REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-392/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP-HRVATSKE POŠTE d.d. (OIB: 87311810356) iz Zagreba, Jurišićeva 13, zastupani po punomoćniku Mislavu Poliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1. SF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. ŠF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupani po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-163/2019-32 od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-163/2019-32 od 16. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja HP-Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, OIB: 87311810356, a koja sredstva je Financijska agencija dana 29. listopada 2018. zaplijenila te dana 24. prosinca 2018. dala nalog za njihov prijenos i to sa računa tužitelja otvorenog kod Hrvatska poštanska banka d.d. IBAN broj: [broj bankovnog računa] u iznosu od 111.855,06 kuna na račun tuženika SF (sada SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) i JF (sada LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao vl. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sve temeljem Ugovora o ustupu potraživanja od dana 02. kolovoza 2018. ovjeren pod poslovni broj OV-3538/18 po javnom bilježniku Nevenka Kekez iz Splita dana 02. kolovoza 2018. i presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-831/16 od dana 15. siječnja 2018. te presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-384/18 od dana 05. lipnja 2018.

II. Nalaže se tuženicima i to tuženiku ad. 1. SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženiku ad.2. ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatite tužitelju HP-HRVATSKA POŠTA d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 iznos od ukupno 111.855,06 kn/14.845,71 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 29. listopada 2018. do 01. siječnja 2023. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženicima da solidarno i u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje na isti teku od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima i to tuženiku ad. 1. SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženiku ad.2. ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatite tužitelju HP-HRVATSKA POŠTA d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356 iznos od ukupno 111.855,06 kn/14.845,71 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 29. listopada 2018. do 01. siječnja 2023. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženicima da solidarno i u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje na isti teku od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

1.1. Rješenjem istoga suda odlučeno je:

"I. Dopušta se subjektivna preinaka tužbe u odnosu na tuženike sadržana u podnesku tužitelja od 05. siječnja 2023.

II. Nalaže se tužitelju HP-Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, u roku od 15 dana, naknaditi prvotuženiku SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotuženiku ŠF, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se za više zatraženi trošak postupka, zahtjev tuženika odbija kao neosnovan."

2. Protiv ove presude, žalbu pravovremeno, podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom, u bitnome, ističe da prvostupanjski sud ne uzima u obzir, niti spominje u obrazloženju činjenicu da je u parnicu tužitelj upućen iz razloga sadržanih u čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona sve sukladno rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7644/18 od 19. prosinca 2018., smatrajući da je tražbina prestala u cijelosti, odnosno u većem dijelu, te da tuženici kao ovrhovoditelji nisu bili ovlašteni tražiti ovrhu na način kako su je zatražili protiv tužitelja kao ovršenika. Nadalje, i navodi da ustupljeni iznos tuženicima nije pripadao a na te okolnosti i predloženo je vještačenje obzirom iz provedenih dokaza je postalo jasno kako je dio potraživanja koji je ustupljen, zapravo iznos koji treba pripasti TF. U odnosu na navode pobijane presude u t. 9. vezano za postupak u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetan Ugovor o ustupu tražbine osnovom kojega je i pokrenuta izvansudska ovrha, propušteno je od strane prvostupanjskog suda istaknuti kako je u navedenoj pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije od strane Vrhovnog suda prema rješenju koje je tužitelj i dostavio u spis pa pravomoćnost postupka, ipak, nije zapreka za vođenje ovog postupka koji nije od materijalnog značaja za ovu pravnu stvar obzirom i da su određeni iznosi koje se nesporno zna da su namijenjeni TF podmireni u njenu korist. Ocjena iskaza svjedokinje TF, koja je ocijenjena logičnim i uvjerljivim, nije dovoljno uzeta u obzir da se radi o svjedokinji koja je pristrana tuženicima te ima razvidan interes u ovoj pravnoj stvari. Dio iznosa koji je prisilno naplaćen da je mogao biti iznos koji bi pripadao odvjetnicima ovdje tuženicima a da je dio upravo namijenjen TF i istoj ranije plaćen dug koji joj je pripadao izravno na njezin račun. Pobija se i odluka o troškovima u odnosu na navedene navode.

2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude u smislu žalbenih navoda prihvaćanjem tužbe i tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje uz dosudu cjelokupnog parničnog troška uvećanog za sastav troška žalbe uz zakonske zatezne kamate.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je temeljem odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja, a koja sredstva je Financijska agnecija 29. listopada 2018. zaplijenila, te 24. prosinca 2018. dala nalog za njihov prijenos sa računa tužitelja u iznosu od 111.855,06 kuna na račun tuženika SF i ŠF ( dalje 1. i 2. tuženika), a sve temeljem Ugovora o ustupu potraživanja od dana 02. kolovoza 2018. ovjerenog pod poslovnim brojem OV- 3538/18 po javnom bilježniku Nevenka Kekez 02. kolovoza 2018. i presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-831/16 od 15. siječnja 2018. te presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-384/18 od 05. lipnja 2018. uz zahtjev isplate tužitelju od strane 1. tuženika SF i 2. tuženika ŠF zaplijenjenog iznosa.

7. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica, utvrdio:

-da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-831/16 od 15. siječnja 2018., koja je pravomoćna odlukom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-384/18 od 05. lipnja 2018. i naloženo tuženiku, u ovom postupku tužitelju, isplatiti tužiteljici TF iznos od 114.335,20 kuna sve sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose, iznos od 5.800,00 kuna sa kamatama na pojedinačno navedene iznose, i da se tužiteljici naknade parnični troškovi tog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2018. pa do isplate. U okviru tog postupka, tužiteljica TF zastupana je po punomoćnicima, u ovom postupku tuženicima, SF i LF iz [obrt];

-da je između TF, kao ustupitelja, SF i ŠF, kao primatelja, sklopljen 02. kolovoza 2018. Ugovor o ustupu tražbine temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr- 831/16-33 od 02. kolovoza 2018., po osnovi neplaćenih plaća u bruto iznosu od 114.335,20 kuna kao i iznos od 20.750,00 kuna po osnovi parničnih troškova, koji je ovjeren od strane javnog bilježnika 02. kolovoza 2018., s time da je ugovoreno da ugovorne strane suglasno navode da nije predmet ustupa dio tražbine koji se odnosi na doprinose i poreze na plaću koje će biti plaćeni u ime ustupitelja – TF;

-da je podnesen od strane u ovom postupku 1. tuženika SF i 2. tuženika ŠF **.**.2018., zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine, a osnovom ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu uz prilog Ugovora u ustupu tražbine od 02. kolovoza 2018. o kojem je ovršenik – u ovom postupku tužitelj obaviješten, dok je i Financijska agencija obavijestila ovršenika – u ovom postupku tužitelja, o podnošenju zahtjeva za izravnu naplatu 02. studenog 2018.;

-da je ovršenik – tužitelj u ovom postupku, podnio 29. studenog 2018. prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u ovršnom postupku i naveo da nije htio postupiti po zahtjevu punomoćnika TF za isplatom na račun punomoćnika glavnice i zz kamata, te obavijestio da će isplata biti vršena na račun TF, na koji račun je isplaćen dosuđeni iznos, pozivom da je Ugovor o ustupu tražbine ništetan;

-da je i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-7644/18 od 19. prosinca 2018., između ostalog odbijen prijedlog u ovom postupku tužitelja za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava i da je donesen zaključak kojim se upućuje ovršenik – u ovom postupku tužitelj, da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga određenog čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona;

-da je odlukom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5717/2018 od 29. svibnja 2020. odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine, koja je i odluka potvrđena od strane Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3948/2020 od 09. prosinca 2021.;

-da je i tužitelj po sudskoj presudi od 15. siječnja 2018. na račun TF isplatio 21. kolovoza 2018. iznos od 110.120,56 kuna, kao i istog dana [obrt] iznos po osnovi troška postupka od 21.620,84 kune;

-da iz iskaza svjedokinje SFM, zaposlenice tužitelja u razdoblju od 2016. – 2023., koja je radila na poslovima zastupnika u sudskim sporovima, proizlazi da se ne može sa sigurnošću sjetiti detalja zbog proteka vremena, ali da je predmetni radni spis TF preuzela kada je već donesena pravomoćna presuda i kada ju je trebalo izvršiti, te da je bilo polemike oko isplate gospođi TF, budući su saznali da ima blokadu na računu te su raspravljali je li etično isplatiti odvjetnicima-tuženima kad se njezin račun nalazi u blokadi, no odlučili su da će isplata ići na zaštićeni račun TF, odnosno da neće isplaćivati na račun punomoćnika, kako bi inače bio običaj u drugim slučajevima kada račun ne bi bio u blokadi, poznato joj je da je gospođa TF ustupila potraživanje, a da je kontaktirala s odvjetnikom S2. tuženikom, više e-mailom ali i telefonski, kao i da ju je on upozoravao da ne vrše isplatu na račun TF, već da isplata ide njima na račun po punomoći, a da ih je obavijestila o njihovoj odluci, a da je Ugovor o cesiji stigao nakon isplate koliko se može sjetiti;

-da iz iskaza TF proizlazi da je od strane tužitelja neosnovano dobila otkaz, te da je angažirala ovdje tuženike – odvjetnike da ju zastupaju u tom postupku i sa s odvjetnicima je sklopila Ugovor o ustupu potraživanja iz razloga što je njezin račun bio u blokadi, a da je odvjetničke usluge na neki način morala isplatiti, da su tuženici nekoliko puta upozoravali tužitelja da je njezin račun u blokadi ali unatoč tome isplatili su iznos od 110.120,56 kuna na njezin račun;

-da iz iskaza 1. tuženika proizlazi da su on i 2. tuženik preuzeli veliki broj predmeta bivših radnika tužitelja u kojima su osporavali otkaze i uvijek su u zastupanju radnika primijenili stav da neće ništa naplaćivati od radnika i stvarati im dodatni teret, već su prilikom preuzimanja parnica dogovarali pro-rata model, da će po okončanju spora, ako uspiju, naplatiti parnični trošak uvećan za postotak ostvarenog uspjeha, da u konkretnom slučaju nisu imali saznanja o blokadi računa TF, a 2. tuženik je vodio predmet tako je i komunicirao sa tužiteljem po pitanju konačne isplate, obavijestio svjedokinju SFM o dogovoru sa strankom da se sve isplati njima na račun, te da je sadržaj tog dogovora unesen u samu odvjetničku punomoć te se očekivala isplata, nakon toga se ona javila i kazala da oni ne žele izvršiti takvu isplatu jer je gospođa TF u blokadi, a unatoč tome da joj je 2. tuženik pojasnio da stav kojeg tužitelj zauzima nije osnovan, a Ugovor o cesiji da je dostavljen tužitelju mail prepiskom, a i poštom o čemu u spisu postoje dokazi, te su više puta upozoravani da bi plaćanje TF na račun bilo plaćanje ne duga, a da je parnični trošak iz radne parnice isplaćen dobrovoljno i za taj dio su u ovrsi naznačili da je plaćen i to da je bilo u početnoj fazi i da oko toga nije bilo spora;

-da se 2. tuženik pridružio svim navodima 1. tuženika i nije imao ništa drugo za dodati.

8. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja, ocjenom odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO) iz kojih i proizlazi da tuženicima nije bio potreban pristanak tužitelja za ustup tražbine TF ali je tužitelj morao o tome biti obaviješten, dok je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj o predmetnom ustupanju bio obaviješten, što proizlazi iz iskaza svjedokinje AF, bivše zaposlenice tužitelja, svjedokinje TF, pri tome nije od važnosti da li je fizički tužitelj zaprimio Ugovor o ustupu tražbine, već činjenica da je nedvojbeno bio obaviješten o ustupanju prije nego su, unatoč upozorenjima, uplatili novčani iznos na račun TF, u čiji prilog idu i navodi tužitelja sadržani u tužbi u odnosu na navode ocjene da ne postoji mogućnost isplate dosuđenog novčanog iznosa glavnice na račun punomoćnika TF kako su to zatražili e-mailom i telefonskim razgovorom. Iskaz svjedokinje SFM, cijeni se i u pojedinom dijelu neuvjerljivim i kontradiktornim, kada iskazuje da se ne sjeća koliko su puta ona i tuženici kontaktirali, kao ni da li su joj punomoćnici rekli da ne isplaćuje ništa već neka ide postupak u ovrhu, iako se točno sjeća iznosa kojega su uplatili TF, dok je u ostatku svojeg iskaza vezano za obavještavanje o ustupu iskazala jednako kao i druga svjedokinja i sami tuženici pa u tom dijelu je iskaz ocijenjen kao logičan i uvjerljiv. Time i cijeni neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, kao i nije prihvaćen prijedlog tužitelja pri provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na činjenice koliki je iznos prema ovršnoj ispravi i Ugovoru o ustupu trebao biti stegnut tužitelju od strane tuženika, o kojem i postoji materijalna dokumentacija u spisu. Kako i sam tužitelj navodi da je temeljem ovršne isprave, prethodno TF podmirio neto novčani iznos po pravomoćnoj presudi u iznosu od 110.120,56 kuna, što proizlazi iz podataka o isplati po sudskoj presudi od 21. kolovoza 2018. i prema kojoj je utvrđeno da je na račun TF isplatio 21. kolovoza 2018. navedeni iznos, jasno proizlazi da je upravo taj iznos koji je u predmetnom ovršnom postupku ustegnut tužitelju u korist tuženika, iznos koji se odnosi na mjesečne neto plaće zajedno sa zateznim kamatama kako je utvrđeno u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu što je i predmet Ugovora o ustupu sklopljenog između TF i tuženika, taj iznos je umanjen za iznos od 1.734,50 kuna u odnosu na kamate dospjele od isplate TF izravno na račun u kolovozu 2018. do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu u listopadu 2018., a istog je dana i [obrt] uplaćen po osnovi troška postupka iznos od 21.620,84 kune, pa su stoga neosnovani navodi tužitelja da bi ustegom iznosa od 111.855,06 kuna tuženici ponovno naplatili troškove postupka koji su im izravno 21. kolovoza 2018. uplaćeni, a čiju naplatu tuženici zahtjevom za izravnu naplatu nisu ni zatražili. Slijedom navedenog odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje dopuštanjem pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava kao i o preostalom odlučeno kao u izreci presude.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka sukladno čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. Pri tome, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 14. ZPP-a, kao što ni sam žalitelj izrekom a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koje je navodno počinio prvostupanjski sud. U ovom postupku ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, vezano i za utvrđeno činjenično stanje.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud ne uzima u obzir niti spominje u obrazloženju odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona kojim je u parnicu tužitelj upućen, obzirom i da upravo i osnovom navedenih odredbi prvostupanjski sud i cijeni postavljeni zahtjev (t. 7. prvostupanjske presude) kao i nadalje postojanje osnove vezano za navedene odredbe.

11. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) propisano je, da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprava iz čl. 209. st. 1. ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama, dok je odredbom st. 2. ovog članka i propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i čl. 53.).

12. Odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

13. Tijekom postupka je i utvrđeno da je osnovom i pravomoćne presude odbijen tužbeni zahtjev u ovom postupku tužitelja kojim je zatražio utvrđenje ništetnim Ugovora o ustupu tražbine, što je i cijenjeno od strane prvostupanjskog suda, pa stoga iako je u tijeku postupak kod Vrhovnog suda, tada i obzirom je pravomoćnom presudom odlučeno da je taj Ugovor o ustupu tražbine pravno valjan, tada su i u postupku koji je pokrenut radi naplate tražbine ovrhovoditelji SF i LF, u ovom postupku tuženi, ovlašteni tražiti ovrhu.

14. Temeljem odredbe čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

15. Cijeneći sadržaj zakonske odredbe i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda, ono pravno relevantno za odluku u ovom sporu, da se navedena ovrha protiv tužitelja, kao ovršenika, vodi isključivo radi naplate pravovaljanog Ugovora o ustupu tražbine i to prisilne naplate novčane tražbine 1. i 2. tuženika, kao ovrhovoditelja, koje imaju u odnosu na tužitelja, kao ovršenika, i to prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja. Pri tome, i u okviru tog postupka se i traži isplata glavnog duga, obzirom i da je zahtjevom za izravnu naplatu, odnosno prema specifikaciji tražbine ovrhovoditelja, u ovom postupku 1. i 2. tuženika i navedeno da je dobrovoljno plaćen parnični trošak i da se naplata ne traži u tom postupku.

16. U odnosu na žalbene navode da se trebalo provesti financijsko vještačenje, isto nije bilo potrebno, obzirom se neosnovano dobrovoljno izvršena naplata može zatražiti od ustupitelja tražbine TF.

17. Pri tome je i vezano za i iskaz saslušane svjedokinje, tada zaposlenice tužitelja SFM i pravilno ocijenjeno da je djelomično i neosnovan obzirom i na njezin iskaz dan u postupku utvrđenja ništetnosti Ugovora, obzirom i da proizlazi da je tužitelj i prije nego što je izvršio isplatu na blokirani račun TF, prethodno obaviješten o Ugovoru o ustupu tražbine, kao i što proizlazi da je putem e-maila 02. kolovoza 2018. i zaprimljen Ugovor o cesiji zaključen između 1. i 2. tuženika u ovom postupku sa TF. Time i proizlazi da je osnovom sada i pravomoćno utvrđene valjane osnove za naplatu kod Financijske agencije i pokrenut postupak za naplatu pravomoćno utvrđenog iznosa, zbog čega je i pravilno odlučeno odlukom prvostupanjskog suda, te je i stoga žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo odbiti.

18. Uz to, prvostupanjski sud je i uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. i pravilno primijenio materijalno pravo u odluci o troškovima radi čega je i žalba u odnosu na taj dio, koji nije posebno niti obrazložen, odbijena i u tom dijelu.

19. Slijedom navedenog kao neosnovana odbijena je žalba tužitelja i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuđeno kao u izreci ove presude. Obzirom da tužitelj nije uspio sa svojom žalbom, tada je i osnovom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166.

ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Puli - Pola 30. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić