Poslovni broj: 45 Povrv-613/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru po sucu tog suda Gordani Mirosavljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o., Horvatova 82, 10010 Zagreb, OIB 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tuženog FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Bartoliću, odvjetniku iz Zaprešića, radi isplate, dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Babić, OVRV - 16952/24 od 31.7.2024. godine, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na glavnicu tekuću;

- na iznos od 25,01 € od 18.07.2023. do isplate 14.05.2025.

- na iznos od 9,00 € od 17.08.2023. do isplate 14.05.2025.

- na iznos od 124,70 € od 16.01.2024. do isplate 14.05.2025.

po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se od 01.01.2023. godine određuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju EOS Matrix d.o.o., Horvatova 82, 10010 Zagreb, OIB 76674680107 trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 225,77 Eura s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 30. lipnja 2025. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj ranije ovrhovoditelj podnio je protiv tuženika tada ovršenika prijedlog za ovrhu radi namirenja novčane tražbine.

Javni bilježnik Marina Babić je dana 31. srpnja 2024. donijela rješenje o ovrsi.

Protiv rješenja o ovrsi ovršenik sada tuženik izjavio je prigovor u kojem navodi da osporava kako osnov tako i visinu potraživanja u cijelosti, te nadalje da iz samog prijedloga za ovrhu nije vidljiva osnovanost visine potraživanja, jer prijedlogu ne prileži ugovor kao pravni temelj, a niti druga potrebna dokumentacija iz koje bi se temeljila osnovanost tužbenog zahtjeva.

Iz tih se razloga ovršenik u ovom stadiju postupka se ne može detaljnije očitovati, te će se u tom smislu u nastavku postupka inzistirati na odredbi iz čl. 219 ZPP-a, a sve kako bi ovrhovoditelj dokazao osnovu potraživanja.

Ovršenik ukazuje kako u prilogu koji je dostavljen u prijedlog za ovrhu stoji izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, a da iz istoga nije razvidno na što se isti odnosi, te po kojoj osnovi postoji navodno dugovanje ovršenika, budući da ovršenik nikada nije stupio niti imao ikakav poslovni odnos sa ovrhovoditeljem. Isto tako, izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja ne može se smatrati vjerodostojnom ispravom u smislu zakonske regulative, budući da ne sadrži sve zakonom propisane dijelove.

Iz svega navedeno ovršenik smatra da je očito kako je potraživanje temeljem ovog ovršnog prijedloga neosnovano, kako činjenično, tako i pravno, te predlaže javnom bilježniku proslijediti predmet na daljnje odlučivanje nadležnom sudu, a radi odlučivanja kao prigovor protiv platnog naloga.

Tužitelj ranije ovrhovoditelj dostavio je dana 19. studenog 2024. sudu podnesak kojim se očituje na prigovor tuženika ranije ovršenika te u podnesku uvodno napominje kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa društvom Hrvatski telekom d.d., Zagreb, OIB 81793146560, od dana 20. listopada 2015. godine te Aneksa istom, postao vlasnik predmetnog potraživanja.

Tužitelj nadalje navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe).

Navodi čl. 80 ZOO-a koji glasi: (1) Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

Tužitelj navodi Članak 82. koji glasi: (1) Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Međutim,tužitelj ističe da sukladno zakonskim odredbama, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt- 3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. itd.) i da je Ugovor o cesiji dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje.

Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji.

A) Radi se o nepodmirenim računima za 06. i 07. mjesec 2023. godine na ime mjesečne pretplate za MAX 2 usluge po tarifi koju je tuženik ugovorio sa Hrvatskim telekomom d.d. temeljem Zahtjeva za fiksnim uslugama od dana 28.03.2023. godine za adresu [adresa]. u obveznom trajanju od 24 mjeseca uz mjesečnu pretplatu od 25,07 €.

Nadalje, se radi o naknadi zbog prijevremenog raskida do kojeg je došlo zbog prijevremenog raskida ugovornog odnosa sukladno računu od 31.12.2023. godine u iznosu od 124,70 € jer je tuženiku usluga isključena zbog neplaćanja gore označenih računa. Tužitelj ima pravo na naknadu zbog prijevremenog raskida sukladno članku 18. Općih uvjeta poslovanja te članka 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama.

Naime, tuženik je označeni ugovorni odnos ugovorio na rok od 24 mjeseca uz povoljniju tarifu te uz aktivaciju usluge za 0,13 € (1,00kn) dok je redovna cijena za aktivaciju usluge 82,96 €/625,00 kn.

S obzirom da je tuženik tijekom razdoblja korištenja usluge ostvario popust od 41,87 € (33,50 € + PDV) te s obzirom da je na aktivaciju usluge ostvario popust od 82,83 € jer je puna cijena usluge 82,96 € (66,26€ + PDV) a tuženik ju je platio 0,13 €, osnovano je tuženiku naplaćena naknada u vidu označenih popusta (124,70 €) jer su isti povoljniji za tuženika od plaćanja naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora koji bi za preostalih 15 mjeseci do isteka ugovorne obveze iznosila 376,05 €. Tužitelj navodi čl. 18. Općih uvjeta poslovanja:

U slučaju kada je Pretplatnički ugovor sklopljen s posebnom odredbom o obveznom trajanju sukladno točki 18. ovih Općih uvjeta, a krivnjom Pretplatnika dođe do raskida Pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, Pretplatnik će biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta koje je ostvario ako je plaćanje te naknade za njega povoljnije, a što će biti detaljno utvrđeno posebnim uvjetima pojedinog tarifnog modela i/ili paketa ili u cjeniku usluga.

U čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama stoji:

(5) Pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona.

Podneskom od 4. lipnja 2025. tužitelj je obavijestio sud kako je tuženik u međuvremenu dana 14.05.2025. godine podmirio glavnicu u ovom predmetu u iznosu od 158,71 € no propustio je podmiriti zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate koje iznose 15,73 € kao i trošak ovog postupka, te s obzirom na navedeno, tužitelj povlači svoj zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 158,71 € no i nadalje potražuje kamatu od dospijeća do isplate (14.05.2025.god) kao i trošak ovog postupka.

Sud je održao ročište dana 30. lipnja 2025.

Na navedenom ročištu punomoćnik tuženika prepustio je odluku sudu a s obzirom na činjenicu da je tuženik platio glavnicu tijekom vođenja ovog postupka. Prijedlog za ovrhu u ovom predmetu podnijet je dana 9. srpnja 2024. godine, a tuženik je glavnicu platio 14. svibnja 2025., dakle nakon podnošenja prijedloga za ovrhu.

Temeljem čl. 29 ZOO-a tuženik je dužan na iznos glavnice platiti zakonske zatezne kamate.

Uobzirujući činjenicu da je tuženik platio glavnicu, a da su ostale neplaćene kamate, sud je udovoljio uređenom zahtjevu tužiteljske strane od 4. lipnja 2025. godine te naložio tuženiku da na pojedinačne iznose plati i zakonske zatezne kamate, a sve sukladno čl. 29 ZOO-a.

Temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka imajući pritom u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 158,71 Eura što prema jednoj cjelovitoj radnji, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23) iznosi 25 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to jedna cjelovita radnja iznosi 50,00 Eura.

Sud je tužitelju priznao pristup na ročište 30. lipnja 2025. po Tbr 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 50,00 Eura, te sastav dva obrazložena podneska po Tbr. 8 toč. 1 Tarife i to podnesci od 15.11.2024. i 4.6.2025. (2 x 50,00 Eura) što sveukupno iznosi 150,00 Eura, što uvećano za PDV od 25% koji predstavlja 37,50 Eura iznosi 187,50 Eura.

Na navedeni iznos sud je tužitelju dosudio i trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,27 Eura, dakle, što iznosi 200,77 Eura te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 Eura. Dakle, ukupan parnični postupak iznosi 225,77 Eura.

Na navedene troškove parničnog postupka sud je tužitelju priznao i zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29 ZOO-a.

U Samoboru,  30. lipnja 2025.

SUDAC

Gordana Mirosavljević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj po pun. S. Šoštar, odvj.

2. tuženi po pun. D. Bartolić, odvj.