REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-80/2023-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska ulica 3, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćnici EF, dipl. iur., protiv I. tužene RF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mitar Knežić, odvjetniku u Dugom Selu, protiv II. tuženika JF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja EF, Su-50/25, i u odsutnosti punomoćnika I. tuženice i II. tuženika, 30. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska ulica 3, OIB: 02958272670 koji glasi: "I. Utvrđuje se da je ugovor o radu od dana 11.10.2019. godine, a kojeg su sklopili prvotuženik RF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženik JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska ulica 3, OIB: 02958272670, naknaditi I. tuženici RF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su prvotuženica i drugotuženik sklopili ugovor o radu dana 11.10.2019. godine. Uvidom u službene evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da je prvotuženica sklopila ugovor o radu dana 11.10.2019.g. sa drugotuženikom. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (Klasa: UP/I 140-10/21-03/03629228827, Ur.broj 341-25- 11/2-21-148518 od 20.12.2021.g.) poništava se prijava s danom 15.10.2019. kod drugotuženika, te se utvrđuje datum prestanka iz mirovinskog osiguranja s danom 11.10.2019.g. u nepunom radnom vremenu, u trajanju od 2 sata dnevno kod drugotuženika. Provotuženoj se ne priznaje staž osiguranja u razdoblju od 12.10.2019. do 15.10.2019.g. u nepunom radnom vremenu u trajanju od 2 sata dnevno kod drugotuženika.
2. Prvotuženica i drugotuženik zasnovali su radni odnos dana 11.10.2019. godine samo da bi prvotuženica ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Članak 122 stavak 4 Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.
3. Člankom 8. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.
4. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.
5. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.
6. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj predlaže da sud utvrdi da je ništetan ugovor o radu od 11.10.2019., a kojega su sklopili prvotužena i drugotuženik.
7. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka prvotuženica navodi kako je nesporno da je s drugotuženikom JF preko Udruge Roma zaključila ugovor o radu za obavljanje poslova u kućanstvu i pomoćnih poslova za točno naznačeno razdoblje, kako je to navedeno u tužbi, te da je s tog osnova koristila prava iz zdravstvenog osiguranja. Međutim, ne radi se o fiktivnom poslu na što upire tužitelj, već o stvarnom ugovoru o radu i poslovima koji su navedeni u istom. Za izvršene radove prvotuženica je plaćana na ruke svakog dana nakon obavljenog posla od strane drugotuženika.
8. Prvotuženica slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
9. Drugotuženik se nije očitovao o tužbi.
10. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje HZMO-a od 20.12.2021. (str. 3-5 spisa) kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
11. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.
12. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
13. Među strankama nije sporna činjenica da su prvotuženica i drugotuženik sklopili ugovor o radu 11.10.2019.
14. Među strankama je sporno je li taj ugovor o radu prividan ugovor, kako navodi tužitelj, odnosno sklopljen isključivo radi ostvarenja prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ili se radi o ugovoru o radu kojega je prvotuženica sklopila s drugotuženikom radi obavljanja poslova i radnih zadataka svog radnog mjesta.
15. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 20.12.2021. utvrđeno je da se prvotuženici poništava prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, uspostavljena s 15.10.2019. kod privatnog poslodavca JFkućanstvo iz [adresa] te se utvrđuje novi datum prestanka osiguranika iz mirovinskog osiguranja s 11.10.2019. u nepunom radnom vremenu u trajanju od 2 sata dnevno kod istog poslodavca (točka I. izreke rješenja). Ne priznaje se u staž osiguranja razdoblje od 12.10.2019. do 15.10. 2019. u nepunom radnom vremenu, u trajanju od 2 sata dnevno, kod privatnog poslodavca JFkućanstvo iz [adresa] (točka II. izreke rješenja).
16. Kako je navedeno, tužitelj smatra da svrha sklapanja ugovora o radu 11.10.2019. između prvotuženice i drugotuženika nije bila obavljanje poslova po tom ugovoru, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog Zdravstvenog osiguranja te da se stoga radi o prividnom ugovoru propisanom čl. 285 st. 1 Zakona o obveznim odnosima. Dakle, tužitelj predlaže sud utvrdi da je ništetan ugovor za kojega navodi da je prividan.
17. Obzirom na tvrdnju tužitelja da je između prvotuženice i drugotuženika sklopljen prividan ugovor, valja navesti da prema odredbi čl. 285 ZOO (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći posao u smislu odredbe čl. 247 ZOO prema kojoj je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (ŽS u Zagrebu Gž R-519/2024 od 21.1.2025.)
18. Tužitelj se u tužbi i tijekom postupka nije pozivao na nemoralnost spornog ugovora, a sud nije vezan pravnom osnovom zahtjeva, nego činjenicama na kojima se zahtjev temelji. U konkretnom slučaju, obzirom na tvrdnju tužitelja da je predmetni ugovor prividan ugovor, on je pravno neegzistirajući i nema učinka među ugovornim stranama pa ne može biti protiv moralu društva ,stoga ne može biti ni ništetan u smislu odredbe 322 st. 1 ZOO-a (VSRH Rev-2357/2015 od 2.2.2016.)
19. Slijedom svega naprijed navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.
20. Napominje se da stranke nisu predlagale izvođenje nikakvih dokaza.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s članka 164. stavak 1. istog Zakona, a tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to tbr. 7/2 kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova OT, obzirom se radi o predmetu koji nije procjenjiv, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 400,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 500,00 eura.
22. Napominje se da je, obzirom se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu koji nije procjenjiv, sukladno tbr. 52/4 primijenjena Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka (26.10.2022.), bez obzira kada je postupak okončan, a vrijednost boda obračunata je prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.
23. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. lipnja 2025.
Sudac:
Dario Partl
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
