REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1071/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog BC, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-639/2025 od 24. travnja 2025., nakon održane javne rasprave 30. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice OKDO u Zagrebu CC, punomoćnice oštećene odvjetnice SC, optuženog i branitelja po službenoj dužnosti optuženog odvjetnika Davorina Karačića, dana 30. lipnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i IC rođene C, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zvanja, pismen, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, korisnik invalidnine u visini od 220,00 eura, vlasnik vikendice u [adresa], neoženjen, bez djece, vojsku služio, neodlikovan, bez čina, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- 07. veljače 2025., oko 10.30 sati u Zagrebu, na križanju [adresa] i [adresa], u nakani da teško tjelesno ozlijedi majku IC, zaletio se u nju, uslijed kojeg kojeg naleta njegovog tijela na nju je IC pala na pod, zbog čega je zadobila ozljede u vidu višeivernog prijeloma kirurškog vrata s otkinućem velike kvrge desne nadlaktične kosti, a koja povreda je teške naravi,

- d a k l e, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano u članku 118. stavak 1. i 2 KZ-a, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ-a.

II. Temeljem članka 118. stavka 2. u svezi članka 48. stavak 2. i 49. stavak 1. točka 3. KZ-a optuženi BC se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 4 (ČETIRI) MJESECA.

III. Temeljem članka 57. KZ-a optuženom se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 8 (osam) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

IV. Temeljem članka 54. KZ-e optuženom se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2025. pa nadalje, s time da najdulje može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP).

V. Temeljem članka 68. KZ-a optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati unutar zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da ista može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja.

VI. Temeljem članka 69. KZ-a optuženom se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati unutar zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da ista može trajati najdulje 3 (tri) godine.

VII. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ-a sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženom koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama izrečenima uz djelomičnu uvjetnu osudu.

VIII. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženi se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, kao i troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ-a.

1.1. Stranke su se na raspravi 30. lipnja 2025. suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19.b ZKP-a.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući da se očitovao krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, naveo je da voli svoju majku te da majci ne želi nikakvo zlo te mu je žao što je učinio jer nije želio da dođe do takvih ozljeda te se jako kaje zbog svega. Ako je ikako moguće zamolio je da ga se pusti na slobodu, a živio bi u vikendici u [adresa].

3.1. Na poseban upit suda naveo je da je svjestan da ima problem s alkoholom, no spreman se liječiti. Na upit branitelja mogu odgovorio je da je inkriminiranog dana bio trijezan te je krenuo u kafić, gdje je popio pivu, a otišao je tamo kako bi izašao malo među ljude jer je iznimno povučena osoba pa je nakon toga majku samo malo htio gurnuti, a u biti nije htio da dođe do teških ozljeda. Zna da mu majka želi dobro i on njoj isto želi dobro. Kada ga se pita, a obzirom majka raspolaže, kao skrbnica, njegovim novčanim sredstvima, odgovorio je da ukoliko nema sredstva koja dobiva od 220,00 eura mjesečno, da bi radije bio sit u zatvoru, nego gladan na slobodi, obzirom je od 21. svibnja pa do današnjeg dana od svoje invalidnine dobio svega 50,00 eura, koje mu je majka dostavila, dok preostali iznos do 220,00 eura nije dobio. Naveo je da po prirodi nije nasilna osoba te ovako nešto prema majci ili članovima obitelji nikada nije napravio, odnosno zadnje što se sjeća su nekakve školske prepirke. Napomenuo je kako je u Zatvorskoj bolnici saznao da je krivo liječen dok je bio na slobodi jer je dobivao terapiju na način da su mu davana u isto vrijeme dva lijeka, a koja u kombinaciji za njega nisu dobra, a to govori jer mu se čini da je sadašnje njegovo stanje bolje od onoga na slobodi, to jest da ova terapija koju sada u zatvoru dobiva da mu bolje odgovara od one koju je uzimao prije.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitano je i razgledano uz suglasnost stranaka: izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju (list 13-15 spisa), medicinska dokumentacija za žrtvu (list 23 i 82-84 spisa), zapisnik o ispitivanju žrtve IC u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu od 27. veljače 2025. (list 69-70 spisa), prijava Kliničkog bolničkog centra Zagreb od 07. veljače 2025. (list 94 spisa), nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka Petra Škavića, dr. med. (list 149-152 spisa), te nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, doc. dr. sc. Igora Marinića, dr. med. od 04. travnja 2025. (list 158-168 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 247 i 184 spisa).

5. Optuženi se u odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

6. Obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP-a, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

8. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela, izraženo kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, da je predmetno kazneno djelo počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, te kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao.

9. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

9.1. Međutim, provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženog po stalnom sudskom vještaku psihijatru doc. dr. sc. Igoru Mariniću, iz kojeg proizlazi da je kod predmetnog dijagnosticirana shizofrenija i ovisnost o alkoholu. Također, proizlazi da u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela ispitanikove sposobnosti da shvati značenje svojeg postupanja, kao i mogućnost vladanja svojom voljom su bile bitno smanjene, a time i ubrojivost ispitanika bila je bitno smanjena. Preporučuje sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti te sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja.

9.2. U predmetnom postupku sud je našao i postojanje naročito olakotnih okolnosti radi čega je odučio izreći blažu kaznu od propisane za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, to jest primijenjen je članak 48. stavak 2. KZ-a. Kao naročito olakotne okolnosti sud je cijenio, osim samog priznanja djela i kajanja radi istoga, okolnost da je optuženi kao osoba od 47 godina do sada kazneno i prekršajno neosuđivan, da mu je žrtva oprostila, kao i da misli da mu mjesto nije u zatvoru, već da mu je potrebno liječenje, tako da se očito radi o ekscesu u životu i to upravo uslijed bolesti i utvrđene ovisnosti po vještaku, a što sve zajedno onda ukazuje da se svrha kažnjavanja u konkretnoj situaciji može postići i blažom kaznom uz liječenje, s time da je donji minimum zapriječene kazne za kazneno djelo teške tjelesne ozljede tri godine, koji se u konkretnoj situaciji, a obzirom na sve navedeno ne ukazuje primjerenim, imajući na umu sve pobrojano.

10. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio uz spomenuto sudsko ublažavanje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Za ovu kaznu na koju je optuženi osuđen sud smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora i to u trajanju od osam mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci te uvjetna osuda za preostali dio kazne uz sigurnosne mjere utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje s društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao na umu neosuđivanost optuženog, okolnost da je optuženi priznao kazneno djelo, te da se kaje zbog istoga, što pokazuje da je svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove samokritičnosti spram počinjenog kaznenog djela. Imajući na umu sve naprijed navedeno, posebno činjenicu da je dosadašnji život optuženog bio usklađen s pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, ovo djelo se može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu, odnosno proizlazi da optuženi do sada, a nalazi se u srednjoj životnoj dobi, nije dolazio u sukob sa zakonom, već proizlazi da predmetni ima problem s ovisnošću u kombinaciji s duševnom bolešću, kao i da je shvatio da se ne može ovako ponašati i da mu je majka željela samo dobro, pokazavši tako i spremnost da se liječi, slijedom čega je ocjena suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati da su boravak u istražnom zatvoru, a potom i vrijeme koje će provesti na izdržavanju kazne utjecali na način da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da pokaže kako ovakvo protupravno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja. Ocjena je suda da je optuženog potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali će mu u roku provjeravanja od pet godina i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđen, nego da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda i izdržani dio kazne na njega doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i počinjenje istog, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je spomenuti rok kušnje od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da preostali dio kazne neće biti izvršen ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u cijelosti.

11. Temeljem članka 54. KZ-a optuženom je u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. veljače 2025. pa nadalje, no ne dulje od zakonom propisanih rokova koji su citirani.

12. Imajući na umu spomenuti nalaz i mišljenje vještaka optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ-a, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja, te sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ-a, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali u svakom slučaju ne dulje od tri godine, budući da je utvrđeno kako je isto potrebno da bi optuženi uskladio svoje ponašanje s općeprihvaćenim društvenim normama.

12.1. Optuženi je posebno upozoren da ukoliko bez opravdanog razloga bude kršio obveze iz izrečenih sigurnosnih mjera da će se djelomična uvjetna osuda opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

13. Iako je optuženi proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP-a u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, kao i snašanja troškova postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, obzirom se radi o osobi koja nije zaposlena, koja je korisnik invalidnine do koje ne trenutno ne može doći, te koja treba izdržavati neuvjetovani dio kazne zatvora, pa je stoga ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

U Zagrebu 30. lipnja 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-639/2025

2. optuženom BC – putem Zatvora u Zagrebu

3. branitelju po službenoj dužnosti optuženog, odvjetniku Davorinu Karačiću

4. oštećenoj IC, [adresa] - nakon pravomoćnosti

5. punomoćnici oštećene, odvjetnici SC – nakon pravomoćnosti