REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-73/2025-7

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Požeško-slavonske županije, Županice, Županijska 7, Požega, OIB: 48744373701, radi rješenja o plaći, 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Požeško- slavonske županije, Županice, KLASA: UP/II-121-01/25-01/1, URBROJ: 2177-02-25- 2 od 20. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-121-01/25-01/1, URBROJ: 2177-02-25-2 od 20. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-120-01/24-02/16, URBROJ: 2177-07-07/1- 24-7 od 29. studenog 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki 1. izreke, tužitelju, službeniku raspoređenom na radnom mjestu stručni suradnik za prostorno uređenje i graditeljstvo u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Požeško-slavonske županije, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, se utvrđuje plaća koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta od 2,8 i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U točki 2. izreke određeno je da je do dana donošenja tog rješenja tužitelj navršio 37 godina radnog staža, dok je točkom 3. izreke određeno da će se plaća po tom rješenju obračunavati počevši s plaćom za prosinac 2024., koja se isplaćuje u mjesecu siječnju 2025.

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da iz prvostupanjskog rješenja nije razvidno koliki je sada iznos osnovice za obračun plaće, a niti su navedeni podaci o drugim dodacima na plaću iz Kolektivnog ugovora, a koja kao stečena prava zadržava do prestanka službe. Smatra da se zaštita stečenih prava i legitimnih očekivanja, kao dio zaštite pravne sigurnosti koji predstavlja osnovni element vladavine prava, očituje u striktnim pravilima za primjenu izvanrednih pravnih lijekova, a naročito kada se njima zadire u subjektivna prava ostvarena upravnom ili nekom drugom odlukom na koju kasnija promjena propisa ne smije utjecati. Ističe da se navedeno odnosi prvenstveno na stalni dodatak od 4% koji mu se ponovno redovito isplaćuje tek po pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-1157/2023, a da se radi dodatka od 10% na "vjernost službi" još vodi upravni spor pod poslovnim brojem: Us I- 1087/2024. Smatra da osporavano rješenje ne sadrži sve elemente određene člankom 120. Zakona o općem upravnom postupku te se stoga ne može smatrati pravilnim i zakonitim. Navodi da odredba članka 62. Kolektivnog ugovora obvezuje tuženika na donošenje pisanog rješenja o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti iz radnog odnosa te ističe da je kao zatečeni službenik kroz svoj radni vijek obavljao najsloženije poslove iz područja graditeljstva i stalno je ocjenjivan samo najvišim ocjenama. Po donošenju Pravilnika o unutarnjem redu upravnih tijela Požeško-slavonske županije, raspoređen na radno mjesto istog naziva: stručnog suradnika za prostorno uređenje i graditeljstvo (iz III. kategorije). Navodi da je prema naknadnim izmjenama i dopunama toga Pravilnika za to radno mjesto potrebno tek tri godine radnog iskustva, te da je znatno nižeg stupnja složenosti poslova i da ga se pri kraju radnog vijeka degradira jer mu je na taj način onemogućeno da i nadalje na tom radnom mjestu obavlja poslove koje je do sada obavljao. Ističe da tuženik donošenjem osporavanog rješenja nije poštovao upute iz obrazloženja presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI- 601/2024 i UsI-1157/2023. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj u tužbi ističe i navode koji nisu u vezi s konkretnim rješenjem koje u tužbi osporava (rješenje o plaći), nego ističe razne argumente vezane uz svoj radno pravni status, odnosno raspored na radno mjesto, a koji nije predmet osporavanog rješenja. Ističe da je postupio po odredbi članka 62. Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Požeško-slavonski službeni glasnik, broj 6/21., 7/23., 9/24. i 14/24., dalje: Kolektivni ugovor) te 29. studenog 2024., nakon povećanja osnovice za obračun plaća, donio prvostupanjsko rješenje. Smatra da navedeno rješenje nije nezakonito zato što ne sadrži nominalni iznos osnovice za obračun plaće jer nigdje nije izrijekom propisano što rješenje o plaći mora sadržavati. Navodi da je prvostupanjskim rješenjem utvrđeno i pravo tužitelja na dodatke na plaću koji su definirani člankom 44. Kolektivnog ugovora među kojima nije dodatak na plaću od 10% za "vjernost službi" jer takvog dodatka u važećem Kolektivnom ugovoru nema jer je ukinut Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije od 1. lipnja 2023. (Požeško-slavonski glasnik, broj 7/23., dalje: Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora) pa mu se od tada, kao ni ostalim službenicima, ne obračunava niti isplaćuje. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na stečeno pravo i legitimna očekivanja po Zakonu o općem upravnom postupku jer su plaća i njeni dodaci promjenjivi, ovisno o promjeni zakona/akata/kolektivnog ugovora, a svaka promjena koja utječe na obračun i isplatu plaće se definira novim rješenjem s modificiranim sadržajem prilagođenim novim odredbama. Navodi da se u konkretnom slučaju ne može raditi o stečenom pravu iz pravomoćnog rješenja koje je nepromjenjivo, nego se radi o kontinuiranom radno- pravnom odnosu poslodavca i službenika podložnom promjenama. Tuženik nadalje ističe vezano uz legitimna očekivanja, da takvo načelo nije izrijekom predviđeno Zakonom o općem upravnom postupku te da tuženik o jamstvu nije donio rješenje koje bi ga eventualno obvezivalo. Smatra netočnim navod tužitelja da ne poštuje presudu Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: UsI-1157/2023 od 31. listopada 2023. jer se radi o tzv. "reformacijskoj presudi" u kojoj je Sud sam riješio upravnu stvar i nije predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. Osim toga, navodi da je po presudi tužitelju vratio ukinutih 4% dodatka na plaću ponovnim uvrštavanjem navedenog prava u Kolektivni ugovor. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj, u bitnome, ponavlja navode tužbe te ističe da postoji nužnost poštovanja onih prava koja su stranke stekle nakon provedenog upravnog postupka u kojem je donesen pravomoćni upravni akt kojim se ta prava priznaju. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojoj se navodi da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Smatra da osporavano rješenje nije doneseno u granicama ovlasti niti sukladno svrsi radi koje je ta ovlast dana, jer nisu dani valjani i obrazloženi razlozi kojima se vodilo pri raspoređivanju službenika na radno mjesto niže složenosti, a bez namjere da se službenika stavi u neravnopravan i/ili diskriminirajući položaj.

6. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024., dalje: ZUS) ovaj spor riješio bez rasprave.

7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, te u sve isprave koje su priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 29. studenoga 2024. doneseno nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora.

9. Nadalje proizlazi da je tužitelj raspoređen na radno mjesto III. kategorije, potkategorije radnog mjesta stručni suradnik, za radno mjesto stručni suradnik, klasifikacijski rang 8., za koje je određen koeficijent u iznosu od 2,8 prema članku 4. Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Požeško-slavonski službeni glasnik, broj 17/23., dalje: Odluka).

10. Odredbom članka 37. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

11. Prema odredbi članka 38. Kolektivnog ugovora osnovica za obračun plaća službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije iznosi 530,00 eura.

12. Odredbom članka 8. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 28/10. i 10/23., dalje: Zakon) propisano je da plaću službenika, odnosno namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

13. Člankom 9. Zakona propisano je da se osnovica za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđuje kolektivnim ugovorom (stavak 1.). Ako osnovica za obračun plaće nije utvrđena kolektivnim ugovorom, utvrđuje ju odlukom župan, gradonačelnik, odnosno općinski načelnik (stavak 2.).

14. Odredbom članka 10. Zakona propisano je da koeficijente za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određuje odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na prijedlog župana, gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika (stavak 1.). Koeficijenti za obračun plaće službenika i namještenika određuju se unutar raspona koeficijenata od 1,00 do 6,00 (stavak 2.).

15. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i tijekom provedenog upravnog postupka utvrđeno činjenično stanje, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari. Naime, pravilno su i prvostupanjsko tijelo i tuženik u osporavanom rješenju utvrdili da je Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora ukinuta kategorija dodatka na plaću za vjernost službi te su u skladu s tim, pravilno utvrdili plaću tužitelja kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužitelja i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

16. Kolektivni ugovor je sporazum sklopljen kao rezultat kolektivnog pregovaranja između radnika udruženih u sindikat i predstavnika jednog ili više poslodavaca. Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (članak 192. stavak 1. Zakona o radu, Narodne novine, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.). K tome, prema stavku 2. navedenog članka pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor. Dakle, odredbe Kolektivnog ugovora, pa tako i uklanjanje iz istoga dodatka na plaći od 10% koji je tužitelju ranije bio priznat nije jednostrani izraz volje jedne ugovorne strane, već pregovora radnika udruženih u sindikat. Stoga tužitelj neosnovano osporava rješenje poslodavca koji je samo izvršio sporazumno iskazanu volju dvije ugovorne strane Kolektivnog ugovora, odnosno volju radnika, a koji je ujedno i tužitelj.

17. Dakle, neosnovani su stoga prigovori tužitelja da su navedenim prvostupanjskim rješenjem povrijeđena njegova stečena prava na dodatak od 10% na plaću po osnovi vjernosti službi budući da je navedenim Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora ukinuta kategorija dodatka na plaću za vjernost službi. Naime, pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta nije po svojoj naravi sastavni dio plaće (zarade), već je to povlastica koja je priznata jednoj kategoriji zaposlenika zbog njihovog dugogodišnjeg rada u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave. Dakle, dodatak na plaću predstavlja povlaštenost zaposlenika koji su navršili određeni broj godina u odnosu prema drugim zaposlenicima u istim službama te je kao takav podložan promjenama a poslodavac ga može ali i ne mora propisati svojim aktima (navedeno pravno shvaćanje izraženo je u Odluci i rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1625/2014 od 30. ožujka 2015.).

18. Budući da je stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora, prestala pravna osnova po kojoj je tužitelj uživao pravo na povećanje koeficijenta za 10% po osnovi vjernosti službi, nema više pravne osnove tužitelju obračunavati navedeni dodatak pa su tužbeni navodi izneseni u tom pravcu neosnovani.

19. Neosnovani su i prigovori tužitelja vezani za njegov raspored na radno mjesto budući da raspored tužitelja na radno mjesto nije predmet ovog upravnog spora niti osporavanog rješenja tuženika.

20. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku