REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-1079/2020-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja ĐI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku ŽI, protiv tuženika KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, OIB 47767714195, Mirogojska 8, 10000 Zagreb, radi Radno - isplata - kolektivni ugovor, 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Tuženik Klinika za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', Mirogojska 8, 10000 Zagreb, OIB:47767714195 dužan je tužiteljici ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti ukupan iznos od 1.991,00 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od

- 54,45 € od 15.04.2015. do isplate,

- 58,99 € od 15.05.2015. do isplate,

- 29,73 € od 15.06.2015. do isplate,

- 2,11 € od 15.07.2015. do isplate,

- 24,93 € od 15.08.2015. do isplate,

- 8,61 € od 15.11.2015. do isplate,

- 3,30 € od 15.03.2016. do isplate,

- 2,16 € od 15.06.2016. do isplate,

- 2,16 € od 15.07.2016. do isplate,

- 61,01 € od 15.08.2016. do isplate,

- 38,29 € od 15.09.2016. do isplate,

- 57,62 € od 15.10.2016. do isplate,

- 63,39 € od 15.11.2016. do isplate,

- 27,45 € od 15.12.2016. do isplate,

- 37,84 € od 15.01.2017. do isplate,

- 3,30 € od 15.04.2017. do isplate,

- 24,27 € od 15.05.2017. do isplate,

- 38,19 € od 15.06.2017. do isplate,

- 38,08 € od 15.07.2017. do isplate,

- 59,30 € od 15.08.2017. do isplate,

- 28,72 € od 15.09.2017. do isplate,

- 49,55 € od 15.10.2017. do isplate,

- 61,64 € od 15.11.2017. do isplate,

- 43,06 € od 15.12.2017. do isplate,

- 29,18 € od 15.01.2018. do isplate,

- 43,59 € od 15.02.2018. do isplate,

- 53,93 € od 15.03.2018. do isplate,

- 12,54 € od 15.04.2018. do isplate,

- 3,30 € od 15.06.2018. do isplate,

- 4,84 € od 15.07.2018. do isplate,

- 48,28 € od 15.08.2018. do isplate,

- 59,35 € od 15. 09.2018. do isplate,

- 36,90 € od 15.10.2018. do isplate,

- 61,23 € od 15.11.2018. do isplate,

- 58,91 € od 15.12.2018. do isplate,

- 65,87 € od 15.01.2019. do isplate,

- 19,02 € od 15.02.2019. do isplate,

- 51,25 € od 15.03.2019. do isplate,

- 29,24 € od 15.04.2019. do isplate,

- 55,53 € od 15.05.2019. do isplate,

- 13,94 € od 15.06.2019. do isplate,

- 49,68 € od 15.08.2019. do isplate,

- 38,54 € od 15.09.2019. do isplate,

- 68,85 € od 15.10.2019. do isplate,

- 52,83 € od 15.11.2019. do isplate,

- 69,49 € od 15.12.2019. do isplate,

- 43,78 € od 15.01.2020. do isplate,

- 72,70 € od 15.02.2020. do isplate,

- 74,45 € od 15.03.2020. do isplate,

- 55,63 € od 15.04.2020. do isplate; izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi zatezne kamate propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.277,95 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 2.277,95 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 02.02.1999. kod tuženika s danom 02.02.1999. zasnovala radni odnos na radnom mjestu laboratorijskog inženjera.

1.1. Tužiteljica kod tuženika radi na Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom. Uz rad na Odjelu tužiteljica obavlja poslove u dva priručna hematološka laboratorija jedan u sklopu hitnog prijema u Centralnoj prijemnoj ambulanti (radi 0-24) i drugi u dječjoj ambulanti (smjena jutro, popodne, vikendom dnevna) kada se radi isključivo za potrebe hitnog prijema. Temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Kolektivni ugovor) tužiteljica ostvaruje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada zbog rada s infektima visini od 14% odnosno od 01.09.2019. u visini 17%.

1.2. S obzirom da tužiteljica obavlja i poslove za potrebe hitnog prijema, sukladno Kolektivnom ugovoru trebao bi joj biti obračunat dodatak na plaću od 20% odnosno od 01.09.2019. u iznosu od 23%, a sve sukladno čl. 55., radna mjesta II., III. i IV. vrste, toč. II:

zdravstveni radnik1: – u timu s intervencijskim gastroenterologom, intervencijskim kardiologom i intervencijskim pulmologom – u zavodima za hitnu medicinu – hitni prijem gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem – koji sudjeluje u liječenju i dijagnostici za koje je potreban 3. i 4. stupanj bio zaštite – na neurokirurgiji – na traumatologiji – forenzičnoj psihijatriji – vozač u HMP 23 1.3 Potražuje razliku plaće s osnove dodatka na uvjete rada koji joj nisu priznati i to od 01.03.2015. do dana podnošenja ove tužbe. Podneskom od 24.2.2025. precizira tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 1.991,00 euro, sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da je sve plaće i naknade koje je bio obvezan isplaćivati tužiteljici, isplaćivao sukladno pozitivnim propisima.

2.1. Ističe da tužiteljica nije djelatnik Odjela za hitan prijem pacijenata (Centralna prijemna ambulanta CPA) nego je djelatnik Odjela za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju. Tužiteljica hijerarhijski nije dio hitnog prijema i ne obavlja poslove isključivo za Odjel za hitan prijem pacijenata, nego obavlja poslove i za potrebe svih drugih medicinskih organizacijskih jedinica u Klinici. Po KU dodatak za rad - "hitni prijem gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem" od 23% pripada radnicima koji rade isključivo za potrebe hitnog bolničkog prijema i organizacijski i hijerarhijski spadaju pod Odjel za hitan prijem.

2.2. Tužiteljici je plaća isplaćena po koeficijentu koji je u Uredbi opisan kao "zdravstveni djelatnik u bolnici i kućnoj njezi 1,018" Tužiteljici nije plaćano po koeficijentu 1.067 koji se odnosi na rad u hitnoj službi jer tužiteljica ne radi u nikakvoj hitnoj službi, nego je djelatnik Odjela za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu, presliku vjenčanog lista, Dnevni raspored osoblja i postupaka za CPA, evidenciju radnog vremena, obavijest o utvrđenom koeficijentu radnog mjesta radnika od 31.3.2013.,zapisnike o saslušanju svjedoka EI i II i ostalu dokumentaciju u postupku. Proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke te dokaz financijskim vještačenjem i dopunskim financijskim vještačenjem.

3.1. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Tužiteljica prema ugovoru o radu, u utuženom razdoblju, obavlja poslove medicinsko-laboratorijskog inženjera, opisane u toč. 016 Kataloga poslova, sukladno zvanju zaposlenika.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice koja radi kod tuženika kao laboratorijski medicinsko-laboratorijski inženjer u Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju za isplatom razlike plaće sa osnova dodatka na uvjete rada i koeficijenta na plaću koji joj nisu priznati u utuženom razdoblju, a na temelju rada tužiteljice u Odjelu za hitni prijem pacijenata u Centralnoj prijemnoj ambulanti.

6. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 29/18, dalje u tekstu: KU) te Dodatak II. KU ("Narodne novine" br. 92/19) definira popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak za radna mjesta I., II., III. i IV. vrste. U čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 propisani su dodaci na plaću za pojedina radna mjesta te je tako u dijelu "radna mjesta II., III., i IV. vrste toč. II "određen dodatak na plaću od 20% za zdravstvene radnike koji rade u hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, a taj dodatak od 1. rujna 2019. iznosi 23% ("Narodne novine" br. 92/19).

7. Koeficijent za plaću je propisan Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama sukladno kojem se koeficijent od 1,018 prema čl. 2. odnosi na radna mjesta III. vrste koje ostvaruju zdravstveni djelatnici u bolnici i kućnoj njezi, odnosno koeficijent od 1,067 ostvaruju zdravstveni djelatnici na otvorenim izvorima zračenja, citostaticima, liječenju AIDS-a, u jedinici intenzivne skrb i u operaciji (instrumentiranje, anesteziologija), na hemodijalizi, u rađaonici, hitnoj službi i traumatologiji

8. Uvidom u platne liste razvidno je da je tuženik tužitelju na sate rada obračunavao bruto plaću dodatak za posebne uvjete rada od 14%, odnosno 17%.

9. Tužiteljica u svom iskazu smatra da joj pripada navedeni dodatak jer 50% i više mjesečnog radnog vremena radi u hitnom prijemu te se rad na hitnom prijemu razlikuje od rada u Centralnom dijagnostičkom laboratoriju (CDL) u Odjelu za medicinsku biokemiju. Kada radi na hitnom prijemu nadređeni su joj medicinske sestre i liječnici i to je drugačiji rad jer tamo vadi krv iz prsta pacijentima i obrađuje taj uzorak, odnosno mora biti fizički tamo prisutna, pozvati pacijente i obraditi uzorak po nalogu liječnika ili sestre. Kada radim u CDL-u više joj nisu nadređeni liječnici već biokemičar. Za rad u hitnom prijemu nije bila propisana klauzula od 2/3 rada po Granskom kolektivnom ugovoru. Ukoliko nedostaje djelatnika iz bilo kojeg razloga na Hitnom prijemu, povlači se osoblje iz drugih odjela i njima se isplaćuje dodatak za taj rad. Postoji i puno veća opasnost kada rade u hitnom prijemu jer su u dodiru s pacijentima, povećana kapilarna opasnost od bolesti, npr. HIV, te povećana opasnost od prijenosa respiratornih bolesti (menigokok, pneumokok i sve bolesti koje se prenose kapljičnim putem). Prema njihovim rasporedima rada vidi se kad su radili u ambulanti hitnog prijema.

10. Svjedok II u svom iskazu navodi da je voditeljica laboratorija za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju, u okviru kojeg laboratorija radi i tužiteljica. Laboratorij, kao i ustanova radi 24 sata dnevno, čitave godine, tako da potvrđuje da tužiteljica radi i u centralnom laboratoriju a ujedno i u centralnoj prijemnoj ambulanti u okviru koje je hitni prijam pacijenata. Djelatnici se rotiraju po smjenama i tužiteljicu također povremeno zapadne, a to je svakako 50% radnog vremena a možda i više da radi u oba laboratorija koji se nalaze u centralnoj prijemnoj ambulanti i dječjoj prijemnoj ambulanti gdje se obavlja hitni prijem pacijenata. Tužiteljica je djelatnica odjela za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju. Svjedokinja osobno popunjava satnice u evidencije i unosi podatke u COP, ali sa samim obračunom plaća nema veze, niti je ovlaštena određivati visinu dodatka na plaću. U Klinici ne postoji objedinjeni hitni bolnički prijem, laboratoriji u kojima tužiteljica radi su u okviru hitnog prijema pacijenata i centralne prijemne ambulante. Kada tužiteljica radi u laboratorijima koji su u okviru hitnog prijema pacijenata, ona prima naloge od nadređenih djelatnika koji rade u centralnoj prijemnoj ambulanti, to su većinom liječnici koji su tada dežurni, u tom slučaju svjedokinja kao voditeljica laboratorija ne izdaje direktno naloge tužiteljici, niti zna što je tada liječnik od djelatnika zatražio da se obavi.

11. Svjedok NI navodi da s tužiteljicom i kolegicama radi zajedno u Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom. Rade i u centralnom dijagnostičkom laboratoriju, a također i u ambulanti za hitni prijem pacijenata, gdje normalno rade smjene od 8 ili 12 sati, gdje se tada nalazi njihovo radno mjesto i gdje su locirani laboratoriji koji služe za hitni prijem pacijenata. U tom slučaju, sve što odrađuje, odrađuje se u tim laboratorijima dolje, rukovodi se uputama liječnika i sestara koji su toga dana dežurni u ambulanti za hitni prijem. Nadležni liječnik daje upute oko toga koje pretrage i analize se trebaju obaviti za pojedinog pacijenta. Poznato joj da da u Klinici ne postoji objedinjeni hitni prijem, a ta ambulanta je ujedno jedino mjesto gdje postoji hitni prijem pacijenata na klinici. Više od 50%, možda i 60% radnog vremena provode u tim laboratorijima u okviru ambulante za hitni prijem. Kod tuženika ne postoji sistematizacija radnih mjesta. Zna da postoji laboratorij, ali u sistematizaciji nije evidentirano da su oni dio hitnog prijema pacijenata.

12. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka proizlazi da kod tuženika ne postoji objedinjeni hitni prijem.

13. Tuženik ističe da nije moguće primijeniti na tužiteljicu koeficijent složenosti poslova od 1,067 koji je predviđen za zdravstvene djelatnike u hitnoj službi, budući tužiteljica uopće ne radi u hitnoj službi i ne razlikuje pojmove hitnog prijema i hitne službe. Naime, hitne službe su one službe koje se bave hitnom medicinom, bilo izvanbolničkom ili bolničkom. Budući kod tuženika nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, niti se tuženik bavi djelatnošću hitne medicine (jer za to ne zadovoljava minimalne uvjete) to smatra da tužiteljici ne pripada pravo na koeficijent 1,067 za zdravstvene radnike u hitnoj službi.

14. Međutim, suprotno stavu tuženika i neovisno o činjenici što kod tuženika nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem, u stvarnosti hitan prijem pacijenata kod tuženika postoji i događa se u okviru Centralne prijemne ambulante gdje dolaze svi hitni pacijenti (što ističu i tužiteljica i svjedoci, kojima sud poklanja vjeru). Dakle, u stvarnosti tužiteljica obavlja poslove hitnog prijema pacijenata u Odjelu za hitan prijem kod Centralne prijemne ambulante, a po naredbama dežurnog liječnika. Tužiteljica ne dolazi samoinicijativno raditi u CPA, već po nalogu nadređenih osoba i tamo radi po uputama dežurnog liječnika.

15. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. GžR - 708/2020-4 od 22.3.2023.g. iznesen je slijedeći stav:

" Međutim, osnovano se žalbom tužitelja dovodi u pitanje izložena utvrđenja i pravni zaključci suda prvog stupnja o tome da tužitelju ne bi pripadalo pravo na isplatu razlike plaće za faktično obavljeni rad s opisom poslova drugog radnog mjesta.

Prema Ugovoru o radu tužitelj je bio dužan uz poslove vozača dostavljača II, obavljati i druge poslove po nalogu poslodavca. Prema dosad provedenim dokazima tuženik ne negira činjenicu da je tužitelj povremeno i izvanredno upućivan da vozi vozilo veće kategorije C, kojima su inače upravljali vozači dostavljači I, zbog izvanrednih okolnosti koje poslodavac nije mogao planirati unaprijed (bolovanje i dr.). Prema stanju spisa proizlazilo bi da je tužitelj poslove na koje ukazuje žalbom obavljao uz suglasnost i po nalogu ovlaštenih osoba tuženika kao poslodavca. U pogledu toga vođena je evidencija takvih radnih intervencija a provedenim financijskim vještačenjem je utvrđen točan broj dana u mjesecima relevantnog razdoblja kada je tužitelj vozio vozilo veće kategorije.

Odredbom članka 5. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13.) jednako kao i člankom 7. stavak 1. , Zakonu o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19.) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je radnik obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

U svezi s primjenom citirane zakonske odredbe treba imati u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem ovu odredbu valja tumačiti na način da je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu budući da je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. Stoga, u situaciji kada radnik i poslodavac nisu sklopili ugovor o radu za određene poslove a radnik je po nalogu i uz suglasnost poslodavca faktički obavljao takve poslove ili dio tih poslova, tada bi imao pravo na plaću predviđenu za faktično obavljene poslove odnosno na razmjeran dio takve plaće (Revr-704/2014 od 2. prosinca 2014. i Revr-925/2017 od 2. svibnja 2018.)"

16. Budući tužiteljica u stvarnosti obavlja poslove iz domene hitnog prijema pacijenata ima pravo na dodatke na plaću, pri čemu nije odlučno na koji način je formalno ustrojen hitan prijem pacijenata kod tuženika. Tuženik i vodi evidenciju za dane i sate koje je tužiteljica odradila na radnom mjestu hitni prijem za odraslu ambulantu i dječju ambulantu.

17. U tom pravcu provedenim financijskim vještačenjem i to dopunskim vještačenjem zadatak vještaka je bio da unutar utuženog razdoblja izračuna razliku plaće na način da vještak izračuna razliku plaće tužiteljice na način da joj je umjesto dodatka za posebne uvjete rada od 14%, odnosno od 01. rujna 2019. 17% bio obračunat dodatak na posebne uvjete rada od 20% odnosno od 01. rujna 2019. 23% i to za one dane i sate koje je tužiteljica zaista odradila na radnom mjestu hitni prijem za odraslu ambulantu i dječju ambulantu.

17.1. Pod pretpostavkom da tužitelju pripada dodatak za posebne uvjete rada od 20%, odnosno 23% za barem 50% odrađenih radnih sati:

- potraživanje po osnovi manje obračunate vrijednosti obračuna plaće za sate rada iznosi 1.991,00 EUR,

- manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 969,77 EUR, slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 2.960,77 EUR

18. Na dopunski nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbe, stoga je i sud prihvatio navedeni nalaz kao stručno napravljen. Iz iskaza svjedoka i tužiteljice proizlazi da je ista odradila na hitnom prijemu 50% radnog vremena, pa joj stoga pripada navedeni dodatak za to vrijeme koje je odradila na hitnom prijemu. Stoga je tužiteljici dosuđen iznos od 1.991,00 euro, sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos i troškovima postupka. Čak i sam tuženik navodi da tužiteljici eventualno može pripasti dodatak na plaću za rad u hitnom prijemu samo za one sate koje je provela u laboratoriju za hitni prijem pacijenata.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 126/22, 138/2023 - dalje: OT). Pri odmjeravanju troškova sud je vodio računa i o odredbi čl.155.st.1. ZPP-a i priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima Zakona o parničnom postupku koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Priznati trošak sastoji se od: sastava tužbe 200 euro (tbr. 7/1 OT), sastava podneska od 23.6.2020. i 26.3.2021. svako po 200 euro (tbr. 8/1 OT), pristup roč. 9.9.2020., 1.12.2022. i 6.9.2023.. svako po 100 euro (tbr. 9/2 OT), sastava podneska od 8.6.2020., 12.8.2024. i 24.2.2025. svako po 50 euro (tbr. 8/3 OT), pristup ročištima 18.4.2024. i 22.5.2025. svako po 200 euro (tbr. 9/1 OT), ukupno 1.450 euro, na koji iznos pripada PDV 362,50 euro i trošak financijskog vještačenja 465,45 euro, odnosno sveukupno 2.277,95 euro. Ostali trošak nije priznat temeljem odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a i čl. 156.st.1. ZPP-a, jer je sud smatrao da nisu bili neophodni u postupku ili ponavljaju već iznijete navode ili su uzrokovani krivnjom samog tužitelja.

19.1. To što procesne odredbe propisuje pravo stranke na podnošenje podnesaka, ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju prebaciti taj trošak na teret druge strane, već svaki trošak da bi se priznao, mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a odvjetniku kao punomoćniku potrebno je da su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke - da je zatraženi trošak predviđen odredbama Tarife te da je bio potreban za vođenje konkretnog postupka u smislu odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a. Nepriznati podnesci po mišljenju suda nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka.

19.2. Trošak pristupa ročištu na objavu nije trošak koji je neophodan u postupku jer se presude objavljuju i na e-oglasnoj ploči suda pa nije neophodno da sud primjerak prethodno digitalno potpisane presude printa i takav isprintani primjerak uručuje strankama, a da trošak za to snosi suprotna strana.. Naposljetku, s isprintanom presudom koja se uruči na objavu stranke ne mogu podnijeti nikakav prijedlog za ovrhu, već istu moraju podnijeti s digitalnim primjerkom presude, stoga navedeni trošak se ne može smatrati neophodnim u postupku. Stav VSRH o priznavanje troškova pristupa na ročište odnosi se na razdoblje prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku NN 138/2023, kada je stranka morala fizički doći na sud i preuzeti presudu i klauzulu ovršnosti. Prije stupanja na snagu izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranka je morala doći fizički na sud barem jednom, dok nakon izmjena i dopuna ZPP NN 138/2023 stranke dobiju i presudu i klauzulu pravomoćnosti, putem e-spisa dok takve odluke, s kojom mogu pokrenuti ovršni postupak, ne mogu dobiti fizički u sudu.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. ĐI, [adresa] zastupane po punomoćniku SI

2. KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, Mirogojska 8, [adresa] Zagreb