REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-886/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja DINOVA-DIONA d.o.o., Zagreb, Donje Svetice 127, OIB: 41112127430, zastupanog po punomoćnici Valentini Kučić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buterin Posavec d.o.o., Masarykova ulica 3, Zagreb, protiv I-tuženika DIONE d.d. u stečaju, Zagreb, Donje Svetice 127, OIB: 36985141288, zastupanog po punomoćniku Ivanu Tilošancu, odvjetniku u Zagrebu, Zelinska 5, II-tuženika VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tuženika ĆF iz [adresa], OIB. 89399382624 i EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Dragani Kovačević, odvjetnici u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku DIONA d.d. u stečaju, OIB: 36985141288, II-tuženiku VF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tuženiku ĆF, OIB. 89399382624 solidarno isplatiti tužitelju DINOVA-DIONA d.o.o., OIB: 41112127430, iznos od 43.584,95 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 43.584,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2015. do isplate, u odnosu na IV-tuženicu EF , kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u iznosu do 43.584,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2016. do 2. lipnja 2020.

IV. Nalaže se I, II i III tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.214,61 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj u bitnom navodi kako je I-tuženik pokrenuo parnični postupak koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P-5168/06 a II-IV tuženici su bili punomoćnici I-tuženika. Presudom posl. broj P-5168/06 od 2. travnja 2008. pod točkom 2. izreke tužitelju je bilo naloženo da I- tuženiku isplati parnični trošak u iznosu od 368.500,00 kn. Navedena presuda postala je pravomoćna 9. travnja 2013. kada ju je po žalbi tužitelja svojom presudom poslovni broj Pž-5987/08 potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je protiv presude Visokog trgovačkog suda RH uložio reviziju te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 18. ožujka 2015. istu ukinuo. Tužitelj je na ime obveze plaćanja parničnog troška sukladno točki 2. izreke presude od 2. travnja 2008. II-IV- tuženicima kao punomoćnicima I-tuženika sukladno odredbi čl. 95. Zakona o parničnom postupku isplatio iznos od ukupno 703.390,78 kuna, i to uplatama u iznosu od 368.500,00 kn (uplata izvršena 16. prosinca 2013.) i u iznosu od 334.890,78 kn (uplata izvršena 30. siječnja 2014.).

Kako je navedena presuda u međuvremenu izgubila svojstvo pravomoćnosti na strani tuženika je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima došlo do stjecanja bez osnove. Napominje kako je u ponovljenom postupku , a nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom posl. broj Revt-134/14 ukinuo raniju presudu, Trgovački sud u Zagrebu je presudom poslovni broj: P-1898/16 od 22. prosinca 2016. ponovno pod točkom 2. obvezao tužitelja da I-tuženiku isplati iznos od 375.000,00 kn, koju presudu je po žalbi tužitelja potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj: Pž-2031/17 od 20. lipnja 2016.

Imajući u vidu da je tuženicima , na temelju prvostupanjske (P-5168/06 od 2. travnja 2008.) i drugostupanjske presude (Pž-5987/08) na ime parničnog troška isplaćen iznos od 703.390,78 kuna kao i da je u ponovljenom postupku I-tuženiku po toj osnovi dosuđen iznos od 375.000,00 kn tužitelj smatra da mu temeljem pravila o stjecanju bez osnove pripada pravo na povrat iznosa od 328.390,78 kn. Ističe kako je izjavio reviziju i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2031/17 od 20. lipnja 2016. te opreza radi izričito spori i pravo I-tuženika na isplatu iznosa od 375.000,00 kn s osnove parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu I- tuženik u bitnom navodi kako je tužitelj uz tužbu priložio potvrde o izvršenom nalogu od 16. prosinca 2013. i potvrdu o izvršenom nalogu od 30. siječnja 2014. te ističe kako na drugoj potvrdi o uplati iznosa od 334.890,78 (uplata izvršena dana 30. siječnja 2014.) u opisu plaćanja piše da je to za kamate što tužitelj u tužbi ne spominje. Opreza radi, do očitovanja II- tuženika o zaprimanju navedenih uplata tužitelja, I- tuženik osporava gore iznesene navode tužitelja .Protivi se zahtjevu tužitelja i ističe prigovor zastare. Nadalje ističe prigovor radi prebijanja koji je specificiran na ročištu dana 13. svibnja 2025. na način da stavlja u prijeboj iznos od 49.771,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2016. pa do trenutka kada su se tražbine susrele, odnosno do dana 2. lipnja 2020. Pravomoćnom presudom pod posl. brojem P-1898/16 22. prosinca 2016. tužitelj je obvezan platiti I. tuženiku iznos od 375.00,00 kn što je za 6.500,00 kn više nego što tužitelj tvrdi da je uplatio II. tuženicima. Osim toga, prema navedenoj presudi, I- tuženiku pripadaju i zatezne kamate računajući od donošenja presude pa do isplate, a tu činjenicu tužitelj ne spominje. To što tužitelj tvrdi da osporava pravo I. - tuženika na isplatu iznosa od 375.000,00 kn sa zateznim kamatama jer je izjavio reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda pos. br. Pž-2031/2017 nema utjecaja na opstojnost tražbine I- tuženika protiv tužitelja za isplatu parničnih troškova sa zateznim kamatama dosuđenim u ponovljenom postupku jer podnošenjem revizije nije došlo do ukidanja svojstva pravomoćnosti presude pod posl. brojem P-1898/16 od 22. prosinca 2016.

3. U odgovoru na tužbu II-IV tuženici osporavaju kako osnov tako i visinu tužbenog zahtijeva. U bitnom ističu kao je presudu poslovni broj P-5168/06 presudu potvrdio Visoki trgovački sud RH odlukom Pž-5987/08, kojom je utvrdio da je prvostupanjskim sud navodno počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka (a u stvarnosti nije), ali je naveo da unatoč tome je sud donio ispravnu odbijajući presudu te se VTSRH pozvao na odredbu čl. 373. a. st. 3 ZPP kojom je tek izmjenama ZPP bila dana mogućnost da se ne ukine prvostupanjska presuda uslijed bitnih povreda. Problem je bio što ta odredba nije mogla primijeniti na postupke koji su pokrenuti prije izmjena ZPP zato je Vrhovni sud RH ukinuo presudu VTSRH. Kasnije se pokazalo da je prvostupanjski sud ispravno presudio kada je ponovno odbio tužbu. Dakle, jasno se može vidjeti pogrešna ustrajnost tužitelja kod potraživanja preko 22 milijuna kuna te odlučnost za vođenjem nepotrebnog postupka, a koji postupak za sobom povlači velike troškove. Što se tiče plaćanja, protiv tužitelja je pokrenuta ovrha na temelju ovršne isprave čiji je ovrhovoditelj bio I-tuženik, a novac je po uputi I-tuženika isplaćen II i III tuženicima na prolazni račun „15“ za stranke. FINA je provela ovrhu te je iz toga iznosa namireno potraživanje II tuženika prema I tuženiku s osnova pružanja odvjetničkih usluga. Ističe prigovor zastare, prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. Navodi kako su neki od tuženika pružali odvjetničke usluge I- tuženiku i njihov odnos je nezavisan od odnosa tužitelja i I tuženika. Odvjetnici imaju pravo na nagradu i naknadu troškova prema svojoj stranici kao nalogodavatelju neovisno o njenom odnosu s protivnom strankom, a odmjeravanje i naplata troškova na teret protivne stranke ne utječe na obračun troškova između odvjetnika i njegove stranke za izvršeni rad i izdatke u vezi s izvršenim radom. U konkretnom slučaju radi se o dva odnosa. Prvi je odnos između I- tuženika i njegovih odvjetnika, a drugi je odnos između tužitelja i I-tuženika. U prvom odnosu odvjetnici su pružili odvjetničke usluge koje je I tuženi bio dužan platiti bez obzira na to da li bi on kao tuženi uspio ili ne u sudskom postupku.

Drugi pravni odnos je odnos koji je nastao donošenjem presude P-5168/06 kojom je tužitelju naloženo platiti I tuženom sudske troškove koje je sud odlučio priznati, kao samo jedan dio svojevrsne naknade štete koju je I tuženi imao uslijed neosnovanog ustrajanja oko neosnovanog zahtjeva što je bilo vidljivo od početka parnice, a na što ukazuju prije navedene činjenice.

Kao što je već prethodno navedeno, budući da je tužitelj odbio platiti troškove, I tuženik je u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo postupak izvansudske ovrhe te je FINA provela ovrhu na način da je po nalogu I-tuženika novac isplaćen na račun njegovih punomoćnika. Na taj način je I- tuženik podmirio svoj dug svojim odvjetnicima, s osnova zastupanja. Također ističe kako EF u vrijeme primitka iznosa nije bila odvjetnica te osporava zahtjev na solidarnu isplatu jer isti u ničemu nema zakonsko uporište.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5168/06 od 2. travnja 2008. (list 6-18 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-5987/08 od 9. travnja 2013. (list 19- 28 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 134/14 od 18. ožujka 2015. (list 29-31 spisa), potvrdu o izvršenom nalogu (list 32-33 spisa), dopis od 15. lipnja 2015. (list 34 spisa), presliku dostavnice (list 36-37 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: Ovr-7602/17 od 19. prosinca 2017 (list 63 spisa), podnesak-povlačenje zahtjeva za izravnu naplatu (list 64 spisa), preslika iz spisa Ovr-7602/17, podneska od 10. studenog 2017., Obavijesti FINA-e, Zahtjeva za izravnu naplatu (list 66.71 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-547/17 (list 79 -84 spisa), presudu i rješenje poslovni broj P-1898/16 od 22. prosinca 2016. (list 85- 93 spisa), te je izvršen uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-7602/17.

5. Tijekom postupka tuženik MF je umro te je u odnosu na njega razdvojen postupka i rješenjem poslovni broj P-713/25 od 4. ožujka 2025. utvrđen je prekid u odnosu na ŠF a navedeno rješenje postalo je pravomoćno 1. travnja 2025.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u odnosu na I do III-tuženike, dok je zahtjev u odnosu na IV-tuženicu neosnovan te je neosnovana tražbina I-tuženika istaknuta radi prijeboja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 43.584,95 eura koje su tuženici prema navodima tužitelja stekli bez osnove.

8. Među strankama nije sporno:

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5168/06 od 2. travnja 2008. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja DINOVE DIONE d.d. radi naknade štete u iznosu od 22.686.902,26 kn protiv I- tuženika Republike Hrvatske i II-tuženika DIONE d.d. u stečaju te da je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da naknadi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 368.500,00 kn,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-5987/08 od 9. travnja 2013. potvrđena presuda poslovni broj: P-5168/06 od 2. travnja 2008.,

- da je na temelju navedenih odluka , odnosno pravomoćne odluke poslovni broj: P-5168/06 od 2. travnja 2008. I- tuženik pokrenuo postupak izravne naplate te je po pravomoćnoj presudi iz 2008. na ime troškova postupka naplatio iznos od 703.390,78 kuna, i to uplatama u iznosu od 368.500,00 kn (uplata izvršena 16. prosinca 2013.) i na ime kamata iznos od 334.890,78 kn (uplata izvršena 30. siječnja 2014.),

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-134/14 od 18. ožujka 2015. ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-5987/08 od 9. travnja 2013. te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

- da je tužitelj (kao i I-tuženik) rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-134/14 od 18. ožujka 2015. zaprimio 8. lipnja 2015.,

- da je tužitelj po svojim punomoćnicima uputio punomoćnicima I-tuženika (Zajedničkom odvjetničkom uredu Bartolić Nikola, Bartolić Tomislav i Bartolić Juraj ) dopis 15. lipnja 2015. kojim traži u roku od 8 dana povrat iznosa od 703.390,78 kn stečenog bez osnove a obzirom na odluku Vrhovnog suda RH te su II i III tuženici navedeni dopis zaprimili 17. lipnja 2015. (list 34-35 spisa),

- da je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 2936/15 od 19. travnja 2016. ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5168/06 od 2. travnja 2008. te je predmet vraćen na ponovno suđenje,

- da je u ponovljenom postupku presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1898/16 od 22. prosinca 2016. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-2031/17 od 20. lipnja 2016. I-tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 375.000,00 kuna,

- da je tužitelj na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-2031/17 izjavio reviziju o kojoj je odlučeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj : Revt-547/17 od 3. studenog 2020. kojom je revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

9. Među strankama je sporna zastara predmetnog potraživanja te osnova tužbenog zahtjeva odnosno jesu li u konkretnom slučaju tuženici stekli bez osnove iznos od 43.584,95 eura. Također sporna je aktivna i pasivna legitimacija u odnosu na II-IV tuženike.

10. Prema odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO) u slučaju zastare kod stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina.

Dakle u konkretnom slučaju isti se ima računati od dana kada je tužitelj zaprimio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-134/14 od 18. ožujka 2015. kojom je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-5987/08. jer je od toga trenutka tužitelj saznao da je otpala pravna osnova na temelju koje je isplatio tuženicima troškove parničnog postupka. Prema tome kako je tužitelj zaprimio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 8. lipnja 2015. što je ovaj sud utvrdio uvidom u spis poslovni broj P- 1898/16 (ranije P- P-5168/06 ) kroz ICMS sustav a koja činjenica između stranaka nije niti sporna, te budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 2. lipnja 2020. to nije došlo do zastare predmetnog potraživanja pa stoga nisu niti osnovani navodi kao niti prigovor zastare I-IV tuženika.

11. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a stjecanje bez osnove postoji kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, pa je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2). Obveza vraćanje odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3).

12. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 7602/17 utvrđeno je da je Dinova Diona d.o.o. podnijela prijedloga za odgodom izdavanja naloga za prijenos i prijedlog za oglašavanjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći kako je zaprimio 23. listopada 2017. obavijest od Financijske agencije (dalje FINA) zajedno sa zahtjevom za izravnu naplatu na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1898/16. Obavještava sud da mu je FINA na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1898/16 zaplijenila iznos od 398.463,34 kune na ime troškova zastupanja drugotuženika Dione d.d. u stečaju te ističe kako se Diona d.d. u stečaju ranije naplatila na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5168/06 te je podnositelj na ime troškova zastupanja platio iznos od 703.390,78 kuna.

Navedeni prijedlog je dostavljen ovrhovoditelju Dioni d.d. u stečaju te se isti očitovao da je povukao prijedlog za izravnu naplatu i dostavlja u prilogu i podnesak od 9. studenog 2017 (povlačenje zahtjeva za izravnu naplatu). Ovršenik Dinova Diona d.o.o. je odustao od prijedloga za odgodu ovrhe i proglašenje ovrhe nedopuštenom te je sud donio rješenje poslovni broj: Ovr-7602/17 od 19. prosinca 2017. kojim se smatra da je prijedlog ovršenika povučen .

13. Obzirom na sadržaj podneska od 9. studenog 2017. u kojem Diona d.d. u stečaju navodi kako je kao ovrhovoditelja već ranije namirio tražbinu s naslova parničnih troškova u navedenom parničnom predmetu te stoga povlači prijedlog za izravnu naplatu, isti upućuje na zaključak da je između stranaka došlo do sporazuma o građanskopravnom prijeboju koji je u svakom slučaju nastupio prije 9. studenog 2017.

14. Dakle građanskopravni prijeboj bio je proveden do 9. studenog 2017. što također proizlazi i iz činjeničnih navoda tužbe . Međutim ako se ne bi smatralo da je već tada došlo do prijeboja tražbina onda je do istoga svakako došlo podnošenjem tužbe kako uostalom i sam tužitelj navodi na ročištu 22. studenog 2021. da je prijeboj tražbina izvršen tužbom.

15. Dakle , I-tuženiku je dosuđeni parnični trošak po tada pravomoćnoj presudi P-5168/06 od 2. travnja 2008. po kojoj presudi su isplaćeni troškovi postupka i to po nalogu I-tuženika isplaćena su na račun punomoćnika I- tuženika odnosno ovdje II i III tuženika, što nije niti sporno.

16. Dakle u pogledu pasivne legitimacije II-IV tuženika valja istaknuti kako u pogledu troškova parničnog postupka sud odlučuje na temelju odredbe čl. 154. ZPP-a prema kojoj stranka ima pravo na troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog upravo su i troškovi u postupku i dosuđeni I-tuženiku međutim tužitelj je iste isplatio Zajedničkom odvjetničkom uredu Bartolić i Bartolić i to, iznos od 368.500,00 kn, uz naznaku prisilna naplata po sudskim i drugim rješenjima P-5168/16, dana 16. prosinca 2013. a potom i iznos od 334.890,78 kuna 30. siječnja 2014. uz naznaku da se isti odnosi na kamate (list 32 i 33 spisa).

Navedene pravne osnove (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P- 5168/06 od 2. travnja 2008. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-5987/08 od 9. travnja 2013.) otpale su donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-134/14 od 18. ožujka 2015. pa je tuženik dužan vratiti tužitelju sredstva koja su na temelju navedenih pravnih osnova oduzeta tužitelju. Nadalje okolnost da su sredstva po nalogu I-tuženika kao ovrhovoditelja prenesena na račun tuženikovih punomoćnika ne utječe na obvezu I- tuženika da postupi po odredbi članka 1111. ZOO-a, jer je troškove za rad njegovih punomoćnika umjesto njega platio tužitelj. Međutim kako je upravo navedeni trošak isplaćen II do III tuženicima dakle upravo je na taj način trošak prešao u njihovu imovinu pa su isti kao stjecatelji također pasivno legitimirani u konkretnom slučaju a tužitelj je slijedom navedenog aktivno legitimiran. Prema tome tuženici su solidarno odgovorni i to obzirom na njihov međusobni odnos iz prethodnog postupka kao nalogodavatelja i nalogodavca. Uvidom u dopis od 15. lipnja 2015. razvidno je kako se tužitelj i obratio ŠF kao i II tuženiku VF i III-tuženiku ĆF (Zajedničkom odvjetničkom uredu) upravo radi povrata iznosa od 703.390,78 kn.

17. Međutim u odnosu na IV-tuženicu EF, koja nije niti navedena u dopisu od 15. lipnja 2015. valja napomenuti kako tužitelj nije dokazao da je ista bila odvjetnica u vrijeme kada je isplaćen iznos od 703.390,78 kn pa na ime parničnog trošak te je stoga u odnosu na istu valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

18. Budući je tužitelj izvršio građanskopravni prijeboj to u konkretnom slučaju tuženik ne može niti isticati prigovor procesnopravnog prijeboja jer se isti međusobno isključuju. Naime već ovakvim postavljenjem tužbenog zahtjeva dana je izjava o građanskopravnom prijeboju koja je prema ocjeni ovoga suda utvrđena osnovanom te je upravo vezano uz tražbinu koju I-tuženik ponovno stavlja u prijeboj putem prigovora radi prijeboja te je stoga valjalo u odnosu na isti odlučiti kao pod točkom III. izreke.

19. U pogledu visine tuženog zahtjeva valja reći kako je kako je tužitelj isplatio na ime troškova ukupni iznos od 703.390,78 kn. Osnova u odnosu na navedeno je otpala te je potom I-tuženiku dosuđen parnični trošak od 375.000,00 kn. Dakle tužitelj je izvršio prijeboj upravo iznosa od 375.000,00 kn od isplaćenih 703.390,78 kn i preostalo je utuženi iznos od 328.390,78 kn odnosno sada 43.584,95 eura.

20. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženici su primitkom odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske saznali da je otpala pravna osnova za isplatu a to je 8. lipnja 2015. od kada se smatra da su isti nepošteni stjecatelji te stoga zatezne kamate teku od dana 9. lipnja 2015. od kako je i sam tužitelj zatražio.

Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora ne odnosi na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora (točka I. izreke) već je riječ o stjecanju bez osnove pa je stoga za kamatu zatraženu preko stope koja sukladno zakonu tužitelju pripada valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka III. izreke).

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa). Bez obzira što tužitelj nije uspio sa zahtjevom u odnosu na IV-tuženicu sud je u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a dosudio trošak tužitelju.

Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 22. studenog 2021. i 13. svibnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak sastava podnesaka od 29. ožujka 2021. i 23. studenog 2021. u iznosu od po 1.000,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 6.250,00 eura.

Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 482,31 eura i presudu u iznosu od 482,30 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19) te je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 7.214,61 eura, sa zakonskim zateznima kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a , kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.

Zagreb, 30. lipnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.