REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-573/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ iz [adresa], Z [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ksenija Grba, odvjetnica u Rijeci, protiv tužene RĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Brljačić, odvjetnik u Rijeci, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Psp-48/2024- 16 od 7. ožujka 2025., 30. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Psp-48/2024-16 od 7. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

„I-Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužena RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], samovlasno smetala tužiteljicu ZĆ iz [adresa], Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u zadnjem, faktičnom i mirnom posjedu na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to tako što je dana 05. svibnja 2024. g. neovlašteno pristupila na put u posjedu tužiteljice pa se tuženoj ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice ubuduće, po prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana u tužiteljici naknadi trošak ovog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja pa do isplate, po kamatnoj stopi iz odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23)."

II-Nalaže se tužiteljici da tuženoj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 628,70 eura (slovima: šesto dvadeset i osam eura i sedamdeset centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ovog rješenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III-Odbija se tužena sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki II izreke ovog rješenja.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), jer odluka nema razloga o odlučnim činjenicama. Smatra pogrešnim stav suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o smetanju posjeda, budući da čin smetanja posjeda nije nužno povezan s namjerom tuženice da utječe i ograniči posjed tužiteljice, već s činjenicom da je posjed tužiteljice de facto smetan radnjama tuženice. Navodi da sud prvog stupnja uopće nije razmatrao činjenice u kontekstu uznemiravanja posjeda, već isključivo u kontekstu potpunog oduzimanja posjeda, pogrešno zaključujući kako do smetanja posjeda nije došlo jer „faktična vlast tužiteljice nije nestala niti se smanjila“. Žalbeni je prijedlog da se rješenje preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite od smetanja (uznemiravanja) njenog posjeda k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], do kojega je došlo kada je tuženica 5. svibnja 2024. neovlašteno pristupila na pristupni put koji se nalazi na navedenoj nekretnini.

5.1. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženica predmetnoga dana doista pristupila na nekretninu u posjedu tužiteljice kako bi preuzela gumenu igračku (lopticu) koju je bacala svome psu i koja je pritom pala na navedenu nekretninu, ali je odbio tužiteljici pružiti zahtijevanu posjedovnu zaštitu jer opisanim činom nije došlo do promjene postojećeg posjedovnog stanja. Sud prvog stupanja prihvaća da čin smetanja posjeda može biti i pristupanje tuđoj nekretnini bez ovlaštenja, ali zaključuje da se takav čin mora poduzeti u namjeri da se počini smetanje koje će utjecati na faktični posjed posjednika, što je u konkretnom slučaju izostalo.

6. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama.

7.1. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Prema odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom članka 22. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1.); sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.).

9. Žalbom se ne osporava činjenično utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženica pristupila na predmetnu nekretninu u nespornom posjedu tužiteljice kako bi preuzela gumenu igračku (lopticu) koja je pala na predmetnu nekretninu dok se tuženica igrala s psom.

10. Pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je pretpostavka pružanja posjedovne zaštite namjera smetanja posjeda (tzv. animus turbandi) već je dovoljna svijest da se poduzetim činom smeta posjed.

11. Međutim, odredbom članka 106. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da ako na tuđu nekretninu dospiju nečija životinja, roj pčela ili stvar koja se s njom nije povezala tako da je time prestala samostalno postojati, onaj čije su to stvari može, u primjerenom roku pristupiti na tuđe zemljište da bi ih uzeo nazad, s time što prema stavku 2. navedene odredbe vlasnik nekretnine može u slučaju iz stavka 1. zabraniti pristup na svoju nekretninu jedino ako te stvari bez odgađanja sam preda njihovu posjedniku. Dakle, prema navedenim odredbama vlasnik nekretnine je dužan, u primjerenom roku, trpjeti pristup na svoju nekretninu u svrhu preuzimanja stvari i ne mora se od njega tražiti posebno dopuštenje.

12. S obzirom na činjenično utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženica pristupila na nekretninu u posjedu (i vlasništvu) tužiteljice upravo radi preuzimanja svoje stvari koja je na tu nekretninu slučajno dospjela, na što je bila ovlaštena prema odredbi članka 106. stavka 1. ZVDSP-a jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi da joj je tužiteljica zabranila pristup na nekretninu i pritom predala stvar koja je pala u dvorište, tuženičin postupak nije samovlastan (članak 20. stavak 4. ZVDSP-a) pa tužiteljici iz navedenog razloga ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu.

13. Proizlazi stoga da je i uz pravilnu primjenu materijalnog prava o tužbenom zahtjevu trebalo jednako odlučiti pa je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje, na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s člankom 368. stavkom 2. i člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

14. Budući da tužiteljica sa žalbom nije uspjela, odbijen je njen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, prema odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

U Puli 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić