REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 3422/16-166

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Milanu Jurčeviću, odvj. u Splitu protiv tuženika pod 1) NK, sina ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Republika Bosna i Hercegovina, tuženiku pod 1) postavljena privremena zastupnica za primanje pismena u RH Maja Delić Ratković, odvj. u Splitu, pod 2) SK, sina OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 3) PK, sina OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 4) GK, sina OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 5) OK, rođ. GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici pod 2), 3), 4) i 5) zastupani po pun. Sutjeski Paić, odvj. u Splitu, pod 6) ĆK, sina V, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 7) TK, sina V, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici pod 6) i 7) zastupani po pun. IK, majci tuženika pod 6) i 7), iz Podstrane-Grljevac, Podstrana Grljevačka 128, a ona po pun. Sutjeski Paić, odvj. u Splitu, radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2025. g. u prisutnosti pun. tužiteljice, odsutnosti uredno pozvanog tuženika pod 1) i prisutnosti tuženika pod 4) s pun. tuženika od 2) do 7) i pun. tuženika pod 6) i 7), dana 30. lipnja 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je tužiteljica VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica 40/120 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje ista temeljem presude u nadležnoj zemljišnoj knjizi ishoditi upis uknjižbe tog prava na svoje ime u navedenom udjelu, uz istodobno brisanje tog prava sa imena upisanih tuženika, razmjerno veličini njihovih suvlasničkih udjela.''.

II.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženicima pod 2), 3), 4), 5), 6) i 7) na ime troškova postupka iznos od 2.250,00 EUR.

Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženiku pod 4) na ime troškova iznos od 40,00 EUR.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 23. lipnja 2016. g. protiv tuženika pod 1) KK, pod 2) EK, pod 3) NK, pod 4) SK, pod 5) PK, pod 6) GK, pod 7) OK, pod 8) ĆK i pod 9) TK, tužiteljica je navela da je zajedno s ocem DK podnijela prigovor u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] za čest. zem. [katastarska čestica] (ranije 5862/7) kojim su osporili izvršeni upis tuženika na način da je izostavljen upis suvlasničkih dijelova na podnositelje prigovora i to za 487/1584 ili 40/120 dijela, odnosno svakog po 20/120 dijela. U prigovoru su naveli da su, zajedno s ostalim prodavateljima: pok. AK, suprugom podnositelja prigovora i majkom tužiteljice, ČK, FK, ŠK, CK, pok. LK, BK i ZK, dana 23. lipnja 1970. g. prodali predniku tuženika ŽK, kao kupcu, čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo, a koja čestica da je u vrijeme kupoprodaje imala 1097 m². Stvarni vlasnici i prodavatelji da su bili samo tužiteljica, njen otac i njena majka pok. AK. Predmetnu nekretninu da su oduvijek samo oni koristili. Ugovor da je samo iz formalnih razloga bio sačinjen na više prodavatelja, pa su u Kupoprodajnom ugovoru i Dodatku Ugovora uz tužiteljicu bili, kao prodavatelji, navedeni i pok. UK, pok. DK (djed tužiteljice), DK (otac tužiteljice), pok. AK (majka tužiteljice), pok. ČK, FK, ŠK, CK, pok. LK, BK i ZK (sada RK). Naknadno da je DK svoj suvlasnički dio ''prepustio'' tužiteljici. Prigovor tužiteljice i DK da je odbijen kao neosnovan iz razloga koji su interpretirani. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužiteljica vlasnica 40/120 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te Zemljišno-knjižnom odjelu ovog suda naložiti izvršiti brisanje prava vlasništva 40/120 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena tuženika razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, te izvršiti upis 40/120 dijela na ime tužiteljice.

Tuženici pod 4) SK, pod 5) PK, pod 6) GK i pod 7) OK podnijeli su identične odgovore na tužbu u kojima su naveli da tužiteljica već u postupku prigovora na trenutno zemljišnoknjižno stanje na k. č. [katastarska čestica] u Podstrani nije imala osnova pa je prigovor odbijen. Udio od po 1/20 da su naslijedili od pok. majke i da im nisu poznate okolnosti po kojima je nastalo trenutno stanje u zemljišnim knjigama ali da vjeruju da nije nastalo bez valjanih osnova. Tuženik pod 6) GK dodao je u svom odgovoru na tužbu da mu je poznato da je nekretnina od 1993. g. korištena za poslovne aktivnosti kontinuirano oko 10 godina i da je naknada za najam isplaćivana samo nasljednicima pok. ŽK, u odnosu na što tužiteljica nije imala bilo kakvog prigovora.

U odgovoru na tužbu tuženik pod 8) ĆK ukazao je na neosnovanost prigovora tužiteljice te naveo da je tužiteljica gledala i znala da se od 1994. g. zemlja nalazi u najmu, da je koriste drugi i da nikada nije reagirala. U spis je zaprimljen podnesak nazvan "odgovor-reagiranje na tužbu" koji je podnijela IK, navodeći da ima potrebu reagirati iako nije tužena u predmetnoj tužbi, ali da je svoj udio u zemljištu k. č. [katastarska čestica] prenijela na svoje sinove TK i HK (označeni u tužbi kao tuženici pod 9) i 8)). Pok. ŽK, njen otac, da je nekretninu kupio od oca tužiteljice i drugih prodavatelja 1970. g. na osnovu čega je nastalo trenutno zemljišnoknjižno stanje po kojem su jedini vlasnici nasljednici pok. ŽK. Navela je da 1994. g. bila osobno kod oca tužiteljice koji joj je potvrdio da je k. č. [katastarska čestica], tadašnje oznake 5862/7, u cijelosti prodana ŽK. Dokaz navedenog je i činjenica da se tužiteljičin otac nikada poslije kupoprodaje nije protivio korištenju cijelog zemljišta, a posebno 1993. g., kad je počeo teći jedanaestogodišnji najam cijelog zemljišta gospodinu MK za njegove poslovne aktivnosti.

Rješenjem broj P 3422/16 od 4. siječnja 2017. g. sud je tuženike pod 1) KK, pod 2) EK i pod 3) NK pozvao postaviti punomoćnika za primanje pismena u RH kojeg će, u protivnom, tuženicima na njihov trošak postavit sud i to u osobi odvj. u Splitu Maje Delić Ratković.

Rješenjem broj P 3422/16 od 25. listopada 2017. g. odbačena je tužba u odnosu na tuženike pod 1) KK i pod 2) EK kao nedopuštena, a nakon što je sud utvrdio da su ovi tuženici preminuli prije podnošenja tužbe. Nakon pravomoćnosti rješenja sud je ostalim tuženicima promijenio redne brojeve, a rješenjem o postavljanju privremene zastupnice za primanje pismena ostalo je vrijediti samo u odnosu na tuženika pod 3), označenog nakon rješenja o odbacivanju tužbe kao tuženik pod 1).

Na pripremnom ročištu od 12. prosinca 2017. g. sud u odnosu na tuženike označene u tužbi pod brojevima 3) i 9), a nakon rješenja o odbacivanju tužbe kao 1) i 7), nije donio presudu zbog ogluhe navodeći na tom ročištu kako, po ocjeni suda, iz navoda tužbe ne proizlazi osnovanost zahtjeva.

U podnesku od 25. veljače 2020. g. tužiteljica je proširila tužbu na nove tuženike: ĐK, kao nasljednika ranijeg tuženika KK i JK i VP, kao nasljednika ranijeg tuženika EK, kojima je sud, u skladu s odredbom člana 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) uputio dopis od 2. ožujka 2020. g. s pozivom na izjašnjenje pristaju li na proširenje tužbe.

Rješenjem broj P 3422/16 od 20. listopada 2020. g. sud je vratio tužiteljici podnesak od 24. veljače 2020. g. s pozivom označiti točne adrese za novooznačene tuženike te je, nakon proteka roka koji je ostavljen tužiteljici, doneseno rješenje P 3422/16 od 4. prosinca 2020. g. kojim se smatra da je tužiteljica povukla podnesak od 24. veljače 2020. g. u dijelu u kojem je izvršena subjektivna preinaka tužbe.

U ovom podnesku tužiteljica je navela i kako uređuje prijedlog za privremenu mjeru ali je na kraju podneska izjavila da prijedlog za privremenu mjeru ostaje neizmijenjen. U dotadašnjem tijeku postupka, međutim, tužiteljica nije predložila donošenje privremene mjere. Tek je u podnesku od 13. rujna 2021. g. navedeno kako tužiteljica sumnja da bi tuženici mogli otuđiti nekretninu koja je predmet postupka pa je predložila sudu izdavanje privremene mjere kojom će se tuženicima zabraniti otuđenje i opterećenje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 25. ožujka 2024. g. te je tužiteljica zatražila utvrđenje da je suvlasnica 40/120 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te ovlaštenje u nadležnoj zemljišnoj knjizi ishoditi upis tog prava na svoje ime u navedenom udjelu uz istodobno brisanje tog prava s imena upisanih tuženika razmjerno veličini njihovih suvlasničkih udjela. U ovom podnesku tužiteljica nije ni jednom riječju spomenula prijedlog za donošenje privremene mjere pa je sud zaključio da je taj prijedlog povukla.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja ovog suda broj Z-9329/15 od 10. svibnja 2016. g., prigovora od 22. srpnja 2015. g., Dodatka od 4. rujna 1992. g. Kupoprodajnog ugovora "U Splitu, 23. lipnja 1970. g." s potvrdom upravnog tijela od 30. prosinca 1992. g., Kupoprodajnog ugovora "U Splitu, 23. lipnja 1970. g.", izvatka iz zemljišne knjiga za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posjedovnog lista broj PL 1384 k. o. [katastarska općina], povijesti promjena s prilozima od 7. prosinca 2017. g., zapisnika u predmetu ovog suda, Zemljišno-knjižnog odjela Z-8500/2005/3250 od 26. svibnja 2009. g. i od 12. rujna 2012. g., Kupoprodajne pogodbe "Strožanac, 15. ožujka 1968. g." i predmeta ovog suda II P 1930/05. Sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Ante Bošnjaka koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 3. svibnja 2022. g., pisanu dopunu od 29. svibnja 2023. g. i od 13. siječnja 2025. g. te usmenu dopunu na ročištu od 22. studenog 2024. g. U dokazne svrhe saslušani su tužiteljica, tuženik pod 4) i svjedoci RK, ŠK, NP i ŽP.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev kojim je tužiteljica zatražila utvrđenje da je vlasnica zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zvane Papalić, za 40/120 dijela te ovlaštenje temeljem presude izvršiti upis prava vlasništva na ime svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena upisanih tuženika i to ''razmjerno veličini njihovih suvlasničkih udjela''.

Tužiteljica je u svom iskazu pokušala objasniti navod iz tužbe: da je Kupoprodajni ugovor samo iz formalnih razloga ''bio sačinjen na više prodavatelja'' na način da su, kao prodavatelji, uz tužiteljicu bili navedeni i pok. UK, pok. DK (djed tužiteljice), DK (otac tužiteljice), pok. AK (majka tužiteljice), pok. ČK, FK, ŠK, CK, pok. LK, BK i ZK (sada RK).

Radi se o Kupoprodajnom ugovoru "U Splitu, 23. lipnja 1970. g." kojim je ŽK, kao kupac, od prodavatelja: DK, sina LK, UK, pok. DK, AK, žene DK, SP, kćeri DK, ČK, pok. DK, FK, žene ČK, LK, sina N, CK, žene LK, BK, kćeri LK, OP, sina LK, ZK, kćeri LK i ŠK, sina LK, kupio cijelu nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1865 m² za 27 novih dinara po m², što da ukupno iznosi 50.355 novih dinara.

Objasnila je da su tu čest. zem. njen otac i njegov partner LK kupili od obitelji PP 1970. g. te da su je otac i njegov partner prodali predniku tuženika pok. ŽK. Kad je ta čestica prodana da je imala preko 1800 m², a kad je kupljena od Ž i preko 1900 m² odnosno da je u dokumentima (kazala je ''papirima'') površina bila veća od onoga što je prodano. Zato da je kupac ŽK govorio da je sporno što tu nema dovoljno kvadrata. Na traženje pojašnjenja od strane suda objasnila je da je ŽK govorio da fali ''200 i nešto m²''. Na traženje suda pojasniti da li to znači da 1600 m² nije bilo sporno odgovorila je da je čestica imala toliko kvadrata. Radi tih prigovaranja i tvrdnji pok. ŽK otac da je htio ispraviti tu nepravdu: objasnio je tužiteljici da se radi toga 1992. g. zaključio Dodatak Kupoprodajnog ugovora. Taj Ugovor da su u svojstvu prodavatelja zaključili njen otac i njegov partner LK, a u svojstvu kupaca nasljednici ŽK odnosno njegova tri sina.

Nakon što je sud tužiteljici predočio da njena tvrdnja o tome tko je zaključio Dodatak Kupoprodajnog ugovora nije točna jer je u Dodatku kao kupac naveden samo ŽK koji je u trenutku zaključenja Dodatka bio mrtav jer je umro **.**.1992. odgovorila je da joj je otac pričao da su Dodatak zaključili Mijini sinovi.

Nadalje, tužiteljica je na traženje suda kazala i što je pisalo u Dodatku ugovora: da će sinovi ŽK biti vlasnici 1097 m² parcele iz Ugovora iz 1970. g. te 756 m² druge parcele oznake 5862/28 k. o. [katastarska općina] odnosno nove oznake 414 k. o. [katastarska općina] jer se radilo o parceli koja je tik do druge parcele od 500 m² koju je kupio ŽK. Na traženje suda odgovoriti jesu li nakon Dodatka Ugovora ŽK ili njegovi sinovi ušli u posjed parcele 414 k. o. [katastarska općina] odgovorila je da oni to nisu nikada koristili, a nakon što je sud objasnio tužiteljici da pojam korištenja obuhvaća i davanje u zakup, odgovorila je da su sinovi spojili te dvije parcele: dio od 500 m² i ovaj dio (iz Dodatka Ugovora) od 756 m² i sve prodali GP i njegovom sinu S.

Na daljnje pitanje suda tko je nakon zaključenja Kupoprodajnog ugovora iz 1970. g. ušao u posjed čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovorila je da nitko nije ušao u posjed (pa ni MK ili GP) nego da su tek 1992. g. Mijini sinovi ušli u posjed i to u posjed 1097 m² jer da je tako čestica izgledala 1992. g., da su napravili montažno-aluminijski objekt gdje je spomenuti MK prodavao građevinski materijal. Po pričanju oca čestica je pet ili šest godina prije kupovine od obitelji PP izgubila nešto m² jer je tu prošla cesta.

Na ponovno traženje suda pojasniti iz kojeg je razloga inicijalno 1970. g. nedostajalo 200 m² prodane parcele odgovorila je da je nedostajalo 100 m² i da se tih 100 m² odnosilo na put: to da je razlika između 1900 m² i prodanih 1800 m². Put koji je spomenula da je put između te parcele i parcele susjeda sa zapadne strane Aljinovića koji da je ''izmješten'' na parcelu oznake 5862/7 k. o. [katastarska općina].

Na pitanje koje je postavio pun. tužiteljice: kolika je razlika u m² utvrđena između nekretnine koja je prodana 1970. i nekretnine koja je ušla u Dodatak 1992. g. odgovorila je da se radilo o razlici od oko 700 m². Njen otac da je nekretninu nove oznake 428 k. o. [katastarska općina] u sadašnjem obliku i površini posjedovao i koristio nakon 1992. g. pa sve do smrti (2017. g.) tako da je posjedovao dio te čest. zem. uz cestu jer ta čest. zem. nije bila ograđena te su se u tom dijelu nesmetano parkirali automobili, tko god da je prolazio. Osim toga, da je njen otac tuda i prolazio do ostalih parcela jer ih je obrađivao, a njen sin da je tu nasuo neki građevinski materijal i to u tri navrata: prije pet godina, prije tri godine i prije dvije godine.

Dodatak o kojem je tužiteljica govorila u tužbi i iskazu zaključen je 4. rujna 1992. g., dakle, dvadeset dvije godine nakon kupoprodaje, te je u čl. II. navedeno da je u Ugovoru iz 1970. g. pogrešno utvrđen predmet Ugovora, da stvarni predmet Ugovora predstavlja nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1097 m² te 768/1075 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 768 m² te je u čl. III. iznova utvrđeno što je predmet Kupoprodajnog ugovora iz 1970. g.

Ugovor kojim su otac tužiteljice i njegov partner LK kupili čest. zem. ranije oznake 5862/7 k. o. [katastarska općina] dostavila je tužiteljica u spis na ročištu od 12. prosinca 2017. g.: radi se o ispravi nazvanog Kupoprodajna pogodba kojom su prodavatelji dr. PP, pok. ĆP, dr. ĆP, pok. O, dr. TP, pok. O, IP, ud. O, KP, rođ. IP pok. O i EP, rođ. IP, pok. O prodali 15. ožujka 1968. g. kupcima DK, [adresa], UK, pok. DK, AK, ženi DK, SP, P, ČK, pok. DK, FK, ženi ČK, LK, Ilijinom, CK, ženi LK, BK, Matinoj, OP, [adresa], ZK, Matinoj i ŠK, [adresa], između ostalih nekretnina, i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1936 m² k. o. [katastarska općina], koja je navedene u t. II. pogodbe.

Sud je u postupku proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Ante Bošnjaka te je obišao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i opisao da se radi djelomično o makadamskoj površini, a djelomično o zaraslom guštiku, da se prema istoku nalazi napušteni betonski plato gdje je, po riječima vještaka, nekada postojao kontejner. Opisane su i granice: prema istoku granica je označena drvenim stupovima, stupovi se vide i na sjevernoj granici, granica prema zapadu nije vidljiva, a prema jugu ide skroz do pločnika s tim da su u zemlju zabodene metalne šipke. Opći dojam suda je bio da je nekretnina zapuštena.

U pisanom nalazu i mišljenju od 3. svibnja 2022. g. vještak je prikazao izvorni oblik i položaj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na isječku skena starog austrijskog katastarskog plana te je na skici na listu 250 spisa ovu čest. zem. označio žutom bojom. Naveo je da grafički izmjerena površina od 1975 m² odgovara dozvoljenim odstupanjima odnosno površini od 1875 m² koja je navedena u Ugovoru iz 1970. g. Provedbom parcelacijskih elaborata da je predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] promijenjen oblik i površina na način koji je vještak prikazao na slici 2 isječka skena starog austrijskog katastarskog plana (list 251 spisa), da grafički izmjerena površina iznosi 1160 m² što da je u granicama dozvoljenih odstupanja te odgovara površini od 1097 m² iz Dodatka (iz 1992 g.) Kupoprodajnog ugovora. Predmetna čestica stare austrijske izmjere 5862/7 k. o. [katastarska općina] da se na trenutno važećem katastarskom planu nove izmjere nalazi u sjevernom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je definirana na skici koju je izradio vještak (list 254 spisa) točkama 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 1 u površini od 1160 m² te da međe navedenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi nisu vidljive. Kompletna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi da je utabana zemljana površina koja se koristi kao parking.

Vještak je na traženje suda na skeniranom isječku starog austrijskog katastarskog plana prikazao i drugu nekretninu: čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je naveo da ova čest. zem. ima grafički izmjerenu površinu od 1134 m² što da je u granicama dozvoljenih odstupanja te odgovara upisanoj površini od 1075 m². Ova čest. zem. da se na trenutno službenom katastarskom planu nove izmjere nalazi na dijelovima četiri katastarske čestice koje su u skici izmjere koju je izradio vještak (list 254 spisa) označene kao likovi od 1 do 4 i to na način da je:

-lik 1 u površini od 598 m² dio čest. zem. [katastarska čestica],

-lik 2 u površini od 133 m² dio čest. zem. [katastarska čestica],

-lik 3 u površini od 247 m² dio čest. zem. [katastarska čestica] i

-lik 4 u površini od 156 m² dio čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],

koji dijelovi da su u naravi utabana ravna površina bez jasno vidljivih međa sa zapada, sjevera i istoka dok je južna međa u naravi sjeverni rub parkinga i zgrade.

Tužiteljica je u podnesku od 26. rujna 2022. g. u odnosu na pisani nalaz i mišljenje prigovorila navodeći da je vještak propustio navesti kolika je ukupna površina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da postoje i određene manje nejasnoće vezane za površinu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tuženici od 2) do 7) su u podnesku od 17. listopada 2022. g. predložili da vještak u dopuni prikaže površinu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prilazni put za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Na traženje suda konkretizirati detaljnije primjedbe u odnosu na pisani nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica je u podnesku od 25. listopada 2022. g., osim navoda da je vještak propustio navesti točnu površinu cijele čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dodala da je propušteno i navesti granice ove čest. zem. te obrazložiti od kojih je točno čestica odnosno njihovih dijelova nastala te sve to iskazati u površinama na isti način kako je iskazano za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koristeći se eventualno podacima iz povijesti promjena stanja posjeda.

Sud je, postupajući u skladu s odredbom čl. 261. st. 2. ZPP-a, odlučio provesti dokaz obnovom vještačenja s istim vještakom.

Sudski vještak je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 29. svibnja 2023. g. izjavio da je prije izrade dopune izvršio uvid u svu raspoloživu arhivsku građu ne samo iz spisa nego i iz nadležnog katastarskog ureda te je utvrdio da je čestica nove izmjere 428 k. o. [katastarska općina] u izmjerenoj površini od 1594 m² nastala od dijelova tri čestice stare austrijske izmjere koje je u skici izmjere prikazao kao dijelove A, B i C i to na način da je:

-dio oznake A u površini od 1160 m² nastao od čestice stare austrijske izmjere 5862/7,

-dio oznake B u površini od 187 m² nastao od čestice stare austrijske izmjere 5862/8 i

-dio oznake C u površini od 247 m² nastao od čestice stare austrijske izmjere 10766/1, sve k. o. [katastarska općina].

Vještak je naveo da se nova katastarska izmjera za k. o. [katastarska općina] počela raditi još prije Domovinskog rata te je stupila na snagu u katastru 1997. g., a u zemljišniku 2009. g. Cijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je u naravi većim dijelom utabana zemljana površina bez jasno vidljivih međa.

Na ročištu od 23. svibnja 2024. g. tužiteljica je predložila još jednom naložiti vještaku Bošnjaku dopuniti nalaz i mišljenje tako da prikaže kako se površina i oblik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] mijenjala od stare austrijske izmjere pa do dana izrade dopune nalaza i mišljenja s točnom naznakom od kada do kada je nekretnina imala određeni položaj, oblik i površinu. Tužiteljica je na ročištu od 11. rujna 2024. g. svoj prijedlog za dopunu nalaza i mišljenja vještaka Bošnjaka još jednom ponovila te je sud na tom ročištu odlučio pozvati vještaka Bošnjaka radi usmenog saslušanja, uz primjenu već spomenute odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

Vještak Bošnjak je na ročištu od 22. studenog 2024. g. u usmenom saslušanju, ponovio sve navode iz pisanog nalaza i mišljenja odnosno sumirao:

-da je predmetna čest. zem. stare austrijske izmjere 5862/7 k. o. [katastarska općina] u vrijeme sklapanja Ugovora iz 1970. g. imala upisanu površinu 1875 m², što izmjereno grafički iznosi 1975 m² i u granicama je dozvoljenih odstupanja, jer da dozvoljeno odstupanje za staru austrijsku izmjeru iznosi 20%,

-da je iz dostupnih arhivskih podataka jasno da je predmetna čestica do 1992. g. provedbom parcelacijskih elaborata umanjena na 1097 m², da grafički izmjerena površina iznosi 1160 m² što da opet ulazi u okvir dopuštenog odstupanja od 20%,

-da je slijedeća ključna promjena nova katastarska izmjera koja je za k. o. [katastarska općina] stupila na snagu u katastru 1997. g., a u zemljišniku 2009. g.,

-da je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja iz svibnja 2023. g. jasno označio koji dijelovi i kojih starih austrijskih čestica su ušle u sastav nove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-da je u kontaktima s radnicima katastarskog ureda u Splitu saznao gdje se nalaze originalne zemljišne knjige stare austrijske izmjere iz kojih je moguće iščitati brojeve u zbirci isprava nadležnog zemljišnika u Splitu, pa da će nakon uvida u tu dokumentaciju i u relevantne zbirke isprava biti spreman u pisanoj dopuni odgovoriti za pitanje kad je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pocijepana na 5862/8 k. o. [katastarska općina] te kad je izvršena parcelacija za potrebe izgradnje državne ceste, odnosno kad su mijenjane površine i oblik izvorne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Što se tiče umanjenja na površinu od 1097 m² naveo je da je to svakako izvršeno prije Dodatka iz 1992. g. Kupoprodajnom ugovoru što da je logično, jer tako ne bi bilo navedeno u Dodatku da taj podatak već nije postojao.

Kao što je i obećao vještak je u pisanoj dopuni od 13. siječnja 2025. g. nalaza i mišljenja naveo da je na temelju dostupne skenirane dokumentacije iz zbirke isprava broj 689/04 zaključio da je predmetnoj čestici stare oznake 5862/7 k. o. [katastarska općina] u površini 1097 m² geodetskim elaboratom usklađenja iz 2004. g. površina povećana na 1584 m². Povećanje površine izvršeno je navedenim parcelacijskim elaboratom koji je napravljen na temelju provedene nove katastarske izmjere bez ikakvog preispitivanja na čiji je račun povećanje izvršeno. U novoj izmjeri čestici je dodijeljen broj 428 i površina od 1584 m² što da je trenutno važeći službeni podatak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao predmet ovog suda II P 1930/05 (raniji broj II P 31/97) u kojem su tužiteljice IK i DP ustale tužbom protiv KK, EK i NK radi ništetnosti Ugovora o darovanju ovjerenog 18. siječnja 1995. g., radi utvrđenja da su stranke, tužiteljice pod 1) i 2), kao kćeri, i tuženici pod 1), 2) i 3), kao sinovi pok. ŽK, suvlasnici svaki za po 1/5 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te radi utvrđenja da su tužiteljice pod 1) i 2) suvlasnice za po 1/5 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te obvezivanje tuženika kloniti se svakog pačanja u navedeni dio ove nekretnine koji je zahtjev u cijelosti prihvaćen. Predmet ovog postupka bio je i protutužbeni zahtjev kojim su tuženici pod 1), 2) i 3) zatražili utvrđenje suvlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaki za po 1/3 dijela te brisanje upisa tužiteljica pod 1) i 2) te AP (majke stranaka), svake za po 1/6 dijela, koji je u cijelosti odbijen kao neosnovan. Presuda od 19. svibnja 2008. g. u cijelosti je potvrđena presudom suda drugog stupnja broj Gž-5036/08 od 30. siječnja 2009. g.

U pravomoćnoj presudi u predmetu II P 1930/05 utvrđeno je da je u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pok. ŽK, kao kupac, zaključio Kupoprodajni ugovor od 18. lipnja 1970. g. te od prodavatelja ČP kupio ½ ove čest. zem. odnosno 500 m² te da je zaključen Dodatak tom Ugovoru i to dana 20. listopada 1992. g. iz razloga što je u Ugovoru bilo pogrešno upisano da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima ukupnu površinu od oko 1000 m², a trebala je stajati površina od 1375 m², s tim da u Ugovoru ostaje da je kupljeno 500 m² odnosno 500/1375 dijela ove čest. zem. Utvrđeno je i da je taj Dodatak potpisao tuženik pod 1) KK, a ne njegov otac.

U odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je sklopljen Kupoprodajni ugovor 12. lipnja 1970. g., da su prodavatelji DK i dr. te ŠK i dr. prodali pok. ŽK ovu čest. zem. te da je utvrđeno da je ova čestica ukupne površine 1865 m². I ovaj Ugovor imao je Dodatak koji je potpisao tuženik pod 1) KK, a ne njegov otac i to od 4. rujna 1992. g. u kojem je navedeno da je predmet Ugovora pogrešno utvrđen jer je trebalo stajati čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1097 m² te da je predmet kupoprodaje i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 768 m² odnosno dio te čest. zem.

U odnosu na čest. zem. oznake u staroj izmjeri 5862/7 k. o. [katastarska općina] sud je u ovom postupku utvrdio potpuno isto temeljem istih isprava: osnovnog Ugovora iz 1970. g. i Dodatka iz 1992. g., dok su u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđenja iz predmeta II P 1930/05 ovom sudu novina jer ova čest. zem. nije bila predmet ovog postupka, ali je ovom sudu značajno to što su sva kupljena zemljišta na području Podstrane u 1992. g. bila izvrgnuta preispitivanju vezano za kupljene površine i oblike, dakle, ne samo čest. zem. [katastarska čestica] (5862/28) nego i 5862/30 k. o. [katastarska općina] te da je Dodatke za obje čest. zem. (zaključeni 4. rujna i 20. listopada 1992. g.) odnosno nakon smrti oca stranaka iz tog postupka ŽK, potpisao samo jedan njegov sin: tuženik pod 1) iz tog predmeta KK.

Pregledom spisa II P 1930/05 sud je odlučio izdvojiti dijelove bitne za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice u ovom predmetu, sve u ovisnosti o dokazima koje je ovaj sud proveo:

-u Darovnom ugovoru koji je utvrđen ništetnim u predmetu II P 1930/05 i u kojem su potpisi pun. darovatelja i obdarenika (tuženika iz tog predmeta) ovjereni 18. siječnja 1995. g., osim čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predmet darovanja bile su i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koje je navedeno da su kupljene Kupoprodajnim ugovorom od 23. lipnja 1970. g. s Dodatkom od 4. rujna 1992. g. Dakle, i u ovom Ugovoru bio je spomenut ne samo osnovni Ugovor nego i Dodatak iz 1992. g.,

-u rješenju o nasljeđivanju broj O-116/94 od 17. lipnja 1994. g. Osnovnog suda u Tomislavgradu, koje je doneseno iza smrti ŽK, sina DK spominje se samo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbijen prijedlog tužiteljica pod 1) i 2) za raspravljanje naknadno pronađene imovine rješenjem od 16. listopada 2001. g.,

-na ročištu od 9. listopada 2001. g. tužiteljica pod 1) iz tog premeta, pozvana opisati nekretnine u k. o. [katastarska općina] koje su bile predmet Ugovora o darovanju, navela je da se na jednoj od nekretnina nalazi iskrcana cigla, jedno vozilo šleper i kamp kućica i da se sve to iznajmljuje, na drugoj da nema ništa te da je ta nekretnina prodana FP (odnosno osobi točnog prezimena GP, a prema dokazima iz ovog postupka), a koliko je njoj poznato. Tuženik pod 1) je na istom ročištu kazao da je cijelo kupljeno zemljište neko vrijeme, odnosno deset do dvanaest godina nakon kupoprodaje služilo kao odlagalište smeća da bi nakon toga on i braća ponudili izvjesnom MK da može dio zemljišta ograditi i srediti tako da ga koristi kao parkiralište i to bez naknade dok se drugo zemljište nalazi uz nekretninu uz vlasništvu t.d. As Mario i da stoji neobrađeno i neiskorišteno,

-u dostavljenoj Izjavi od 23. rujna 1996. g., koju su potpisali i sačinili nasljednici pok. UK, pok. DK, između kojih je i pravni prednik tužiteljice njen otac DK, stoji da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao cjelina prodana kupcu ŽK Kupoprodajnim ugovorom od 23. lipnja 1970. g. i Dodatkom od 4. rujna 1992. g. te da je zbog propusta prilikom prijenosa prava vlasništva 1/12 dijela i dalje ostala upisana na ime prednika potpisnika izjave odnosno njihovog pok. oca UK. Prilikom saslušanja tužiteljice u ovom predmetu sud je tužiteljici predočio ovu Izjavu i pozvao je na osvrt pa je tužiteljica kazala da joj nije poznat sadržaj Izjave koju joj je sud naglas pročitao i da ne zna o čemu se radi.

Sud je, nadalje, smatrao potrebnim posebno ocijeniti iskaz tuženika pod 4) iz ovog predmeta koji je kazao da je za potrebe saslušanja pročitao Ugovore iz 1970. i 1992. g., da se radilo o poslovima njegovog pok. djeda ŽK o čemu zna po pričanju majke. Kazao je da je u periodu od 1980. do 1990. g. kupljenu česticu, koja je u cijelosti bila ograđena metalnom ogradom, posjedovao poduzetnik MK, te da se na terenu još uvijek mogu vidjeti ostaci te ograde odnosno metalni stupovi. Što se tiče kvadrature dijela ograđenog metalnom ogradom kazao je da o tome jedino može iznijeti neke pretpostavke, ali je u tome bio od strane suda spriječen. Sud je zanimalo zašto je zaključen Dodatak iz 1992. g. pa je odgovorio da mu je to 2014. g., kad se sređivalo katastarsko stanje za česticu oznake 419 k. o. [katastarska općina], objasnila tužiteljica kazavši da se radilo o nedostatku kvadrata na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi čega je 1992. g. ''njima'' dano duplo više kvadrata jer su umjesto atraktivnije čestice uz magistralu dobili neatraktivno zemljište dalje od magistrale. Na pitanje na koga je mislio kad je kazao ''njima'' objasnio je da je mislio na pok. djeda. Na upozorenje suda da je u vrijeme sastavljanja Dodatka Ugovora pok. djed bio mrtav, kazao je da je onda očito riječ o sinovima. Naveo je da mu tužiteljica nije objasnila odakle ta razlika u kvadratima, nije mu bilo poznato koju je površinu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imala 1992. g. niti da li je mijenjala katastarski oblik i površinu.

Prema obrazloženju tuženika od 2) do 7) iz podneska od 11. studenog 2024. g. njihov pravni prednik kupio je zemljište ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u površini od 1865 m² (o čemu postoji Ugovor od 23. lipnja 1970. g.), kasnije su ugovorne strane utvrdile da je došlo do promjene u katastarskim oznakama te da kupljena čestica ima površinu od 1097 m² pa da su 4. rujna 1992. g. zaključili Dodatak Kupoprodajnom ugovoru kojim je ''nadomirena'' razlika koja je nedostajala i to s česticom oznake 5862/28 za 768/1075 dijela odnosno za oko 768 m². Prema tumačenju ovih tuženika njihov je prednik kupio, isplatio i koristio predmetno zemljište u zatečenom stanju i površini od zaključenja Ugovora 1970. g. kontinuirano te su i tuženici, kao njegovi nasljednici, nastavili biti u mirnom, neometanom i zakonitom posjedu u ''zatečenoj'' površini zemljišta pri čemu da eventualne katastarske promjene provođene mimo znanja i obavijesti tuženika nisu utjecale na njihov posjed i korištenje zemljišta, i to uvijek u istim gabaritima, ograđeno metalnom ogradom te korišteno i davano u zakup. Osim toga, tuženici da su ne samo kvalificirani posjednici nego i upisani vlasnici sporne čest. zem. koji su vlasništvo stekli temeljem pravnog posla. Osim odredbi o stjecanju vlasništva temeljem pravnog posla tuženici su se u ovom podnesku pozvali i na odredbu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) koja govori o stjecanju vlasništva dosjelošću.

Tužiteljica se u podnesku od 14. ožujka 2025. g. osvrnula na rezultate zadnje pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka IK, koju je sud interpretirao, navodeći da iz te dopune proizlazi da je nekretnini tuženika bez bilo kakve valjane pravne osnove (pravnog temelja), 2004. g. pripojeno dodatnih 500 m² i to elaboratom usklađenja, o kojem elaboratu tužiteljica nije imala nikakvih saznanja. Tu površinu da tuženici nisu nikada kupili, niti su bili u posjedu te površine jer se radi o nekretnini tužiteljice koja je bez bilo kakvog pravnog temelja pripojena nekretnini tuženika, bez postojanja pravnog posla ili bilo kakva druge isprave iz koje bi bilo vidljivo da su tuženici kupili dodatnih 500 m² na predmetnoj lokaciji. Tuženici da imaju pravo na posjed nekretnine od 1097 m², a ne od 1584 m² jer su temeljem Dodatka od 4. rujna 1992. g. upravo toliku površinu kupili. Navodni posjed tuženika da nije mogao biti ni pošten, budući da su tuženici znali i mogli znati da su 1992. g. kupili svega 1097 m², a da svojataju čitavih 500 m² više.

Dakle, moglo bi se zaključiti da i tužiteljica i tuženici od 2) do 7) prihvaćaju da je nakon zaključenja Kupoprodajnog ugovora iz 1970. g. došlo do zaključenja Dodatka tom Ugovoru, s tim da tuženici od 2) do 7) smatraju da su do 1992. g., kad je zaključen Dodatak, već stekli, ako ne temeljem pravnog posla iz 1970. g., onda makar dosjelošću cijelu čest. zem. ranije oznake 5862/7 k. o. [katastarska općina], po novoj izmjeri čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Već je sama ova tvrdnja tuženika od 2) do 7) proturječna jer je u Kupoprodajnom ugovoru iz 1970. g. opisano da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima 1875 m² odnosno upravo onoliko m² koliko je imala upisane površine u zemljišnim knjigama u vrijeme sklapanja Ugovora iz 1970. g. s dopuštenim odstupanjima, a prema nalazu vještaka, dok čest. zem. nove izmjere 428 k. o. [katastarska općina] ima upisanu površinu od 1584 m², pa je nejasno govore li tuženici od 2) do 7) i da su nesmetano, pošteno, zakonito i istinito posjedovali i razliku od 291 m².

Drugo što sud primjećuje je da se u Dodatku Kupoprodajnog ugovora, osim korekcije površine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s 1875 m² na 1097 m², na koliko je, u trenutku zaključenja Dodatka 1992. g., ovoj čest. zem. provedbom parcelacijskih elaborata umanjena površina, a opet prema nalazu vještaka, kao predmet kupoprodaje navodi još jedna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to za dio od 768/1075 odnosno u površini od 768 m².

Stoga nije jasno kako bi to kupac, osim cijele čest. zem. ranije oznake 5862/7 k. o. [katastarska općina] površine od 1875 m², bez ikakve naknade mogao postati i vlasnik 768 m² čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je to upravo nastojanje tuženika, s jednom razlikom da se ne tvrdi da je posjed bio zadržan na cijeloj prodanoj površini od 1875 m² nego na površini koju ima čest. nove izmjere 428 k. o. [katastarska općina] od 1584 m², što je sud već istaknuo.

Nadalje, Dodatak od 4. rujna 1992. g. Kupoprodajnog ugovora nije zaključio kupac ŽK jer je taj Ugovor zaključen nakon njegove smrti. ŽK umro je 18. kolovoza 1992. g. što znači da je Dodatak zaključen sedamnaesti dan nakon dana kad je ŽK umro, iako je u uvodu Dodatka navedeno da ga u svojstvu kupca zaključuje ŽK te je Dodatak potpisan s prezimenom ŽK. U iskazu u pregledanom predmetu II P 1930/05 tuženik pod 1) iz tog predmeta KK je, na predočenje Dodatka od strane sutkinje, kazao da je u potpisu na strani kupca njegov rukopis.

Prema odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

U pregledanom predmetu II P 1930/05 na listu 33 B nalazi se Predugovor o kupoprodaji nekretnina (zemljišta) od 26. rujna 1997. g. koji su zaključili KK, EK i NK, pok. ŽK, kao prodavatelji, i ŠP, kao kupac, koji je za predmet, osim 500 m² čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno 500/1375 dijela, imao i dio čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1075 m², čiji su suvlasnici prodavatelji za po 256/1075 dijela, odnosno ukupno 768 m², i to za 150 DEM po m² odnosno ukupno 30.000,00 DEM koji će iznos kupac predati do 1. prosinca 1997. g. nakon čega da će uslijediti predaja u posjed i zaključenje konačnog ugovora.

Dodatak od 4. rujna 1992. g. osnovnom Ugovoru zaključen je prije nego što su tužiteljice pod 1) i 2) pokrenule postupak za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju (tužbom od 13. siječnja 1997. g. u pregledanom predmetu I P 1930/05) pa je sud kao točnu i vjerojatnu prihvatio tvrdnju pravne prednice tuženika pod 6) i 7), njihove majke i pun. u ovom predmetu IK iz podneska od 21. ožujka 2007. g. iz predmeta II P 1930/05 u kojem je navela da su u trenutku smrti oca ŽK ona i sestra DP (tužiteljica pod 2) iz tog predmeta) znale samo za postojanje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne i za ostale dvije čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je razlog zašto ove dvije čest. zem. nisu ušle u ostavinsku masu i u rješenje o nasljeđivanju iza smrti njihovog oca.

Stoga je ocjena ovog suda da je Dodatak od 4. rujna 1992. g. Kupoprodajnom ugovoru zaključen nakon smrti pok. ŽK na način da sestre KK ŽK o tom pravnom poslu nisu imala nikakvih saznanja i na način da je zaključen i u odnosu na suvlasničke udjele drugih sinova pok. ŽK: OK i NK bez uredne punomoći za njihovo zastupanje te da nisu pruženi bilo kakvi dokazi da su ostali sinovi pok. ŽK taj pravni posao naknadno odobrili pa da takav Ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke odnosno da je ništetan. Za ovaj postupak je važno da Dodatak od 4. rujna 1992. g. Kupoprodajnom ugovoru ne proizvodi nikakve pravne učinke u odnosu na kćeri pok. ŽK jer sin ŽKtuženik pod 1) NK nije upisan kao suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (o čemu će biti više izneseno u nastavku ovog obrazloženja), a ostali njegovi sinovi KK i EK (odnosno njihovi nasljednici) nisu stranke ovog postupka. To, drugim riječima, znači da je na snazi osnovni Kupoprodajni ugovor iz 1970. g. temeljem kojeg je pok. ŽK stupio u posjed cijele čest. zem. ranije oznake 5862/7 k. o. [katastarska općina] u površini od 1875 m², odnosno da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

Obrazloženje tužiteljice iz njenog iskaza da je kupac ŽK njenom ocu DK protestirao radi ''manjka kvadrata'' samo potvrđuje ovaj zaključak suda: pok. ŽK protestirao je radi manjka od oko 100 m², a ne radi manjka od više od 700 m², jer je u trenutku zaključenja Ugovora 1970. g. čestica imala grafički izmjerenu površinu od 1975 m² što se upravo za 100 m² razlikuje od površine od 1875 m² koja je navedena u Ugovoru iz 1970. g., a do razlike je, po obrazloženju tužiteljice došlo jer se tih 100 m² odnosilo na put, a do tog je objašnjenja sud došao nakon što je ustrajao u traženju pojašnjenja od tužiteljice. Tužiteljica je navela i da se radi o putu između te parcele i parcele susjeda sa zapadne strane Aljinovića.

Što se tiče aktivne legitimacije tužiteljice, treba navesti da su dijelovi iskaza prodavatelja iz obitelji ŠK: saslušanih svjedoka RK (ranijeg imena ZK), ŠK i NP, rođ. ŠK potvrdili navode tužiteljice da su od obitelji IP njen otac i njegov prijatelj i partner LK, otac saslušanih svjedoka, kupili zemljište na TTTS-u, da se nisu podijelili nego da su se naknadno 2004. g. dogovorili da sve što je od te zemlje ostalo pripadne DK, predniku tužiteljice.

U odnosu na pasivnu legitimaciju, potrebno je navesti da u odnosu na ranije upisane suvlasnike KK i EK, pok. ŽK, koje je tužila početno i u odnosu na koje je sud donio rješenje o odbacivanju tužbe, tužiteljica nije s uspjehom označila njihove nasljednike o čemu svjedoči pravomoćno rješenje o presumiranom povlačenju podneska s izvršenom subjektivnom preinakom broj P 3422/16 od 4. prosinca 2020. g., što znači da su od nasljednika pok. ŽK ovom tužbom obuhvaćeni samo sin NK i nasljednici (univerzalni) njegove kćeri DP i (singularni) njegove kćeri IK.

U odnosu na idealni dio koji je tužiteljica zatražila tužbom treba navesti da se radi o 40/120 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a prema izvatku iz zemljišnih knjiga ova je nekretnina upisana na ime:

-tuženika pod 2) SK za 1/20 dijela,

-tuženika pod 3) PK za 1/20 dijela,

-tuženika pod 4) GK za 1/20 dijela,

-tuženu pod 5) OK za 1/20 dijela,

-tuženika pod 6) ĆK za 1/10 dijela,

-tuženika pod 7) TK za 1/10 dijela,

a tuženik pod 1) NK nije upisan kao suvlasnik.

Osim ovih suvlasnika upisane su i treće osobe:

-t.d. Tommy d.o.o. Split za 1/5 dijela,

- JK za 1/10 dijela,

- VP za 1/10 dijela i

- ĐK za 1/5 dijela.

Već iz razloga što tuženik pod 1) nije upisan kao suvlasnik, pored do sada iznesenih razloga, u odnosu na ovog tuženika nije osnovan zahtjev za utvrđenje, brisanje i upis suvlasničkog prava tužiteljice.

Ukupan suvlasnički dio tuženika pod 2), 3), 4), 5), 6) i 7), treba i to navesti, iznosi 8/20, a zahtjev za utvrđenje i brisanje suvlasničkih prava ovih tuženika te upis tog prava na ime tužiteljica formuliran je u odnosu na 40/120 dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno ''razmjerno veličini suvlasničkih dijelova'' ovih suvlasnika.

Tužiteljica, sve da je i uspjela dokazati u ovom postupku da tuženici od 2) do 7), kao univerzalni i singularni nasljednici kćeri pok. ŽK: IK i DP, Kupoprodajnim ugovorom iz 1970. g. nisu stekli dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji predstavlja razliku površine od 1097 m² (iz Dodatka osnovnom Ugovoru) i površine od 1584 m² koja predstavlja upisanu površinu nakon geodetskog elaborata usklađenja iz 2004. g., nije uopće razjasnila temeljem čega smatra da je ta razlika u površini (487 m²) identična suvlasničkom omjeru od 40/120 dijela.

Osim toga, sud je u ovoj presudi iznio razloge temeljem kojih smatra da je pravni prednik svih tuženika, njihov pok. otac i djed ŽK, Ugovorom iz 1970. g. stekao cijelu čest. zem. stare oznake 5862/7 k. o. [katastarska općina] u tadašnjoj površini od 1875 m² i da taj Ugovor nije promijenjen na valjan način.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor.

Tuženicima pod 2), 3), 4), 5), 6) i 7), koji su popisali trošak postupka, pripada trošak sastava podneska od 19. listopada 2021. g. i zastupanja na ročištima od 19. rujna 2019. g., 30. rujna 2022. g. i 23. svibnja 2024. g. po 18,75 bodova (ukupno 75 bodova) i trošak sastava podnesaka od 29. rujna i 17. listopada 2022. g. i 7. lipnja 2024. g. i zastupanja na ročištima od 14. rujna 2021. g., 30. studenog 2023. g., 23. svibnja i 22. studenoga 2024. g. i 2. travnja i 14. svibnja 2025. g. po 75 bodova (ukupno 675 bodova).

Ukupan broj bodova od 750 trebalo je uvećati za zatraženo povišenje tarifnih stavki radi zastupanja više osoba iz Tbr. 40. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) od maksimalnih 50% i taj broj bodova (1125) pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife te se tako dobije iznos od 2.250,00 EUR.

Tuženicima pod 2), 3), 4), 5), 6) i 7) nije priznat trošak sastava podnesaka od 11. studenog, 26. studenoga i 15. prosinca 2024. g. i 23. ožujka i 6. svibnja 2025. g. jer taj trošak, po ocjeni suda, nije bio potreban radi vođenja parnice, a prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Radi vođenja parnice nije bio potreban ni trošak dolaska na ročište (nije navedeno koje) pun. tuženika pod 6) i 7)-njihove majke IK radi davanja iskaza jer pun., prije svega, iskaz u ovom predmetu nije iznijela.

Što se tiče troška dolaska vozilom iz Dugog Sela do Splita i natrag tuženika pod 4) GK radi davanja stranačkog iskaza, ovaj tuženik svoj je iskaz dao na ročištu od 11. rujna 2024. g. te je trošak popisan u visini od 40,00 EUR. Prema ocjeni ovog suda tuženiku pod 4) trošak dolaska na ročište i povratka kući pripada u visini povratne autobusne karte na relaciji Dugo Selo-Split-Dugo Selo, koja odgovara zatraženoj visini od 40,00 EUR. Stoga je sud donio odluku o troškovima postupka kojima su bili izloženi tuženici pod 2), 3), 4), 5), 6) i 7) sudjelujući u postupku (2.250,00 EUR) te posebno odluku o troškovima koji pripadaju tuženiku pod 4), a kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz t. II. izreke presude.

U Splitu, 30. lipnja 2025. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove djelomične presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u šest (6) primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).