Poslovni broj: UsI-182/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ŽZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Alanu-Stjepku Soriću, odvjetniku u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, zastupanog po (generalno za njegovo zastupanje kod ovoga suda ovlaštenoj) njegovoj službenoj osobi GZ, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa:

UP/II-224-04/22-01/124, Urbroj: 511-01-203-23-2 od 15. prosinca 2023. i rješenja prvostupanjskoga javnopravnog tijela Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske broj 511-18-10-06-UP/I-19/2022 od 17. ožujka 2022.; kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), odbijena je tužiteljičina žalba protiv navedenoga rješenja prvostupanjskoga tijela (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva i naknadni upis u knjigu državljana.

2. Tužiteljica, u pravodobnoj tužbi i na raspravi, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude, ističući zahtjeve navedene u njenoj izreci.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu i na raspravi, u bitnome, navodi kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude, ističući da su tužiteljičini prigovori neosnovani a osporeno rješenje zakonito i predlažući odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog i prvostupanjskog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, te održavanjem javne rasprave 29. svibnja 2025. u prisutnosti zastupnika obaju stranaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. toga zakona.

5. Ovaj sud je u ovome sporu izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka u kojemu je doneseno osporeno rješenje a koji spis je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

6. Nije izveden po tužiteljici predložen dokaz njenim saslušanjem jer je to bilo suvišno za presuđenje kod navedenih izvedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine" br. 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19., 138/21., dalje: ZHD) je propisano da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

9. To jest, do 8. listopada 1991. Do tada je bilo na snazi zakonodavstvo o državljanstvu do tada postojeće SFRJ i pojedinih socijalističkih republika koje su je tvorile. To se zakonodavstvo zasnivalo na načelima: međusobne isključivosti državljanstava socijalističkih republika (moglo se imati državljanstvo samo jedne socijalističke republike) i supsidijarnosti saveznoga državljanstva (ono je po stjecanju, prestanku i evidenciji bilo nesamostalno tj. ovisno o stjecanju, prestanku i evidenciji državljanstva pojedinih socijalističkih republika).

10. Stoga je državljanstvo druge socijalističke republike (različite od Hrvatske) do 8. listopada 1991. bilo pravna zapreka za stjecanje hrvatskog državljanstva. U tomu smislu se, citiranom osnovom iz članka 30. stavka 1. ZHD, ne može utvrditi stjecanje hrvatskoga državljanstva osobi koja je do 8. listopada 1991. stekla državljanstvo neke druge (od Hrvatske različite) tadašnje socijalističke republike u sastavu tadašnje SFRJ.

11. Budući da je tužiteljica rođena **.**.1978., u svrhu utvrđivanja hrvatskog državljanstva primjenjuje se Zakon o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine". broj 32/77) koji je važio u vrijeme njezinog rođenja. Odredbom članka 4. stavka 1. točke 1. toga zakona bilo je propisano da će hrvatsko državljanstvo podrijetlom steći dijete čija su oba roditelja hrvatski državljani u trenutku njegovog rođenja. Ukoliko je samo jedan roditelj hrvatski državljanin, a drugi državljanin neke druge republike bivše SFRJ, dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko državljanstvo temeljem sporazuma roditelja (točka 2.). U slučaju da nema sporazuma roditelja, dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko državljanstvo ukoliko su roditelji imali prebivalište na području [adresa], a ako roditelji nisu imali zajedničko prebivalište u [adresa], dijete je stjecalo hrvatsko državljanstvo pod uvjetom da je upisano u maticu rođenih u [adresa] (točka 3.).

12. U navedeno vrijeme tužiteljičinog rođenja, bio je na snazi i savezni Zakon o državljanstvu SFRJ („Službeni list SFRJ", broj 58/76) koji je, u članku 22., sadržavao odredbe o rješavanju sukoba republičkih zakona o državljanstvu. Odredbom stavka 1. toga članka bilo je propisano da se republičko državljanstvo djetetu određuje prema zakonu republike čije državljanstvo imaju oba roditelja u trenutku njegova rođenja. Odredba stavka 2. toga članka, propisivala je da će dijete, čiji roditelji imaju različito republičko državljanstvo, steći državljanstvo prema zakonu republike na čijem je području rođeno, ako to republičko državljanstvo ima jedan roditelj.

13. Iz spisa koji je dostavio tuženik proizlazi, a i nesporno je među strankama ovoga spora:

- da je tužiteljica rođena **.**.1978. u [adresa] u tadašnjoj SR Srbiji;

- da je otac tužiteljice, pok. FZ, rođen 1947. u Bukoviću, u Hrvatskoj, bio državljanin Republike Hrvatske podrijetlom (upisan je 1948. u knjigu državljana Matičnog ureda Benkovac za matično područje Buković, pod red. br. 503);

- da majka tužiteljice, pok. BZ, rođena 1948. u Bihaću u Bosni i Hercegovini, nije bila hrvatska državljanka;

- da je, prema priloženom uvjerenju o državljanstvu Republike Srbije broj 204- 00-4/2022/270822 od 4. kolovoza 2020., tužiteljica upisana u knjigu državljana matičnog područja Palilula (Krnjača), na str. 23, pod rednim brojem 3535, za 1978. godinu.

14. S obzirom da je tužiteljica, po njenom rođenju 1978., nesporno upisana u knjigu državljana Republike Srbije, pravilno je osporenim rješenjem ocijenjeno, utvrđeno i obrazloženo da tužiteljica ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske, na temelju odredbe članka 30. stavak 1. ZHD.

14.1. Naime, tužiteljica je po rođenju upisana u knjigu državljana Republike Srbije a po propisima važećim do 8. listopada 1991., uz savezno ili jugoslavensko državljanstvo, moglo se imati samo jedno republičko državljanstvo.

14.2. Stoga se tužiteljici ne može naknadno utvrditi da se istovremeno smatrala i hrvatskom državljankom u smislu navedene zakonske odredbe.

15. Tako je, na prethodno izloženo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilnom primjenom navedenih za ovu stvar mjerodavnih zakonskih materijalnopravnih odredaba, osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem zakonito odbijana žalba odn. predmetni zahtjev tužiteljice. To, iz u nastavku navedenih razloga, nije dovedeno u sumnju u nastavku navedenim tužiteljičinim prigovorima iznesenima u ovome sporu.

16. Tužiteljica prigovara da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni odredbe članka 5. stavak 2. i članka 30. stavak 1. ZHD. Međutim, odredbom članka 5. na koju se poziva tužiteljica je regulirano stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom i odnosi se samo na osobe rođene nakon stupanja na snagu tog Zakona (8. listopada 1991.). Na osobe rođene prije tog datuma (što je slučaj kod tužiteljice jer je rođena **.**.1978. u [adresa] u tadašnjoj SR Srbija) primjenjuje se odredba članka 30. stavak 1. i 2. ZHD-a. To je shvaćanje izraženo već u ustaljenoj upravnosudskoj praksi potvrđenoj i od strane Ustavnog suda Republike hrvatske (npr.: U-III-1895/01; U-III-16125/09 i dr.) kao i u nizu presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (npr. Usž-4237/22 od 16. studenog 2023; Usž-2657/23 od 6. prosinca 2023., Usž-2582/23-2 od 4. siječnja 2024. i ostale presude toga suda na koje se tuženik u vezi ovoga pozvao u odgovoru na tužbu). Sudska praksa na koju se tužiteljica poziva u tužbi i na raspravi nije iz slučajeva činjenične i pravne osnove kao u ovome konkretnom slučaju. Tim više što, kako se pravilno ukazuje osporenim rješenjem i odgovorom na tužbu, u članku 5. stavku 2. ZHD je riječ o osobama rođenima u inozemstvu. No područje drugih (od Hrvatske različitih) republika bivše SFRJ (pa tako i Srbije u kojoj je tužiteljica 1978. rođena) predstavlja, u odnosu na Republiku Hrvatsku, inozemstvo tek nakon (dakle, ne i prije) dana 8. listopada 1991.

17. U odnosu na tužiteljičina pozivanja na izvješća Pučke pravobraniteljice kojima se iznosi de lege ferenda kritiku pozitivnog zakonskog okvira materije hrvatskog državljanstva, pravilno se u odgovoru na tužbu navodi da to nije važeće i obvezujuće pravo odn. pravni izvor mjerodavan za rješavanje ove upravne stvari. To jest, da to nisu važeći propis odn. pravne norme nego se to tek predlaže a do sada još nije propisano odn. pravno normirano. U istome smislu, pravilno je, odgovorom na tužbu, kao neosnovano, otklonjeno i tužiteljičino pozivanje na Europsku konvenciju o državljanstvu budući da za tu konvenciju sama tužiteljica u tužbi navodi da još nije ratificirana.

18. U odnosu na po tužiteljici prigovorenu povredu prava na pravičan postupak iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ukazuje se tužiteljici da. prema dugogodišnjoj i ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, upravni postupci koji se odnose na državljanstvo nisu u obuhvatu članka 6. te konvencije (tzv. inkompatibilnost ratione materiae).

18.1. To, naravno, ne znači da javnopravna tijela konkretne države kod rješavanja u tim postupcima nisu vezana onim uvjetima koje je sama ta država (tj. njeno zakonodavno tijelo) propisala u njenim propisima o njenom državljanstvu.

18.2. No, iz prethodno obrazloženog u ovoj presudi, kao i iz obrazloženog u osporenom rješenju, proizlazi da je to rješenje glede i zakonske i činjenične osnove njegova donošenja pravilno i potpuno obrazloženo, davanjem pravnih i činjeničnih razloga koji otklanjaju svaku sumnju u arbitrarno postupanje tuženika kod donošenja toga rješenja.

19. Zbog svega prethodno navedenog je osporeno, kao i prvostupanjsko, rješenje ocijenjeno zakonitim pa je izrekom presude tužbeni zahtjev za poništenje tih rješenja odbijen kao neosnovan (članak 116. stavak 1. ZUS-a) čime je tužiteljica izgubila ovaj spor pa je izrekom odlučeno da je se odbija i sa zahtjevom za naknadu troška ovoga spora (članka 147. stavak 1. ZUS-a).

U Splitu 30. lipnja 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude, dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužiteljice uz zapisnik o objavi

- tuženiku uz zapisnik o objavi

- u spis (pa spis kal. 50 dana)