Posl. br. P-519/2023-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, OIB 14036333877, Slavonske avenije 6, zastupan po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničko društvo KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i zamjenika punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odrednica čl. 3. toč. 4. Ugovora o kreditu broj 514003025069600015087/2006. koji je zaključen između tužitelja NA iz [adresa] i pravnog prednika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 – Slavonske banke d. d. Osijek, u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća te u navedenom dijelu ista odrednica nema pravni učinak na obvezno—pravni odnos stranaka.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d. d. Zagreb, da tužitelju NA, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn izvrši isplatu novčanoga iznosa od 3.318,07 EUR-a / 25.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zak. zat. kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje, te počev od 1. srpnja 2011. po stopi zz kamata od 12 % godišnje i u slučaju promjene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počev od 1. kolovoza 2015.g. pa na dalje po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak trošak, sa zak. zat. kamatama na parnični trošak počev od donošenja Presude do isplate po istoj kamatnoj stopi kao prethodno glede glavnice tražbine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, OIB 14036333877, Slavonske avenije 6, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura (tisućueura) u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zatraženim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.750,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da kao korisnik kredita, zaključio sa pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d. d. Osijek kao kreditorom 29. svibnja 2006. Ugovor o kreditu s Sporazumom o osiguranju novčane tražbine 51400302500600015087/06. uz valutnu klauzulu u CHF u daljem tekstu Ugovor o kreditu) kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kreditni iznos od 40.000,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, uz obvezu da korisnik kredita (čl. 3. toč. 4.) otplatu kredita vrši u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan dospijeća, a dospijeće je ugovoreno je prvog dana u mjesecu.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je tijekom trajanja otplate po Ugovoru o kreditu tečaj CHF značajno rastao u odnosu na HRK Sto je imalo posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK, radi čega smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli u CHF ugovorena u Ugovoru o kreditu odnosno način primjene iste nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Tužitelj se u prilog svojih navoda poziva na sudsku praksu izraženu u presudi suda EU C-186/16, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. i presudu Vrhovnoga suda RH u Zagrebu br. Rev- 2221/2018. kao i na odredbe čl. 3. st. 1. i čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te stav izražen u presudi Europskog suda od 30. travnja 2014. u predmetu C-26/2013 gdje se tumači način primjene čl. 4. st. 2. gore navedene Direktive.

1.2. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 69. i 84., te 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03 u daljem tekstu ZZP/03), kao i na odredbe čl. 269. i 270. st. 1. ZOO/05, navodeći da su i odredbe ugovora o zajmu o promjeni kamatne stope također ništetne, budući da o istima se nije pregovaralo niti je tuženik tužitelju dao dovoljno informacija o mehanizmima promjene kamatne stope i predvidivom kretanju tečaja CHF, stoga predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi ništetnom odrednice čl. 3. toč., 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća te utvrditi da navedena odredba nema pravni učinak na obveznopravni odnos stranaka, ujedno predlaže da sud obveže tuženika da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kn izvrši isplatu novčanoga iznosa od 3.318,07 EUR-a s zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatom od donošenja presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističući prigovor zastare pozivajući se na odredbu čl. 226. st. 2. a u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 185/11, 78/15, 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO/05), radi čega je nastupila zastara svih navodnih tražbina tužitelja. U svezi prigovora zastare, nadalje navodi da ukoliko tužitelj kao pravnu osnovu svog potraživanja pronalazi u institutu stjecanja bez osnove, također je potraživanje u zastari, s obzirom da je istekao zastarni rok od pet godina, poziva se na sudsku praksu Vrhovnog suda RH izraženo u odluci Rev-x-183/11-2 od 16. listopada 2013. u kojoj stoji da kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništetnog pravnog posla zastara počinje teći od dana sklapanja ništetno pravnog posla.

2.1. Nadalje, tuženik je isticao prigovor da tužitelj nema pravo na vraćanje iznosa plaćenih po Ugovoru o kreditu, i to iz razloga jer je otplatom kredita u cijelosti isti Ugovor prestao postojati, odnosno više ne postoji dužničko vjerovnički odnos između stranaka, te stoga više i ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, i stoga se više iste ne mogu utvrđivati ništetnim, niti se temeljem njih može tražiti bilo kakvo plaćanje od tuženika.

2.2. Posebno tuženik ističe da tužitelj ničim nije dokazao da bi sporne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli bile ništetne i u cijelosti osporava da bi se na ovaj konkretni slučaj mogla primijeniti presuda donesena u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Ovaj prigovor tuženik ističe iz razloga jer nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja osnovnog Ugovora, i stoga se po tuženiku tužitelj uopće ne može pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru kolektivnog spora koji se ne odnosi na Osnovni ugovor.

2.3. Tuženik smatra da je pravna zaštita koja je pružena u kolektivnoj presudi pružena na apstraktnoj razini i da se ne može automatski primijeniti na Ugovor o kreditu, već da je upravo na tužitelju teret dokaza da je ništetna odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Ističe da u odnosu na sporne odredbe o valutnoj klauzuli nisu ispunjeni uvjeti za provođenjem testa poštenosti iz odredbe čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 u daljem tekstu ZZP/03), niti uvjeti iz čl. 81. ZZP/03, da bi se ista odredba mogla utvrditi nepoštenom. Po tuženiku odredba o promjenjivoj valutnoj klauzuli ne mogu biti ništetne iz razloga jer iste nisu zabranjene, odnosno nisu protivne niti jednom prisilnom propisu, a osim toga po tuženiku su iste odredbe uočljive, jasne i razumljive.

2.4. Tuženik tvrdi kako se tužitelja tijekom zaključenja Ugovora o kreditu detaljno upoznalo s kreditnim proizvodom, uključujući i valutnu klauzulu, na koju okolnost predlaže saslušanje javnog bilježnika i svjedoka na okolnost ponašanja tuženika kod sklapanja Ugovora.

2.5. Posebno se tuženik protivi zahtjevu tužitelja da se navodna preplata po osnovu ništetnih odredbi utvrdi primjenom tečaja za CHF u vrijeme isplate kredita, odnosno po prvotno otplatnom planu, smatrajući da bi se u tom slučaju isti kredit pretvorio u kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom, a što nije bila volja ugovornih stranaka prilikom zaključenja Ugovora.

2.6. Vezano za informiranost tužitelja na sporne okolnosti tuženik predlaže saslušanje javnog bilježnika kod kojeg je ugovor solemniziran, saslušanje svjedoka, od kojeg dokaznog prijedloga je odustao, te je predložio da se izvrši uvid u ovjerenu izjavu ZAJ, dok je tužitelj na iste okolnosti predložio svoje saslušanje.

2.7. Nadalje tuženik ukoliko se odredi provođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem predlaže da se iskaže koliko je tužitelj manje platio zbog nižeg tečaja CHF u vrijeme dospijeća rate u odnosu na tečaj u vrijeme isplate kredita navodeći da za ta razdoblja ističe prigovor prijeboja, koje navode ponavlja u podnesku od 31. siječnja 2024. kao i u podnesku od 11. ožujka 2024. u kojem je nadodao da odustaje od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka CA.

3. Proveden je dokaz uvidom u podatke o povijesnom kretanju tečaja Euro/CHF s lista 45-47 sudskog spisa, uvidom u opće uvjete za poslovanje s građanima u Hypo- Alpe Adria bank s lista 79-86 sudskog spisa, uvidom u novinske članke o rastu duga građana korisnika kredita s valutnom klauzulom, CHF s lista 86-87 sudskog spisa, uvidom u izjavu ZAJ s lista 88-91 sudskog spisa, uvidom u opće uvjete poslovanja sa stanovništvom Slavonske banke d.d. Osijek od 20. ožujka 2006. s lista 97-107 sudskog spisa, uvidom u stručnu literaturu s lista 108-408 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mate Ivanovića kao i njegovim saslušanjem te saslušanjem tužitelja.

4. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra neosnovanom radi čega je presuđeno kao u izreci.

5. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je tužitelj sa Slavonskom bankom d.d. zaključio Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti 40.000,00 CHF, u protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan korištenja, da je kredit zaključen na rok otplate od 12 godina, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja Ugovora iznosila 4,90%, s tim da je člankom 4. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da je kamata promjenjiva u skladu s Odlukom kamatnih stopa kreditora, te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima i podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

6. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013, od 13. lipnja 2014.

7. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetnu poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

8. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenog Ugovora o kreditu i to konkretno članak 3. Ugovora o kreditu, a kojim se određuje da se odobrava kredit u iznosu od 40.000,00 CHF koji će se otplaćivati u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na Ugovor o kreditu, da li je u ovom konkretnom slučaju prednik tuženika tužitelja dovoljno informirao o uvjetima ugovora o kreditu na način da je tužitelj mogao biti u dovoljnoj mjeri upoznat i informiran s rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, te da li je zbog toga nastupila neravnoteža među strankama na štetu korisnika kredita.

9. Vezano za namjenu kredita, nesporno je da u čl. 2. Ugovora o kreditu stoji da se odobrava stambeni kredit za dovršenje obiteljske kuće, a tužitelj u svom iskazu vezano za namjenu kredita navodi da je kredit trebao za adaptaciju odnosno dovršenje obiteljske kuće, te da je kredit namjenski potrošio a u toj kući nikada nije bio registriran nikakav obrt niti pravna osoba kako na njegovo ime tako niti na ime drugih osoba.

10. Prema odredbi čl. 5. st. 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 u daljnjem tekstu ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu), i prema svim kasnijim izmjenama istoga zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

11. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača.

12. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

15. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

16. Nesporno je da je kolektivna tužba za zaštitu interesa potrošača podnesena 2012., kada Slavonska banka d.d. Osijek nije postojala kao zaseban pravni subjekt, budući je ista tijekom 2008. pripojena Hypo Alpe-Adria Banci d.d. Zagreb, koja je kao takva sudjelovala u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, a potom ista od 2016. nastavlja poslovati pod nazivom Addiko Bank d.d. Zagreb.

16.1. Uzimajući u obzir pravne učinke pripajanja koji su regulirani odredbom čl. 522. st. 3. ZTD, odnosno da upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, to onda proizlazi da je tadašnja Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb kao prednik ovdje tuženika preuzela sva prava i obveza tadašnje Slavonske banke d.d. Osijek, pa tako i obveze koje eventualno mogu nastati temeljem utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji je predmet ovoga spora.

17. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, proizilazi da se tužitelj u smislu odredbe čl. 502. c ZPP pozvao na pravno utvrđenje iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu P- 1401/2012 pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/14-2 a sud je vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15 u daljem tekstu ZZP/14), temeljem čl. 118. ZZP/14 obvezuje u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P- 1401/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

19. Sud smatra da se tužitelj može pozivati na pravna utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača bez obzira što za Slavonsku banku d.d. Osijek nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za način ugovaranja valutne klauzule, budući da i u ovom parničnom postupku nije dokazao da se unatoč unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

20. S obzirom na gore navedeno, kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

22. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 2. i 3. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

23. Temeljem odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

24. Nije od značaja za ishod ovog postupka izjava FA radnika tuženika koju je dala 24. kolovoza 2020. kod javnog bilježnika budući da ona u toj izjavi navodi da je educirala ranike banke koji su sudjelovali kod pregovaranja i sklapanja Ugovora o kredita s CHF valutnom klauzulom.

25. Radi gore navedenog prihvaćen je prijedlog tuženika da se provede dokaz saslušanjem tužitelja, dok nije prihvaćen prijedlog da se sasluša javni bilježnik Kata Marošević kojoj zasigurno zbog proteka vremena i obima posla nisu poznati detalji solemnizacije Ugovora o kreditu.

26. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio pripadnik 5. gardijske brigade te je plaću primao na račun u Slavonskoj banci, radi čega je stekao povjerenje u službenike te banke u Županji, radi toga je odlučio u toj banci podići kredit. U banci su mu rekli da nemaju u ponudi kredite bez valutne klauzule a da je jedina valutna klauzula CHF i da je to najpovoljniji kredit za njega, što je na njihov nagovor prihvatio iako se interesirao za kredit bez valutne klauzule ili eventualno za kredit s valutnom klauzulom euro. Negdje nakon otprilike 10 mj. je došao do saznanja da će biti umirovljen a kredit je potrošio na uređenje kuće ali mu je trebalo još novaca za uvođenje grijanja u kuću, radi čega se interesirao da podigne još jedan kredit te da uvjetno rečeno da sebi smanji i mjesečnu ratu vraćanja kredita radi čega je podigao drugi kredit u HPB sa rokom otplate koji je duži od roka otplate po predmetnom kreditu, dio novca od tog drugog kredita je uplatio za prijevremenu otplatu predmetnog kredita a dio novca za troškove uvođenja grijanja u kuću na način da je HPB doznačila Slavonskoj banci i izvođaču radova novce, a on još uvijek vraća taj kredit HPB s tim da mu je mjesečna rata manja nego po predmetnom ugovoru o kreditu.

26.1. Na pitanje svog punomoćnika, tužitelj je naveo da je isključivo on vraćao predmetni kredit, misli da mu se rata kredita uskraćivala na plaći. Dalje navodi da je predmetni kredit u cijelosti potrošen na uređenje kuće. Dalje navodi da mu je u Slavonskoj banci rečeno kod kojeg JB treba otići radi ovjere ugovora što je ii učinio gdje je kontaktirao jedino sa službenicom koja mu je rekla da će kroz 15 min "papiri biti gotovi", te navodi da on nije sudjelovao u sastavljanju ugovora već je ugovor već bio pripremljen na tipskom obrascu. Dalje navodi da je bio iznenađen da mu je ponuđen jedino kredit s valutnom klauzulom CHF na što su ga u Slavonskoj banci uvjeravali da je CHF najstabilnija valuta te da se nema razloga brinuti što su mu isto rekli i za promjenjivu kamatnu stopu uz obrazloženje da razlike u rati mogu biti minimalne.

26.2. Na pitanje punomoćnika tuženika tužitelj je naveo da ugovor prije potpisivanja pročitao, da se propitao za ono što ga je najviše zanimalo kao što je gore i naveo te da kuću koju je dovršavao nije nikada iznajmljivao niti dao u zakup.

26.3. S obzirom na iskaz tužitelja proizilazi da tuženik nije dokazao da je tužitelja u dovoljnoj mjeri informirao o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu.

27. Radi utvrđenja da li postoji više plaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem te je dan zadatak da sudski vještak izračuna koliko bi iznosio anuitet kroz svaki mjesec po tečaju važećem na dan isplate kredita, pritom da se iskaže razlika kroz svaki mjesec između plaćenog iznosa i iznosa koji bi se platio po prvotnom otplatnom planu, te da iskaže i tzv. negativnu razliku ukoliko je bilo perioda kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio manji od tečaja CHF u vrijeme realizacije kredita.

27.1. Sudski vještak knjigovodstvene struke Mato Ivanović u nalazu i mišljenju s lista 433 sudskog spisa od 13. svibnja 2024. navodi da je nalaz i mišljenje sačinio temeljem dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu kao i dokumentacije koju je zaprimio od tuženika, napominjući da je preračunavanje iznosa u kunama u iznose u eurima izvršio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (7,53450 kuna za jedan euro).

27.2. Nadalje ovaj sudski vještak navodi da je Ugovor o kreditu u iznosu od 40.000,00 CHF i s rokom otplate 12 godina sa kamatnom stopom 4,30 %, početnim iznosom anuiteta 356,11 CHF primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 31.05.2006. godine u visini 4,659494 kuna za 1 CHF iznosi 1.659,29 kuna, s tim da se visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala cijelo vrijeme otplate kredita.

27.3. Nadalje sudski vještak Mato Ivanović navodi da razlike u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF- a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita nije moguće utvrditi, s tim da je moguće utvrditi ukupnu razliku u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -418,47 EUR.

28. Tuženik u podnesku od 18. srpnja 2024. očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka navod da je sud pogrešno odredio zadatak vještaku, radi čega predlaže dopunu vještačenja na način da vještak usporedi stvarni otplatni plan sa izračunom u kojemu bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite, dok u podnesku od 14. kolovoza 2024. navodi kako ostaje pri svim navodima koji su izneseni u podnesku od 18. srpnja 2024. te dodatno u privitku dostavlja simulirani izračun navodeći da iznosi nisu istovjetni s iznosima do kojih je vještak došao obzirom da su negativne razlike iz simuliranog izračuna tuženika veće u odnosu na one iz vještakovog izračuna. Međutim, tuženik ističe kako je iz oba izračuna jasno kako je za cijeli period otplate kredita tečaj bio manji od onog tečaja koji je važio na dan isplate kredita, zbog čega nema tzv. pozitivnih tečajnih razlika, iz čega proizilazi točnim tvrdnja tuženika da tužitelj nije u odnosu na ugovor o kreditu ništa „preplatio“ odnosno kako tuženik nije ništa neosnovano stekao, čak štoviše proizlazi kako je tuženiku u odnosu na ugovor o kreditu manje isplaćeno u odnosu na početno ugovoreni tečaj.

29. Sudski vještak Mato Ivanović, prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu od 10. listopada 2024. navodi da je upoznat s podnescima tuženika od 18. srpnja 2024. i 14. kolovoza 2024., te primjećuje da su primjedbe pravne prirode, a on se kod izrade nalaza i mišljenja rukovodio nalogom iz rješenja o vještačenju, stoga ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja.

29.1. Nadalje sudski vještak navodi da je kredit prijevremeno otplaćen u ožujku 2007. godine tako da je kredit bio u otplati 10 mjeseci u kojem periodu nije postojao period kada je tečaj CHF bio viši od tečaja CHF po kojem je kredit isplaćen.

29.2. Nakon što je sudski vještak usmeno izložio nalaz i mišljenje na ročištu te napustio sudnicu tužitelj je naveo da prigovara nalazu i mišljenju iako do tada u dodijeljenom roku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje niti je imao primjedbe prilikom saslušanja sudskog vještaka.

29.3. Unatoč gore navedenom tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva kojim je zahtijevao isplatu čemu se tuženik usprotivio navodeći da tužitelj nema pravnog interesa niti za jedan dio tužbenog zahtjeva.

30. U odnosu na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu valja napomenuti da je povlačenje ovog dijela tužbenog zahtjeva izvršeno nakon tuženikovog upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, radi čega se temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a s obzirom na protivljenje tuženika valjalo je odlučiti i o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu.

31. Očitujući se na postojanje svog pravnog interesa tužitelj na ročištu od 23. travnja 2025. navodi da ima konkretan i argumentiran pravni interes podnijeti tužbu na utvrđenje ništetnosti u ovom postupku, budući ne odgovara istini da tužitelj nije ničim oštećen sklapanjem ugovora o kreditu budući da mu je prilikom sklapanja ugovora o kreditu naplaćen trošak obrade kredita tzv. ulazna naknada, a također prilikom otplate odnosno zatvaranja kredita jednokratnom uplatom također mu je nezakonito naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita odnosno tzv. izlazna naknada, stoga tužitelj ima pravni interes tražiti povrat nezakonito naplaćenih iznosa na njegovu štetu a u pogledu spominjanja tzv. negativne razlike ista od strane banke nikako ne može biti ostvarena jer je u zastari a tuženik nije svoj zahtjev istaknuo putem prijebojnog prigovora ili protutužbe.

32. Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan iz čega proizilazi utvrđenim da za vrijeme otplate kredita u periodu od 31. svibnja 2006. do ožujka 2007. tečaj CHF u odnosu na kune nikada nije bio veći od tečaja u vrijeme isplate kredita, nego je od 1. srpnja 2006. do 16. ožujka 2007. konstantno tečaj CHF u odnosu na kune bio manji radi čega je tužitelj manje platio 418,47 eura.

33. S obzirom na gore navedeno proizilazi da je tužba neosnovana jer bez obzira na ponašanje prednika tuženika prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na strani tužitelja nije nastala šteta, radi čega se tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 nije mogao prihvatiti, a navodi tužitelja da zbog drugih odredbi Ugovora o kreditu trpi štetu jer je neosnovano platio tzv. ulaznu i izlaznu naknadu nisu predmet ovog postupka.

34. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

35. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

35.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljem tekstu Tarifa), tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 10. listopada 2024. i od 23. travnja 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište.

35.2. Nadalje, tuženiku je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 18. srpnja 2024. u kojem se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova.

Tuženiku se nije mogao priznat trošak sastava ostalih podneska jer u njima ponavlja navode iz odgovora na tužbu kao i navode iz očitovanja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tako da nisu bili potrebni za vođenje postupka.

35.3. S obzirom na gore navedeno tuženiku s osnova troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat je trošak u iznosu od 400 bodova ili 800,00 eura s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 1.000,00 eura.

U Županji, 30. lipnja 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima,

2. Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničko društvo KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d., Zagreb.