Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split,
Poslovni broj: Gž-1580/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) LF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) AF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima Mariu Mikuliću i Ivi Zenku, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mukulić & Partneri iz Splita, protiv tuženice SF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punonomoćnici Gorani Roso, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) LF i pod 2) AF, protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P- 929/2024-14 od 9. travnja 2025., dana 30. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja pod 1) LF i pod 2) AF te se ukida rješenje Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-929/2024-14 od 9. travnja 2025., a predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje:
1. Prvostupanjski je sud dana 9. travnja 2025. donio sada pobijano rješenje slijedećeg sadržaja: "Smatra se da je tužba tužitelja povučena."
2. Protiv navedenog rješenja tužitelji pod 1) LF i pod 2) AF podnijeli su žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Žalitelji predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba tužitelja pod 1) LF i pod 2) AF je osnovana.
4. Predmet razmatranja u ovoj žalbenoj fazi postupka jest pitanje da li su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja o presumiranom povlačenju tužbe.
5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodio kako na ročište za glavnu raspravu od 8. travnja 2025. nisu pristupili uredno pozvani tužitelji i tuženica, koji da su zajedničkim podneskom, sudu predložili odgodu zakazanog ročišta radi pokušaja mirnog rješenja spora. No, prvostupanjski sud ističe kako su parnične stranke prethodno čak 4 puta suglasno predlagale odgodu ročišta radi pokušaja mirnog rješenja spora, koje je prijedloge prvostupanjski sud do sada prihvaćao i odgađao ročišta za glavnu raspravu. Iz tog razloga kako više nema mjesta novoj odgodi ročišta. Slijedom navedenog prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje kojim smatra da je tužba povučena, pozivajući se pri tome na odredbu članka 295. stavak 2. ZPP-a. Naime ovom je odredbom pored ostalog propisano da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu. Dakle, prvostupanjski sud smatra kako su u konkretnom slučaju i tužitelji i tuženica neopravdano izostali sa ročišta za glavnu raspravu od 8. travnja 2025., pa donosi sada pobijano rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.
6. Tužitelji u žalbi navode kako smisao odredbe članka 295. stavak 2. ZPP-a, nije discipliniranje stranaka, a što da prvostupanjski sud radi sankcioniravši njihov nedolazak na glavnu raspravu (unatoč zajedničkim prijedlogom za odgodom) rješenjem o povlačenju tužbe. Također žalitelji posebno ističu kako zajednički odnosno suglasni prijedlog stranaka za odgodom ročišta za glavnu raspravu predstavlja opravdani razlog za izostanak sa glavne rasprave, U bitnome, tužitelji smatraju kako se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za donošenje rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.
7. U svezi sa obrazloženjem pobijanog rješenja te navodima iz žalbe tužitelja za reći je slijedeće.
8.1. Već je navedeno kako je odredbom članka 295. stavak 2. ZPP-a pored ostalog propisano da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.
8.2. Pregledom i čitanjem predmetnog spisa utvrđeno je kako su parnične stranke u ovom postupku, a prije ročišta za glavnu raspravu od 8. travnja 2025., 4 puta zajedničkim podnescima suglasno predlagale odgodu ročišta za glavnu raspravu i to baš ročišta od 17. rujna 2024., 22. listopada 2024., 27. studenoga 2024. i 5. veljače 2025., a sve radi pokušaja mirnog rješenja spora.
8.3. U svim navedenim slučajevima, prvostupanjski sud je donosio rješenja kojim je bez posebnog obrazloženja odgađao navedene ročišta za glavnu raspravu i zakazivao nova. Posljednji put je na suglasni prijedlog parničnih stranaka to učinio 5. veljače 2025. kada je donio rješenje kojim je odgodio ročište od 5. veljače 2025. te novo zakazao za dana 9. travnja 2025. Iako su parnične stranke zajedničkim podneskom suglasno predložile da prvostupanjski sud odgodi i ovo ročište za glavnu raspravu, prvostupanjski sud sada nije prihvatio njihov prijedlog te je zbog izostanka stranaka sa ročišta od 9. travnja 2025. donio rješenje kojim je smatrao da je tužba povučena.
9. Ovaj drugostupanjski sud ne dijeli shvaćanje žalitelja prema kojem suglasan prijedlog stranaka za odgodom ročišta za glavnu raspravu općenito predstavlja opravdani razlog za odgodu ročišta. Naime, po toj logici, moglo bi se dogoditi da sud nikada ne može održati i zaključiti glavnu raspravu te donijeti presudu, ukoliko bi parnične stranke ustrajale u zajedničkim prijedlozima za odgodom ročišta za glavnu raspravu. Jasno je da bi takvo postupanje stranaka i suda s pravne i životne strane bilo potpuno neprihvatljivo.
10.1. Međutim pravni je neprihvatljivo i postupanje prvostupanjskog suda da sada bez prethodnog upozorenja strankama, iako je prethodno u istim situacijama odgađao ročišta za glavnu raspravu, ne odgađa ročište za glavnu raspravu već donosi rješenje kako se tužba smatra povučenom.
10.2. Naime sudski se postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka. Njihovo se provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja tijela državne vlasti pa tako i suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju. U tom smislu izjasnio se i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. i broj: U-III-206/2017 od 27. lipnja 2017.
10.3 Ovo u konkretnom slučaju znači kako je neprihvatljivo da prvostupanjski sud nakon što je 4 puta na suglasan prijedlog stranaka, bez posebnog obrazloženja odgađao ročišta za glavnu raspravu, a onda peti put bez prethodnog upozorenja strankama o mogućnosti primjene odredbe članka 295. stavka 2. ZPP-a (posljedice izostanka stranaka s ročišta za glavnu raspravu) nije prihvatio njihov prijedlog za odgodom već donio rješenje o povlačenju tužbe. Takvo postupanje prvostupanjskog suda očigledno nije bilo u skladu sa legitimnim očekivanjem tužitelja, da će sada, po uobičajenoj praksi prvostupanjskog suda u konkretnom predmetu, ponovno biti prihvaćen suglasan prijedlog tužitelja i tuženika za odgodom ročišta za glavnu raspravu.
11. Slijedom navedenog proizlazi kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 295. stavak 2. ZPP-a. Stoga je trebalo žalbu tužitelja pod 1) LF i pod 2) AF uvažiti, ukinuti pobijano rješenje, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
U Splitu 30. lipnja 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
