Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-342/2019-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužiteljice SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 19. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 30. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 4. i čl. 7. Ugovora o kreditu br. 9012323375 od 07. ožujka 2007. zaključenog između tužiteljice SO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, kao davatelja kredita, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, isplatiti tužiteljici SO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove razlike promjenjive kamatne stope iznos od 3.051,58 EUR sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015., od 01.kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. prema stopi iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate i dalje sa zakonskom zateznom kamatom do dana isplate prema stopi za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, na iznose od:
-0,08 EUR počam od 31.01.2008. do konačne isplate
-48,29 EUR počam od 29.02.2008. do konačne isplate
-49,06 EUR počam od 31.03.2008. do konačne isplate
-47,63 EUR počam od 30.04.2008. do konačne isplate
-47,27 EUR počam od 31.05.2008. do konačne isplate
-47,66 EUR počam od 30.06.2008. do konačne isplate
-46,71 EUR počam od 31.07.2008. do konačne isplate
-46,71 EUR počam od 31.08.2008. do konačne isplate
-47,17 EUR počam od 30.09.2008. do konačne isplate
-51,47 EUR počam od 31.10.2008. do konačne isplate
-48,46 EUR počam od 30.11.2008. do konačne isplate
-51,53 EUR počam od 31.12.2008. do konačne isplate
-51,93 EUR počam od 31.01.2009. do konačne isplate
-52,07 EUR počam od 28.02.2009. do konačne isplate
-51,34 EUR počam od 31.03.2009. do konačne isplate
-51,37 EUR počam od 30.04.2009. do konačne isplate
-50,46 EUR počam od 31.05.2009. do konačne isplate
-49,65 EUR počam od 30.06.2009. do konačne isplate
-49,74 EUR počam od 31.07.2009. do konačne isplate
-50,09 EUR počam od 31.08.2009. do konačne isplate
-49,96 EUR počam od 30.09.2009. do konačne isplate
-49,49 EUR počam od 31.10.2009. do konačne isplate
-50,15 EUR počam od 30.11.2009. do konačne isplate
-50,62 EUR počam od 31.12.2009. do konačne isplate
-51,41 EUR počam od 31.01.2010. do konačne isplate
-51,09 EUR počam od 28.02.2010. do konačne isplate
-52,13 EUR počam od 31.03.2010. do konačne isplate
-51,79 EUR počam od 30.04.2010. do konačne isplate
-52,22 EUR počam od 31.05.2010. do konačne isplate
-55,50 EUR počam od 30.06.2010. do konačne isplate
-54,68 EUR počam od 31.07.2010. do konačne isplate
-56,61 EUR počam od 31.08.2010. do konačne isplate
-55,80 EUR počam od 30.09.2010. do konačne isplate
-54,39 EUR počam od 31.10.2010. do konačne isplate
-45,94 EUR počam od 30.11.2010. do konačne isplate
-48,39 EUR počam od 31.12.2010. do konačne isplate
-46,55 EUR počam od 31.01.2011. do konačne isplate
-47,09 EUR počam od 28.02.2011. do konačne isplate
-46,15 EUR počam od 31.03.2011. do konačne isplate
-46,18 EUR počam od 30.04.2011. do konačne isplate
-41,14 EUR počam od 31.05.2011. do konačne isplate
-41,24 EUR počam od 30.06.2011. do konačne isplate
-43,55 EUR počam od 31.07.2011. do konačne isplate
-33,78 EUR počam od 31.08.2011. do konačne isplate
-32,69 EUR počam od 30.09.2011. do konačne isplate
-32,49 EUR počam od 31.10.2011. do konačne isplate
-32,35 EUR počam od 30.11.2011. do konačne isplate
-32,73 EUR počam od 31.12.2011. do konačne isplate
-34,81 EUR počam od 31.01.2012. do konačne isplate
-34,78 EUR počam od 29.02.2012. do konačne isplate
-34,38 EUR počam od 31.03.2012. do konačne isplate
-34,49 EUR počam od 30.04.2012. do konačne isplate
-34,57 EUR počam od 31.05.2012. do konačne isplate
-34,26 EUR počam od 30.06.2012. do konačne isplate
-34,28 EUR počam od 31.07.2012. do konačne isplate
-34,08 EUR počam od 31.08.2012. do konačne isplate
-33,66 EUR počam od 30.09.2012. do konačne isplate
-33,95 EUR počam od 31.10.2012. do konačne isplate
-33,09 EUR počam od 30.11.2012. do konačne isplate
-33,95 EUR počam od 31.12.2012. do konačne isplate
-33,10 EUR počam od 31.01.2013. do konačne isplate
-33,70 EUR počam od 29.02.2013. do konačne isplate
-33,65 EUR počam od 31.03.2013. do konačne isplate
-33.31 EUR počam od 30.04.2013. do konačne isplate
-32,50 EUR počam od 31.05.2013. do konačne isplate
-32,42 EUR počam od 30.06.2013. do konačne isplate
-32,50 EUR počam od 31.07.2013. do konačne isplate
-32,73 EUR počam od 31.08.2013. do konačne isplate
-33,10 EUR počam od 30.09.2013. do konačne isplate
-32,79 EUR počam od 31.10.2013. do konačne isplate
-32,85 EUR počam od 30.11.2013. do konačne isplate
-32,93 EUR počam od 31.12.2013. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 , OIB:02535697732, isplatiti tužiteljici SO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove razlike valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak iznos od 4.012,43 EUR sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015., od 01.kolovoza 2015. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. prema stopi iz čl. 29. ZOO-a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate i dalje sa zakonskom zateznom kamatom do dana isplate prema stopi za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, na iznose od:
-2,97 EUR počam od 31.03.2008. do konačne isplate
-15,27 EUR počam od 31.10.2008. do konačne isplate
-2,49 EUR počam od 30.11.2008. do konačne isplate
-16,13 EUR počam od 31.12.2008. do konačne isplate
-18,21 EUR počam od 31.01.2009. do konačne isplate
-19,13 EUR počam od 28.02.2009. do konačne isplate
-16,26 EUR počam od 31.03.2009. do konačne isplate
-16,71 EUR počam od 30.04.2009. do konačne isplate
-12,97 EUR počam od 31.05.2009. do konačne isplate
-9,78 EUR počam od 30.06.2009. do konačne isplate
-10,49 EUR počam od 31.07.2009. do konačne isplate
-12,33 EUR počam od 31.08.2009. do konačne isplate
-12,13 EUR počam od 30.09.2009. do konačne isplate
-10,37 EUR počam od 31.10.2009. do konačne isplate
-13,65 EUR počam od 30.11.2009. do konačne isplate
-16,05 EUR počam od 31.12.2009. do konačne isplate
-19,91 EUR počam od 31.01.2010. do konačne isplate
-18,90 EUR počam od 28.02.2010. do konačne isplate
-23,88 EUR počam od 31.03.2010. do konačne isplate
-22,79 EUR počam od 30.04.2010. do konačne isplate
-25,06 EUR počam od 31.05.2010. do konačne isplate
-40,13 EUR počam od 30.06.2010. do konačne isplate
-36,91 EUR počam od 31.07.2010. do konačne isplate
-45,60 EUR počam od 31.08.2010. do konačne isplate
-42,80 EUR počam od 30.09.2010. do konačne isplate
-36,89 EUR počam od 31.10.2010. do konačne isplate
-48,33 EUR počam od 30.11.2010. do konačne isplate
-62,57 EUR počam od 31.12.2010. do konačne isplate
-52,75 EUR počam od 31.01.2011. do konačne isplate
-56,31 EUR počam od 28.02.2011. do konačne isplate
-51,53 EUR počam od 31.03.2011. do konačne isplate
-52,25 EUR počam od 30.04.2011. do konačne isplate
-71,28 EUR počam od 31.05.2011. do konačne isplate
-72,56 EUR počam od 30.06.2011. do konačne isplate
-88,98 EUR počam od 31.07.2011. do konačne isplate
-81,02 EUR počam od 31.08.2011. do konačne isplate
-53,87 EUR počam od 30.09.2011. do konačne isplate
-53,05 EUR počam od 31.10.2011. do konačne isplate
-52,47 EUR počam od 30.11.2011. do konačne isplate
-55,35 EUR počam od 31.12.2011. do konačne isplate
-58,37 EUR počam od 31.01.2012. do konačne isplate
-58,60 EUR počam od 29.02.2012. do konačne isplate
-56,57 EUR počam od 31.03.2012. do konačne isplate
-57,57 EUR počam od 30.04.2012. do konačne isplate
-58,52 EUR počam od 31.05.2012. do konačne isplate
-57,02 EUR počam od 30.06.2012. do konačne isplate
-57,52 EUR počam od 31.07.2012. do konačne isplate
-56,68 EUR počam od 31.08.2012. do konačne isplate
-54,52 EUR počam od 30.09.2012. do konačne isplate
-56,80 EUR počam od 31.10.2012. do konačne isplate
-58,05 EUR počam od 30.11.2012. do konačne isplate
-57,61 EUR počam od 31.12.2012. do konačne isplate
-52,74 EUR počam od 31.01.2013. do konačne isplate
-56,89 EUR počam od 29.02.2013. do konačne isplate
-57,09 EUR počam od 31.03.2013. do konačne isplate
-55,35 EUR počam od 30.04.2013. do konačne isplate
-50,70 EUR počam od 31.05.2013. do konačne isplate
-50,57 EUR počam od 30.06.2013. do konačne isplate
-51,58 EUR počam od 31.07.2013. do konačne isplate
-53,46 EUR počam od 31.08.2013. do konačne isplate
-56,33 EUR počam od 30.09.2013. do konačne isplate
-54,85 EUR počam od 31.10.2013. do konačne isplate
-55,70 EUR počam od 30.11.2013. do konačne isplate
-56,67 EUR počam od 31.12.2013. do konačne isplate
-57,59 EUR počam od 31.01.2014. do konačne isplate
-58,88 EUR počam od 29.02.2014. do konačne isplate
-58,49 EUR počam od 31.03.2014. do konačne isplate
-56,98 EUR počam od 30.04.2014. do konačne isplate
-56,36 EUR počam od 31.05.2014. do konačne isplate
-56,52 EUR počam od 30.06.2014. do konačne isplate
-58,48 EUR počam od 31.07.2014. do konačne isplate
-59,90 EUR počam od 31.08.2014. do konačne isplate
-59,58 EUR počam od 30.09.2014. do konačne isplate
-60,94 EUR počam od 31.10.2014. do konačne isplate
-61,89 EUR počam od 30.11.2014. do konačne isplate
-61,39 EUR počam od 31.12.2014. do konačne isplate
-62,06 EUR počam od 31.01.2015. do konačne isplate
-62,06 EUR počam od 29.02.2015. do konačne isplate
-62,06 EUR počam od 31.03.2015. do konačne isplate
-62,06 EUR počam od 30.04.2015. do konačne isplate
-62,06 EUR počam od 31.05.2015. do konačne isplate
-62,06 EUR počam od 30.06.2015. do konačne isplate
-62,02 EUR počam od 31.07.2015. do konačne isplate
-80,58 EUR počam od 31.08.2015. do konačne isplate
-80,58 EUR počam od 30.09.2015. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu u kojemu se traži da se ništetnim utvrde odredbe čl. 5., čl. 6. i čl. 12. Ugovora o kreditu br. 9012323375 od 07. ožujka 2007.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.700,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je, kao korisnik kredita, s tuženikom, kao davateljem kredita, 7. ožujka 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj: 9012323375, kojim je tužiteljici odobren kredit za kupnju stambenog objekta u visini od 56.000,00 CHF s promjenjivim kamatnim stopama uz rok otplate 240 mjeseci. Tužiteljica je s tuženikom zaključila i Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9012323375 kojim je izvršena konverzija kredita i tužiteljici priznata preplata, međutim utvrđena preplata je bila manja od one koja stvarno pripada tužiteljici. Člankom 4. Ugovora o kreditu bila je ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, a u članku 6. u slučaju zakašnjenja ugovoren je obračun zakonske zatezne kamate u CHF prema srednjem tečaju na dan plaćanja kredita. Člankom 7. Ugovora o kreditu određeno je da su otplate rate vezane uz valutu CHF, odnosno uz promjenjivi tečaj te da tužiteljica pristaje, u slučaju promjene kamatne stope iz članka 4., da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta. Prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tuženik nije upoznao tužiteljicu s općim rizikom vezanim uz valutnu klauzulu kao i s mogućnošću promjene kamatne stope i na taj način je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Odredba članka 12. točke 8. i 9. nisu u skladu s postupanjem tuženika niti je tuženik upoznao tužiteljicu s mogućim promjenama anuiteta niti rizicima koje nosi ugovaranje kredita u CHF. Tužiteljica je, kao potrošač, od strane djelatnika tuženika savjetovana da zaključi kredit u CHF kao kredit koji je za nju najpovoljniji uz usmeno obećanje da nikakva promjena anuiteta nije izgledna. Tuženik nije tužiteljicu upozorio na rizik vezan uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, kako to čini u odnosu na EUR, o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu ulaska Hrvatske u EURO zonu potpuno izvjestan te na povećani rizik koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Tako je tužiteljica došla u situaciju da se anuiteti kredita koje je plaćala povećavaju na mjesečnoj razini i pri tome je najveći dio anuiteta odlazio na kamatu, a glavnica se umanjivala u minimalnim iznosima. Zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu tužiteljica nije obeštećena za preplaćene kamate i anuitete koji su u prethodnom periodu povećavani s obzirom na rast tečaja CHF i promjenjivu kamatnu stopu. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem:
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom pod točkom II. izreke potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 7. izreke u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su tada trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je pod točkom I. izreke potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki 7. izreke u kojoj je utvrđeno da je tuženik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Na navedene presude poziva se i tužiteljica u ovom postupku.
2. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužiteljica na ime preplate zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 6.233,51 EUR, a na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 6.136,00 EUR.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9012323375 od 14. prosinca 2015. izmijenjen je kreditni odnos između stranaka. Početni kredit u CHF prestao je postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR i po tom kreditu ne može biti više nikakvih potraživanja. Tuženik je u postupku konverzije reobračunavao kredit kao da se od početka radilo o kreditu u EUR te je priznao i obračunao sve uplate korisnika kredita u kunama. Uplaćeni iznosi po CHF otplatnom planu, a koji su veći od iznosa EUR obroka, raspoređuju se kao preplata koja se potrošaču priznaje na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati. Iz spomenutog Dodatka proizlazi da je tužiteljici ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati s osnove iznosa preplaćenih kamata. Pozivanje tužiteljice na utvrđenja suda iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 pravno je irelevantno jer se u konkretnom slučaju radi o parnici radi utvrđenja, a ne o parnici radi naknade štete. Osim toga ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne s onima o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Tuženik je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljicom ugovornu kamatu mijenjao isključivo zbog promjena tržišnih uvjeta. Zakon o obveznim odnosima izričito dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Predmetni Ugovor o kreditu solemniziran je od strane javnog bilježnika i ima snagu javnobilježničkog akta. Tužiteljica je poslovno sposobna osoba i nije tražila nikakva razjašnjenja od službenika banke u pogledu svojih ugovornih obveza iz čega se može zaključiti da su joj bile jasne odredbe ugovora te njezina prava i obveze. Tužiteljica je prije zaključenja ugovora dobila sva potrebna pojašnjenja i informacije što je potvrdila svojim potpisom, a Ugovor joj je, u pogledu prava i obveza ugovornih stranaka, razjašnjen i od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Tužiteljica pogrešno tumači naprijed spomenutu presudu Visokog trgovačkog suda RH na način da zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa što iz te presude ne proizlazi. Naime sud nije utvrdio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu bili povrijeđeni kolektivni interesi. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je volja stranaka bila ugovaranje promjenjive kamatne stope. Ugovor o kreditu sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je tužiteljica bila prethodno upoznata. Tužiteljica je izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope. Tuženik je tužiteljicu obavještavao o promjeni kamatne stope te joj slao izmijenjeni otplatni plan. Kamatna stopa po kojoj će banka plasirati kredite odraz je politike banke i tržišnih uvjeta te banka ima opravdani interes uskladiti svoje kamatne stope s promjenjivim prilikama na tržištu kapitala, dakle kamatna stopa mijenja se sukladno tržišnim uvjetima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi banaka. Iz Ugovora o kreditu također proizlazi da je tužiteljica bila upoznata s mogućim primjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te je tužiteljica bila informirana o svim rizicima promjene tečaja CHF. Zaključno tuženik ističe prigovor zastare.
4. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj:
9012323375 od 7. ožujka 2007. (str. 7-16 spisa i str. 71-73 spisa), I.(prvi) Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012323375 od 15. rujna 2011. (str. 18-19 spisa i str. 74-75 spisa), obavijest tuženika s planom otplate (str. 20-26 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012323375 od 14. prosinca 2015. s planom otplate (str. 27-36 spisa i str. 76-79 spisa), opće uvjete poslovanja s građanima PBZ banke (str. 48-52 spisa), informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (str. 53-56 spisa), sudsku praksu (str. 57-60 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 10.7.2019. (str. 80-82 spisa), plan otplate (str. 83-87 spisa), knjigovodstvenu karticu (str. 88-105 spisa), sudsku praksu (str. 130-134 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje ekonomije, grane financije i računovodstvo PO (str. 165-191 spisa), sudsku praksu (str. 206-248 spisa), te je saslušana tužiteljica SO. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ŽO.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
6. Nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor-banka, sklopili 7. ožujka 2007. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 56.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. U članku 4.1. Ugovora o kreditu propisana je kamata na kredit te je navedeno da se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 4,15 % godišnje. U članku 7.2. Ugovora o kreditu, kojim se uređuje otplata kredita, navedeno je da se kredit u iznosu od 56.000,00 CHF i kamata iz članka 4. ugovora otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog Ugovora. Među stranka nije sporno niti da je kamatna stopa (promjenjiva) mijenjana od strane tuženika i to na način da je u utuženom periodu ista rasla u odnosu na početno ugovorenu kao i da je u roku otplate rastao i tečaj CHF u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen. Također među stranka nije sporno da je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR.
7. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke. Tužiteljica SO u svom je iskazu navela da je predmetni kredit uzela za završetak obiteljske kuće i kredit do danas nije otplaćen. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije bila nositelj obrta niti član nekog trgovačkog društva. Nije se kod drugih raspitivala za kredit jer je PBZ jedina banka u [adresa] i plaća joj dolazi u PBZ. Kada se u banku došla raspitati za kredit ponudili su joj samo kredit u CHF-u, rekli su joj da je to najpovoljniji kredit, siguran kredit i da se tečaj CHF-a nije mijenjao u zadnjih 40 do 50 godina, a kako se radi o maloj sredini vjerovala je svojoj bankarici. Kada je došla potpisati Ugovor o kreditu on ju je već dočekao spreman, odnosno bio je unaprijed sastavljen i nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu. Ugovor je mogla samo potpisati ili inače ne bi dobila kredit. Ugovor o kreditu je prije potpisivanja pročitala ali joj nisu bili potpuno jasni pojmovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule budući da nije te struke. Prije, a ni prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu, nitko ju nije upozoravao na neke rizike vezano uz ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule niti joj je rečeno da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF, kako je štitio EUR. Ugovor o kreditu je svojevoljno potpisala ali ju u banci nisu informirali o rizicima i posljedicama sklapanja takvog Ugovora. Dodatna pojašnjenja Ugovora nije tražila. Dobila je otplatni plan i vidjela da rata kredita odgovara njezinim primanjima. Kod javnog bilježnika, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, također joj nisu dana nikakva pojašnjenja odredaba Ugovora o kreditu. Kod javnog bilježnika nije tražila nekakva posebna pojašnjenja jer je smatrala da je osobna bankarica ta koja joj treba dati sve potrebne informacije. Dodatak Ugovoru o kreditu je potpisala jer joj je rata kredita toliko narasla da je na nju išla gotovo cijela njezina plaća i smatrala je da će potpisivanje Dodatka za nju biti spas, odnosno da će se rata kredita stabilizirati. Smatra da konverzijom nije u cijelosti obeštećena s obzirom da je nakon konverzije ispalo kao da kredit uopće nije otplaćivala. Kada je vidjela da joj rata kredita raste, išla se informirati o tome u banku ali joj u banci nisu dali nikakvo pojašnjenje, rekli su da joj ne mogu pomoći i da će se sve već nekako riješiti. Dodatkom Ugovoru o kreditu utvrđena joj je preplata te su joj za iznos preplate umanjene kasnije rate kredita. Ranije nije imala kredit s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.
8. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio budući da je ista jasno, razumljivo i logično iskazivala o okolnostima sklapanja Ugovora o kreditu i pregovorima. Osim toga tužiteljica je potvrdila kako je Ugovor sklopljen putem standardnog i formaliziranog obrasca sačinjenog od strane tuženika na čiji sadržaj nije mogla utjecati, nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF. Uz navedeno, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da joj kao potrošaču od strane tuženika kao pružatelja usluga nije predočena informacija o rizicima koji su vezani za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu.
9. Dalje je tijekom dokaznog postupka provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomije, grane financije i računovodstvo. U nalazu i mišljenju vještak navodi da razlika u otplati kredita između redovne i početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa uz primjenu tečaja na dan dospijeća svakog anuiteta iznosi 20.137,92, odnosno 2.672,76 EUR, pri čemu se iznos od 24.215,35 kuna, odnosno 3.213,99 EUR odnosi na rast kamatne stope u anuitetu (po tečaju na dan dospijeća svakog anuiteta), dok uz promjenu tečaja na dan isplate kredita iznosi 17.857,81 kunu, odnosno 2.370,14 EUR, pri čemu se iznos od 20.795,91 kunu, odnosno 2.760,10 EUR odnosi na rast kamatne stope u anuitetu. Razlika uslijed valutne klauzule po tečaju na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan iznosi 3.929,82 EUR, u cijelom periodu otplate, pri čemu se 4.012,43 EUR odnosi na rast tečaja, a iznos od 82,61 EUR odnosi na negativne tečajne razlike, dok razlika u odnosu na provedeni otplatni plan iznosi 4.199,24 EUR, u cijelom periodu otplate, pri čemu se 4.289,02 EUR odnosi na rast tečaja, a iznos od 89,78 EUR se odnosi na negativne tečajne razlike. Ugovorom o konverziji utvrđena je preostala neotplaćena glavnica kredita s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.9.2015. u iznosu od 28.864,40 EUR. Usporedbom s neotplaćenom glavnicom kredita na dan 30.9.2015. po početnim uvjetima proizlazi razlika više neotplaćene glavnice po konvertiranom kreditu u iznosu od 12.570,00 kuna. Temeljem konverzije utvrđena je preplata u iznosu od 1.968,23 EUR. U slučaju prijeboja s razlikom neotplaćene glavnice preostali iznos preplate je prebijen s razlikom više plaćane kamate te je ostalo potraživanje na ime razlike uslijed promjene kamatne stope koje uz primjenu tečaja na dan dospijeća svakog anuiteta iznosi 3.051,58 EUR, a uz primjenu tečaja na dan isplate kredita iznosi 2.597,78 EUR te potraživanje za razliku uslijed promjene tečaja, koje u odnosu na početni otplatni plan iznosi 4.012,43 EUR, a u odnosu na provedeni otplatni plan iznosi 4.289,02 EUR. Iz navedenog vještak zaključuje da je tužiteljica konverzijom samo djelomično obeštećena. U nalazu i mišljenju navodi se i da su u obračun uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita i plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR valuti.
10. Vještak je nije pozvan da svoj nalaz i mišljenje iznese i usmeno jer tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka nije imala prigovora, dok su progovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka prigovori pravne naravi o kojima odlučuje sud.
11. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti s obzirom da je isti jasan, razumljiv i izrađen u skladu s pravilima struke te je vještak dao obrazloženja svojih stajališta koja se mogu ocijeniti razumljivim, stručnim i nepristranim.
12. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje: ZZP/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje: ZZP/07) kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) te sadašnjoj odredbi članka 53. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22. i 59/23. - dalje: ZZP/22), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
13. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
14. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
15. Prema odredbi članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) sudionici su u obveznom odnosu ravnopravni.
16. Prema odredbi članka 4. ZOO u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.
17. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
18. Prema odredbi članka 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
19. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
20. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju da je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
21. Prema odredbi članka 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
22. Prema odredbi članka 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
23. Ovaj sud mišljenja je da postupanje tuženika, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, nije bilo nužno potrebno i dopušteno te se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.
24. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015.), utvrđeno da je upravo tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su tada trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
25. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.).
26. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe ugovora o kreditu, kojima se glavnica veže za CHF, već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke. Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: nerazumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama ugovornih stranaka.
27. Opravdano se tužiteljica poziva na utvrđenja iz naprijed navedenih presuda. Imajući u vidu članak 502.c ZPP za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove te se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.
28. U ovom postupku tuženik nije dokazao da bi se pojedinačno pregovaralo o konkretnim odredbama Ugovora o kreditu niti da bi tužiteljica bila informirana o rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
29. Naime, u ovom postupku utvrđeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP/03 i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. Ugovora o kreditu, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojaka samog ugovora tj. cijene. Ta odredba nije lako razumljiva jer tužiteljici nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 4,15% godišnje, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužiteljice povisivao kamatnu stopu.
30. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti je tužiteljici dana mogućnost pregovaranja jer je ista sastavljena unaprijed, u tipskom ugovoru.
31. Osim toga, tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužiteljice u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu prema kojoj je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužiteljice kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi. Kod takvog ugovaranja dolazi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita jer omogućuje jednoj ugovornoj strani ( u ovom slučaju banci tj. tuženiku) da promjenu ugovorne kamate ( koja predstavlja visinu tj. cijenu usluge) čini ovisnom isključivo i izričito o volji same banke tj. tuženika, bez ikakve mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Isto vrijedi i za ugovorenu valutnu klauzulu koja unosi nesigurnost u vidu toga kakvo će biti kretanje tečaja valute CHF u odnosu prema kuni.
32. Zaključak je ovoga suda da postupanje tuženika glede ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, te je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao stranke ugovora, pa je utvrđeno postojanje djelomične ništetnosti odredbi članka 4. i članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, pri čemu takva ništetnost ne povlači za sobom ništetnost cjelokupnog ugovora ( članak 324. stavak 2. ZOO). Ovaj prvostupanjski sud ukazuje da je posljedica ništetnosti dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju takva ugovora ( članak 323. stavak 1. ZOO), pa kako su sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača takve odredbe ništetne, a sukladno Direktivi EU 93/13 i ZZP-u nepoštene odredbe trebaju biti "neobvezujuće za potrošača", to znači da je tuženik dužan tužiteljici vratiti novčani iznos koji je isplaćen preko prvotno ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a riječ je o imovini tužiteljice koju je tuženik primio temeljem osnove koja je otpala (članak 1111. ZOO).
33. U predmetnom slučaju tužiteljica i tuženik potpisali su Dodatak ugovora o kreditu broj: 9012323375 kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj:102/15. – dalje: ZID ZPK).
34. Međutim, ovaj prvostupanjski sud prije svega ističe kako sama činjenica provođenja konverzije ne bi smjela isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim. Takvo je stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019- 36 od 4. ožujka 2020. u kojem je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…". Slijedom navedenog jasno je da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje ove tužbe i to bez obzira na provedenu konverziju.
35. Nadalje, treba reći da se u odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.
36. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
37. Slijedom navedenog provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19. c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).
38. Sam vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica provedenom konverzijom samo djelomično obeštećena.
39. Stoga, kako zaštita potrošača polazi od prava potrošača na ostvarivanje potpunog obeštećenja tj. restitucije, kao i uspostave pravednog stanja u ugovornom odnosu za koji je pravomoćno utvrđeno da sadrži nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe, to tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev i obeštećenje za period do konverzije kada ona nije ispravila posljedice nepoštenog ugovaranja, a kako konverzija i izračun temeljem kojeg je provođena nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope (već ispravljanja i izjednačavanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR ), to nije ispravljena neravnoteža koja je u ugovornim odnosima između stranaka nastala uslijed nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, a koje stajalište je osnovano.
40. Tužiteljica je nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja konačno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 3.051,58 EUR po osnovi nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope te iznos od 4.012,43 EUR po osnovi nepoštenog ugovaranja valutne klauzule. S obzirom da se tužbeni zahtjev tužiteljice temelji na izračunima financijsko-knjigovodstveno vještaka isti ovaj sud nalazi osnovanim te je odlučeno kao u izreci presude (točke II. i III. izreke).
41. Na tako dosuđeni iznos tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to temeljem članka 1115. ZOO od dana dospijeća svakog mjesečnog preplaćenog anuiteta pa do isplate i to u visini određenoj člankom 29. ZOO. Ovdje sud ističe da je tuženik kao bankarska institucija u konkretnom slučaju propustio osnovne radnje (pregovaranje u vezi kredita te upozorenje na intervalutarna kretanja kao i davanje potpune informacije o načinu formiranja kamatne stope), a kojim činom je njegovo postupanje dovelo do netransparentnosti predmetnih ugovornih odredba pa i ništetnosti istih slijedom čega ovaj sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj te je njegova obveza isplate kamate od dana stjecanja pa do isplate.
42. Tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je u dijelu u kojemu traži da se ništetnim utvrde odredbe članka 5., članka 6. i članka 12. Ugovora o kreditu br. 9012323375 od 7. ožujka 2007. Naime tužiteljica u tužbi, a niti u kasnijim podnescima, ne obrazlaže iz kojeg razloga traži da se ništetnom utvrdi odredba članka 5. Ugovora o kreditu koja se odnosi na interkalarnu kamatu te ne predlaže dokaze iz kojih bi proizlazilo da je navedena odredba nepoštena i posljedično ništetna. Odredba članka 6. Ugovora o kreditu odnosi se na kamatu na zakašnjela plaćanja. Tužiteljica tijekom postupka nije navela da bi došla u zakašnjenje s plaćanjem te je nejasno iz kojeg razloga traži da se ništetnom utvrdi ta odredba, a ne predlaže ni dokaze iz kojih bi proizlazilo da je navedena odredba nepoštena i posljedično ništetna. U odnosu na odredbu članka 12, Ugovora o kreditu ista se odnosi na završne odredbe. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi ništetnim cijeli članak 12. dok u obrazloženju tužbe spominje točku 8. i 9. navedenog članka i daje nejasno obrazloženje razloga zbog kojih smatra da se navedeni članak Ugovora o kreditu treba utvrditi ništetnim, odnosno općenito navodi da ta odredba nije u skladu s postupanjem tuženika i da tuženik nije tužiteljicu upoznao s mogućnošću promjene anuiteta niti rizicima koje nosi ugovaranje kredita u CHF, a pri tome ne predlaže dokaze iz kojih bi proizlazilo da je navedena odredba nepoštena i posljedično ništetna. Slijedom navedenog pod točkom IV. izreke u tom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice.
43. U odnosu na prigovor zastare tuženika, prije svega treba ukazati da je primjena tijeka računanja zastare vezana za učinke kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Naime, kako je ranije navedeno Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je 4. travnja 2012. pokrenula parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP, pa se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužiteljica osobno nije podnosila tužbu radi zaštite kolektivnih interesa ( niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem čanka. 502. a. stavak 1. ZPP), takva kolektivna tužba u suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano s činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužiteljice jedan od brojnih interesa osoba s ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. Stoga se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Nadalje, za predmet postupka su bitne dvije okolnosti. Prva, prema kojoj je prekinuta zastara podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu, te druga, prema kojoj ista počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. (trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. u odnosu na valutnu klauzulu). Navedeno stajalište potvrđeno je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. prema kojemu zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), što znači da ista u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći 14. lipnja 2018., kada je prvostupanjska odluka u kolektivnom sporu u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna. Prema članku 245. stavak 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 6. lipnja 2019., ista je podnesena unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatu, a od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, kao datuma od kojega je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.
44. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 155. i članka 154. stavak 5. ZPP, s obzirom da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a radi tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
45. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 23.10.2019. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 31.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 7.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 8.9.2020. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 6.6.2024. u iznosu od 200,00 EUR i na ročištu 19.5.2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 300,00 EUR ili ukupno 1.700,00 EUR, u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 8/1 i Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.) te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura. Na tako dosuđeni trošak tužiteljici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. članak 3. ZPP. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 3.9.2020. i 4.3.2021. Naime, punomoćnica tužiteljice u tim podnescima obavještava sud da osobno nije u mogućnosti pristupiti na zakazana ročišta, da će tužiteljicu na ročištima zastupati odvjetnik kojemu je dala zamjeničku punomoć te predlaže zadatak financijsko-knjigovodstvenom vještaku. Kako je dakle na navedenim ročištima punomoćnica tužiteljice imala zamjenu, zamjenik punomoćnice mogao je zadatak predložiti i na ročištu pa spomenuti podnesci u smislu članka 155. ZPP nisu bili potrebni za vođenje parnice.
46. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.
Kutina, 30. lipnja 2025.
Sutkinja:
Andrea Dujmenović Iveljić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostavna naredba:
1. Tužiteljici po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda
2. Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba
