Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj Pr-4/2025.-9.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Karolini Balen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ljekarne Krapinsko-zagorske županije, Zabok, Ulica Matije Gupca 63, OIB: 29674792830, koju zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon dana 22. svibnja 2025. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice MG, odvjetničke vježbenice u Zagrebu i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke održanom 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime isplate privremenog dodatka iznos od bruto 1.472,58 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose od:

163,62 EUR od 16.07.2023.

163,62 EUR od 16.08.2023.

163,62 EUR od 16.09.2023.

163,62 EUR od 16.10.2023.

163,62 EUR od 16.11.2023.

163,62 EUR od 16.12.2023.

163,62 EUR od 16.01.2024.

163,62 EUR od 16.02.2024.

163,62 EUR od 16.03.2024.

od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici tužiteljici AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak od 100,00 EUR uvećano za 25% PDV-a koji se odnosi na sastav opomene pred tužbu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno u slučaju promjene stope prema tako promijenjenoj stopi, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici AG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno u slučaju promjene stope prema tako promijenjenoj stopi, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je zaposlenica tuženika i radi na radnom mjestu spremač – dostavljač. Posljednji ugovor o radu zaključila je s tuženikom 31. ožujka 2024. Člankom II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama („Narodne novine“, broj 65/2023, u daljnjem tekstu: Odluka) od 15. lipnja 2023. određeno je da se državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama određuje isplata privremenog dodatka na plaću u bruto iznosu od 163,62 EUR mjesečno, ako su raspoređeni na radna mjesta s koeficijentima u rasponu 0,631 – 1,110. I prema mišljenju Ministarstva zdravstva od 6. prosinca 2023. proizlazi da je Odluka o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima obvezujuća u svim županijama za sve službenike i namještenike navedenih službi. Radnici je u razdoblju od lipnja 2023. do ožujka 2024. obračunata plaća po koeficijentu služenosti poslova od 0,631.

1.1. Smatra da je poslodavac bio dužan isplatiti radnici privremeni dodatak za navedeno razdoblje od 1.472,58 EUR bruto, što nije učinio. Privremeni dodatak se isplaćuje uz plaću, jednom mjesečno za prethodni kalendarski mjesec, a plaća dospijeva na naplatu svakog petnaestog dana u mjesecu te tužiteljica na specificirane iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporio je da bi tužiteljica potpadala u kategoriju „državni službenici i namještenici te službenici i namještenici u javnim službama“. Pravo na privremeni dodatak ostvaruju državni službenici i namještenici te službenici i namještenici u javnim službama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu sukladno Zakonu o registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“, broj 59/2023) i Zakonu o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/2001 i 39/2009). Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije je dalo takvo tumačenje u vezi pitanja o tome tko ostvaruje pravo na privremeni dodatak na plaću sukladno Odluci i isto objavilo na svojim mrežnim stranicama 12. srpnja 2023. Zaposlenicima tuženika se sredstva za plaću ne osiguravaju u državnom proračunu sukladno Zakonu o registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“, broj 59/2023) i Zakonu o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/2001 i 39/2009) te stoga tužiteljica ni ostali zaposlenici tuženika nisu ostvarili pravo na isplatu predmetnog privremenog dodatka na plaću.

2.1. Tuženik se poziva na čl. 3. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama i na čl. 3. st. 2. Zakona o registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama, kojima je definirano što podrazumijeva pojam javne službe. Tuženik smatra da nije u obvezi primjene Zakona o registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama, nije u centralnom obračunu plaća, kao ni obveznik primjene Zakona o plaćama u javnim službama jer se ne financira iz državnog proračuna.

2.2. Tuženik se stoga protivi tužbenom zahtjevu i predlaže istog odbiti uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku uz zakonsku zateznu kamatu.

3. Tužiteljica je osporila navode odgovora na tužbu te je navela da sukladno statutu tuženika, tuženik je zdravstvena ustanova koja obavlja ljekarničku djelatnost kao dio zdravstvene djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba i koju obavljaju magistri farmacije u timu s farmaceutskim tehničarima pod uvjetima i na način propisan Zakonom o ljekarništvu te je osnivač tuženika Krapinsko- zagorska županija. Sukladno čl. 29. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvena djelatnost se obavlja na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini te na razini zdravstvenih zavoda. Prema čl. 30. istoga zakona zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz, između ostalog, djelatnost ljekarništva. Čl. 81. istoga zakona određuje načine na koje zdravstvena ustanova u mreži javne zdravstvene službe može ostvariti sredstva za rad pa tako ta sredstva može ostvariti, između ostalog, i ugovorom sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. U popisu ugovorenih ljekarni u Republici Hrvatskoj kojima se sredstva isplaćuju od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, jasno je naveden i tuženik koji prima financijska sredstva od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te na taj način osigurava sredstva za pružanje zdravstvene zaštite osiguranim osobama. Smatra da je tuženik obveznik isplate utuženog privremenog dodatka tužiteljici sukladno Odluci i to ne samo sukladno očitovanju Ministarstva zdravstva od 6. prosinca 2023., već i prema odgovoru ministarstva koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

4. Tuženik je osporio da bi dobio bilo kakva sredstva iz proračuna za provedbu Odluke Vlade Republike Hrvatske od 15. lipnja 2023. kako je to određeno u točci 5. predmetne odluke. Nije sporno da se na popisu ugovorenih ljekarni koji je priložen u spisu nalazi i tuženik te da tuženik za nabavljene i izdane lijekove prima sredstva od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, no to nisu donirana sredstva, niti se iz tih sredstava osiguravaju plaće za zaposlenike tuženika, već se sredstva za plaće zaposlenika tuženika osiguravaju iz poslovanja tuženika. Doznačena sredstva tuženiku od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje su sredstva za troškove lijekova, koje tuženik prethodno nabavlja po tržišnim cijenama.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u sve pismene dokaze koji se nalaze u spisu i to ugovor o radu na neodređeno vrijeme na str. 6-8 spisa, u Odluku Vlade Republike Hrvatske na str. 9-10 spisa, u mišljenje na str. 11 spisa, u opomenu pred tužbu i odgovor na opomenu na str. 12-16 spisa, u obračun plaća tužiteljice na str. 20-31 spisa, u mišljenje na str. 36 spisa, u Statut tuženika na str. 44-64 spisa, u Odluku o izmjenama i dopunama Statuta tuženika na str. 39-43 spisa, u popis ugovorenih ljekarni na str. 65- 104 spisa.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP- a) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6.1. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem jer je isto predloženo na okolnosti koje tijekom postupka nisu bile sporne, a nije bilo potrebno ni službenim putem pribavljati podatke od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o tome da se tuženik nalazi na priloženom popisu koji je dostavljen u spis jer ni tu činjenicu tuženik nije osporio tijekom postupka.

6.2. Nije bila sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu spremač – dostavljač, nije bila sporna ni visina tužbenog zahtjeva te nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje, iako je tuženik i dalje osporavao pravo tužiteljici na predmetnu isplatu. Također nije osporena činjenica da je u spornom razdoblju tužiteljica bila raspoređena na radno mjesto s koeficijentom u rasponu 0,631-1,110, kako to predviđa Odluka.

7. Sporne su činjenice u ovom postupku bile je li tužiteljica u spornom razdoblju bila u statusu državne službenice i namještenice te službenice i namještenice u javnim službama te odnosi li se na nju Odluka Vlade Republike Hrvatske o isplati privremenog dodatka na plaću od 15. lipnja 2023.

8. Tužiteljica kao spremač – dostavljač u Ljekarni Krapinsko-zagorske županije nedvojbeno nije državni službenik ili namještenik. Iako je točno da je ljekarnička djelatnost dio zdravstvene djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, što je određeno i Statutom tuženika i Zakonom o ljekarništvu ("Narodne novine", broj 121/03, 142/06, 35/08, 117/08 i 92/24), u odnosu na obvezu isplate plaće tužiteljici mjerodavna je odredba čl. 3. st. 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01, 39/09) , odnosno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 155/23) prema kojoj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje javna služba, kao i javne ustanove kojima Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osigurava sredstva za plaće u okviru sredstava za troškove pružanja zdravstvene zaštite osiguranim osobama. Također je na isti način propisano po čl. 3. st. 2. Zakona o registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine", broj 59/2023, u daljnjem tekstu: ZRZCOP).

8.1. Iz istih propisa proizlazi da je tužiteljica trebala dokazati da tuženiku sredstva za plaće u okviru sredstava za troškove pružanja zdravstvene zaštite osiguranim osobama osigurava Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Istu činjenicu tužiteljica nije dokazala, iako je bila izričito osporena tijekom postupka.

8.2. Bez obzira što je spisu priloženo i mišljenje ministra zdravstva Republike Hrvatske od 6. prosinca 2023. prema kojem je Odluka obvezujuća u svim županijama za sve službenike i namještenike javnih službi, prema pojašnjenju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije koje je priloženo spisu, proizlazi da privremeni dodatak po Odluci ostvaruju službenici i namještenici kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu sukladno ZRZCOP-u.

9. Uvidom u popis ugovorenih ljekarni na str. 65-104 spisa utvrđeno je da je tuženik upisan kao ustanova kojoj se sredstva isplaćuju od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Međutim, isto nije dokaz da se tuženiku sredstva za plaće osiguravaju u okviru sredstava doznačenih od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za troškove pružanja zdravstvene zaštite osiguranim osobama. Također, tužiteljica nije dokazala da bi se tuženik kao ustanova nalazio u sustavu centraliziranog obračuna plaća u javnim službama i bio u obvezi primjene ZRZCOP-a, a niti činjenicu da bi joj bila doznačena financijska sredstva za provedbu sporne Odluke iz državnog proračuna Republike Hrvatske iz točke V. Odluke.

9.1. Naime, prema čl. 135. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: ZR) u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.

10. Osnivač tuženika je Krapinsko-zagorska županija, što je vidljivo iz javno dostupnog sudskog registra. Prema čl. 59. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/2, u daljnjem tekstu: ZU) ustanova odgovara za obveze cjelokupnom svojom imovinom, a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obveze. Sredstva za rad tuženika osiguravaju se obavljanjem registrirane djelatnosti pružanjem usluga, iz sredstava ostvarenih ugovorom sa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (koja sredstva nemaju specijaliziranu namjenu za isplatu za plaće zaposlenika tuženika, time da je općepoznato da se znatno kasni s uplatama ljekarnama od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a u slučaju da se doista iz tih sredstava osiguravaju plaće radnicima, bila bi upitna i redovita isplata plaća radnicima i bilo bi dovedeno u pitanje funkcioniranje ljekarničkog sustava), zatim iz sredstava proračuna osnivača koja obveza proizlazi iz ZU. Općepoznato je također da ljekarne nisu potpuno ovisne o Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje jer dio prihoda namiruju i prodajom ostalih artikala na slobodnom tržištu i prodajom lijekova na privatni recept.

11. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023).

12.1. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (tbr. 8/1 – 100 bodova) i trošak zastupanja na ročištu 22. svibnja 2025. (tbr. 9/1-100 bodova), što ukupno iznosi 200 bodova, a računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, isti trošak iznosi 400,00 EUR. PDV na taj iznos jest 100,00 EUR, što ukupno daje iznos od 500,00 EUR.

12.2. Na tako dosuđeni iznos tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana presuđenja pa do isplate.

12.3. Tuženiku nije priznat kao parnični trošak – trošak odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora jer isti nije potreban za vođenje parnice, što je sukladno zaključku sa sastanka predsjednika županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. studenoga 2022.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku 30. lipnja 2025.

S u d a c

Karolina Balen

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvj. Željko Petrišić, Zagreb

2. Odvj. Marijan Sente, Zagreb

3. eOglasna ploča suda