Poslovni broj: UsI-4880/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RAHG, zastupanog po opunomoćenici Gabrieli Banić odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ilica 335, radi protjerivanja iz RH, nakon održane usmene rasprave dana, 17. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, Klasa: UP/I-216- 04/24-01/4511 Urbr.: 511-19-27-24-1 od 22. studenoga 2024. godine.

II) Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III) Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Gabrieli Banić [adresa], pružateljici pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR i za pristup na ročište dana 16. lipnja 2025. g. iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR plus 25% PDV-a što iznosi 250,00 EUR, a što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška besplatne pravne pomoći u preostalom iznosu od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, Klasa: UP/I-216- 04/24-01/4511 Urbr.: 511- 19-27-24-1 od 22. studenoga 2024. godine od točkom 1. protjeran je iz [adresa] AAHG,, rođen **.**.1989. godine u mjestu Dakahliya, Egipat, s adresom u El Mansoure, Talaha st., Egipat, državljanin Egipta, pod točkom 2. je utvrđeno da državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke tog rješenja nezakonito boravi u [adresa] i dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), pod točkom 3. je utvrđeno da se državljaninu treće zemlje iz točke I. izreke toga rješenja određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP-u) u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od dan i prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske i pod točkom 4. se utvrđuje da će se državljanina treće zemlje iz točke I. izreke ovoga rješenja prisilno će se udaljiti u državu njegovoga podrijetla, Egipat, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke odnosno pobija predmetno rješenje u cijelosti pobija predmetno rješenje u cijelosti, i to prvenstveno iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, ali i iz razloga jer je javnopravno tijelo, ovdje Tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u postupku te počinio bitne povrede pravila upravnog postupka. Tužitelj ponajprije napominje kako tuženik tužitelju nije osigurao prijevod ovlaštenog i stalnog sudskog tumača za jezik koji isti razumije, a niti mu je dozvolio da sudjeluje u postupku, čime mu je povrijeđeno pravo na jednakost procesnih oružja prema čl. 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Budući da se u Rješenju Tuženik uopće nije očitovao na navode Tuženika, proizlazi kako Tužitelj nije niti dobio priliku da se očituje i sudjeluje u postupku prilikom utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje stvari, pa je prema tome na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja doneseno nezakonito rješenje kojim su povrijeđena prava i pravni interesi tužitelja te grubo povrijeđena pravila upravnog postupka. Nadalje je u obrazloženju rješenja navedeno da je tužitelj zatečen od strane policijskih službenika u počinjenju prometnog prekršaja, no spisu ne prileži prekršajni spis, predmet ili rješenje o prekršaju, odnosno ne prilaže se dokaz o činjenicama koje su navodno utvrđene, a niti Tužitelj nije zaprimio takve isprave, niti postoji dostavnica kojom se dokazuje da je iste zaprimio. Tužitelj nadalje napominje osim da rješenje koje se pobija u ovom postupku nije vidio niti zaprimio, a niti navodno rješenje o počinjenom prometnom prekršaju. Tužitelj je putem svoje odvjetnice od I. policijske postaje zatražio pobijano Rješenje i dostavnicu, no na dostavnici se ne vidi potpis tužitelja, pa prema tome nije dokazano da je Tužitelj to rješenje zaprimio. Iz samog pobijanog rješenja je vidljivo da u postupku koji je prethodio donošenju tog rješenja, nema navoda o obrani Tužitelja, njegovom bilo kakvom očitovanju u postupku, nego samo da je isti priveden i da su mu oduzeti njegovi osobni predmeti kao što je putovnica, dozvola za boravak, novac i mobitel. Nadalje je u rješenju navedeno da imenovani nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, nije naveden rok trajanja dozvole za boravak, dok je istovremeno navedeno da mu je oduzeta dozvola za boravak, a nije navedeno trajanje određeno u dozvoli za boravak i da li je ista istekla ili ukinuta. Iz sveg navedenog proizlazi da je odluka u ovom predmetu donesena s manjkavom podlogom u dokazima i arbitrarno jer tužitelj posjeduje dozvolu boravka koja mu prema njegovom saznanju nije istekla niti ukinuta. Poglavito radi osjetljivosti statusa inozemnih radnika iz trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, bilo je potrebno provesti test razmjernosti i utvrditi da li je mjera koja je određena uopće zakonita, a i ako je bila, da li je ista nužna u demokratskom društvu, obzirom da Tužitelj nije skrivio nedostatak svih isprava koje su potrebne za dozvolu njegovog rada, s obzirom da je ta obveza isključivo na teret poslodavca te da je zbog neukosti i slabog poznavanja jezika bio primoran vjerovati svom poslodavcu kad mu je rekao da ga je prijavio u sustav i da mu je radnopravni i boravišni status u Republici Hrvatskoj riješen. Tuženik je primjenu mjere prema odredbi članka 192. stavka 6. Zakona o strancima u trajanju od 1 (jedne) godine, što je prema mišljenju Tužitelja dugačak rok, obrazložio tako da je nezakonito boravio u [adresa] ukupno 123 dana, da ne posjeduje valjano odobrenje boravka, čime bi svjesno i grubo prekršio pravne propise RH, a u takvom protupravnom ponašanju se ne nalazi nikakva stvarna i ozbiljna njegova namjera poštivanja zakonskih odredbi propisanih pravnim normama RH, no činjenice su potpuno drugačije, a to je da je Tužitelj sa svojim poslodavcima sklopio ugovor o radu i da je od istih dobio „dokaz“ da je uveden u sustav za radne dozvole. Iz navedenog proizlazi da nije istina da isti nema namjeru poštivati pravne norme RH, već proizlazi da isti nema načina provjeriti da li je njegov poslodavac, na kojemu je i obveza, ispoštovao zakonske odredbe propisane pravnim normama RH u odnosu na dotični radni odnos. Slijedom svega navedenog, sasvim nesumnjivo i razvidno proizlazi kako je predmetni postupak prouzročen propustima tuženika i okončan na štetu Tužitelja. Budući je obrazloženje rješenja tuženog tijela u dijelu o okolnostima boravka i rada na području RH manjkavo i zasnovano na pogrešnim utvrđenjima i bez sudjelovanja Tužitelja, proizlazi kako tuženik u postupku nije pravilno utvrdio činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje stvari, pa je na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja donio nezakonitu odluku kojom su povrijeđena prava i pravni interesi tužitelja te grubo povrijeđena pravila upravnog postupka. U svrhu dokazivanja okolnosti da ne postoje okolnosti iz članka 164. st. 1 Zakona o strancima tužitelj predlaže saslušati svjedoke u osobi njegovih poslodavaca u svim navedenim poduzećima, radne kolege iz tih poduzeća i službenih osoba koje su uredovale prilikom izricanja mjere. U odnosu na lišavanje slobode kretanja i smještaj u prihvatnom centru za strance „Ježevo“, Tužitelj smatra da je isto provedeno nezakonito i bez valjane pravne osnove, bez testa razmjernosti i na neodređeno vrijeme. Tužitelj moli i predlaže da Naslovljeni sud službenim putem zatraži Rješenje kojim je tužitelju ograničena sloboda kretanja i smještaj u prihvatnom centru za strance „Ježevo“ te ukoliko za lišavanje slobode tužitelja ne postoji valjana pravna osnova, da naloži da se isti pusti na slobodu.

U prilog navedenom, tužitelj posebice napominje kako se radi o ograničavanju jednog od temeljnih ljudskih prava te se stoga rješenje kojim se ograničava sloboda kretanja mora temeljiti na zakonitom postupku u kojemu se osobi kojoj se ograničava pravo slobode kretanja mora pružiti mogućnost da iznese sve činjenice i dokazne prijedloge kojima bi navedeni postupak usmjerila u smjeru povoljnog ishoda. Sukladno članku 7. ZUS tužitelj postavlja zahtjev za održavanjem rasprave radi razjašnjenja svih gore iznijetih spornih činjenica te njihovog pravilnog utvrđivanja, kao i omogućavanja saslušanja tužitelja i tuženika.

Obzirom da tužitelj nema novčanih sredstava, smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 8., 9. i 10. te iz čl. 60. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“ broj. 140/15) te moli i predlaže Sudu da mu odobri besplatnu pravnu pomoć.

Zaključno predlaže Sudu poništenje osporavanog rješenja.

3. Tuženik nije sudu dostavio odgovor na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 16. lipnja 2025. g. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, I Policijske postaje Zagreb, Klasa: UP/I-216- 04/24-01/4511 Urbr.: 511-19-27-24-1 od 22. studenoga 2024. godine od točkom Sud je utvrdio da je istim pod točkom 1. tužitelj protjeran je iz Republike Hrvatske,da je pod točkom 2. utvrđeno da tužitelj, državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke tog rješenja nezakonito boravi u [adresa] i dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), da je pod točkom 3. utvrđeno da se državljaninu treće zemlje iz točke I. izreke toga rješenja određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP-u) u trajanju od 1 (jedne) godine, računajući od dan i prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske i pod točkom 4. da se utvrđuje da će se državljanina treće zemlje iz točke I. izreke toga rješenja prisilno udaljiti u državu njegovoga podrijetla, Egipat, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju, s obrazloženjem kako je u provedenom postupku utvrđeno je kako je imenovanom zbog nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, dana 10,10.2024. od strane VlI Policijske postaje Zagreb u upravnom postupku izdano i uručeno rješenje o povratku Klase NK-UP/1-216-04/24-02/878 Urbr.:511-19-33-24-1 kojim mu je određen rok za dragovoljni povratak od 30 dana, odnosno da najkasnije do 10.11.2024. godine napusti Republiku Hrvatsku odnosno Europski gospodarski prostor.

Međutim, imenovani nije postupio po rješenju već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa] sve dok nije 21.11.2024. po policijskim službenicima zatečen. Slijedom navedenog, a sukladno članku 183. stavku 1. točci 1. i 2., te članku 55. stavku 2. točci 2. Zakona o strancima, utvrđeno je kako imenovani nije na kratkotrajnom boravku, obzirom da nema vizu, koja mu je kao državljaninu Egipta potrebna za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj, odnosno nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, te na taj način nezakonito boravi u [adresa].

Prilikom donošenja ovoga rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzete su u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla, te nije utvrđena nikakva zaštita od protjerivanja iz Republike Hrvatske opisana u članku 191. stavku 1. Zakona o strancima.

Zabrana ulaska i boravka izrečena ovim rješenjem o protjerivanju koja ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 5 godina, izrečena je sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima i određena mu je trajanju od 1 (jedne) godine iz razloga što je imenovani državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ukupno 123 dana, ne posjeduje valjano odobrenje boravka čime je svjesno i grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske, a u takvom protupravnom ponašanju se ne nalazi nikakva stvarna i ozbiljna njegova namjera poštivanja zakonskih odredbi propisanih pravnim normama Republike Hrvatske.

Uvažavajući odredbu članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009. i 110/2021.), državljanin treće zemlje je dao izjavu na zapisnik o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja o čemu postoji dokaz u spisu.

Slijedom svega gore navedenog, valjalo je temeljem članka 190. stavka 1. i 2., a u svezi sa člankom 192. stavkom 1., 6. i 7. , člankom .185. stavkom 1. točkom 1. i člankom 214. stavkom 1. i 2. Zakona o strancima, te člankom 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2^09. i 110/2021.) riješiti kao u izreci rješenja.

8. Odredbom članka 183. stavcima 1. točci 1. i 2. Zakona o strancima propisano je da Državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako:

1. nije na kratkotrajnom boravku

2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak

3. nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita

4. nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 6., članka 62. stavka 2., članka 90. stavka 5., članka 92. stavaka 5. i 6., članka 103.b stavka 2., članka 106. stavaka 3., 4. i 8., članka 126. stavka 4., članka 130. stavka 3., članka 133. stavka 4., članka 135.a stavaka 10. i 11., članka 135.d stavaka 6. i 7., članka 156. stavka 5. u dijelu koji se odnosi na osobe iz stavka 1. točaka 6., 7. i 8. toga članka i članka 160. stavka 3. ovoga Zakona

5. se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora

6. nije obuhvaćen programom mobilnosti iz članka 73. stavka 5. ili članka 74. stavaka 3. i 12. ovoga Zakona.

(2) Državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.

9. Odredbom članka 55. stavak 2. točka 2. Zakona o strancima propisano je da Državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako nema vizu, ako mu je viza potrebna.

10. Odredbom članka 191. stavak 1. Zakona o strancima propisano je da prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.

11.

Odredbom članka 192. stavak 6. Zakona o strancima propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina. 12.

Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, tuženik je protjerao tužitelja iz Republike Hrvatske jer je u provedenom postupku utvrđeno je kako isti nije na kratkotrajnom boravku, obzirom da nema vizu, koja mu je kao državljaninu Egipta potrebna za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj, odnosno nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, te na taj način nezakonito boravi u [adresa]. Prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzete su u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla, te nije utvrđena nikakva zaštita od protjerivanja iz Republike Hrvatske opisana u članku 191. stavku 1. Zakona o strancima. Zabrana ulaska i boravka izrečena ovim rješenjem o protjerivanju koja po zakonu ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 5 godina, izrečena je sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima i određena mu je trajanju od 1 (jedne) godine iz razloga što je imenovani državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ukupno 123 dana, ne posjeduje valjano odobrenje boravka čime je svjesno i grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske, a u takvom protupravnom ponašanju se ne nalazi nikakva stvarna i ozbiljna njegova namjera poštivanja zakonskih odredbi propisanih pravnim normama Republike Hrvatske. Stoga je pravilno i zakonito iz utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku ocijenjeno kako proizlazi da je tužitelj opravdano protjeran iz Republike Hrvatske pa je zato i u skladu sa zakonom njegov zahtjev odbijen.

Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13.

U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

14. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.1.) i zastupanje na ročištu 16. lipnja 2025. godine od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.2.), pa je stoga priznato u trošak tužitelju, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

15.

Slijedom gore navedenom tužitelj je odbijen s preostalim dijelom troška od 1.250,00 EUR.

U Zagrebu, 17. lipanj 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude

Dna:

1. Odvjetnica Gabriela Banić, [adresa]

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupke međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis