnosile na razdoblje prije 1993., a 3 su se odnosile na procjenu vrijednosti u postupku privatizacije kada se izrađivala početna bilanca. Tužitelj je u ovom postupku uz tužbu predao jednu procjenu, ta se razlikuje od one procjene koju je on našao u Pokrajinskom arhivu, radi se o procjeni zemljišta i 11 kućica samo je vrijednost tih kućica u odnosu na procjenu koju je tužitelj dostavio u spis, jer je očito da se radilo o različitim kućicama. Treća procjena je bila opisno za 7100 m2 zemljišta i restoran. Napominje da mu je poznato da je praksa D.S.U. bila da kada netko zatraži potvrdu kao kupac, D.S.U. će tu potvrdu sastaviti i dostaviti vlasniku odnosno prodavatelju. U njihovom slučaju, pri tom mislim na društvo SVILA d.o.o., potvrde D.S.U. -a iz 2012. naslovljene na TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. nisu bile njima dostavljene već direktno kupcu. Potvrda D.S.U. iz 2016. uslijedila je nakon zajedničkih razgovora njega osobno i zaposlenika D.S.U.-a kada su posumnjali da su kupoprodajni ugovori koje je KM prezentirao u pogledu nekretnina u Novigradu krivotvoreni. Ne zna jesu li tri procjene koje je sastavio FM ikada dostavljene D.S.U. -u, međutim obzirom se radi o dokumentaciji iz pretvorbe tog društvenog poduzeća, koja dokumentacija je uvezena, radi se o snopu papira koji su povezani jamstvenikom, smatram da je ta dokumentacija trebala biti dostavljena D.S.U. Na početku te dokumentacije u kojoj se nalaze procjene o kojima je govorio, nalazi se list papira sa popisom svih dokumenata korištenih u postupku pretvorbe društvenog poduzeća SVILA, međutim ne sjeća se je li na tom listu stajao ikakakv prijemni pečat primjerice D.S.U.-a ili neke druge ustanove ili društva. Ne sjeća se je li stajao urudžbeni broj. Još 2002. ili 2003. pokazao je interes za kupnju nekretnina u Novigradu, tih godina je obišao te nekretnine. Za te nekretnine nije se nikada obratio SVILI d.d., naime SVILA d.d. je već tada bila u predstečajnom postupku, a iz osobnog iskustva i suradnje sa D.S.U.-om sa kojima je već realizirao nekoliko kupoprodaja društava odnosno nekretnina, za nekretnine u Novigradu obratio se D.S.U.

44. Svjedok IM (stranica 1465-1469 spisa) u bitnome je naveo da je zaposlen u D.S.U. od 2015. u pravnoj službi, a zadnje dvije godine je voditelj pravne službe. Temelj za ocjenu koja je imovina unijeta u temeljni kapital društvenog poduzeća je početna bilanca društvenog poduzeća sačinjena na dan 1. siječnja 1993. Sadržaj početne bilance propisan je Uredbom o metodologiji za izradu početne bilance, koja Uredba je objavljena u službenom listu Republike Slovenije. Društvo je za nekretnine na području Republike Hrvatske izdavalo potvrde. I u pogledu nekretnina o kojima je u ovom postupku riječ D.S.U. izdalo je potvrde, ali potvrde su izdali samo za onu imovinu koja je bila unesena odnosno procijenjena u temeljni kapital društvenog poduzeća. Poznato mu je da su u ovom potonjem slučaju izdane tri potvrde, prava potvrda bila je izdana na osnovu zahtjeva TIVOLI COMMERCE, nedugo nakon izdavanja prve potvrde izdali su i drugu potvrdu ponovno na zahtjev TIVOLI COMMERCE. Ova druga potvrda se je izdala kako bi se konkretizirala prva potvrda, a to se je učinilo na način da su dodani brojevi katastarskih čestica. Treća potvrda izdana je 2016., i sa tom trećom se je dodatno preciziralo što je uneseno u temeljni kapital društvenog poduzeća. Tom trećom potvrdom se je nastojala izbjeći svaka dvojba i sumnja u to što je uneseno odnosno što nije uneseno u temeljni kapital društvenog poduzeća. I prva i druga potvrda govore samo o zgradama, a ne o zemljištu, konkretno radilo se o 11 kućica te objektu restorana. Prve dvije potvrde su izdane 2012. U potvrdi iz 2016. je i osobno sudjelovao na način da je kao pravnik provjeravao cjelokupnu dokumentaciju te utvrđivao na temelju te dokumentacije što je ušlo u temeljni kapital društvenog poduzeća SVILA. Na temelju te iste dokumentacije koju je pregledavao sačinjene su ove dvije prve potvrde iz 2012. Pojašnjavam da su ove prve dvije potvrde izdane na zahtjev i prema sadržaju zahtjeva zainteresirane stranke. Izdavanje Potvrde iz 2016. nije nitko inicirao već je D.S.U. tu Potvrdu izdao po službenoj dužnosti. Ne sjeća se tko je točno unutar D.S.U. -a predložio da se pokrene postupak izdavanja Potvrde iz 2016. po službenoj dužnosti. Do D.S.U.-a su stigle informacije o problematiziranju nekretnina koje su ušle u temeljni kapital društvenog poduzeća SVILA. Kako bi otklonili svaku sumnju pokrenuli su po službenoj dužnosti postupak izdavanja potvrde iz 2016. Nakon što je zakonski zastupnik prvotuženika sugerirao da je moguće on bio poticaj za sastavljanje Potvrde iz 2016., odgovara da je moguće da je poticaj stigao upravo od strane ovdje prisutnog zakonskog zastupnika prvotuženika. U konkretnom slučaju imovina koja je procijenjena u temeljni kapital društvenoga poduzeća SVILA je 11 kućica u restoran. D.S.U. je pod izravnim nadzorom Parlamenta kojemu mora dostavljati kvartalna izvješća o svom radu. Ukoliko zainteresirana strana nije zadovoljna sa sadržajem potvrde ima mogućnost valjanost takve potvrde ispitivati pred redovnim sudovima u Republici Sloveniji. Kada mu se prezentira Izvješće D.S.U.- a iz ožujka 2017. na listu 287-295 spisa, odgovara da je to Izvješće koje se kvartalno dostavlja Parlamentu Republike Slovenije. U tom Izvješću se na nalazi izvješće o Potvrdi iz 2016. a razlog tome je jednostavan, naime, u Izvješću se ne navode potvrde koje su izdane po službenoj dužnosti. Pojašnjava da se u Izvješću Parlamentu navode aktivnosti D.S.U. poduzetih na osnovu zahtjeva trećih osoba. To je generalno Izvješće te se u njemu ne navode detalji o radnjama D.S.U. -a. Na daljnji upit suda kako je moguća kontrola rada D.S.U. od strane Parlamenta ako se u Izvješću ne navode detalji o radnjama poduzetima od strane D.S.U., odgovara da je Izvješće sastavljeno u skladu sa Zakonom. Dalje odgovara da Parlament ima poseban Odbor kojemu se podnese predmetna izvješća i koji ima mogućnost preispitivanja toga Izvješća. Radi se od Odboru za financije. Odbor ima mogućnost preispitivanja izvješća koja su sastavili, ali i potvrde koje su izdali. Potvrde može poništiti D.S.U., ili nadležni sud u sudskom postupku. Na poseban upit punomoćnika drugotuženika je li društveno poduzeće SVILA nekretnine koje su predmetnom ovog postupka stekla naplatnim pravnim odgovara da se radilo o naplatnom pravnom poslu međutim kada ga se pita na temelju čega donosi takav zaključak, odgovara da se ne može sjetiti konkretne dokumentacije na temelju koje je izveo taj zaključak, u svakom slučaju to je utvrdio na temelju stanja Arhive sa kojoj D.S.U. raspolaže.

45. Zakonski zastupnik tužitelja NM (stranica 1469-1473 spisa) u bitnome je naveo da je od 2009. pa nadalje vezan za rad D.S.U. -a, a ukupno 9 godina bio je direktor tog društva. Osim toga, supredsjednik je Mješovite komisije Republike Slovenije i Republike Hrvatske osnovane radi rješavanja gospodarskih pitanja između te dvije države, a vezano uz postupke privatizacije i to na osnovu sporazuma iz 2000. Pojašnjava da je supredsjednik spomenute Komisije već po funkciju koju obnaša u društvu D.S.U. Republika Hrvatska je imala svog predstavnika u Komisiji, također supredsjednica iz redova Fonda za privatizaciju i njegovih pravnih slijednika. Poznato mu je što D.S.U. obavlja u okviru svoje javne ovlasti, pa tako napominje da D.S.U. i provodi zakon kao sadržaj javne ovlasti obzirom na društvena poduzeća i njihovu pretvorbu na području Republike Slovenije, a osnovom Međunarodnog ugovora zaključenog sa Republikom Hrvatskom, provodi javne ovlasti i u pogledu nekretnina na području Republike Hrvatske a koje su bile predmetom privatizacije slovenskog društvenog poduzeća. Međutim treba razumjeti da se istovremeno sa početnom bilancom kreiraju izvješća više i niže razine, pritom sva izvješća moraju biti međusobno usklađena, pa tako ovlašteni ovlaštenici sastavljaju tzv. sintetičku bilancu koja u grubo govori između ostalog i o imovini tog društvenog poduzeća. Na tu sintetičku bilancu se nadovezuje detaljna analitika koja u detalje obrazlaže, primjerice imovinu iz sintetičke bilance. Tako će detaljna analitika dati odgovor na pitanje od čega se imovina sastoji, sadržaj te imovine i gdje se imovina nalazi. Na temelju te dokumentacije ovlaštene osobe, procjenitelji, sastavljaju izvješće o imovini društvenog poduzeća o pretvorbi. Takvo izvješće je dostavljeno u spis. Izvješće je vrlo bitno jer je upravo izvješće osnova za prihvaćanje početne bilance društvenog poduzeća. Postupak privatizacije se odvijao u dva kruga, u prvom krugu je društveno poduzeće predalo dokumentaciju na uvid Agenciji za privatizaciju, Agencija je mogla davati primjedbe, tražiti dopune, te je društveno poduzeće moralo pripremiti dokumentaciju za drugi krug. U tom drugom krugu se donosila odluka o privatizaciji poduzeća sa potvrđenom i prihvaćenom bilancom, kojoj bilanci su se prilagala financijska izvješća o kojima sam ranije govorio. Ako poduzeće u dva kruga nije zadovoljilo pretpostavke za prihvaćanje privatizacije, takvo je poduzeće postalo državna imovina, imovina Republike Slovenije. Prema tome što se tiče konkretnog slučaja i imovine društvenog poduzeća SVILA, sva imovina tog društva je popisana u izvješću o procijeni imovine, s time da je u izvješću precizirana samo ona imovina koja je privatizirana. Naime društvene poduzeća su mogla imati i više imovine, ali se iz njima poznatih razloga nisu odlučili na privatizaciju iste imovine. Razlozi za takvu odluku su brojni, primjerice pojedina društva se nisu htjela izlagati dodatnim troškovima, odnosno plaćanjima kapitala u kojem slučajevima su morali kupovati certifikate. Kada mu se prezentira list 758-802 spisa navodi da je to upravo Izvješće o imovini društvenog poduzeća SVILA o kojemu je ranije govorio. U tom izvješću na stranici 42 Izvješća jasno se popisuje imovina koja je ušla u pretvorbu tog društvenog poduzeća a nalazi se u Novigradu. Iz tog izvješća jasno proizlazi da je u postupak privatizacije tog društvenog poduzeća uključeno ukupno 11 kućica. Osim toga u postupak pretvorbe ušao je i restoran, međutim ne u cijelosti već prema udjelu vlasništva kojeg je društveno poduzeće SVILA imalo, a radilo se o dijelu od 27 % u restoranu, ako se dobro sjećam postotaka. Pojašnjava da se takve situacije u kojima je postojalo više vlasnika na pojedinom objektu, nisu uključivale u ovaj tip Izvješća o imovini već su se uključivale u financijski izvještaj, budući se to tretirala kao financijska imovina. U svakom slučaju taj restoran je iskazan u Procjeni društvenog poduzeća SVILA. Pojašnjavam da se radi o izvješću kojeg su sastavljali procjenitelji za vrijednost poduzeća. Dakle imamo dva izvješća o procjeni, jedan za nekretnine a drugi za poslovanje poduzeća. Izvješće o procijeni nekretnina, na koje sam vam ukazao u spisu, se odnosilo isključivo na nekretnine da se tako izrazim čistog vlasništva. Ako je postojalo više vlasnika na istoj nekretnini, tada se ta nekretnina iskazivala u tom drugom izvješću o procjeni poduzeća. Izvješće o procjeni nekretnina i Izvješće o procjeni poduzeća su međusobno usklađeni a Izvješće o procjeni poduzeća se temelji na Izvješću o procjeni nekretnina. Na temelju tih Izvješća je utvrdio da je i dio restorana, od 27 %, također privatiziran kroz postupak privatizacije. D.S.U. obično izdaje potvrde na zahtjev treće osobe s pravnim interesom. U konkretnom slučaju D.S.U. je izdao tri potvrde glede iste imovine iz čisto formalnih razloga. Naime prvu potvrdu D.S.U. je izdao ne navodeći oznake katastarskih čestica za nekretnine, drugu potvrdu je izdao navodeći katastarske čestice za te iste nekretnine. Obzirom da se je naknadno utvrdilo da na području Novigrada društveno poduzeće SVILA ima više kućica ali je samo 11 ušlo u postupak pretvorbe, D.S.U. je izradio i tu treću potvrdu 2016. U sve tri Potvrde uvijek je riječ o istoj imovini. Obzirom da je utvrđeno da društveno poduzeće SVILA je imalo na području Novigradu više kućica i zemljište, mi tražimo da se u skladu sa zakonom i Međudržavnim sporazumom uknjižimo kao vlasnici. D.S.U. je pravni slijednik Slovenske razvojne družbe, koja je pak pravni slijednik Fonda za razvoj, Agencije za privatizaciju i vlasničko preoblikovanje, te dijelom slijednik Agencije za sanaciju banki i štedionica i to samo u odnosu na konkretne tražbine. Nakon što se zakonskom zastupniku tužitelja prezenira isprava na listu 597-608 spisa naziva „Poročilo o oprvljeni cenitvi zemljšč in neprmičnin za otvoritveno bilanco na dan 01.01.93.“, odgovara da kada uspoređuje navedenu ispravu sa Izvješćem koje drži u rukama a radi se o ispravi istog naziva, navodi da ova prezentirana iz spisa nije vjerodostojna. Takva isprava se nalazi u Arhivi D.S.U. -a. i nije uopće korištena u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća SVILA. Poznato mu je da je poduzeće SVILA raspolagalo sa većim brojem različitih verzija koje je prezentiralo u ranije spomenutim krugovima privatizacije. Međutim mjerodavno je ono izvješće o procjeni na temelju kojeg je provedena privatizacija društvenog poduzeća SVILA. Potvrde iz 2012. obuhvaćaju i restoran ali samo u onom dijelu od 27 % na kojemu je bilo upisano društveno poduzeće SVILA. Prema Izvješću o procjeni nekretnina zemljište je bilo ukupne vrijednosti 153.348.228.00 tolara, ukupna vrijednost građevinskih objekata iznosi 381.686.902.45 tolara, a od toga vrijednost kućica u Novigradu iznosi 2.147.302.08 tolara. Na upit kolika je vrijednost dijela restorana odgovara da je ta vrijednost iskazana u Izvješću o procijeni poduzeća. Kada mu se prezentira Izvješće o procjeni pojedinih stavki po metodi neto sredstava sa prijevodom na listu 696-704 spisa, odgovara da je upravo to Izvješće ono o kojemu je ranije govorio kada govori o procijeni poduzeća. Na listu 3 tog Izvješća daje se pojašnjene u pogledu restorana odnosno blagovaonice u Novigradu, a koja je procijenjena na iznos od 9.457.000,00 tolara (SIT-a). Prilikom izdavanja Potvrda iz 2012. nismo znali da SVILA drži u Novigradu više od 11 kućica. Poznat mi je postupak izdavanja potvrda. Potvrda iz 2016. izdana je na temelju sadržaja Izvješće o procjeni nekretnina, konkretno na temelju sadržaja str. 42. i 43. tog Izvješća. I potvrde iz 2012. su izdane na temelju iste dokumentacije kao i potvrda iz 2016. Pritom su prije izdavanja Potvrde iz 2016. obišli te čestice u Novigradu te izvršili uvid i u zemljišne knjige. Kao što je već rekao sve tri potvrde izdane su za iste nekretnine te kasnijom potvrdom nismo stavili izvan snage ranije izdane potvrde. Kada mu se prezentira list 553-569 spisa, isprava o procjeni nekretnina na 1.1.93., napominje da je prigovorio vjerodostojnosti te isprave te dalje odgovaram da se ta isprava ne nalazi u Arhivi D.S.U. Naime sukladno unutarnjim organizacijskim propisima D.S.U. -a koji se odnose na arhiviranje i arhivsku građu, određeno je da se u Arhivi čuvaju isključivo oni dokumentni na temelju kojih je provedena privatizacija društvenog poduzeća odnosno oni dokumenti na temelju kojih je prihvaćena privatizacija društvenog poduzeća. Ovlašteni procjenitelj za društveno poduzeće SVILA bilo je društvo ABECEDA iz Ptuja. Nije mu osobno poznat OM ni društvo ABECEDA. Odgovara dalje da se ne čuva sva dokumentacija koja je korištena u različitim krugovima ili fazama izrade programa privatizacije već ona dokumentacija ne temelju koje je program privatizacije prihvaćen i privatizacija provedena. Kada mu se prezentira obrazac početne bilance na listu 878 do 884 spisa navodi da kod utvrđivanja prava vlasništva glede nekretnina procijenjena vrijednost nekretnina nije relevantna. Što se tiče isprave koja mu je prezentirana navodi da se iz nje na listu 3 u 18 retku vidi da je neto vrijednost procijenjena na 12.609. što odgovara vrijednosti navedenoj u Izvješću o procjeni poduzeća. Na upit da li bruto vrijednost imovine iskazana u bruto bilanci odgovara bruto vrijednosti te iste imovine iskazane u Procjeni, odgovaram da kada govorimo o ekonomskim institutima kao što je i bruto iskaz vrijednosti imovine, ono ne može biti istoznačno za sve ekonomske kategorije. Za odgovor na to pitanje potrebo je proučiti metodologiju sastavljanja bilance, to je i napravljeno u procesu provjere programa privatizacije, i to strana procjenitelja za nekretnine i timova stručnjaka. Na rad procjenitelja SVILA nije imala nikakvih prigovora. Ispravlja navod koji se odnosi na postotak udjela u vlasništvu SVILE glede restorana, ne radi se o 27 % već o 33 % u korist SVILE. To sam utvrdio nakon što sam izvršio uvid u dokumentaciju. Dodaje da je od strane ovlaštenog procjenitelja procijenjena vrijednost imovine SVILE koja nije procijenjena u postupku pretvorbe i privatizacije. Vrijednost te imovine iznosi više od 2.600.000,00 EUR, a većina se odnosi na zemljište.

46. Zakonski zastupnik drugotuženika DMB (stranica 1629- 1631 spisa) u bitnome je naveo da je u posjedu predmetnih nekretnina od 1994., da su već 1994. tu bili izgrađeni objekti, međutim ne zna sa sigurnošću koji. Misli da je oko 7 novoizgrađenih, a gotovo sve su dograđene barem s terasom. Kada su preuzeli posjed, kućice su bile u trošnom stanju uslijed korištenja istih od strane izbjeglica. Te nove kućice imaju plavu ogradu i crveni krov od cigle, pritom se prve četiri nalaze u prvom redu do mora a preostale tri su odmah u nastavku restorana prema sjeveru. On može po svom vlastitom sjećanju pokazati kućice koje su na novo izgrađene, međutim moguće je da su neke kućice i srušene tako da nije siguran jesu li novoizgrađene kućice izgrađene na već postojećim temeljima starih kućica. Zakonski zastupnik je kazivao na okolnost kupoprodaje nekretnina od strane drugotuženika, koje navode sud izostavlja kao nepotrebne, budući da je o zahtjevu drugotužitelja upravo temeljem tog pravnog posla u pogledu prijepornih nekretnina pravomoćno odlučeno u predmetu posl. br. P-187/2019.

47. Svjedokinja EM (stranica 1632-1634 spisa) u bitnome je navela da je D.S.U. nositelj javnih ovlasti. Da je u pogledu društvenog poduzeća Svila D.S.U. izdao ukupno 3 potvrde, dvije je izdao 2012., a jednu 2016., pritom je ta posljednja zamijenila prethodne dvije. Potvrde su izdavane glede iste imovine društvenog poduzeća. D.S.U. je i u tom slučaju, kao i uobičajeno, izdavao potvrde u pogledu imovine za koju je znalo da je korištena u postupku preoblikovanja. Ocjena o imovini donesena je na temelju dokumentacije koja je priložena Agenciji u postupku preoblikovanja društvenog vlasništva. Bila je uključena u sastavljanje ove posljednje potvrde iz 2016., u kojoj je preciziran opseg imovine prema početnoj pretvorbenoj bilanci društvenog poduzeća. Prva potvrda bila je izdana bez navođenja brojeva katastarskih čestica. U drugoj potvrdi su se na zahtjev stranke naveli brojevi čestica. Uvijek se radilo samo o 11 kućica i restoranu (jedilnica-blagavaona). U posljednjoj potvrdi iz 2016. su točno navedene kućice, njih 11 i restoran s naznakom katastarskih čestica na kojima su ti objekti izgrađeni. Ne zna tko je osobno zatražio izdavanje potvrde, ali može reći da je njezina obaveza bila pregledati kompletnu dokumentaciju, cijeneći dokumentaciju iz arhiva koja je uključivala dokumentaciju Agencije koja je provodila postupak privatizacije, te su na temelju te dokumentacije sastavljali potvrdu. U svakom slučaju uz njezinu službu za javna ovlaštenja sudjeluje i pravna služba. Osoba koja ima pravni interes može ishodovati potvrdu o imovini koja je privatizirana, te joj je poznato da su društva uspjela uknjižiti pravo vlasništva u svoju korist upravo na temelju potvrda. S druge strane, ukoliko se naiđe na određeni problem, ili se pak utvrdi da pojedina imovina nije privatizirana, tada moraju u skladu sa Zakonom pokrenuti odgovarajuće postupke. Ključni dokument je početna bilanca društvenog poduzeća iz koje bi trebalo biti vidljivo nalazi li se imovina u bilanci društvenog poduzeća ili ne. Što se konkretnog slučaja privatizacije poduzeća Svila tiče sjeća se da su pregledavali početnu bilancu društvenog poduzeća Svila, procjenu i sve ostalo. Procjena je zapravo sadržavala podatke o vrijednosti nekretnina. Iz početne bilance je proizlazilo da se radi o 11 kućica i restoranu (jedilnici) ali ne i zemljištu. Zemljište nije nigdje bilo spomenuto u dokumentaciji. Na daljnji upit odgovara da je njezina služba i pravna služba pripremila svu dokumentaciju za punomoćnike u ovom postupku. Svu dokumentaciju uz tužbu koju su punomoćnici priložili je službena dokumentacija iz arhiva, korištena u postupku privatizacije od strane Agencije, a to također uključuje i izvješće o procjeni nekretnina koje je sastavljeno na 44 stranice. Pojašnjava da je to izvješće sastavljeno za potrebe početne bilance. Dalje odgovara daje relevantno samo ovo izvješće o procjeni nekretnina koje je sastavljeno za potrebe početne bilance društvenog poduzeća Svila. Moguće je da je tijekom postupka privatizacije u Agenciji došlo, doduše od strane društva, do sastavljanja drugih izvješće o procjeni društva koja izvješće su bila potrebna kako bi se mogla utvrditi vrijednost odnosno visina temeljnog kapitala, odnosno vrijednost – visina dionica. A sve kako bi se mogla utvrditi prodajna cijena dionice ili poslovnog udjela. I ta druga izvješća se nalaze u arhivu D.S.U.-a. Ne znam zašto je 2016. ponovno uslijedio nalog za pregled dokumentacije društvenog poduzeća Svila. Svu dokumentaciju je Agenciji koja je provodila postupak privatizacije dostavilo društveno poduzeće Svila. Ne zna tko je izradio Izvješće o procjeni odnosno procjenu, koja je korištena u postupku pretvorbe i privatizacije. Na upit zašto se pojam funkcionalnog zemljišta nije koristio u ranijim potvrdama odgovara da ne zna, međutim smatra da je jasno da ukoliko je u dokumentaciji navedeno da je riječ o 11 kućica i restoranu, da je u tu imovinu uključeno i zemljište ispod tih kućica odnosno restorana. U procjeni o kojoj su ranije govorili je bila navedena površina kućica, zemljište se nije uopće spominjalo. Koliko joj je poznato u postupku izdavanja potvrde iz 2016. nije se pribavljala dokumentacija trećih osoba. Kada joj se daje na uvid dokumentacija naziva: „Poročilo o opravljenju…“ sastavljeno po društvu Abeceda d.o.o. koju je prvotuženik predao uz svoj podnesak od 24. ožujka 2021., navodi da se ta dokumentacija nije nalazila u službenoj dokumentaciji korištenoj u postupku pretvorbe i privatizacije, ta konkretna dokumentacija nije bila u dokumentaciji koju je koristila Agencija. Pojašnjava još da je iz te dokumentacije vidljivo da je riječ o poduzeću „Pohorje“ a poznato joj je da se to poduzeće uopće nije preoblikovalo niti se za njega izradila početna bilanca. Nije joj poznato kakav je naziv kolokvijalno korišten za ovo turističko naselje u Novigradu. Kada joj se na uvid daje početna bilanca društvenog poduzeća Svila koju je prvotuženik priložio uz isti podnesak navodi da je moguće da je riječ o upravo početnoj bilanci Svile koju su službeno koristili obzirom da vidi da se u desnom gornjem kutu nalazi službeni pečat. Nastavno odgovara da je pregledala sada prezentiranu bilancu te kada ju se upućuje da je u bilanci navedena stavka „zemljišče“ navodi da se to ne odnosi na zemljište u Novigradu već na zemljište u Sloveniji a to je upravo vidljivo prema podacima iz Procjene-izvješća o procjeni za otvoritvenu bilancu. Vidi se da se u toj bilanci navodi stavka „088 sredstva skupne uporabe“ te pojašnjava da se upravo pod navedenom stavkom, konkretno pod brojem 092 nalazi imovina u koju je uključena jedilnica-restoran. To je također utvrdila koristeći se podacima iz procjene. Kada ju se dodatno pita gdje se u bilanci navodi 11 kućica odgovara da je to bilo vidljivo iz procjene ali iz analitike koja je dodatno pojašnjavala početnu bilancu. Poznato joj je se u pogledu društvenog poduzeća Svila u arhivi D.S.U.-a nalazi procjena vrijednosti nekretnina koja je sastavljena radi početne bilance društva te još jedno izvješće o vrijednosti kapitala društva koje je sastavljeno radi utvrđivanja tržišne vrijednosti kapitala odnosno tog društva.

48. Sud prihvaća kao vjerodostojne iskaze zakonskih zastupnika stranaka, prokuriste prvotuženika te svjedoka, u dijelu u kojem su međusobno suglasni a kako su obrzloženi, budući su kazivali uvjerljivo, neposredno i u skladu s dokumentacijom u spisu. Na temelju prezentiranih iskaza stranaka i svjedoka sud je utvrdio da je D.S.U. u okviru svojih javnopravnih ovlasti izdavao potvrde, pa i predmetne tri potvrde, koje po ocjeni suda predstavljaju javnu ispravu, a čiju vjerodostojnost prvotuženik i drugotuženik (koji je u međuvremenu priznao tužbeni zahtjev) dostavljenim dokazima nisu doveli u pitanje. Naime, kako to uostalom proizlazi iz Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe, ali i iskaza saslušanih stranaka i svjedoka, osnovni dokument temeljem kojeg je potrebno ocjeniti koje nekretnine su procijenjene a koje nisu, jest početna bilanca na dan 1. siječnja 1993. Prema iskazu zakonskog zastupnika tužitelja NM te svjedoka ČMB, IM, EM, proizlazi da je u konkretnom slučaju temeljni dokument društvenog poduzeća za ocjenu procijenjene odnosno neprocijenjene imovine početna bilanca na dan 1. siječnja 1993., te dokumentacija na temelju koje je sastavljena ta bilanca. U tom smislu zakonski zastupnik tužitelja je jasno obrazložio, koje obrazloženje je suglasno iskazima svjedoka ČMB, IM, EM, te koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud, da su istovremeno sa početnom bilancom kreirana izvješća više i niže razine, da sva izvješća moraju biti međusobno usklađena, pa tako ovlaštenici sastavljaju tzv. sintetičku bilancu koja u grubo govori između ostalog i o imovini tog društvenog poduzeća. Na tu sintetičku bilancu se nadovezuje detaljna analitika koja u detalje obrazlaže, primjerice imovinu iz sintetičke bilance. Tako će detaljna analitika dati odgovor na pitanje od čega se imovina sastoji, sadržaj te imovine i gdje se imovina nalazi. Na temelju te dokumentacije ovlaštene osobe, procjenitelji, sastavljaju izvješće o imovini društvenog poduzeća o pretvorbi. Izvješće je vrlo bitno jer je upravo izvješće osnova za prihvaćanje početne bilance društvenog poduzeća. Postupak privatizacije se odvijao u dva kruga, u prvom krugu je društveno poduzeće predalo dokumentaciju na uvid Agenciji za privatizaciju, Agencija je mogla davati primjedbe, tražiti dopune, te je društveno poduzeće moralo pripremiti dokumentaciju za drugi krug. Glede konkretnog slučaja i imovine društvenog poduzeća SVILA, sva imovina tog društva je popisana u izvješću o procijeni imovine, s time da je u izvješću precizirana samo ona imovina koja je privatizirana. Društvene poduzeća su mogla imati i više imovine, ali se iz njima poznatih razloga nisu odlučili na privatizaciju iste imovine. Na listu 758-802 spisa nalazi se upravo Izvješće o imovini društvenog poduzeća SVILA. U tom izvješću na stranici 42 Izvješća jasno se popisuje imovina koja je ušla u pretvorbu tog društvenog poduzeća a nalazi se u Novigradu. Iz tog izvješća jasno proizlazi da je u postupak privatizacije tog društvenog poduzeća uključeno ukupno 11 kućica. Osim toga u postupak pretvorbe ušao je i restoran, međutim ne u cijelosti već prema udjelu vlasništva kojeg je društveno poduzeće SVILA imalo, a radilo se o dijelu od 33 % u restoranu. Pojašnjava da se takve situacije u kojima je postojalo više vlasnika na pojedinom objektu, nisu uključivale u ovaj tip Izvješća o imovini već su se uključivale u financijski izvještaj, budući se to tretirala kao financijska imovina. U svakom slučaju taj restoran je iskazan u Procjeni društvenog poduzeća SVILA. Radi o izvješću kojeg su sastavljali procjenitelji za vrijednost poduzeća. Dakle postoje dva izvješća o procjeni, jedan za nekretnine a drugi za poslovanje poduzeća. Izvješće o procijeni nekretnina, odnosilo se isključivo na nekretnine čistog vlasništva. Ako je postojalo više vlasnika na istoj nekretnini, tada se ta nekretnina iskazivala u tom drugom izvješću o procjeni poduzeća. Izvješće o procjeni nekretnina i Izvješće o procjeni poduzeća su međusobno usklađeni a Izvješće o procjeni poduzeća se temelji na Izvješću o procjeni nekretnina.

48.1. Prvotuženik, a niti navedeno proizlazi iz iskaza zakonskog zastupnika prvotuženika ĆM i prokuriste prvotuženika RM, nije uspio dokazati da bi u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Svila te s time u svezi sastavljanja početne bilance društvenog poduzeća Svila na dan 1. siječnja 1993. bila korištena dokumentacija (izvješća, bilanca, na koja se prvotuženik poziva) iz koje je moguće utvrditi da je uz nekretnine - 11 kućica i restoran procijenjeno i zemljište. Naprotiv, iz iskaza zakonskog zastupnika i prokuriste prvotuženika proizlazi da se u arhivi D.S.U.-a nalaze izvješća koja nisu evidentirana u postupku pretvorbe i privatizacije odnosno u svrhu sastavljanja početne bilance na dan 1. siječnja 1993. , ili pak koja nisu uzeta u obzir od strane D.S.U. -a, međutim navedena okolnost nije u suprotnosti sa ranije izvedenim i obrazloženim dokazima, a napose iskazom zakonskog zastupnika tužitelja, kako je ranije obrazloženo.

48.2. Prema tome, slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tužitelj potvrdu sastavljenu 1. rujna 2016. sastavio u skladu s javnopravnim ovlastima, dok dokazima izvedenim u ovom postupku nije utvrđena njezina nevjerodostojnost. Prema odredbi članka 230. stavka 1. ZPP-a, isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na Zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Dopušteno je dokazivati da su u dostavnici, kao javnoj ispravi, neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (članak 230. stavak 3. ZPP-a), budući je Potvrdu izdala D.S.U. u granicama javnih ovlasti, to se i uz nju veže oboriva zakonska presumpcija istinitosti o činjenicama koje su u njoj utvrđene, tj. istinitosti njezina sadržaja iz članka 230. stavka 1. ZPP-a, odnosno da tamo precizirane nekretnine su uvrštene u početnu bilancu društvenog poduzeća Svila na dan 1. siječnja 1993. u postupku pretvorbe.

49. Iz sadržaja nalaza i mišljenja vještaka Antonia Labinca (stranica 1667- 1711 spisa), kojega sud cijeni kao stručnog i objektivnog, te ga prihvaća u cijelosti, sud je identificirao utužene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] te izgrađene objekte na k. č. br. [katastarska čestica] (kako je to jasno prikazano na gedetskoj situaciji stvarnog stanja – stranica 1672 spisa). Iz navedenog proizlazi da su na k. č. br. [katastarska čestica] izgrađeni objekti (postojeći uknjiženi objekti) u površini od 1617 m2, površina dograđenih objekata iznosi 707 m2, dok površina novoizgrađenih objekata iznosi 726 m2. Vještak je svaki objekt posebno prikazao.

50. Sud nije obrazlagao sadržaj kupoprodajnih ugovora sa dodacima koje je u spis dostavio drugotuženik budući se o istima pravomoćno raspravilo u predmetu ovog suda posl. br. P-187/2019.

51. Dokumentaciju koju je tužitelj predao u spis nakon zaključenja prethodnog postupka (stranica 1406-1450 spisa) koja uključuje Ugovor o prodaji pravne osobe te Pravno mišljenje Instituta za poredbeno pravo Pravnog fakulteta u Ljubljani sud nije cijenio kao dokaz osnovom odredbe članka 299. stavak 1. i 2. ZPP- a budući se ne radi o dokazu kojeg tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, valja reći da sadržaj navedenih dokaza ne bi utjecao na odluku o glavnoj stvari budući iz istih ne proizlaze činjenice na okolnost naplatnosti stjecanja predmetnih nekretnina od strane društvenog poduzeća Svila.

52. Prigovor presuđene stvari istaknut po prvotuženiku nije osnovan budući da odluke u zemljišnoknjižnom postupku kao izvanparničnom postupku nisu donijete temeljem kontradiktornog raspravljanja, koje načelo je moguće realizirati jedino kroz parnični postupak.

53. Sud je donoseći ovu odluku cijenio sve isprave u spisu dakle i one koje nije posebno obrazlagao budući da sadržaj istih ne bi bio od utjecaja na odluku o glavnoj stvari. Sadržaj spisa ovog suda posl. br. P-187/2019 nije kopiran, budući da su relevnatne isprave stranke dostavile u spis, dok nije postojala suglasnost stranaka u ovom postupku glede čitanja isprava o provedenim personalnim dokazima u predmetu posl. br. P-187/2019.

54. Slijedom obrazloženih dokaza, te cjelokupne dokumentacije u spisu sud nije mogao utvrditi da bi društveno poduzeće Svila pravo korištenja steklo naplatnim putem od strane Skupštine Općine Novigrad (pravni prednik Grada Novigrada), koji je, kako je to razvidno iz Ugovora od 20. ožujka 1974. raspolagao predmetnim zemljištem. Naime, na navedenu okolnost tužitelj nije dostavio nikakve isprave, niti je predlagao personalne dokaze. Saslušani svjedoci i stranke nisu imali neposrednih saznanja o dogovoru postignutom između društvenog poduzeća Svila i Skupštine Općine Novigrad, a koji je rezultirao zaključenim Ugovorom. Osim toga, iz Ugovora je razvidno da je pravo korištenja ustanovljeno nekim drugim, ranijim ugovorom, koji nije dostavljen u spis. Nije moguće utvrditi je li i koliko te kome društveno poduzeće Svila uplatilo novčane iznose po uputi Skupštine Općine Novigrad za stjecanje prava korištenja na predmetnim nekretninama, odnosno nisu izvedeni nikakvi dokazi iz kojih je moguće utvrditi da je društveno poduzeće Svila izgradilo kućice za odmor ili infrastrukturu u odmaralištu Pineta, koje čestice su predmetom ovog postupka. Iz Ugovora od 20. ožujka 1974. razvidno je da je pored Skupštine Općine Novigrad, eventualna ulaganja u predmetne nekretnine (izgradnjom i opremanjem) mogao imati i društveno poduzeće Svila. Sadržaj i opseg ulaganja nije poznat niti su se na navedenu okolnost u ovom predmetu izvodili dokazi. Stoga, kraj tako iznesenog činjeničnog stanja i dokaza predloženih do zaključenja prethodnog postupka sud u ovoj pravnoj stvari nije bio u mogućnosti primijeniti propise o stjecanju stvarnog prava naplatnim putem ili pak o stjecanju suvlasništvu odnosno raspraviti o eventualnom doprinosu stranaka u stjecanju predmetnih nekretnina.

55. Slijedom svega navedenog, proizlazi da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da je ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva propisane člankom 2. stavkom 2. i 3. Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa, pa je stoga valjalo odlučiti kao u izreci presude.

56. Odredbom članka154. stavka 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani nadoknaditi troškove postupka. Tužitelj je u postupku u cijelosti izgubio pa je u obvezi naknaditi troškove postupka prvotuženiku, koji je podnio zahtjev za naknadom troškova postupka u ukupnom iznosu od 190.035,89 eura (drugotuženik naime nije podnio zahtjev za naknadom troškova postupka).

56.1. Osnovanost zatraženih troškova postupka sud je utvrđivao temeljem članka 155. ZPP-a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 138/23, dalje u tekstu Odvjetnička tarifa) i vrijednosti predmeta spora u iznosu od 504.346,67 eura / 3.800.000,00 kn. U skladu sa Tbr. 7. Odvjetničke tarife u konkretnom slučaju trošak parnične radnje, cijeneći VPS iznosi 3793 boda a ne 3800 bodova kako je zatražio prvotuženik.

56.2. Tuženik, osnovom odredbe članka 154. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu slijedećih troškova: za sastav odgovora na tužbu od 17. prosinca 2020., te za četiri obrazložena podneska sukladno Tbr. 8.1. i 46. Odvjetničke tarife i to za sastav podnesak od 1. ožujka 2021., 21. lipnja 2021., 17. veljače 2023. te 25. kolovoza 2023., prvotuženik ima pravo na naknadu u vrijednosti od 3793 bodova po radnji (+PDV). Nadalje, za sastav ostalih obrazloženih podnesaka od 17. prosinca 2020. , 24. ožujka 2021. i 22. listopada 2024. prvotuženik ostvaruje pravo na naknadu 100 bodova po radnji (+PDV) sukladno Tbr. 8.3. i 46. Odvjetničke tarife. Glede podnesaka od 13. siječnja 2025., 13. siječnja 2023. te 30. travnja 2021., prvotuženik ostvaruje pravo na naknadu 25 bodova po radnji (+PDV) budući je riječ o podnescima kojim je tužitelj u spis dostavljao dokumentaciju odnosno prijevode dokumentacije sukladno Tbr. 8.4. i 46. Odvjetničke tarife, a koje podneske nije obrazlagao. Za zastupanje na ročištima održanima 2. ožujka 2021., 27. rujna 2021., 16. veljače 2022., 17. veljače 2022., 26. listopada 2022., 15. ožujka 2023., 8. rujna 2023., 30. listopada 2024. i 28. svibnja 2025. prvotuženik ostvaruje pravo na naknadu 3793 bodova po radnji (+ PDV) prema Tbr. 9. toč. 1. i 46. Odvjetničke tarife, te za zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova (+ PDV) sukladno Tbr 9.3. i 46 Odvjetničke tarife. Sveukupno iznos 53527 bodova, što množeno sa vrijednošću boda (2,00 eura) daje iznos od 107.054,00 eura, odnosno iznos od 133.817,50 eura (s PDV-om).

56.3. Prvotužitelju je priznat materijalni trošak koji se odnosi na troškove prijevoda i to trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 23. svibnja 2019. 328,00 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 8. studenoga 2019. 164,00 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 3. ožujka 2021. 99,05 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 6. travnja 2021. 59,52 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 7. travnja 2021. 330,75 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 16. travnja 2021. 50,00 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 30. travnja 2021. 231,98 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 30. travnja 2021. 181,94 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 17. lipnja 2021. 1.400,00 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 5. kolovoza 2021. 80,16 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 5. kolovoza 2021. 16,30 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 26. srpnja 2022. 133,10 eur, trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču 29. srpnja 2022. 133,10 eur, trošak preslikavanja isprava 7,95 eur, predujam za pristup tumača 86,27 eur, trošak razlike predujma tumača 39,74 eur, u sveukupnom iznosu od 3.341,86 eura.

56.4. Putni trošak punomoćnika prvotuženika nije priznat. Navedeno stoga što putni trošak kojeg je imao tužiteljev punomoćnik (odvjetnik) nije bio potreban radi vođenja parnice s obzirom na to da u sjedištu ovog suda djeluje više odvjetnika. Također ni trošak odnosno naknadu za izbivanje iz pisarnice sud nije prihvatio budući se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, a koje bi prvooptuženik mogao osnovano prebaciti na protivnu stranku. Ovo iz razloga što je tužitelj za zastupanje na ročištima mogao angažirati odvjetnika sa sjedištem u [adresa] ili je njegov punomoćnik čije je sjedište u [adresa] mogao odrediti zamjenskog punomoćnika sa sjedištem u [adresa]. Navedene troškove punomoćnik tužitelja ima pravo naplatiti, ali od svoje stranke koja mu je i izdala punomoć za zastupanje, ali ih ne može osnovano zahtijevati na teret protivne stranke.

56.5. Slijedom svega navedenoga prvooptuženik osnovano potražuje trošak postupka u iznosu od 137.159,36 eura, dok je njegov zahtjev u preostalom iznosu od 52.876,53 eura neosnovan, o čemu je odlučeno u toč. III. i IV. izreke presude.

U Pazinu, 30. lipnja 2025.

Sudac

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. prvotuženika,

- Drugotuženiku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte