Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-18/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, OIB: 02958272670, zastupan po punomoćniku dr. sc. EŽA, protiv I. tuženika Tvornica snova d.o.o. Osijek, Vinkovačka 68, OIB: 55944433503, II. tuženika EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dini Vukušiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić i Dino Vukušić, iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. svibnja 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika I. i II. tuženika i II. tuženika, te uz javnu objavu presude, 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 11. listopada 2022. godine između I.-tuženika TVORNICA SNOVA d. o. o., Osijek, Vinkovačka 68, OIB: 55944433503, kao poslodavca, i II.-tuženog EŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika, ništetan."

II/ Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, OIB: 02958272670, da I. tuženiku Tvornica snova d.o.o. Osijek, Vinkovačka 68, OIB: 55944433503, i II. tuženiku EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati trošak u iznosu od 231,25 EUR-a (dvjestotridesetjedaneuro-dvadesetpetcenti), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su I. tuženik Tvornica snova d.o.o., kao poslodavac i II. tuženik EŽ, kao radnik, dana 11. listopada 2022. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme prema kojem je predviđeno da II. tuženik EŽ s radnom započinje 11. listopada 2022. Nadalje, navodi da je sklopljenim Ugovorom o radu predviđeno da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme do 19. listopada 2022. za obavljanje poslova pomoćnog radnika u skladištu gotovih proizvoda po vrstama. Tužitelj ističe da je na temelju Ugovora o radu izvršena i prijava II. tuženika na obvezno zdravstveno osiguranje, a da prije sklapanja Ugovora o radu II. tuženik nije bio zdravstveno osiguran u Republici Hrvatskoj, otkad se službene evidencije tužitelja vode u elektroničkom obliku (od 1994.), kao i da II. tuženik ima prebivalište u [adresa] od 19. rujna 2022., dok je u razdoblju prije toga živio u inozemstvu. II. tuženik je, dodaje, osoba visoke stručne spreme, a ugovor o radu je sklopljen za obavljanje poslova NKV. Nakon isteka Ugovora o radu od 11. listopada 2022. (koji je sklopljen na svega osam dana), ističe, II. tuženik je na obvezno zdravstveno osiguranje prijavljen kao nezaposlena osoba. U evidenciji HZZ-a, II. tuženik se kao nezaposlena osoba vodi od 24. listopada 2022., odnosno nakon prestanka predmetnog radnog odnosa, ali ne i prije zasnivanja. Tužitelj navodi da je čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status, a s obzirom na sklapanje Ugovora o radu na određeno vrijeme između I. i II. tuženika u trajanju od svega osam dana i na činjenicu da II. tuženik do zasnivanja radnog odnosa nije bio obvezno zdravstveno osiguran u RH, niti je mogao ostvariti pravo na (besplatno) zdravstveno osiguranje, ističe, postoji osnovana sumnja da je svrha sklapanja Ugovora o radu bila isključivo ostvarenje prava na obvezno zdravstveno osiguranje u RH. Isto tako, navodi, čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz st. 1. toga članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Prema članku 7. stavku 1. Zakona o radu, ističe, ugovor o radu je po svojim obilježjima dvostranoobvezni ugovor kod kojeg je poslodavac u obvezi radniku dati posao te za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danima u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, te ako nisu ispunjene navedene pretpostavke, odnosno ako svrha zaključenja ugovora o radu nije bilo obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja, ugovor o radu je ništetan u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer je takav ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da nakon održane rasprave donese presudu kojom će utvrditi da je Ugovor o radu od 11 listopada 2022. sklopljen između I. i II. tuženika na određeno vrijeme ništetan. Nije potraživao naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Tijekom postupka, podneskom od 19. lipnja 2023. tužitelj je naveo da u odnosu na navode tuženika kako II. tuženik nije osoba visoke stručne spreme, već osoba srednje stručne spreme, ukazuje na to da je I. tuženik u prijavi o početku osiguranja (obrazac eM-1P) za II.-tuženika pod točkom 11.-stvarna stručna sprema/vrsta i razina obrazovanja naveo da II. ima VSS, mr. Dakle, ističe kako se pozvao na podatke koje su naveli tuženici. Nadalje, tužitelj napominje da ne negira II. tuženikovo pravo na rad i zasnivanje radnog odnosa, međutim, isplatna lista i izvod prometa na računu II. tuženika nisu dokaz da je isti i osobno obavljao posao sukladno sklopljenom Ugovoru o radu. Isto tako, navodi, prijava na Hrvatski zavod za zapošljavanje nije dokaz da je tuženik u razdoblju od 11. listopada 2022. do 19. listopada 2022. osobno obavljao posao sukladno sklopljenom Ugovoru o radu. Naime, jedan od razloga ništetnosti ugovora o radu, ističe, je protivnost ugovora Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima). S obzirom na sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme između I. i II. tuženika, a u trajanju od svega osam dana, kao i na činjenicu da II. tuženik do zasnivanja radnog odnosa nije bio obvezno zdravstveno osiguran u Republici Hrvatskoj, niti je mogao ostvariti pravo na (besplatno) obvezno zdravstveno osiguranje, ističe, postoji osnovana sumnja da svrha sklapanja ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova u skladu s ugovorom o radu, već isključivo ostvarenje prava na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj. Nadalje, navodi da je opisano postupanje tuženika u suprotnosti i s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4. i čl. 6. ZOO-a te čl. 7. st. 1. Zakona o radu, te je time ugovor o radu sklopljen između I. i II. tuženika protivan prisilnim propisima, ali i moralu društva, te je kao takav ništetan. Tužitelj, također, napominje da nakon prestanka navedenog radnog odnosa I. tuženik ne navodi je li imao potrebu ponovnog zapošljavanja osobe na „ispomoć“, a II. tuženik nije više nigdje zasnovao radni odnos čak ni kao zamjena ili „ispomoć“ na kraće vremensko razdoblje. U odnosu na navode tuženika da je tužitelj trebao odbiti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje i donijeti rješenje, napominje da je čl. 122. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, propisan način postupanja u navedenim slučajevima, a da temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status. Nadalje, čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz stavka 1. toga članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Dakle, u konkretnom slučaju je, ističe, postupio u skladu s pozitivno- pravnim propisima. S obzirom na navedeno, naveo je da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te je predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i odbije prijedlog tuženika za naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu I. i II. tuženik su naveli da se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Nadalje, ističu kako je nesporan dio toč. I. tužbe tužitelja, ali da napominju kako je netočno da je II. tuženik osoba visoke stručne spreme, navodeći kako je II. tuženik osoba srednje stručne spreme – vozač, a nikako osoba visoke stručne spreme kako to tvrdi tužitelj. Također, navode, nejasno je upiranje tužitelja na radno mjesto za koje je sklopljen ugovor o radu i struku II. tuženik kada je I. tuženik privatna osoba koja ima pravo i slobodu zapošljavanja osobe bilo koje struke, ako mu je potrebna za obavljanje određenih poslova. U odnosu na toč. III. tužbe, II. tuženik ističe kako je netočan i u potpunosti paušalan navod tužitelja kako postoji osnovana sumnja da svrha sklapanja ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova u skladu s Ugovorom o radu, već isključivo ostvarenje prava na obvezno zdravstveno osiguranje u RH, navodeći da tužitelj takve svoje navode temelji isključivo na indicijama i osnovanoj sumnji i ne potkrjepljuje niti jednim relevantnim materijalnim dokazom. Isto tako, navodi da je prilikom dolaska u Hrvatsku nakon više od 15 godina, a radi stalnog prebivanja, bio primoran potražiti posao kako bi mogao steći bilo kakva primanja. Nadalje, navod da su sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu, on i I. tuženik sklopili Ugovor o radu radi stvarnog izvršavanja posla predviđenog Ugovorom, te da je u razdoblju od 11. listopada 2022. pa sve do 19. listopada 2022. dolazio na posao svaki dan u 8:00 sati i odlazio s posla u 16:00 sati, a I. tuženik mu je za tako obavljeni rad isplatio 207,38 eura u bruto iznosu, dakle, isplatio mu je plaću i platio porez, prirez i sve doprinose. II. tuženik ističe i da prema odredbi čl. 55. Ustava RH svatko ima pravo na rad i slobodu rada, te da Ugovor o radu kojim je zasnovao radni odnos kod I. tuženika nije suprotan Ustavu RH niti Zakonu o radu ili prisilnim propisima i po tim osnovama se ne može utvrditi ništetnim. Isto tak, navode, da je teret dokaza na tužitelju sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, a kako se iz predloženih dokaza tužitelja ne može sa izvjesnošću utvrditi da svrha zaključenog Ugovora o radu nije bilo obavljanje poslova - pomoćni radnik u skladištu gotovih proizvoda na slaganju gotovih proizvoda po vrstama i ostali poslovi, to se ne može tvrditi da je zaključivanje predmetnog ugovora o radu protivno moralu društva. Osim toga, navode, II. tuženik se nakon prestanka predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme prijavio na Zavod za zapošljavanje kao nezaposlena osoba te redovito odlazi na sastanke u Zavod radi mogućih razgovora za posao, a iz čega nesporno proizlazi kako je II. tuženik osoba koja ne izbjegava posao i želi raditi pa sukladno tome nikako nije imao, niti ima namjeru sklapati ugovore o radu samo radi ostvarenja prava na obvezno zdravstveno osiguranje kako to tvrdi tužitelj. Između ostalog, ističu, ukoliko je tužitelj smatrao da je predmetni ugovor o radu ništetan, tada je trebao odbiti II. tuženika sa zahtjevom za prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje i donijeti rješenje protiv kojeg bi onda eventualno II. tuženik morao poduzimati određene pravne radnje, a što tužitelj nije učinio. Slijedom svega naprijed navedenog, predložili su sudu da nakon provedenog postupka i zaključenja glavne rasprave, donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naložiti mu da im naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o radu od 11.10.2022. (list spisa 4-6), Izvadak iz službene evidencije tužitelja – za osiguranika

II. tuženika (list spisa 7-9), Podaci MUP-a za II. tuženika (list spisa 10), Obrasci eM- 1P i em-2P za II. tuženika (list spisa 11-12), Potvrda HZZ-a za II. tuženika (list spisa 13 i 19), Izvod prometa po računu II. tuženika (list spisa 20), Obračunska lista (list spisa 22) i saslušao svjedokinju i II. tuženika.

4. Sud je odbio dokazni prijedlog I. i II. tuženika da se po službenoj dužnosti pribavi izvješće od Zavoda za zapošljavanje II. tuženika jer tijekom postupka nije sporno da se II. tuženik nakon isteka Ugovora o radu prijavio na Zavod za zapošljavanje. Odbio je i dokazni prijedlog za saslušanjem z.z. I. tuženika LŽ, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i odluka se može donijeti nakon provedenih dokaza

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv I. i II. tuženika radi utvrđivanja da je Ugovor o radu, koji su sklopili I. i II. tuženici 11. listopada 2022., ništetan jer da je svrha Ugovora o radu ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja a ne obavljanje rada.

7. Među parničnim strankama nije sporno da su I. tuženik Tvornica snova d.o.o., kao poslodavac i II. tuženik EŽ, kao radnik, dana 11. listopada 2022. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme, kao i to da II. tuženik do zasnivanja radnog odnosa nije bio obvezno zdravstveno osiguran u Republici Hrvatskoj.

8. Među parničnim strankama je sporno je li svrha sklapanja ugovora bila stvarno obavljanje poslova sukladno ugovoru ili isključivo ostvarenje prava na obvezno zdravstveno osiguranje u RH, odnosno, je li Ugovor o radu kojeg su sklopili tuženici ništetan.

9. Iz Ugovora o radu od 11. listopada 2022. (list spisa 4-6) proizlazi da je sklopljen između I. tuženika i II. tuženika MŽ kao radnika, na određeno vrijeme i to za razdoblje od 11. listopada 2022. do 19. listopada 2022. radi obavljanja poslova pripremnih radnji za inventuru u skladištu gotovih proizvoda kod poslodavaca koji se očekuje u razdoblju za koji je radnik zaključio ugovor, te je propisano da će radnik obavljati poslove i to pomoćni radnik u skladištu gotovih proizvoda na slaganju gotovih proizvoda po vrstama, ostali poslovi po nalogu poslodavca.

10. Iz izvatka iz službene evidencije tužitelja – za osiguranika II. tuženika (list spisa 7- 9) proizlazi da je II. tuženik bio zaposlen kod I. tuženika od 11. listopada 2022. od 19. listopada 2022., na osam sati dnevno, te da je za to vrijeme bio zdravstveno osiguran

11. Iz podataka MUP-a za II. tuženika (list spisa 10) proizlazi da je II. tuženik EŽ prijavio prebivalište u [adresa] 19. rujna 2022.

12. Iz obrazaca eM-1P i em-2P za II. tuženika (list spisa 11-12) proizlazi da je II. tuženik EŽ stekao status osigurane osobe u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 11. listopada 2022., na dnevno radno vrijeme od 8 sati, na radnom mjestu skladištar, te da je obveznik doprinosa I. tuženik Tvornica snova d.o.o.

13. Iz potvrda HZZ-a za II. tuženika MŽ (list spisa 13 i 19) proizlazi da se nalazi u evidenciji nezaposlenih osoba od 24. listopada 2022. i da je bio u toj evidenciji i na dan izdavanja potvrde – 2. studenog 2022., kao i na dan izdavanja potvrde od 17. svibnja 2023. (list spisa 19).

14. Iz obračunske liste I. tuženika Tvornice snova d.o.o. (list spisa 22) proizlazi da je 14. studenog 2022. II. tuženiku ČŽ isplatio plaću u bruto iznosu od 1.562,50 kn.

15. Iz iskaza svjedokinje IŽ proizlazi da je zaposlena kod I. tuženika Tvornica snova na radno mjesto Voditeljica proizvodnje. Ne sjeća se točno datuma, ali se sjeća da je II. tuženik bio zaposlen kao popisivač robe za pripremu inventure u skladištu. Radio je tjedan dana, dolazio je ujutro i odlazio od 15,00 sati, a njihovo radno vrijeme je od 07,00-15,00 sati. Na kraju dana II. tuženik je njoj predavao papire. Ne zna zašto je Ugovor o radu sklopljen na tako kratko vrijeme. Tvornica snova je znala zapošljavati radnike na tako kratko vrijeme, to je bilo kao neki probni rad od 8 do 10 dana, a nekim bi nakon toga produžili ugovor o radu, dok drugima ne bi. Ne zna je li bilo kakvih poslovnih odnosa između I. i II. tuženika, nakon prestanka predmetnog Ugovora o radu. Ujutro kada je došao na posao II. tuženik bi popisivao gotovu robu, a kada riješi gotovu robu popisivao bi stanje na skladištu.

16. Iz iskaza II. tuženika EŽ proizlazi da je razgovrao sa LŽ, koji je zakonski zastupnik I. tuženika, da mu treba posao te mu je E rekao da mu može pomoći jer će uskoro imati inventuru i da može raditi par dana. Radio je popis robe, role, punjenja za jastuke, role pamuka, role za presvlake za prekrivače itd., neka vrsta robe je bila određena po metru, neka po kilogramu. Imao je formular gdje se nalazilo što treba obaviti i to je popisivao po formularu. Ugovor o radu sklopljen je samo za pripremu za inventuru, nakon toga mu je E rekao da ga ne može zadržati jer ima svoje radnike. Nakon toga dobio je plaću koja mu je isplaćena na račun. Osim njega, na popisu za pripremu za inventuru radile su tada još dvije gospođe, koje su tamo stalno radile i one su mu objašnjavale gramažu, odnosno kako se točno može izvagati roba s obzirom da je različite strukture (pjene za jastuke i sl.). Ne zna kako su se zvale te gospođe jer je prošlo dosta vremena od tada i provodio je kratko vremena s njima, otprilike 15 min po danu, a nekad ih nije ni vidio. IŽ, koja je ispitana kao svjedok, mu je objašnjavala detalje i zapravo se ona brinula o obavljanju posla. Sada nije zaposlen, godinu dana nakon prestanka predmetnog ugovora o radu pokušao se zaposliti, no nije našao odgovarajući posao te se nakon tih godinu dana i razbolio i imao operaciju kuka.

17. Iskaze svjedokinje VŽ i II. tuženika MŽ sud je ocijenio vjerodostojnim jer su jasni, bez proturječnosti i nejasnoća, te su međusobno suglasni, a osobito u vezi odlučnih činjenica, a to je da je II. tuženik EŽ radio kod I. tuženika Tvornica snova d.o.o. kao popisivač robe za pripremu inventure u skladištu, te je iskaz svjedokinje VŽ u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu i to evidencije osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list spisa 8) iz kojeg proizlazi da je II. tuženik EŽ imao dnevno radno vrijem od osam sati.

18. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio:

-da su I. tuženik Tvornica snova d.o.o., kao poslodavac, i II. tuženik EŽ, kao radnik, sklopili Ugovor o radu 11. listopada 2022. radi obavljanja poslova pomoćnog radnika u skladištu, i to na određeno vrijeme do 19. listopada 2022.,

-da je II. tuženik EŽ obavljao radne zadatke sukladno Ugovoru o radu, odnosno da je radio kao popisivač robe za pripremu inventure u skladištu, te da mu je I. tuženik Tvornica snova d.o.o. za obavljeni rad isplatila plaću,

- da II. tuženik EŽ nakon isteka Ugovora o radu 19. listopada 2022., nije bio zaposlen kod I. tuženika Tvornice snova d.o.o., kao niti kod drugih poslodavaca.

19. Ništetan ugovor, prema odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 154/22., 155/23., dalje ZOO), je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

19.1. Prema ocjeni ovoga suda, predmetni ugovor o radu nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnom propisu, niti moralu društva. Naime, sud nije utvrdio da bi predmetni ugovor bio protivan moralu društva jer iz iskaza svjedokinje VŽ i II. tuženika EŽ proizlazi da je II. tuženik EŽ od 11. listopada 2022. do 19. listopada 2022. radio kod I. tuženika Tvornice snova d.o.o. te je toga dana obavljao poslove popisivača robe za pripremu inventure u skladištu, te se to postupanje ne može ocijeniti kao postupanje protivno moralu društva, posljedica čega bi bila ništetnost ugovora. Dakle, predmetni ugovor o radu sklopljen je radi obavljanja poslova, rada, a što je II. tuženik EŽ i obavljao sukladno Ugovoru o radu.

20. U tužbi i tijekom postupka tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor prividan i da je sklopljen samo da bi II. tuženik EŽ ostvario pravo na zdravstvenu zaštitu na teret sredstava tužitelja.

21. Prema odredbi članka 285. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, tada taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

21.1. Među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021.).

21.2. Stoga, ugovor, za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odluci poslovni broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).

22. Budući da je II. tuženik EŽ obavljao rad i radne zadatke sukladno Ugovoru o radu, svrha ugovora nije, kako to pogrešno navodi tužitelj, ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje, nego je svrha i namjera Ugovora o radu bilo obavljanje rada. Dakle, prema ocjeni ovoga suda predmetni Ugovor o radu nije bio prividan. Ovdje se ističe, kao što je već prethodno navedeno, da prividnost nije razlog za ništetnost ugovora.

22.1. Tužitelj, osim da je predmetni ugovor o radu ništetan jer da je riječ o prividnom ugovoru, nije isticao neki drugi razlog ništetnosti. Slijedom svega navedenoga, a budući da je ovaj sud utvrdio da predmetni ugovor nije prividan, a nije niti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan, te je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.

23. Tuženici su u cijelosti uspjeli u sporu pa im sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP) pripada pravo na naknadu troška postupka. Tuženicima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr.8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 14. siječnja 2025. i 22. svibnja 2025., za svako ročište u iznosu od 50,00 EUR-a sukladno Tbr.9. toč.1. Tarife, što sveukupno iznosi 150,00 EUR-a uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe sukladno Tbr. 40. Tarife, što iznosi 165,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a što iznosi 206,25 EUR-a, te trošak pristupa na ročite za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR-a sukladno Tbr.9. toč.1. Tarife, što sveukupno iznosi 231,25 EUR-a. Slijedom navedenoga, odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

Osijek, 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. Pun. I. i II. tuženika