Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-1577/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, kojega zastupa punomoćnica po zaposlenju VF, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Miramarska 22, Zagreb, OIB: 26187994862, kojega zastupa generalna punomoćnica OF, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja VF i generalne punomoćnice tuženika OF, na ročištu za objavu presude, dana 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju u korist Državnog proračuna RH, iznos od 4.319,59 eura / 32.545,95 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana.“

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 24. travnja 2023., navodi se u bitnome da je rješenjem tužitelja u Šibeniku broj IN-84630 od **.**.2018. LF priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti čiji je uzrok 50% bolest, a 50% ozljeda na radu, s početkom isplate 12. siječnja 2019. Predmetna ozljeda na radu da se dogodila dana 9. listopada 2015. kao posljedica prometne nezgode koju je skrivio JF s osobnim auomobilom marke „Fiat“ registarskih oznaka [registarska oznaka] koji je bio osiguran kod tuženika. Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu broj 305843 od

1.2. Kako ovaj Zavod trpi štetu isplatom invalidske mirovine, sačinjen je obračun isplate na teret tužitelja, sukladno odredbama ZOMO, članka 160. - 170. („NN „ 157/18.), a koji se odnosi na razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. ožujka 2023. za isplaćene invalidske mirovine u iznosu od 8.639,18 eura / 65.091,90 kn, od kojeg iznosa tužitelj potražuje 50% isplaćenih primanja s osnova ozljede na radu (prometna nesreća) i to iznos od 4.319,59 eura / 32.545,95 kn. Odgovornost tužitelja za naknadu štete za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. ožujka 2023. da se temelji na članku 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („NN“ 157/13, „NN“ 115/18), a visina štete za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. ožujka 2023. da se temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („NN“ 157/13, „NN“ 115/18). ZOMO da u članku 161. st. 1. jasno navodi da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju , a stavak 2. istog članka pod 1. da obrazlaže da se novčana davanja u punom iznosu isplaćena na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

1.3. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donošenje presude kojom će obvezati tuženika da mu u roku od petnaest dana isplati iznos od 4.319,59 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 17. svibnja 2023., tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te ističe prigovor zastare. Nadalje navodi kako iz tužbenih navoda te i priloženih rješenja HZMO proizlazi da je tužiteljevom osiguraniku invalidska mirovina priznata u omjeru od 50% baš uslijed ozljede na radu (preostalih 50% je uzrok bolest) , pa da u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tužitelj sukladno odredbi članka 27. ZOOP jedino imao pravo potraživati od tuženika osnovom Police osiguranja od automobilske odgovornosti.

2.2. Osnovanost tužbenog zahtjeva na način kako ga postavlja tužitelj (isplata cjelokupnih mirovina) da ovisi o tome primjenjuje li se na potraživanje tužitelja , kao zavoda koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, prema tuženiku, kao društvu za osiguranje, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO) , na kojega se tužitelj poziva, ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) , koji regulira obveze društva za osiguranje preuzete na temelju ugovora (polica) o osiguranju. Vrhovni sud RH da je nizom svojih odluka , uključivo i najnovije donesene po tzv. izvanrednim revizijama, ponovio shvaćanje da se na ovakva potraživanja primjenjuju odredbe ZOOP-a. Dakle, da tuženik Croatia osiguranje u ovom postupku postoji i da se od njega potražuje utužena naknada štete upravo na osnovi činjenice da je vozilo kojeg tužba označava štetnikom u vrijeme nezgode bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika važećom policom osiguranja. Stoga da se i obveze tuženika, kao društva za osiguranje, prema tužitelju, kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, moraju sagledati isključivo kroz materijalnopravne propise kojima je definiran opseg obveze tuženika (društva za osiguranje) po osnovi police osiguranja od automobilske odgovornosti , pa tako i opseg obveza prema tužitelju. Obveze društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja (tužitelju) po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti da su propisane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., ZOOP) pa da je stoga o osnovanosti i visini ovakvog potraživanja tužitelja baš prema tuženiku za odlučiti isključivo primjenom odredbi ZOOP-a.

2.3. Time da, protivno navodima tužbe, u situaciji kada tužitelj naknadu štete potražuje baš od tuženika kao društva za osiguranje, baš po osnovi sklopljene Police osiguranja od automobilske odgovornosti ne dolazi u obzir primjena odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO). Opseg obveza društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti da su propisane člankom 27. ZOOP. Iz navedenoga da je razvidno da bi tužitelju na osnovi ugovora (police) o osiguranju od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje mogla pripadati samo stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako iz tužbenih navoda te priloženog rješenja HZMO proizlazi da je tužiteljevom osiguraniku određena mirovina zbog djelomične radne nesposobnosti baš uslijed ozljede na radu, to da u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tužitelj, sukladno odredbi članka 27. ZOOP, imao pravo potraživati od tuženika osnovnom Police osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno utuženo potraživanje nije predmet osigurateljnog pokrića po osnovi Police osiguranja od automobilske odgovornosti, pa da je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, primjenom članka 27. ZOOP.

3.Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 23. svibnja 2023. tužitelj u bitnome navodi kako je prigovor zastare neosnovan jer da se mirovine, prema članku 65. Zakona o mirovinskom osiguranju, isplaćuju unazad, dakle da je mirovina za mjesec ožujak isplaćena u mjesecu travnju. Nadalje ističe da je tuženikov stav da osnov i visinu tražbine treba raspraviti primjenom odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pravno neosnovan. U presudama koje tuženik citira, da je sud primijenio tumačenje da kasniji zakon derogira raniji zakon, odnosno da se primjenjuje Zakon o osiguranju u prometu jer je donesen kasnije od Zakona o mirovinskom osiguranju. U konkretnom slučaju, da tužitelj potražuje naknadu štete za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. ožujka 2023., kada je na snazi Zakon o mirovinskom osiguranju, kao kasniji zakon.

3.1. Tužitelj da ima pravo potraživati naknadu štete na temelju pravomoćno priznatog prava iz mirovinskog osiguranja , dakle na temelju pravomoćnog rješenja i izvršene isplate, a sve u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju, a ne na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti, kako to pogrešno navodi tuženik. Odredbe ZOMO da predstavljaju poseban pravni propis kojim je uređena materija naknade štete koju tužitelj trpi isplatom mirovine s osnova ozljede na radu, ozljede izvan rada, profesionalne bolesti , tjelesnog oštećenja , profesionalne rehabilitacije i novčanih davanja vezanih za korištenje tih prava, dok ZOOP uređuje materiju iz područja obveznog osiguranja u prometu. Dakle, da vlasnik motornog vozila osigurava svoj rizik te sprječava smanjenje svoje imovine , do čega da bi došlo u slučaju obveze plaćanja štete trećoj oštećenoj osobi. Ugovaranjem obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti da je cilj zaštititi interese treće oštećene osobe, no njime se pruža odgovarajuća zaštita i samom osiguraniku (štetniku) u slučaju nastupanja štetnog događaja. Treća oštećena osoba u prometnoj nesreći da nije stranka ugovora o osiguranju i ne zna se u vrijeme sklapanja ugovora tko će točno biti treća oštećena osoba ni hoće li je uopće biti. Dakle, da pravo treće osobe na neposredan zahtjev prema osiguravatelju (actio directa) čini samu bit obveznog osiguranja, osiguravajuća društva preuzimaju na sebe rizik za takve situacije, a vlasnici vozila plaćaju premiju osiguranja.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Šibeniku Klasa: UP/I-141-02/19-01/03493314622, Urbroj: 341-19-05/3-19-521 od 21. siječnja 2019. (list 3-4), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Šibeniku Klasa: UP/I-141-02/18-01/03493314622, Urbroj: 341-19- 05/3-18-12233 od 27. studenoga 2018. (list 5-7), Izračuna mirovine i Ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini (list 8—9); nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika LF (list 10-14); Prijava o ozljedi na radu (list 15-18); zapisnik sa održane glavne rasprave od 26. listopada 2022. i 7. prosinca 2022. u predmetu pred Općinskim sudom u Šibeniku broj P- 901/2020 (list 19-24); Zapisnik o očevidu sačinjen od strane MUP, PU Šibensko- kninska, Postaja prometne policije Šibenik od 23. listopada 2015. (list 27-30); podatke tužitelja o doznačenim mirovinskim primanjima za LF (list 31- 72); Obračun isplata za LF od 20. travnja 2023. (list 73).

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, kao zavoda koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, spram tuženika, kao društva za osiguranje, za naknadom štete u iznosu od 4.319,59 eura za vremensko razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. ožujka 2023., na ime isplaćene invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, koju je priznao svom osiguraniku LF, ozlijeđenoj u prometnoj nesreći od 9. listopada 2015., a za koju da je u cijelosti odgovoran osiguranik tuženika.

6.2. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na pravnom shvaćanju da je utuženi iznos naknade štete u visini 50 % od invalidske mirovine koju je isplatio svom osiguraniku LF, za vremensko razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. ožujka 2023., u obvezi naknaditi tuženik, obzirom da je uzrok invalidske mirovine 50 % bolest, a 50 % ozljeda na radu - prometna nesreća, koju da je skrivio osiguranik tuženika JF.

7. Tijekom postupka među strankama nisu bile sporne slijedeće činjenice:

-da je TF, osiguranici tužitelja, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Šibeniku od 21. siječnja 2019., određeno , počevši od 12.siječnja 2019., pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, čiji je uzrok 50 % bolest, a 50 ozljeda na radu, u svoti od 1588,25 kn mjesečno;

-da se ozljede na radu dogodila dana 9. listopada 2015., kao posljedica prometne nezgode koju je skrivio JF, koji je upravljao osobnim automobilom marke „Fiat“ reg. oznake [registarska oznaka], koji je u bio osiguran kod tuženika;

-da je tužitelj u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. ožujka 2023. Osiguraniku LF na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 8.639,18 eura, odnosno da 50 % navedenog iznosa, daje iznos od 4.319,59 eura.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, navodeći da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da bi tužitelju na osnovi ugovora (police) o osiguranju od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe, koja se utvrđuje „u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“

9. Dakle, tijekom postupka je među strankama bilo sporno primjenjuju li se u konkretnoj pravnoj stvari kao mjerodavno materijalno pravo:

-odredbe članka 161. st. 1. i 2. , 164. st. 1. i 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO), kojima je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (čl.161.st.1. ZOMO); naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja (čl. 161. st. 2. ZOMO); Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) (čl. 164. st. 1. ZOMO); na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu (članak 165. st. 3. ZOMO);

-ili odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje: ZOOP), prema kojemu je Društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.); stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.); razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

10. Glede pitanja mjerodavnog materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari, u konkretnom se slučaju, prema stavu ovog suda, imaju primijeniti odredbe ZOOP, sve iz razloga kako će biti obrazloženo u nastavku.

11. U odluci suda EU C-371/12 od 23. siječnja 2014., izneseno je pravno shvaćanje da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg štete naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika, (područje koje je uglavnom uređeno nacionalnim pravom, presuda C484/09 od **.**.2011. VFD).

12. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u brojnim odlukama, kao što su primjerice Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev- 388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021 i dr., za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je ZOOP-u koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

13. Pri tome treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-u, a u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-u, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

14. Tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika, se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om, temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti te tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza.

15. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je ''Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak'', a ta odredba glasi: ''Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.''

16. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

17. Prema navedenom, prema stavu ovog suda, u ovoj pravnoj stvari treba se primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, tj. trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-u i to članka 27. ZOOP-u koji uređuje ''subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja''.

20. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je: ''(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.''

21.1. Prema ocjeni ovog suda, prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP, tuženik je u obvezi zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog i invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a to znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi (zdravstvenom, mirovinskom ili invalidskom), ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti tih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Stoga svi izdaci koji su u uzročno posljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu.

21.2. Vezano za opseg štete, ističe se da prema odredbi čl. 161. ZOMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. t. 1.)

22. Kad se govori o stvarnoj šteti, tada se mora imati u vidu da su prihodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. t. 1. ZOMO), dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. t. 1. ZOMO).

23. Imajući u vidu navedeno, po redovnom tijeku stvari, da u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik, nije došlo do ozljeđivanja i djelomične nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja LF, osiguranik tužitelja bi nastavio raditi i ostvario bi pravo na starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZOMO, tužitelj ostvarivao prihod.

24. U konkretnoj situaciji, tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do odlaska u invalidsku mirovinu svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale, krivnjom osiguranika tuženika u omjeru od 50 % (što tijekom postupka nije bilo sporno), dakle krivnjom samog tuženika.

25. Po shvaćanju ovog suda, u takvoj situaciji, sukladno članku 27.st. 1. ZOOP, stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon odlaska njegovog osiguranika u invalidsku mirovinu, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine u razmjeru u kojem je tako isplaćenoj mirovini doprinio osiguranik tuženika ( u konkretnom slučaju 50 %) i razmjernog dijela mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022. i Rev-203/2023-2 od 9. svibnja 2023).

26. Člankom 7. st. 1. ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

27. U konkretnom slučaju, tužitelj, na kojemu je teret dokaza kako osnova odgovornosti tuženika tako i visine potraživanja, tijekom postupka nije predlagao izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kojim bi se moglo utvrditi postoji li razlika između isplaćene invalidske mirovine u razmjeru u kojem je tako isplaćenoj mirovini doprinio osiguranik tuženika ( u konkretnom slučaju 50 % od toga iznosa) i razmjernog dijela mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala, a sve u cilju utvrđivanja visine naknade štete koja bi tužitelju u ovoj pravnoj stvari pripadala primjenom odredbe članka 27. st. 1. ZOOP.

28. Obzirom na navedeno, prema stavu ovog suda, tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije tijekom postupka sa uspjehom dokazao visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

29. Za navesti je da je u ovom postupku u potpunosti zadovoljeno načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

30. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka je izostala, budući tuženik trošak nije potraživao.

U Splitu 30. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis