Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: P-245/2021-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Vjekoslavu Rimac odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. OIB: 23057039320, Jadranski trg 3A, Rijeka zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi ništetnosti ugovora i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 27. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja DŠ osobno i uz punomoćnika tužitelja Vjekoslava Rimca odvjetnika iz Vinkovaca, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 30. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. i članka 9. Ugovora o kreditu broj 5103194251. g., u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja DŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 15.000,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene ERSTE&STEIERMARKISCE BANK d. d. Rijeka, Jadranski Trg 3 A , OIB 23057039320, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 5103194251 od 11.10.2006. g kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih anuiteta vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 5103194251.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCE BANK d. d. Rijeka, Jadranski Trg 3 A , OIB 23057039320 da tužitelju DŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 2.042,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
5,69 € počevši od 1 studeni 2008 do isplate
7,01 € počevši od 1 siječanj 2009 do isplate
7,55 € počevši od 1 veljača 2009 do isplate
8,09 € počevši od 1 ožujak 2009 do isplate
6,47 € počevši od 1 travanj 2009 do isplate
6,36 € počevši od 1 svibanj 2009 do isplate
4,59 € počevši od 1 lipanj 2009 do isplate
2,51 € počevši od 1 srpanj 2009 do isplate
3,35 € počevši od 1 kolovoz 2009 do isplate
4,87 € počevši od 1 rujan 2009 do isplate
3,41 € počevši od 1 listopad 2009 do isplate
3,25 € počevši od 1 studeni 2009 do isplate
5,00 € počevši od 1 prosinac 2009 do isplate
6,40 € počevši od 1 siječanj 2010 do isplate
8,23 € počevši od 1 veljača 2010 do isplate
7,78 € počevši od 1 ožujak 2010 do isplate
10,93 € počevši od 1 travanj 2010 do isplate
10,25 € počevši od 1 svibanj 2010 do isplate
10,99 € počevši od 1 lipanj 2010 do isplate
19,35 € počevši od 1 srpanj 2010 do isplate
17,50 € počevši od 1 kolovoz 2010 do isplate
24,31 € počevši od 1 rujan 2010 do isplate
20,93 € počevši od 1 listopad 2010 do isplate
18,02 € počevši od 1 studeni 2010 do isplate
26,72 € počevši od 1 prosinac 2010 do isplate
31,15 € počevši od 1 siječanj 2011 do isplate
27,84 € počevši od 1 veljača 2011 do isplate
28,86 € počevši od 1 ožujak 2011 do isplate
26,08 € počevši od 1 travanj 2011 do isplate
26,39 € počevši od 1 svibanj 2011 do isplate
35,20 € počevši od 1 lipanj 2011 do isplate
36,66 € počevši od 1 srpanj 2011 do isplate
46,70 € počevši od 1 kolovoz 2011 do isplate
45,28 € počevši od 1 rujan 2011 do isplate
37,40 € počevši od 1 listopad 2011 do isplate
37,21 € počevši od 1 studeni 2011 do isplate
36,66 € počevši od 1 prosinac 2011 do isplate
38,70 € počevši od 1 siječanj 2012 do isplate
37,18 € počevši od 1 veljača 2012 do isplate
41,03 € počevši od 1 ožujak 2012 do isplate
39,61 € počevši od 1 travanj 2012 do isplate
40,07 € počevši od 1 svibanj 2012 do isplate
40,95 € počevši od 1 lipanj 2012 do isplate
40,12 € počevši od 1 srpanj 2012 do isplate
40,18 € počevši od 1 kolovoz 2012 do isplate
39,38 € počevši od 1 rujan 2012 do isplate
37,79 € počevši od 1 listopad 2012 do isplate
39,62 € počevši od 1 studeni 2012 do isplate
40,14 € počevši od 1 prosinac 2012 do isplate
40,18 € počevši od 1 siječanj 2013 do isplate
37,54 € počevši od 1 veljača 2013 do isplate
39,24 € počevši od 1 ožujak 2013 do isplate
39,70 € počevši od 1 travanj 2013 do isplate
38,68 € počevši od 1 svibanj 2013 do isplate
35,81 € počevši od 1 lipanj 2013 do isplate
34,68 € počevši od 1 srpanj 2013 do isplate
35,86 € počevši od 1 kolovoz 2013 do isplate
37,06 € počevši od 1 rujan 2013 do isplate
39,28 € počevši od 1 listopad 2013 do isplate
38,21 € počevši od 1 studeni 2013 do isplate
38,79 € počevši od 1 prosinac 2013 do isplate
39,18 € počevši od 1 siječanj 2014 do isplate
40,38 € počevši od 1 veljača 2014 do isplate
41,05 € počevši od 1 ožujak 2014 do isplate
40,58 € počevši od 1 travanj 2014 do isplate
39,71 € počevši od 1 svibanj 2014 do isplate
39,28 € počevši od 1 lipanj 2014 do isplate
39,65 € počevši od 1 srpanj 2014 do isplate
40,69 € počevši od 1 kolovoz 2014 do isplate
42,02 € počevši od 1 rujan 2014 do isplate
42,24 € počevši od 1 listopad 2014 do isplate
42,70 € počevši od 1 studeni 2014 do isplate
sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zz kamata od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14% godišnje te počev od 1. srpnja 2011. po stopi zz kamata od 12 % godišnje i u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počev od 1. kolovoza 2015. g. pa na dalje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.800,36 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.
V. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
" Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCE BANK d. d. Rijeka, Jadranski Trg 3 A , OIB 23057039320, da tužitelju, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 273,29 eur, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
2,04 € počevši od 1 veljača 2008 do isplate
2,07 € počevši od 1 ožujak 2008 do isplate
2,09 € počevši od 1 travanj 2008 do isplate
2,03 € počevši od 1 svibanj 2008 do isplate
2,02 € počevši od 1 lipanj 2008 do isplate
2,03 € počevši od 1 srpanj 2008 do isplate
2,00 € počevši od 1 kolovoz 2008 do isplate
2,01 € počevši od 1 rujan 2008 do isplate
2,04 € počevši od 1 listopad 2008 do isplate
2,21 € počevši od 1 studeni 2008 do isplate
2,08 € počevši od 1 prosinac 2008 do isplate
2,23 € počevši od 1 siječanj 2009 do isplate
2,24 € počevši od 1 veljača 2009 do isplate
2,25 € počevši od 1 ožujak 2009 do isplate
2,22 € počevši od 1 travanj 2009 do isplate
3,41 € počevši od 1 svibanj 2009 do isplate
3,36 € počevši od 1 lipanj 2009 do isplate
3,30 € počevši od 1 srpanj 2009 do isplate
3,33 € počevši od 1 kolovoz 2009 do isplate
3,37 € počevši od 1 rujan 2009 do isplate
3,33 € počevši od 1 listopad 2009 do isplate
3,32 € počevši od 1 studeni 2009 do isplate
3,37 € počevši od 1 prosinac 2009 do isplate
3,41 € počevši od 1 siječanj 2010 do isplate
3,46 € počevši od 1 veljača 2010 do isplate
3,45 € počevši od 1 ožujak 2010 do isplate
3,54 € počevši od 1 travanj 2010 do isplate
3,52 € počevši od 1 svibanj 2010 do isplate
3,54 € počevši od 1 lipanj 2010 do isplate
3,77 € počevši od 1 srpanj 2010 do isplate
3,72 € počevši od 1 kolovoz 2010 do isplate
3,90 € počevši od 1 rujan 2010 do isplate
3,81 € počevši od 1 listopad 2010 do isplate
3,52 € počevši od 1 studeni 2010 do isplate
3,75 € počevši od 1 prosinac 2010 do isplate
3,87 € počevši od 1 siječanj 2011 do isplate
3,78 € počevši od 1 veljača 2011 do isplate
3,81 € počevši od 1 ožujak 2011 do isplate
3,73 € počevši od 1 travanj 2011 do isplate
3,74 € počevši od 1 svibanj 2011 do isplate
3,97 € počevši od 1 lipanj 2011 do isplate
4,01 € počevši od 1 srpanj 2011 do isplate
4,27 € počevši od 1 kolovoz 2011 do isplate
4,23 € počevši od 1 rujan 2011 do isplate
4,03 € počevši od 1 listopad 2011 do isplate
4,02 € počevši od 1 studeni 2011 do isplate
4,01 € počevši od 1 prosinac 2011 do isplate
4,06 € počevši od 1 siječanj 2012 do isplate
4,02 € počevši od 1 veljača 2012 do isplate
4,12 € počevši od 1 ožujak 2012 do isplate
4,09 € počevši od 1 travanj 2012 do isplate
4,10 € počevši od 1 svibanj 2012 do isplate
4,12 € počevši od 1 lipanj 2012 do isplate
4,10 € počevši od 1 srpanj 2012 do isplate
4,10 € počevši od 1 kolovoz 2012 do isplate
4,08 € počevši od 1 rujan 2012 do isplate
4,04 € počevši od 1 listopad 2012 do isplate
4,09 € počevši od 1 studeni 2012 do isplate
4,10 € počevši od 1 prosinac 2012 do isplate
4,10 € počevši od 1 siječanj 2013 do isplate
4,03 € počevši od 1 veljača 2013 do isplate
4,08 € počevši od 1 ožujak 2013 do isplate
4,09 € počevši od 1 travanj 2013 do isplate
4,05 € počevši od 1 svibanj 2013 do isplate
3,99 € počevši od 1 lipanj 2013 do isplate
3,95 € počevši od 1 srpanj 2013 do isplate
3,99 € počevši od 1 kolovoz 2013 do isplate
4,02 € počevši od 1 rujan 2013 do isplate
4,08 € počevši od 1 listopad 2013 do isplate
4,05 € počevši od 1 studeni 2013 do isplate
4,06 € počevši od 1 prosinac 2013 do isplate
4,07 € počevši od 1 siječanj 2014 do isplate
2,24 € počevši od 1 veljača 2014 do isplate
2,25 € počevši od 1 ožujak 2014 do isplate
2,25 € počevši od 1 travanj 2014 do isplate
2,23 € počevši od 1 svibanj 2014 do isplate
2,23 € počevši od 1 lipanj 2014 do isplate
2,23 € počevši od 1 srpanj 2014 do isplate
2,25 € počevši od 1 kolovoz 2014 do isplate
2,27 € počevši od 1 rujan 2014 do isplate
2,27 € počevši od 1 listopad 2014 do isplate
2,28 € počevši od 1 studeni 2014 do isplate"
VI. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika radi prijeboja tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 103,90 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- EUR 0,94 od 02.12.2006. pa do isplate,
- EUR 2,22 od 02.01.2007. pa do isplate,
- EUR 3,08 od 02.02.2007. pa do isplate,
- EUR 2,68 od 02.03.2007. pa do isplate,
- EUR 2,92 od 02.04.2007. pa do isplate,
- EUR 5,10 od 02.05.2007. pa do isplate,
- EUR 5,64 od 02.06.2007. pa do isplate,
- EUR 6,35 od 02.07.2007. pa do isplate,
- EUR 6,34 od 02.08.2007. pa do isplate,
- EUR 5,37 od 02.09.2007. pa do isplate,
- EUR 6,83 od 02.10.2007. pa do isplate,
- EUR 6,85 od 02.11.2007. pa do isplate,
- EUR 5,84 od 02.12.2007. pa do isplate,
- EUR 5,95 od 02.01.2008. pa do isplate,
- EUR 3,78 od 02.02.2008. pa do isplate,
- EUR 2,34 od 02.03.2008. pa do isplate,
- EUR 0,92 od 02.04.2008. pa do isplate,
- EUR 4,25 od 02.05.2008. pa do isplate,
- EUR 5,19 od 02.06.2008. pa do isplate,
- EUR 4,17 od 02.07.2008. pa do isplate,
- EUR 6,19 od 02.08.2008. pa do isplate,
- EUR 5,73 od 02.09.2008. pa do isplate,
- EUR 3,74 od 02.10.2008. pa do isplate,
- EUR 1,48 od 02.12.2008. pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
VII. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova ovoga postupka.
i
r i j e š i o j e
Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. Ugovora o kreditu broj 5103194251 od 11.1.2006.g kojim se regulira prijevremena otplata kredita."
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je predana ovome sudu dana 27. svibnja 2021. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj: 5103194251 na iznos od 15.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, koji ugovor je zaključen dana 11. listopada 2006. s rokom otplate od 96 mjeseci (8 godina). U navedenom ugovoru utvrđena je kamatna stopa koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora – tuženika, a koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 5,00% godišnje. Tuženik je u ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo.
2. Tužitelj smatra da je takva odredba ništetna i u protivnosti sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Tijekom razdoblja otplate tuženik je povećavao ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed kojih bi eventualno došlo do promjene – povećanja kamatne stope. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. travnja 2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Naime, predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena je otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, izraženog u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora. Tijekom trajanja otplate tečaj CHF je rastao, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta zbog čega tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te je stoga ništetna.
3. Stoga je tužitelj ustao tužbom protiv tuženika, te po deklaratornom tužbenom zahtjevu predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu kamatnu stopu, kao i u dijelu Ugovora kojim se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u valuti CHF. Također, po deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva traži da sud utvrdi ništetnom odredbu članka 8. predmetnog Ugovora o kreditu, kojim se regulira prijevremena otplata kredita. Po kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva potražuje s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 2.079,96 kuna, a na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatu iznosa od 15.515,99 kuna, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, uz naknadu troškova parničnog postupka. Kako tužitelj nije raspolagao svom potrebnom dokumentacijom i Odlukama tuženika o promjenama kamatne stope, to pozivom na odredbu članka 186.b. i članka 325. Zakona o parničnom postupku, predlaže da sud obveže tuženika na dostavu sve potrebne dokumentacije, a potom provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja kako bi se utvrdila visina dugovanja tuženika prema tužitelju, a po provedenom vještačenju tužitelj se obvezuje konačno specificirati tužbeni zahtjev
3.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja u ovome predmetu tužitelj je svojim podneskom od 15. travnja 2025. specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da po konačno uređenom tužbenom zahtjevu, uz deklaratorni dio zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, po kondemnatornom dijelu zahtjeva potražuje od tuženika isplatu sveukupnog iznosa od 2.315,56 eura, od čega se iznos od 273,29 eura odnosi na preplaćeni iznos otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a iznos od 2.042,27 eura na preplaćene iznose temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, umjesto u tužbi označenog iznosa u visini od 2.335,20 eura (17.594,55 kuna), usklađujući svoj tužbeni zahtjev s nalazom vještaka.
4. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 14. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog suda u Rijeci, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. U pogledu tvrdnji tužitelja da bi bile ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli tuženik se istome također protivi smatrajući da su kriteriji promjena kamatnih stopa utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada, a koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja, te kao takvi obvezuju ugovorne strane. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima.
4.1. Nadalje, tuženik navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj mogao zaključiti ugovor u kunama ili eurima, tako da ugovor za tužitelja nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je isticao i prigovor zastare potraživanja obzirom na protek općeg zastarnog roka. Tuženik posebno ističe kako je pravo Banke naplatiti jednokratnu naknadu za slučaj prijevremenog povrata kredita, što je ugovoreno odredbom članka 10. predmetnog Ugovora. Također, posebno ističe i kako spomenuta naknada za prijevremenu otplatu kredita tužitelju zapravo nije nikada niti naplaćena od strane tuženika, te stoga predlaže sudu da odbaci tužbu u tom dijelu, zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja, podredno da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
4.2. U odgovoru na tužbu tuženik također ističe prigovor radi prijeboja. Naime, ukoliko naslovni sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava u cijelosti, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 760,03 kune, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Tuženik predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja u cijelosti, te ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.
5. U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule. Tužitelj se također protivi istaknutom prigovoru prijeboja te smatra da je nastupila zastara potraživanja za prijebojni zahtjev, kao i da je zahtjev proizvoljno postavljen. Smatra da nije potrebno uzimati u obzir negativnu razliku koju tuženik u svom prigovoru prijeboja stavlja u prijeboj s potraživanjem tužitelja.
6. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj: 3 P-245/21-10 od 21. prosinca 2022. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika viši sud, Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom broj: Gž- 437/2023-2 od 10. veljače 2023. potvrdio rješenje ovoga suda, a žalbu tuženika odbio kao neosnovanu.
7. U svrhu dokaza sud je izvršio uvid u priloženi ugovor o kreditu od 11. lipnja 2006. broj: 5103194251 sklopljen između tužitelja i tuženika, uvid u priložene preslike knjigovodstvenih isprava i dokumentacije u svezi realiziranja predmetnog kredita – uvid u otplatni plan, knjigovodstvenu karticu, pregled uplata po ugovoru o kreditu, uvid u priložene obavijesti o promjeni kamatne stope, proveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću dipl. oec. iz Vinkovaca, kao i dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke.
7.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka CŠ djelatnika banke, obzirom da je tuženik povukao ovaj dokazni prijedlog.
8. Na temelju provedenih dokaza i navoda stranaka sud je utvrdio sljedeće:
8.1. Između stranaka su nesporne aktivna i pasivna legitimacija stranaka i da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj: 5103194251 od 11. listopada 2006.; da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa; da je ugovor zaključen na iznos 15.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 96 mjeseci (8 godina), uz primjenu valutne klauzule u CHF. Također je nesporno da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, kao i da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao zbog čega je došlo do povećanja anuiteta, te da je tijekom otplate kredita tuženik mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a prema kojem tečaju je tužitelj vršio mjesečnu otplatu kredita.
8.2. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je, između ostalih banaka i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.
8.3. Također je nesporno da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima i potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Isto tako je nesporno da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
9. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to odredbe ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluka o kamatnim stopama, i da se zbog toga korisnik kredita obvezuje plaćati tako povišene iznose anuiteta.
10. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, te je sporno i da li je tužitelj potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Naime, prema odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 97/03; dalje u tekstu: ZZP/03), i prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
11. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
12. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.
13. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama banke. Odredba Ugovora gdje se navodi da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.
14. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.
15. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 4. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Takvom formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku.
16. Upravo zbog tog razloga stav je suda da su spomenute odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostrano povećanje kamatne stope Odlukom banke nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega su iste i ništetne sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.
17. Nadalje, stajalište je suda da se identično materijalno pravo treba primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Naime, nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.
18. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda P-141/12 od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.
19. S obzirom na navedeno nedvojbeno je da su ništetne odredbe koje se odnose na jednostrano povećanje kamatne stope kao i odredbe u svezi ugovorne otplate kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 15.000,00 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 189,90 CHF obračunatoj po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja.
20. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. C Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.
21. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019. Iz navedene revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje p okreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača.
22. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih pravnih odredbi.
23. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću dipl.oec. iz Vinkovaca. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka utvrđeno je da je na dan sklapanja ugovora o kreditu, tj. na dan 11. listopada 2006. tečaj CHF u odnosu na kunu iznosio 4,6594 kn, te da je ugovorena kamatna stopa iznosila 5,00%. Nesporno je nadalje utvrđeno iz nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenoga vještaka da je u razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do dana otplate predmetnog kredita tuženik mijenjao visinu kamatne stope.
23.1. Zaključno je mišljenje vještaka da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 5103194251 utvrđen je u visini od 273,29 eura, a svakomjesečne razlike tabelarno su prikazane. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 11.10.2006. za 1 CHF = 4,6594 kn, utvrđen je u visini od 2.042,27 eura, što je također pojedinačno prikazano po pojedinim mjesecima. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 11.10.2006. za 1 CHF = 4,6594 kn, utvrđen je u visini od – 103,90 eura. Razlika anuiteta nastala uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu utvrđena je u visini od 1.938,37 eura, što je sve pojedinačno prikazano po svakomjesečnim iznosima.
24. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev postavio sukladno istome nalazu potražujući po konačno uređenom tužbenom zahtjevu preplaćene svakomjesečne iznose po osnovi jednostrane promjene kamatne stope u ukupnom iznosu od 273,29 eura, a uslijed promjene tečaja u ukupnom iznosu od 2.042,27 eura, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća izvršenog plaćanja pojedinog anuiteta pa do isplate.
25. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, tj. ukupnoj sumi više plaćenih i manje plaćenih anuiteta, međutim i dalje se protivi pravnoj osnovi po kojoj tužitelj potražuje preplaćene anuitete. Također smatra da sud treba uzeti u obzir i negativnu razliku nastalu uslijed promjene tečaja CHF tijekom razdoblja otplate kredita, a što tuženik potražuje u vidu prijebojnog zahtjeva.
26. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,00%, te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, to tužitelju pripada pravo na isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva u pogledu utvrđenja ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.
27. Po mišljenju ovoga suda bez obzira na činjenicu što je ništetnost odredbi u pogledu jednostrane promjene kamatne stope utvrđena već u postupku koji se vodio radi kolektivne zaštite potrošača, tužitelj ima pravni interes u individualno podnesenoj tužbi isticati deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Ovo iz razloga što je tuženik već u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka osporavao osnovanost deklaratornog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti. Stoga je sud usvojio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenu kamatne stope.
28. Međutim, za potraživanje tužitelja na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi u visini od 273,29 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama nastupila je zastara potraživanja. Naime, tužitelj je podnio tužbu ovome sudu dana 27. svibnja 2021. Za preplaćene kamate rok za podnošenje tužbe sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18) bio je 13. lipnja 2019., tako da je za ovaj dio potraživanja sud usvojio prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Naime, imajući u vidu da je pravomoćnost sudske odluke donesene u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2014., zastarni rok od 5 godina počeo je, sukladno odredbi članka 245. stavak 3 ZOO-a teći od tog dana, tako da je zadnji dan roka za podnošenje tužbe radi isplate preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi bio 13. lipnja 2019.
29. Ovdje je potrebno istaknuti da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi članka 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 27. svibnja 2021. to je očigledno da je istekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a. Ovo stajalište o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva na potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF iznijeto je u objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donijetom 31. siječnja 2022.
30. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno iznijetom shvaćanju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Pojednostavljeno, to znači da su se sve tužbe na temelju kolektivne presude "u slučaju franak" za potraživanje na ime preplaćenih kamata trebale podnijeti najkasnije do 13. lipnja 2019. Kako je tužitelj svoju tužbu podnio izvan ovoga roka dana 27. svibnja 2021. to je očigledno da je za potraživanje preplaćenih kamata protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.
31. Kako je prigovor zastare prigovor materijalno-pravne prirode o kojem se odlučuje meritornom odlukom, to je sud odbio tužitelja za iznos od 273,29 eura, koliko je to tužitelj potraživao na ime preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope.
32. Nesporno je nadalje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 141/12 od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ova presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a obzirom na pravomoćno utvrđenje u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule te petogodišnji zastarni rok, to je evidentno da taj rok nije protekao za podnošenje tužbe i potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, tako da se tužba i restitucijski zahtjev za preplaćeni tečaj i pripadajuće zakonske zatezne kamate mogla podnijeti sve do 14. lipnja 2023., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 27. svibnja 2021., to je očigledno da je podnesena prije nastupa zastare, tj. proteka roka za njezino podnošenje s osnove potraživanja preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
33. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 3. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za adaptaciju stambenog objekta.
34. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene. Na okolnosti u svezi sklapanja Ugovora o kreditu sud je saslušao tužitelja u svojstvu stranke, a iz njegovog iskaza jasno proizlazi da isti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije imao saznanja o mogućim promjenama anuiteta kredita vezanim uz promjenu kamatne stope kao i promjene tečaja valute CHF. Naime, od strane djelatnika tuženika nije bio upozoren na moguće rizike promjene tečaja CHF naprotiv, upravo je od strane djelatnika tuženika bila preporuka da sklopi ugovor u valuti CHF, iako je tužitelj imao namjeru prvotno sklopiti ugovor s valutom u EUR.
35. Obzirom da je tužitelj u podnesku od 15. travnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je isti neznatno smanjio, te kako se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, to se isto smatra usklađenjem tužbenog zahtjeva s nalazom vještaka. Kao što je naprijed spomenuto tužitelj u svom konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu od 15. travnja 2025. potražuje isplatu iznosa koje je preplatio u svakom pojedinom mjesecu u kojem je izvršeno plaćanje primjenom većeg tečaja u odnosu na početni tečaj CHF iz ugovora o kreditu.
36. Po stajalištu ovog suda nema osnova da tužitelj svoju tražbinu umanjuje za iznose manje plaćene u razdoblju kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od onog tečaja na dan sklapanja ugovora o kreditu, i to iz razloga što je ništetnost odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli CHF prouzročio upravo tuženik svojim nezakonitim postupanjem, pa onda upravo tuženik treba snositi posljedice takvog svog nezakonitog postupanja.
37. Istaknuti prigovor radi prebijanja tražbine tuženika s tražbinom tužitelja u cijelosti je neosnovan. Naime, manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF, koja nije bila jasno predočena nastali su iz razloga ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time nema osnova niti tražbina tuženika po prijebojnom zahtjevu po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Stoga sud ne nalazi osnova potraživanja tuženika po istaknutom prijebojnom zahtjevu, a također smatra i da je prigovor tuženika prekludiran zastarom za isticanjem tog prijebojnog zahtjeva. Ovo stoga, što je od ukupno 103,90 eura (760,03 kune) negativne razlike – manje plaćene kamate/valute, posljednji iznos dospio 2. prosinca 2008., a prigovor radi prebijanja istaknut je tek 16. srpnja 2021. Podnošenjem tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 dana 4. travnja 2012. pokrenut je postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a ne trgovaca, koji status ima i tuženik, pa u odnosu na eventualna potraživanja tuženika nije došlo do prekida zastare (stajalište izraženo u presudi ŽS u Puli-Pola broj Gž-699/2023 od 22. svibnja 2023. i dr.).
38. Obzirom da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj sveukupno preplatio zbog promjene tečaja iznos od 2.042,27 eura koliko to tužitelj i potražuje u podnesku od 15. travnja 2025., to je ovaj iznos sud tužitelju dosudio, zajedno sa kamatama kako je to tužitelj i potraživao tekućim od dospijeća pojedinog svakomjesečnog iznosa plaćanja do isplate, po stopi kamate propisanoj čl. 29. st. 2 ZOO-a, a temeljem odredbe članak 1115. ZOO-a. Sud je tužitelju dosudio u cijelosti zatraženi iznos na ime preplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja tzv. pozitivnu razliku.
39. Sud je odbacio dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim zahtjeva utvrđenje ništetne odredbe članka 8. predmetnog Ugovora o kreditu po podnesenoj tužbi. Ovo iz razloga što tužitelj nije dokazao da je spomenuta naknada za prijevremenu otplatu kredita tužitelju uopće naplaćena od strane tuženika, tako da je zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja valjalo odbaciti tužbu u ovome dijelu.
40. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP). Tužitelj je ukupno potraživao iznos od 2.315,56 eura, a ovom presudom mu je dosuđen iznos od 2.042,27 eura i to na ime preplaćenoga iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, dok je tužitelj odbijen za isplatu iznosa od 273,29 eura, na ime preplaćenoga iznosa zbog promjene kamatne stope i to zbog zastare potraživanja. Tužitelj je u cijelosti uspio sa deklaratornim dijelom tužbenoga zahtjeva, a također je u cijelosti uspio i sa kondemnatornim dijelom zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF, tako da po ocjeni suda u odnosu na cjelokupan tužbeni zahtjev proizlazi da tužitelj nije uspio u razmjeno manjem dijelu zahtjeva i to za isplatu preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope. Dakle tužitelj je uspio u cijelosti s deklaratornim dijelom tužbenoga zahtjeva, a sa svojim kondemnatornim zahtjevom uspio sa 88% zahtjeva. Stoga je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u sveukupnom iznosu od 1.800,36 eura.
42. Tužitelju je priznat sveukupan parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura koji se odnosi na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav dva obrazložena podneska od 9. 3. 2023. i 15. 4. 2025. = svaki podnesak po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanje na tri ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) koje radnje ukupno nose 600 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznosi 1.500,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak plaćenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,91 euro, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.800,36 eura. Na odobreni trošak tužitelju je odobrena pripadajuća zakonska zatezna kamata od dana donošenja ove presude po osnovi članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.).
U Vinkovcima 30. lipnja 2025.
Sudac
Iva Graovac
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
DOSTAVITI:
1. Odvjetnik Vjekoslav Rimac, Vinkovci – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetničko društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6 – punomoćnik tuženika
