Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-54/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužitelja EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao zakonskog nasljednika iza pokojne tužiteljice DŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužiteljice VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao zakonske nasljednice iza pokojne tužiteljice DŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici odvjetnici Davorki Kovač iz Varaždina, protiv tuženice CŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. Zagreb, Pisarnica Koprivnica, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 14. ožujka 2024. u prisutnosti tužitelja i tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, tuženice osobno i zamjenice punomoćnika tuženice odvjetničke vježbenice ĆŠ, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 30. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Postupak se obustavlja u odnosu na tužitelja EŠ.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice VŠ, kao zakonske nasljednice iza pokojne tužiteljice DŠ, koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između primateljice uzdržavanja DŠ, [adresa], sada u Dugoj Rijeci 52, OIB: [osobni identifikacijski broj] koja je istovjetna upisanoj JŠ iz [adresa] u zemljišnim knjigama i tužene, ovdje davateljice uzdržavanja CŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 08. studenoga 2012. godine.

2. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka po stopi koja se određuje uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici VŠ naknaditi tuženici CŠ parnične troškove u iznosu od 1.750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 30. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica DŠ je 13. srpnja 2022. podnijela tužbu protiv tuženice radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužba je zaprimljena u predmetu ovog suda broj P-242/2022.

1.1. U tužbi se navodi da je tužiteljica kao primateljica uzdržavanja s tuženicom kao davateljicom uzdržavanja sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju 8. studenoga 2012. koji je ovjeren po Općinskom sudu u Koprivnici, a predmetnim Ugovorom u čl. 1. i 2. ugovorena je trajna zajednica života između davateljice i primateljice uzdržavanja, koja više ne postoji od kolovoza 2017. zbog trajno narušenih odnosa tako da je zajednički život za tužiteljicu nepodnošljiv te je od tada ugovor de facto raskinut jer tužiteljica od kolovoza 2017. živi u zajedničkom kućanstvu sa svojom kćerkom VŠ i njenom obitelji na adresi [adresa]. Navodi se da od kolovoza 2017. između stranaka nema apsolutno nikakvog kontakta te tužena ni na koji način ne uzdržava tužiteljicu niti je uopće kontaktirala tužiteljicu i članove kućanstva s kojima tužiteljica živi te od tad ne izvršava niti jednu ugovorom preuzetu obvezu.

1.2.Tužiteljica navodi da je odnos između stranaka toliko narušen da zajednički život za tužiteljicu više nije podnošljiv iako je zajednica života predviđena Ugovorom pa su stečeni uvjeti za sudski raskid ugovora o doživotnom uzdržavanja iz čl. 583. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti.

2.1. Tuženica je istaknula prigovor presuđene stvari navodeći da se radi o istovrsnoj tužbi kao u predmetu ovog suda broj P-335/2017 protiv istog tuženika te na temelju iste činjenične i pravne osnove. Stoga je tuženica predložila da sud odbaci tužbu.

2.2. Tuženica potvrđuje da je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 8. studenog 2012..

2.3. Navodi da je tužiteljica pokušala sudski raskinuti ugovor, no taj je zahtjev odbijen presudom ovog suda broj P-335/2017 od 3. listopada 2017..

2.4. Tuženica navodi da s tužiteljicom razgovara telefonom barem jednom mjesečno i traži od nje da se vrati kući, gdje ima i dalje svoju sobu i potrebne stvari za brigu o njoj.

2.5. Navodi da je u čl. I.4. predmetnog Ugovora ugovoreno da primateljica uzdržavanja prima mjesečnu mirovinu s kojom će samostalno raspolagati i istu će koristiti za nabavku lijekova, odjeće, obuće, troškove liječenja prema potrebi i svega drugog što bi joj bilo osobno neophodno. Ako ne bi imala dovoljno sredstava da si podmiri svoje najosnovnije i nužne potrebe onda će dio novaca za podmirenje tih potreba davati joj davateljica uzdržavanja. Davateljica uzdržavanja će snositi svojim primanjima troškove režija, vezano za kuću, troškove nabavke prehrambenih artikala, sredstava za čišćenje i održavanje kuće i odjeće. Navodi da predmetnim Ugovorom nije obvezna uzdržavati tužiteljicu u potpunosti već joj financijski pomoći u slučaju da njezina mirovina ne bi bila dovoljna za podmirenje njezinih potreba. Navodi da tužiteljica prima mirovinu u iznosu od 1.000,00 kn. Navodi da je citiranom presudom ovog suda naloženo tužiteljici platiti tuženici troškove parničnog postupka, a tuženica je dopisom od 1. prosinca 2020. obavijestila tužiteljicu da novac zadrži za svoje potrebe. Stoga smatra da nije istinita tvrdnja tužiteljice da ju nije uzdržavala.

2.6. Navodi se da je tuženica u redovnom kontaktu s tužiteljicom, no samo telefonski zbog narušenih odnosa s VŠ i PŠ, koje su nasljednice tužiteljice pa bi raskidanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju imale pravo na dio nasljedstva, s tim da je tuženica uvjerena da bi navedene sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom.

2.7. Tuženica navodi da je i nadalje uređena soba u kući tužiteljice kao i prije njezinog odlaska te se tužiteljica može u svakom trenutku vratiti. Navodi da se tuženica brine o kući i okućnici, održava kuću čistom i plaća režije. Navodi da je za vrijeme boravka tužiteljice u kući tuženica kuhala i osigurala barem dva topla obroka dnevno, kao i toplu, čistu i svijetlu sobu te čisti i topli ležaj. Navodi se da tuženica i njezin suprug rade u smjenama kako bi u svako doba dana netko bio s tužiteljicom, a tuženica je za vrijeme boravka tužiteljice kod nje osigurala pomoć u kući za vrijeme kad je tuženica na poslu kako tužiteljica ne bi bila sama i kako bi netko mogao brinuti o njoj osim njezinog supruga.

2.8. Tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Glavna rasprava u ovom predmetu zaključena je 15. veljače 2023., no nakon toga je tužiteljica DŠ umrla i to 20. veljače 2023. pa je sud rješenjem broj P- 242/2022-20 od 28. veljače 2023. utvrdio prekid postupka zbog smrti tužiteljice i riješio je da će se postupak nastaviti kada nasljednik tužiteljice preuzme postupak ili kad ga sud pozove da to učini.

4. Rješenjem broj P-242/2022-22 od 7. lipnja 2023. sud je riješio da se nastavlja postupak u ovom parničnom predmetu te je pozvao djecu pok. tužiteljice EŠ i VŠ kao zakonske nasljednike iza pok. tužiteljice DŠ da preuzmu ovaj postupak na strani tužiteljice, a nakon pravomoćnosti tog rješenja postupak je nastavljen u predmetu P-54/2024 te je sud rješenjem broj P- 54/2024-28 od 12. veljače 2024. riješio da se preotvara glavna rasprava te se stavlja izvan snage rješenje ovog suda od 15. veljače 2023. o zaključenju glavne rasprave i objavi i uručenju odluke, a postupak je nastavljen u odnosu na tužitelje EŠ i VŠ DŠ kao zakonske nasljednike iza pok. tužiteljice DŠ.

5. Tužitelj ČŠ je na ročištu 14. ožujka 2024. naveo da ne želi preuzeti ovaj postupak na strani tužitelja.

6. Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

7.Tijekom dokaznog postupka pročitani su iskaz tužiteljice DŠ i iskaz tuženice saslušanih u svrhu dokazivanja, pročitani su iskazi VŠ, sada tužiteljice, saslušane ranije u svojstvu svjedoka, te iskazi svjedoka PŠ, ŠŠ, IŠ, TŠ, HŠ, FŠ, KŠ i SŠ, pročitani su spisi predmeta ovog suda broj P-335/2017 i R1-24/2017, pročitane su priložene isprave: Ugovor o doživotnomu uzdržavanju sklopljen između primateljice uzdržavanja DŠ te davateljice uzdržavanja CŠ od 8. studenoga 2012. (str.5-8), izvršne je uvid u prilog tuženice (str.19), pročitana je presuda ovog suda broj P-335/17-12 od 3. listopada 2018. (str.20-25), pročitano je rješenje ovog suda R1-24/17-3 od 31. kolovoza 2017. (str. 42-43) presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-34/06-2 od 23. siječnja 2006. (str. 44-47) izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 48-59), izvršen je uvid u karton pacijenta za tužiteljicu (str. 87-156), pročitan je zapisnik sastavljen kod javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice kao povjerenika ovog suda broj O-254/2023 UPP-OS-Koprivnica-50/2023-6 od 28. ožujka 2023. u ostavinskom postupku iza pok. DŠ (str. 173-180), djelomično rješenje o nasljeđivanju broj O-254/23, UPP-OS-Koprivnica-50/2023-11 od 10. svibnja 2023. (str. 185-188, 193-196).

7.1. Odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost zdravstvenog stanja DŠ, potrebne tuđe pomoći i njege, promjene tog stanja od razdoblja sklapanja ugovora, jer sud smatra da se izvođenjem tog dokaza ne bi utvrdile nove relevantne činjenice za predmet spora, s obzirom da je bilo nesporno da je DŠ bila potrebna tuđa pomoć i njega te da se je njezino zdravstveno stanje promijenilo nakon sklapanja predmetnog Ugovora, a DŠ je u iskazu izričito odbijala smještaj u domu za starije i nemoćne osobe.

7.2. Odbijen je dokazni prijedlog tuženice za pribavu podataka od Hrvatskog Telekoma o ispisu poziva fiksnog telefona na adresi [adresa], jer sud smatra da se izvođenjem dokaza ne bi utvrdile nove relevantne činjenice za predmet spora, s obzirom na činjenicu da je sama tužiteljica DŠ u iskazu navela da ju je tuženica povremeno nazivala telefonom od kad je otišla iz zajedničkog domaćinstva.

8. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

9. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

10. Nesporno je utvrđeno da je tužiteljica VŠ kći te zakonska i oporučna nasljednica iza pok. tužiteljice DŠ, umrle **.**.2023. Nesporno je da je tuženica unuka pok. DŠ.

10.1. Nesporno je utvrđeno da je iza pok. DŠ proveden ostavinski postupak te je javni bilježnik Ronald Pavlović iz Koprivnice, kao povjerenik ovog suda, donio Djelomično rješenje o nasljeđivanju broj O-254/23, UPP-OS-Koprivnica- 50/2023-11 od 10. svibnja 2023., kojim je utvrđena ostavinska imovina ostaviteljice koja je pripala VŠ, kćeri, kao oporučnoj nasljednici. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da su zakonskim nasljednicima ostaviteljice utvrđena djeca ČŠ i VŠ.

10.2. Iz zapisnika s ročišta ostavinske rasprave iza pok. DŠ i obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je ostaviteljica kao primateljica uzdržavanja sa svojom unukom CŠ kao davateljicom uzdržavanja imala zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 8. studenog 2012., ovjeren u predmetu ovog suda broj R2-1119/2012. Budući da je ostaviteljica umrla prije donošenja presude u ovom postupku radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, citiranim djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju odlučeno je o ostavinskoj imovini koja nije obuhvaćana Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

11. Tužiteljica tužbom traži raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen 8. studenog 2012. između DŠ kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja, pozivom na odredbu čl. 583. Zakona o obveznim odnosima.

12. Nesporno je utvrđeno na temelju iskaza stranaka i sadržaja priloženih isprava da je između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju 8. studenog 2012., koji je ovjeren u predmetu ovog suda broj R2-1119/2012, kojim se primateljica uzdržavanja obvezuje doživotno uzdržavati svoju baku DŠ u njezinoj kuću u [adresa] u kojoj zajedno s njom živi, a primateljica uzdržavanja za pruženo uzdržavanje ostavlja davateljici uzdržavanja u vlasništvo iza svoje smrti knjižno i vanknjižno vlasništvo svojih nekretnina navedenih u Ugovoru i svoje pokretnine.

12.1. Stranke su Ugovorom ugovorile da primateljica uzdržavanja živi u zajedničkom domaćinstvu s davateljicom uzdržavanja.

12.2. Davateljica uzdržavanja se je Ugovorom obvezala kuću i okućnicu primateljice uzdržavanja održavati urednom i čistom te primateljici uzdržavanja pripremati i davati dnevnu hranu i to najmanje tri obroka dnevno od kojih bar dva moraju biti topla, a ako će to biti potrebno zbog zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja pripremat će joj i više obroka dnevno u skladu s njezinim potrebama, prati i peglati joj osobnu garderobu, pribavljati i davati potrebite lijekove te joj osigurati liječničku pomoć u kući kao i osigurati joj i drugi oblik potrebite medicinske pomoći u kući, odvoditi je liječniku i po potrebi smjestiti u bolnicu radi liječenja. U Ugovoru je navedeno da je primateljica uzdržavanja teško pokretna, tako da joj davateljica uzdržavanja pomaže u održavanju osobne higijene, u odijevanu, a u slučaju potpune nepokretnosti osigurat će joj topli i čisti ležaj te toplu, čistu i svjetlu sobu u kojoj će boraviti i pri tome voditi brigu o njezinoj higijeni.

12.3. Ugovoreno je da će primateljica uzdržavanja samostalno raspolagati svojom mirovinom i istu će koristiti za nabavu lijekova, odjeće, obuće i troškove liječenja prema potrebi i svega drugog što bi joj bilo osobno neophodno, a ako ne bi imala dovoljno sredstava da podmiri svoje najosnovnije i nužne potrebe onda će joj dio novca za podmirenje tih potreba davati davateljica uzdržavanja s tim da će ista snositi troškove režija vezano za kuću, troškove nabavke prehrambenih artikala, sredstva za čišćenje i održavanje kuće i odjeće.

13. Tužiteljica je u tužbi navela da ugovorena trajna zajednica života između davateljice i primateljice uzdržavanja ne postoji od kolovoza 2017. zbog trajno narušenih odnosa tako da je zajednički život za tužiteljicu nepodnošljiv i tužiteljica od kolovoza 2017. živi u zajedničkom kućanstvu sa svojom kćerkom VŠ i njenom obitelji, a između stranaka nema nikakvog kontakta te tuženica od tad ne izvršava niti jednu ugovorom preuzetu obvezu. Tužiteljica tvrdi da su stečeni uvjeti za sudski raskid ugovora o doživotnom uzdržavanja iz čl. 583. Zakona o obveznim odnosima. Tuženica tvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju te se je protivila navodima tužiteljice i navela je da je primateljici uzdržavanja pružala ugovoreno uzdržavanje dok je boravila u istoj kući, no DŠ je svojevoljno napustila kuću i preselila kćerki te se ne želi vratiti, iako ju je tuženica spremna i nadalje uzdržavati, a stranke su ostale u telefonskom kontaktu i njihovi odnosi nisu poremećeni te bi tuženica pristala i na sklapanje aneksa Ugovora ako primateljica uzdržavanja želi smještaj u domu za starije i nemoćne osobe.

14. Utvrđeno je da je u predmetu ovog suda broj R1-24/2017 predlagateljica DŠ **.**.2017. podnijela prijedlog protiv protustranke CŠ DŠ radi izmjene Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ovjerenog u predmetu ovog suda broj R2-1119/2012. U prijedlogu je navedeno da su stranke ugovorile zajednicu života i u to vrijeme je predlagateljica bila teško pokretna, ali je sada nepokretna, a s obzirom da davateljica uzdržavanja i njezin suprug rade u smjenama događa se da je predlagateljica često sama kod kuće, što joj ne odgovara, a nema namjeru raskidati ugovor o doživotnom uzdržavanju, no smatra da ju protustranka, uz njezinu mirovinu od oko 1.000,00 kn te doplatu razlike, može smjestiti u dom za starije i nemoćne osobe, a ako ne bi bilo dovoljno sredstava predložila je prodaju nekretnina koje su predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju i koje protustranka ne koristi odnosno da se iz ugovora izuzmu određene nekretnine čija bi prodaja bila moguća. Protustranka je u odgovoru na prijedlog navela da uzdržava predlagateljicu od 2008. te u skladu s preuzetim ugovornim obvezama brine o predlagateljici, koja je sada nepokretna. Protustranka poriče da je predlagateljica sama kod kuće i navodi da je uvijek netko od članova obitelji kod kuće da brine o predlagateljici te nema potrebe da se prodaju nekretnine koju su predmet sklopljenog ugovora kako bi se predlagateljica smjestila u dom za starije i nemoćne osobe, koja mogućnost nije ni predviđena pri sklapanju ugovora.

14.1. Budući da sporna pitanja nije bilo moguće riješiti u izvanparničnom postupku, navedeni postupak je obustavljen rješenjem broj R1-24/2017 od 31. kolovoza 2017..

15. Tuženica je istaknula prigovor presuđene stvari navodeći da se radi o istovrsnoj tužbi kao u predmetu ovog suda broj P-335/2017 protiv istog tuženika te na temelju iste činjenične i pravne osnove. Tužiteljica navedeno osporava i tvrdi da je u međuvremenu došlo do nastavnih promjena u odnosu između stranaka te u vezi zdravstvenog stanja tužiteljice te da se ugovor objektivno ne može realizirati jer postoji objektivna činjenica poremećenosti odnosa do nepodnošljivosti zajedničkog života.

16. Čitanjem spisa predmeta ovog suda broj P-335/2017 utvrđeno je da je tužiteljica DŠ **.**.2017. podnijela tužbu protiv ovdje tuženice radi raskida predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. studenog 2012.. U tužbi je tužiteljica navela da je više od šest mjeseci potpuno nepokretna, vezana za krevet, a tuženica i njezin suprug nisu joj u mogućnosti pružati skrb odgovarajuću njezinom zdravstvenom stanju, nitko s njom nije razgovarao, kuhalo se je neredovito, a sad se o njoj brinu kći i unuka PŠ. Navela je da su odnosi između stranaka poremećeni, tuženica joj ne može pružati medicinsku skrb, ne želi promijeniti ugovor te da tuženica nije u dobroj vjeri pristupila ugovoru.

16.1.Tuženica se je u navedenom predmetu u odgovoru na tužbu protivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženica je navela da je tužiteljica bila pokretna do početka 2017. odnosno do odlaska kćerki VŠ na boravak od dva tjedna, a od nje se je vratila potpuno nepokretna i primorana je većinu vremena provoditi u krevetu, a tuženica i njezin suprug pružali su tužiteljici svakodnevnu cjelodnevnu brigu te su joj u mogućnosti i nadalje pružati skrb odgovarajuću njezinom zdravstvenom stanju. Tuženica smatra da odnosni između stranka nisu poremećeni i da tuženica može i nadalje pružati tužiteljici adekvatnu skrb i nema osnove za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tuženica je navela da je tužiteljica samovoljno otišla od tuženice, bez valjanog razloga, te da je predmetni postupak iniciran od strane kćeri tužiteljice.

16.2.Nakon provedenog dokaznog postupka presudom ovog suda broj P-335/2017- 12 od 3. listopada 2018., koja je povodom žalbe tužiteljice potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-27/2019-2 od 18. prosinca 2019., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. Iz obrazloženja citirane presude proizlazi da prema ocjeni suda tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavke za raskid ugovora jer se tužena nije pridržavala preuzetih obveza te da iz provedenih dokaza proizlazi suprotno.

17. Sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari te da je predmetni prigovor tuženice neosnovan. Naime, tužiteljica u ovom postupku prije svega ističe činjenicu da je ugovorena trajna zajednica života između davateljice uzdržavanja i primateljice uzdržavanja, koja ne postoji od kolovoza 2017. zbog trajno narušenih odnosa tako da je zajednički život stranaka za primateljicu uzdražvanja nepodnošljiv.

18. Prema odredbi čl. 583. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu ZOO) i to stavak 2. ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, a prema stavku 3. citiranog članka zakona svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

19. Odredbom čl. 584. st. 1. ZOO-a propisano je da se na ugovor o doživotnom uzdržavanju primjenjuju opće odredbe tog Zakona o izmijenjenim okolnostima, a odredbom čl. 369. st. 1. ZOO-a propisano je ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine, dok je odredbom st. 4. čl. 369. ZOO-a propisano kad jedna strana zahtjeva raskid ugovora, ugovor se neće raskinut ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene.

20. Iz iskaza koji je DŠ dala kao tužiteljica u ovom postupku proizlazi da ona želi raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer ona ne želi da se o njoj skrbi tuženica i ne želi ići u dom, već želi da joj se vrati njezina imovina i da ju uzdržava njezina kći. Smatra da se tuženica nije prema njoj dobro odnosila, jer nije bila prema njoj ljubazna, no nije joj predlagala da ju smjesti u dom. DŠ je izričito navela da ju je u srpnju 2017. na njezin zahtjev iz domaćinstva u kojem je živjela s tuženicom odvezla unuka PŠ, u zajedničko domaćinstvo u kojem živi s kćerkom VŠ i unukom PŠ s obitelji te se ne želi vratiti u domaćinstvo tuženice. Navela je da ju je tuženica povremeno nazivala telefonom i pozivala ju da se vrati u njezino domaćinstvo, no ona to ne želi. Navela je da je u vrijeme odlaska iz domaćinstva u kojem je živjela s tuženicom bila slaba, nije mogla hodati i koristila je kolica, a mogla se je sama hraniti, a nakon preseljenja se je njezino zdravstveno stanje popravila, ali od 2021. ima zdravstvene probleme, a od kad živi kod kćeri liječniku ju vozi unuka PŠ. DŠ je u iskazu navela da je korisnica mirovine i socijalne pomoći i taj novac joj je dovoljan za kupnju lijekova, odjeće, obuće.

21. Iz iskaza tuženice proizlazi da je vodila brigu o baki DŠ i prije sklapanja predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a i nakon toga. Navodi da je primateljica uzdržavanja bila teško pokretna, mogla je hodati uz pomoć štaka i hodalice. Tuženica je navela da su ona i suprug organizirali rad u suprotnim smjenama kako bi uvijek netko bio s bakom te je angažirala i treću osobu za pomoć baki. Navodi da je nabavljala lijekove za primateljicu uzdržavanja, vozila ju liječniku, kupovala joj odjeću i obuću, kuhala joj, prala, kod nje je baka bila u toplom te je u cijelosti brinula o baki kako je ugovoreno. Tuženica navodi da s njezine strane nije došlo do poremećaja u odnosima s bakom, već je ona svojevoljno otišla i nije rekla razlog, no njihova komunikacija je normalna. Nakon bakinog odlaska iz domaćinstva, nazivala ju je telefonom jedanput mjesečno, a nije ju posjećivala u domaćinstvu kod kćeri i unuke, jer joj je PŠ prijetila, one ju nisu zvale te smatra da ju ne bi pustile u kuću te ju ni baka nije zvala da ju posjeti. Baka ne traži od nje novac za lijekove, odjeću, obuću, već je rekla da joj je dovoljno ono što prima. Tuženica je izričito navela da se je i dalje spremna brinuti o DŠ i ona se može vratiti u njezino domaćinstvo, a ako baka želi u dom ona je spremna podmirivati cijenu smještaja u domu.

22. Tužiteljica DŠ je na okolnosti ispunjenja pretpostavki za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju koje je navela predložila saslušanje svjedoka, i to: kćeri VŠ, unuke PŠ, ŠŠ, IŠ.

22.1. VŠ, sada tužiteljica, ranije saslušana u svojstvu svjedoka, u iskazu je navela da je njezina majka DŠ rekla da s tuženicom ne želi živjeti i da u nju nema povjerenja te majka od 2017. živi s njom i ona o njoj vodi brigu, jer majka ne bi mogla brinuti o sebi, a od majčine mirovine istoj je kupovala lijekove, voće i drugu hranu, odjeću te majku vozi liječniku. Svjedok PŠ, kći VŠ, unuka DŠ, potvrdila je da je baku 2017. na njezin zahtjev dovezla u domaćinstvo u kojem živi s majkom i svojom obitelji te da je baka rekla da s tuženicom više ne može biti, a od kad je baka došla u njihovo domaćinstvo, baka i tuženica razgovaraju, s tim da ju tuženica naziva telefonom, a svjedokinja je izričito navela da se ne može očitovati bi li baka i tuženica mogle ponovno živjeti zajedno. Svjedok ŠŠ naveo je da dolazi u domaćinstvo u kojem je DŠ živjela s kćerkom i unukom, no nije ju pitao u vezi odnosa s tuženicom niti je o tome razgovarao s tuženicom, a nije mu poznato zbog čega je DŠ doselila kćerki. Također, iz iskaza svjedoka IŠ proizlazi da nema saznanja o odnosima između stranaka, a kad je DŠ došla kćeri pričala je da kod tuženice nije bila zadovoljna, ali se svjedok detalja ne sjeća.

25. Tuženica je na okolnost odnosa između primateljice uzdržavanja i tuženice, te na okolnost odnosa između tuženice i VŠ i PŠ, predložila saslušanje svjedoka RŠ, HŠ, FŠ, supruga OŠ i majke SŠ.

25.1. Svjedok TŠ, susjed tuženice, naveo je da je dolazio k tuženici u kuću u vrijeme dok je DŠ živjela s tuženicom, koja se je brinula o baki, donosili su joj hranu do kreveta a ona se je sama hranila, prostorija u kojoj je boravila bila je topla, a uvijek je netko bio doma jer su tuženica i suprug radili u smjenama. I iz iskaza svjedoka HŠ proizlazi da je dolazila k tuženici i viđala je DŠ u prostoriji koja je bila uređena te se ona nije žalila da ima problema s tuženicom niti je govorila da želi ići u dom. Svjedok FŠ potvrđuje da je dok je živjela s tuženicom DŠ boravila u prostoriji koja je bila grijana, imala je kauč, televizor, stol s hranom na dohvat ruke i mogla je samostalno jesti. Svjedok KŠ, suprug tuženice, potvrdio je telefonske kontakte tuženice s bakom nakon njezinog odlaska iz zajedničkog domaćinstva, a naveo je da dok su živjeli zajedno s bakom tuženica i on su radili u smjenama kako bi se mogli brinuti o baki, koja je koristila svoju grijanu prostoriju i mogla je samostalno jesti. Iz iskaza svjedoka SŠ, majke tuženice, proizlazi da je prema pričanju tuženice odnos između nje i bake bio dobar i nakon bakinog odlaska iz zajedničkog domaćinstva, a dok su tuženica i baka živjele zajedno baka je imala tamo sve, nije bila sama, imala je obroke, mogla se je samostalno hraniti, a tuženica se je brinula o njezinoj čistoći i bile su u dobrim odnosima.

26. Na temelju kritičke analize svih naprijed navedenih provedenih dokaza sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 583. st. 2. ZOO-a, jer je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da odnosi između primateljice uzdržavanja DŠ i ovdje tuženice kao davateljice uzdržavanja nisu bili toliko poremećeni da bi njihov zajednički život postao nepodnošljiv. Kritički analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da je primateljica uzdržavanja DŠ napustila zajedničko domaćinstvo u kojem je živjela s davateljicom uzdržavanja samovoljno preselivši se u domaćinstvo svoje kćeri, sada tužiteljice, VŠ i unuke PŠ, i to uz njihovu pomoć, jer je željela da ju uzdržava njezina kći kojoj bi pripala i njezina imovina obuhvaćena predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

27. Budući da je između primateljice uzdržavanja i davateljice uzdržavanja predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju nesporno ugovorena zajednica života, za raskid ugovora na temelju odredbe čl. 583. st. 2. ZOO-a, bilo je potrebno da se ispune dva uvjeta: da su odnosi između stranaka poremećeni (objektivni kriteriji) i da je zajednički život postao nemoguć (subjektivni kriteriji).

28. Primjenom odredbe čl. 4. ZOO-a u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

29. O pobudama DŠ za preseljenje u domaćinstvo kćeri kao i razlozima za podnošenje predmetne tužbe iskazivala je sama DŠ kao tužiteljica u ovom postupku, te je ona izričito navela da traži raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer želi da ju uzdržava njezina kći, a ne želi da se o njoj skrbi tuženica niti da ju se smjesti u dom. Neuvjerljiv je iskaz DŠ da ju je tuženica ošamarila, dok svjedoci čije je saslušanje predložila o tome nemaju neposrednih saznanja te je prema ocjeni suda u tom dijelu iskaz DŠ iskonstruiran kako bi uputilo na zaključak da su odnosi između primateljice i davateljice uzdržavanja toliko poremećeni da je njihov zajednički život postao nepodnošljiv. No, i u predmetu ovog suda broj P-335/2017-12 u kojem je pravomoćnom presudom od 3. listopada 2018. odbijen zahtjev DŠ za raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, DŠ je u iskazu navela da ju je tuženica ošamarila ali tu činjenicu nije dokazala. Na zaključak da je tužiteljica u tom dijelu neistinito iskazivala upućuje i činjenica da je DŠ ostala u telefonskom kontaktu s tuženicom i nakon preseljenja u domaćinstvo kćeri i nije branila tuženici da s njom kontaktira. Činjenica da je nakon odlaska iz domaćinstva tuženice DŠ i nadalje razgovarala s tuženicom proizlazi iz iskaza ugovornih stranaka, a potvrdili su ju i VŠ te svjedoci PŠ i KŠ te sud u to nije imao razloga sumnjati.

30. Sud je utvrdio da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju propisane odredom čl. 583. st. 3. ZOO-a.

31. Na temelju analize svih provedenih dokaza, iskaza stranaka i svjedoka te čitanjem predmeta ovog suda broj P-335/2017 utvrđeno je da je tuženica ispunjavala obveze koje je kao davateljica uzdržavanja preuzela Ugovorom o doživotnom uzdržavanju i to tako dugo dok je to bilo moguće, a daljnje ispunjavanje obveza onemogućila je primateljica uzdržavanja samovoljnim preseljenjem u domaćinstvo osoba koje s tuženicom nesporno nisu u dobrim odnosima, dok je tuženica bila voljna ispunjavati preuzete ugovorne obveze. Iz iskaza stranaka i svjedoka nesporno proizlazi da DŠ nakon odlaska iz zajedničkog domaćinstva nije tražila da joj tuženica daje novac već su njezina primanja bila dovoljna za podmirenje njezinih potreba u pogledu lijekova, odjeće i obuće. Također, nije bilo sporno da tuženica i nadalje podmiruje režijske troškove i održava kuću u kojoj stanuje.

32. Činjenica da je tuženica uzdržavala DŠ dok su živjele u zajedničkom domaćinstvu proizlazi i iz dokaza provedenih u predmetu ovog suda broj P-335/2017, odnosno iskaza stranaka i svjedoka saslušanih u navedenom postupku, u kojem je također utvrđeno da iz iskaza tužiteljice DŠ proizlazi da nisu točni navodi iz tužbe na temelju kojih je tužiteljica tražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Iz dokaza provedenih u navedenom postupku proizlazi da je primateljica uzdržavanja raspolagala svojom mirovinom te da je dobivala ugovoreno uzdržavanje. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tuženica u skladu s Ugovorom vodila brigu o primateljici uzdržavanja, održavala ju čistom, održavala urednom sobu u kojoj je primateljica uzdržavanja boravila, pripremala joj hranu, vodila brigu o medicinskoj pomoći te je tuženica angažirala i treće osobe radi što bolje usluge primateljici uzdržavanja.

33. Na temelju analize svih provedenih dokaza sud je utvrdio da tužiteljica nije dokazala da bi se zbog postupanja tuženice ostvarile pretpostavke za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju te da se okolnosti nakon donošenja presude u predmetu P-335/2017 nisu promijenile na način koji bi opravdavao zahtjev za raskid predmetnog Ugovora. DŠ je u iskazu izričito navela da ne želi da se o njoj skrbi tuženica te da ju je u srpnju 2017. na njezin zahtjev iz domaćinstva u kojem je živjela s tuženicom odvezla unuka te se nije željela vratiti u domaćinstvo tuženice, a iz njezinog iskaza proizlazi da je odbijala i smještaj u dom za starije i nemoćne osobe.

34. Utvrđeno je da je u konkretnom slučaju primateljica uzdržavanja onemogućila ispunjavanje ugovornih obveza tuženici kao davateljici uzdržavanja u nastojanju da se predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju raskine i da ona svoju imovinu koja je obuhvaćena Ugovorom ostavi svojoj kćerki VŠ.

35. Nije bilo potrebe za provođenjem medicinskog vještačenja u ovom postupku, jer je nesporno da je DŠ bila potrebna tuđa pomoć i njega, a navodi o potrebi njezinog smještaja u dom za starije osobe zbog zdravstvenog stanja nisu odlučni, jer je tuženica izričito navela da je spremna podmirivati troškove smještaja bake u dom, no DŠ je u svojem iskazu izričito navela da ne želi smještaj u dom niti je to tražila od tuženice, već traži da se raskine ugovor i da ju uzdržava njezina kći VŠ, koja je i vodila skrb o DŠ nakon što je ista 2017. godine preselila u njezino domaćinstvo.

36. Budući da je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da je upravo primateljica uzdržavanja koja je podnijela tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju svjesno onemogućila tuženicu u ispunjavanju njezinih ugovornih obveza kao davateljice uzdržavanja te da je krivnja za eventualnu poremećenost odnosa bila na strani primateljice uzdržavanja koja je bez objektivne potrebe i dogovora s tuženicom preselila u kuću u kojoj žive njezina kći i unuka s obitelji. Iz provedenog ostavinskog postupka iza pok. DŠ jasno je vidljivo da je njezin namjera bila ostaviti svojoj kćeri VŠ ostavinsku imovinu u cijelosti, dakle i nekretnine i pokretnine koje su obuhvaćene predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

37. U konkretnom slučaju nisu ispunjene ni pretpostavke za raskid Ugovora iz čl. 584. st. 1. ZOO-a, jer je u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju primateljica uzdržavanja bila teško pokretna, no predviđena je i situacija za slučaj potpune nepokretnosti primateljice uzdržavanja odnosno prava i obveze ugovornih stanaka u toj situaciji, dok smještaj DŠ u dom nije bio ugovoren, ali je takvu mogućnost ista tijekom ovog postupka izričito otklonila navodeći da je ona tražila samo raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ne i njegovu izmjenu, dok je tuženica u ovom postupku predložila, ako bi primateljica uzdržavanja tražila smještaj u dom, sklapanje aneksa ugovora o doživotnom uzdržavanju prema kojem bi tuženica plaćala ili doplaćivala troškove bakinog smještaja u dom za starije osobe. Iskaz koji je dala tužiteljica Anka Đurašević dovodi u pitanje i pravu volju Anke Đurašević za pokretanje postupka u predmetu ovog suda broj R1-24/2017, s obzirom da je DŠ u iskazu izričito navela da nije tražila da ju tuženica smjesti u dom za starije i nemoćne osobe i da to ne želi, već želi da ju nadalje uzdržava njezina kći VŠ koja je u vrijeme podnošenja tužbe i tijekom postupka vodila brigu o njoj.

38. Iz naprijed obrazloženih razloga tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan i presuđeno je kao točki I. izreke ove presude.

39. Tužiteljica i tuženica su zatražile naknadu parničnih troškova.

40. Budući da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, odbijen je u cijelosti i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova te odlučeno kao u točki I.2. izreke presude.

41. Parnični troškovi tuženice utvrđeni su u iznosu od 1.750,00 EUR, a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tuženice, prema priloženom troškovniku (str. 202) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200 eura (Tbr. 8. točka 1.), za sastav podneska od 13. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), za zastupanje na ročištima 25. studenog 2022., 24. siječnja 2023., 31. ožujka 2021., 13. veljače 2023., 15. veljače 2023. i 14. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), PDV u iznosu od 350,00 EUR (Tbr. 46).

41.1.Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer je isti preuranjen u smislu odredbe čl. 4. st. 1. toč. 2 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23).

42. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužiteljica je dužna tuženici naknaditi troškove postupka u cijelosti.

43. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Koprivnici, 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Davorka Kovač, Varaždin

2. Odvjetnik Josip Mađarić, Koprivnica

3. ČŠ, [adresa]