Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-150/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Gordani Kolar Marić odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Cindrić- Trade & Service d.o.o. Kutina, Dubrovačka 2, OIB: 89605337864, zastupanog po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku iz Popovače, te umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282,OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žabe tuženika i umješača na strani tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-511/2021 od 16. travnja 2025. u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-511/2021 od 16. travnja 2025. u točkama I i II izreke.

II Odbijaju se kao neosnovni zahtjevi tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje:

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.200,00 eura sa zakonski zateznim kamatama od podnošenja tužbe 17. prosinca 2021.do isplate dok je u točki II izreke naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.212,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja

16. travnja 2025. pa do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) navodeći da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. točke 11. ZPP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer da je trebao utvrditi da je tuženik poduzeo sve potrebne radnje za osiguranje rada na siguran način i da ne postoji odgovornost tuženika jer da tužiteljica nije postupala u skladu s uputama koje se nalaze u spisu jer da nije odmah postupila u skladu sa traženjem pljačkaša prilikom oružane pljačke benzinske postaje i odmah predala novac.

3. Također tuženik osporava utvrđenje suda prvog stupnja koji je prihvatio u cijelosti nalaz sudskog vještaka psihijatra jer da su navodne ozljede utemeljene na subjektivnom iskazu tužiteljice i da je nejasno iz kojih razloga vještak utvrđuje uzročno- posljedičnu vezu između navodnih ozljeda tužiteljice i predmetnog događaja. Smatra da je sud prvog stupnja s obzirom na primjedbe tuženika trebao odrediti novo vještačenje po drugom vještaku a sve sukladno članku 261 ZPP-a. Budući da je sud prvog stupnja nije tako postupio smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. točka 6.ZPP-a jer da je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom.

4. Nadalje tuženik smatra da dosuđene zakonske kamate nisu sukladne zakonu pa da je stoga i odluka o troškovima parničnog postupka donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

5. Protiv citirane presude žalbu podnosi umješač na strani tuženika zbog postojanja bitnih povreda i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da ne postoji doprinos tužiteljice za štetni događaj i da je za štetu odgovoran tuženik. Smatra da sud prvog stupnja nije cijenio iskaz svjedoka NF koji navodi da je tužiteljica odbila pljačkašima otvoriti sef, da je tada rekla da sef ne može otvoriti bez kolege i da je tada dobila udarac pištoljem u glavu iako su od voditelja tuženika dobili usmene upute da u ovakvim situacijama ne pružaju otpor i da predaju novac.

6. Nastavno umješač na strani tuženika smatra da je trebalo uzeti u obzir iskaz svjedoka EF koji je potvrdio navode iz iskaza svjedoka da se je provodila edukacija za ovakve slučajeve i da je uputa da se postupa po nalogu pljačkaša te da je tužiteljica svjedoku rekla da je odgodila otvaranje sefa, iako to nije točno, da ga ne može otvoriti bez kolege te da je otvaranje odgođeno za tri minute. Tvrdi da tužiteljica nije trebala pružiti nikakav otpor odnosno davanje negativnog odgovora pljačkašima jer da je u toj situaciji trebala ukucati šifru za otvaranje sefa što nije učinila.

7. Umješač na strani tuženika smatra da takvo ponašanje tužiteljice ne predstavlja profesionalni rizik i da stoga nije odgovoran tuženik a stoga niti umješač na strani tuženika.

8. Umješač na strani tuženika navodi da je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir činjenicu da vratna kralježnica nije priznata kao ozljeda na radu i da tužiteljici na pripada dosuđena naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

9. Umješač na strani tuženika smatra da je trebalo odrediti doprinos tužiteljice za 50% i u tom pravcu joj i dosuditi naknadu štete. Stoga je predložio da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim nalozima.

9.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

10. Žalbe nisu osnovane.

11. Predmet spora je naknada štete koju je tužiteljica pretrpjela 17. prosinca 2018. godine na radnom mjestu na benzinskoj postaji Novska- jug na autocesti A3 te je sporno da li postoji odgovornost tuženika ili suodgovornost tužiteljice za nastanak štete i da li je tužiteljica postupala sukladno uputama poslodavaca o postupanju u istovjetnim slučajevima i da li je osnovana visina tužbenog zahtjeva odnosno da li postoji uzročno posljedična veza sa štetnim događajem i nastalim štetnim posljedicama.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik kao poslodavac je odgovoran za štetu koju je pretrpjela tužiteljica na radu sve sukladno članku 103. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje ZR) koji je vrijedio u vrijeme nastanka štetnog događaja. Naime prema navedenoj odredbi zakona ako radnik pretrpio štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

13. Sud prvog stupnja je saslušanjem svjedoka NF, ĆF, ZF i UF kao i iz nalaza sudskog vještaka Ivice Jurički vještaku zaštite na radu utvrdio da ne postoji suodgovornost niti isključiva odgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja jer da poslovi tužiteljice i njezino ponašanje u kritičnom slučaju predstavljaju profesionalni rizik i da se postupanje tužiteljice kritične zgode ne može okarakterizirati na način da tužiteljica nije bila izložena opasnostima koje su mogle ugroziti njezin život ili zdravlje.

14. Pri tome sud prvog stupnja navodi da saslušani svjedoci ŽF i RF nisu bili prisutni kada se dogodio napad pljačkaša na tužiteljicu te je ŽF saznao što se događalo iz iskaza tužiteljice i UF, do su svjedoci ZF i TF istakli da su bili u isto vrijeme na radnom mjestu sa tužiteljicom ali u drugim prostorijama, da su i oni dobili uputu da ne pružaju otpor pljačkašima i da im odmah predaju novac.

15. Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja je zaključio da postoji isključiva odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja te prihvaćajući u cijelosti nalaz sudskog vještaka Gordana Makarića utvrđuje da je tužiteljica zadobila natučenje brade i natučenje vrata da su joj nakon završenog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale vrtoglavice i povremeni bolovi u vratu, da je na psihičkom planu dijagnosticirana akutna stresna reakcija te da je između svih tih navedenih posljedica postoji izravno uzročno posljedična veza sa štetnim događajem.

16. Ocjenjujući dužinu pretrpljenih fizičkih bolova koji su bili jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta pet dana, manjeg intenziteta tri dana, da je tužiteljica pretrpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta zatim umjereni jaki oksilirajući strah do tri dana, zatim umjereni oksilirajući strah pet dana te nadalje strah koji je trajao do tri tjedna, pa da je zaostao povremeno oksilirajući strah slabijeg intenziteta izrazito u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj te da smanjenje životne aktivnosti iznosi 3%. Stoga sud prvog stupnja smatra da pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sukladno čl.1045.,čl.1046., čl.1100.,čl.1103., Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) iznosi 2.200,00 eura pri čemu je sud prvog stupnja ocijenio da je bila tužiteljici potrebna tuđa pomoći njega dvadeset osam sati te da joj pripada pravična novčana naknada s tog osnova 100,00 eura, a koji je iznos uračunat u ukupno dosuđeni iznos od 2.200,00 eura.

17. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa postavljenim tužbenim zahtjevom primjenom odredbe čl.154. st.1. ZPP-a dosuđeni su joj i troškovi parničnog postupka koji su odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te su uzeti u obzir i troškovi medicinskog vještačenja i vještačenja po vještaku zaštite na radu te je utvrđeno da ukupan trošak iznosi 3.212,58 eura.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude nije nerazumljiva i nije u proturječnosti sa razlozima presude te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

19. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. točka 6. ZPP-a jer tuženiku nije onemogućeno raspravljanje u ovom postupku.

20. Isto tako ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počino neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. točka 2,4,8,9,13 i 14. ZPP- a.

21. Također nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo jer da je trebalo utvrditi da postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja budući da tužiteljica nije pružila otpor pljačkašima do štetnog događaja uopće ne bi došlo. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ne postoji doprinos tužiteljice za nastanak štetnog događaja jer iz iskaza saslušanog svjedoka EF direktora i voditelja tuženika proizlazi da mu je tužiteljica nakon što se dogodio štetni događaj i dok je još bila u stresu rekla da je udarac od pljačkaša dobila prije nego što je pokušala odgoditi otvaranje sefa govoreći da ne može otvoriti bez kolege, dakle štetne radnje su nastupile i prije navedenog ponašanja tužiteljice a samo ponašanje tužiteljice se ne može okarakterizirati kao pružanje otpora pljačkašima jer je u situaciji kad postoje dvije maskirane osobe, a tužiteljica je sama u benzinskoj postaji i kad od nje traže novac, način na koji je postupila tužiteljica nije pružanje nikakvog otpora pljačkašima, već je reakcija tužiteljice u stresnom događaju koja je životno prihvatljiva.

22. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 103.ZR-a koji se primjenjivao u vrijeme štetnog događaja, pravilno utvrđujući da je tuženik kao poslodavac dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava i da se sukladno čl.15. Zakona o zaštiti na radu za ozljedu koji je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca i u vezi sa radom odgovara poslodavac po načelu objektivne odgovornosti. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da ozljede koje navodi vještak Gordan Makarić nisu medicinski dokumentirane i da su postavljene na temelju subjektivnih smetnji isključivo na temelju iskaza tužiteljice. Ovo iz razloga što iz nalaza sudskog vještaka a kako to to utvrđuje sud prvog stupnja je pravilno utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između ozljeda i štetnog događaja, a iz sadržaja nalaza vještaka na listu 144. do 147. spisa proizlazi da je vještak izvršio uvid u nalaze i pregled koji je obavljen u hitnoj medicinskoj pomoći 18. prosinca 2018. i kod kirurga da je dijagnosticiran contuzio mandibulae I sin: Contuzio ver.cervicale i da je kao terapija preporučen tzv. Schantzov ovratnik, tako da su nakon toga slijedili kontrolni pregledi kirurga, fizijatra,neurologa i psihijatra do 27. svibnja 2020.

23. Stoga proizlazi da je vještak pravilno utvrdio da je tužiteljica zadobila natučenje brade lijevo i natučenje vrata i da su nakon završetka fizikalne terapije i kirurškog liječenja zaostale vrtoglavice i povremeni bolovi u vratu da se kod tužiteljice razvio akutni stres reakcije jer da je u okolnostima predmetnog štetnog događaja tužiteljica bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet pa i život što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja te pravilno utvrđuje da je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice. Sud prvog stupnja je pravilno sukladno čl.1100. st.1. 2 i 3 ZOO-a dosudio pravičnu novčanu naknadu pravilno utvrđujući da težina povrede okolnosti slučaja opravdavaju da se dosudi pravična novčana naknada u iznosu od 2.200,00 eura uzimajući u obzir da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i prema cijenama utvrđenim po slobodnoj ocjeni u vrijeme pružanja usluge.

24. Sud prvog stupnja je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti i pretrpljenog straha te cilju kojemu služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. S obzirom na izloženo nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.261.ZPP-a da se provede novo vještačenje po drugom vještaku jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je nalaz vještaka jasan potpun i da nije u proturječnosti sam sa sobom a niti sa priloženom medicinskom dokumentacijom. Sud prvog stupnja je odgovorio na sve prigovore tuženika pa stoga sukladno čl. 354.st.2. točka 6. ZSP-a tuženiku nije onemogućeno raspravljanje u postupku.

26. Nisu osnovni žalbeni navodi tuženika kojom osporava tijek dosuđene zakonske zatezne kamate jer je kamata dosuđena sukladno čl.1103. ZOO-a od dana podnošenja tužbe za pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu kao i za tuđu pomoć jer je visina potrebne tuđe pomoći utvrđena po slobodnoj ocjeni prema cijenama u vrijeme pružanja te tuđe pomoći te cijene nisu utvrđene u vrijeme presuđenja.

27. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1 i 155.ZPP-a sukladno važećoj Tarifi te su tužiteljici pravilno dosuđeni troškovi plaćanja sudskih pristojbi i troškovi vještačenja.

28. Nisu također osnovani žalbeni navodi umješača na stani tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da ne postoji doprinos tužiteljice i da sud prvog stupnja nije cijenio da je tužiteljica odbila pljačkašima otvoriti sef i da je rekla da ne može otvoriti bez kolege i da je dobila udarac pištoljem u glavu iako su od voditelja dobili usmenu uputu da u ovakvim situacijama ne pružaju otpor i da predaju novac. Ovo iz razloga jer je tijekom postupka sud prvog stupnja pravilno utvrdio da rad tužiteljice na benzinskoj postaji predstavlja profesionalni rizik, da je tužiteljica zadobila udarac i prije nego što je rekla da ne može otvoriti sef bez kolege, da je raspoloživ novac svejedno predan pljačkašima i da s obzirom na izloženo stresnu situaciju ponašanje tužiteljice se nije moglo okarakterizirati kao pružanje otpora pljačkašima jer je neživotno da u prisutnosti dva pljačkaša tužiteljica koja je bila sama u radnom prostoru pruža bilo kakav otpor pljačkašima. Stoga kako je već izneseno u odnosu na navode tuženika u žalbi sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 103. ZR-a jer poslodavac odgovara za štetu koja je nastala na radniku temeljem objektivne odgovornosti.

29. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi umješača na strani tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz odredbe čl.354. st.11. ZPP-a, jer presuda suda prvog stupnja ima razloga o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi su jasni i nisu proturječni u odlučnim činjenicama u odnosu na utvrđenja koja proizlaze iz dokaznog postupka.

30. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi umješača na strani tuženika da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.1 u vezi čl.8. i 260. ZPP-a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravile presude jer je sud prvog stupnja ocijenio sve dokaze posebno i u ukupnosti i na temelju rezultata cjelokupnog postupka je ocijenio koje činjenice će uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju.

31. Žalbeni navodi umješača na stani tuženika u kojima iznosi primjedbe na nalaz sudskog vještaka psihijatra ne dovodi do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer s obzirom na utvrđene ozljede kao i pretrpljeni strah i bez ozljede vratne kralježnice za koju se smatra da ne ulazi kao ozljeda na rad, opravdavaju dosuđenu naknadu u iznosu od 2.200,00 eura jer je utvrđeno da je tužiteljica pretrpjela izrazito jaki strah jer joj je bio potencijalno ugrožen život, budući da su pljačkaši imali pištolj a sama je bila u radnom prostoru. Umješač na strani tuženika navodi iste povrede odredaba parničnog postupka koje navodi tuženik a o kojim žalbenim navodima je odgovoreno prilikom ocjene opravdanosti navoda iznesenih od strane tuženika u žalbi.

32. Slijedom obrazloženog žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točkama I i II izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odrede čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Tuženiku i umješaču na strani tuženika nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nisu uspjeli u žalbenim postupku pa je stoga primjenom odredbe čl.166.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 30. lipanj 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić