REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1087/2024-12

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Požeško-slavonske županije, Županice, Županijska 7, Požega, OIB: 48744373701, radi plaće, 30. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja

Požeško-slavonske županije, Županice, KLASA: UP/II-121-01/24-01/2, URBROJ: 2177-02-24-2 od 15. srpnja 2024.

II.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja

Požeško-slavonske županije, Županice, KLASA: UP/II-121-01/24-01/1, URBROJ: 2177-02-24-3 od 16. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-121-01/24-01/2, URBROJ: 2177-02-24-2 od 15. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-120-01/24-02/6, URBROJ: 2177-07-07/1- 24-8 od 18. lipnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki 1. izreke, tužitelju, službeniku raspoređenom na radnom mjestu stručni suradnik za prostorno uređenje i graditeljstvo u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Požeško-slavonske županije, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, se utvrđuje plaća koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta od 2,8 i osnovice za obračun plaće u iznosu od 530,00 eura, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. U točki 2. izreke određeno je da je do dana donošenja tog rješenja tužitelj navršio 37 godina radnog staža, dok je točkom 3. izreke određeno da će se plaća po tom rješenju obračunavati počevši od 1. lipnja 2024.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-121-01/24-01/1, URBROJ: 2177-02-24-3 od 16. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-120-01/23-02/8, URBROJ: 2177-07-07/1- 23-1 od 29. prosinca 2023.

2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, službeniku raspoređenom na radnom mjestu stručni suradnik za prostorno uređenje i graditeljstvo u Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Požeško- slavonske županije, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo se utvrđuje koeficijent složenosti poslova radnog mjesta za obračun plaće u iznosu od 2,8 (točka 1.). Pod točkom 2. je riješeno da će se plaća službenika po ovom rješenju obračunavati počevši od 1. siječnja 2024.

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjsko tijelo, nakon stupanja na snagu Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije, a u skladu sa Zakonom o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, trebalo donijeti rješenje o plaći najkasnije do kraja siječnja, a da ga je donijelo tek 18. lipnja 2024. Navodi da predmetno rješenje ne sadrži sve potrebne elemente za izračun plaće prema članku 98. Zakona o općem upravnom postupku, prvenstveno dodatke na plaću i radni staž u tijelima jedinica lokalne i područne samouprave. Nadalje navodi da mu je plaća nezakonito umanjena za 10% dodatka na vjernost službi, da radi na radnom mjestu za koje je potrebno tri godine radnog iskustva i viša stručna sprema, a da on ima visoku stručnu spremu i preko 30 godina radnog staža. Smatra da su mu prvostupanjskim rješenjem nezakonito ukinuta stečena prava na dodatak na plaću za vjernost službi te da su osporavana rješenja protivna stavovima Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe da je navedena problematika primjereno uređena Zakonom o plaćama u državnoj i javnim službama. Poziva se na zaštitu stečenih prava i legitimna očekivanja, kao dio zaštite pravne sigurnosti koji predstavlja osnovni element vladavine prava, te striktna pravila za primjenu izvanrednih pravnih lijekova, a naročito kada se njima zadire u izvršna i pravomoćna rješenja kojima je stranka ostvarila neko pravo. Navodi da nije sporno da mu je po pravomoćnoj presudi ovoga Suda poslovni broj: Us I- 1157/2023 isplaćen sa zaostacima uskraćeni dodatak od 4% na stupanj stručne spreme viši od potrebnog za raspored na njegovo radno mjesto, ali da mu nisu isplaćene zakonske zatezne kamate, koji navodi nisu predmetom ovog spora.

3.1. U vezi osporavanja rješenja o utvrđenom koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta, taj koeficijent ne osporava već navodi kako u rješenju od 16. srpnja 2024. tuženik priznaje da od 1. lipnja 2023. službenici dodatak za vjernost službe zadržavaju do prestanka službe, ali nemaju pravo na daljnja povećanja tog dodatka.

3.2. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavana rješenja tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba nerazumljiva jer da tužitelj tužbu podnosi radi poništenja dva drugostupanjska rješenja donesena po Županici. Ističe da se u skladu s propisima, nakon svake izmjene koeficijenta ili osnovice za izračun plaće službenika donosi novo rješenje za obračun plaće koja se dostavlja službeniku. Navodi da prvostupanjsko rješenje o plaći od 18. lipnja 2024. nije nezakonito zato što ne sadrži dodatak na plaću za vjernost službi jer takvog dodatka u važećem aktu kojim su utvrđeni dodaci na plaću, odnosno u Kolektivnom ugovoru o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Požeško-slavonski glasnik, broj 07/23., dalje: Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora) nema, odnosno da je ukinut Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora koji je stupio na snagu 1. lipnja 2023. Navodi da tužitelju nije ukinuto rješenje o pravu na isplatu "dodatka na vjernost" već da se navedeni dodatak od 1. lipnja 2023. prestao isplaćivati jer nema svoje uporište u Kolektivnom ugovoru. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na svoje stečeno pravo i legitimna očekivanja po Zakonu o općem upravnom postupku jer su plaća i njeni dodaci promjenjivi, ovisno o promjeni zakona/akata/kolektivnog ugovora, a svaka promjena koja utječe na obračun i isplatu plaće definira se novim rješenjem o plaći koje zamjenjuje ranije rješenje koje se formalno ne ukida. Ističe da Zakon o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ne propisuje načela stečenih prava i legitimnih očekivanja službenika, te da tužitelj pogrešno ističe da u ranijim rješenjima tuženika, kojima je stekao pravo na isplatu dodatka na vjernost službi nije bilo "pridržaja prava ukidanja" istog. Navodi da riječ "pridržaj" znači da javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje zadržava/pridržava pravo prema kojemu može ukinuti zakonito rješenje ako stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku. Međutim, u konkretnom slučaju, u rješenju o plaći službenicima se ne određuju obveze niti rokovi ispunjenja pa donositelj ne može pridržati pravo ukidanja takvih rješenja po tom osnovu. Smatra točnim tužbeni navod da je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisano postupanje u odnosu na stečena prava državnih i javnih službenika, ali ističe da se navedeni zakon ne primjenjuje na službenike i namještenike u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Vezano za tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu imovinske štete ističe da upravni sudovi nisu nadležni za suđenje u postupcima naknade štete i isplate. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U podnesku zaprimljenom kod ovoga Suda 3. lipnja 2025. tužitelj navodi da dopunjuje tužbu vezano za ukidanje dodataka na plaću na ime uvećanja koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta ("vjernost službi"), a za koji su izdana i dva zakonita rješenja, te predstavlja stečeno pravo, a uz koje se vezuju i legitimna očekivanja. Smatra da navedeni dodatak predstavlja samostalno imovinsko pravo zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom. Navodi da se radi o "povlastici" za kategoriju dugogodišnjih službenika odnosno kategoriji malobrojnih, starijih službenika i trajnoj/neograničenoj uskrati dodatka na plaći koji će na taj način biti pogođeni smanjenom visine mirovine ili otpremnine a što će dovesti do diskriminirajućeg smanjenja mirovine i otpremnine koje bi bilo nerazmjerno s ustavnopravnog i konvencijskog aspekta. Smatra da to ne predstavlja razmjernu mjeru u odnosu na cilj koji se želi postići, obzirom da je mjera restriktivnija nego što je potrebno za osiguranje toga cilja. Navodi da je predmetna problematika za državne službenike i namještenike rješenja prijelaznim odredbama Zakona o plaćama o državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, broj 155/23.) te da činjenica da nije donesen poseban zakon kojim bi se na jedinstven način uredile i plaće u upravnim odjelima i službama lokalne i područne (regionalne) samouprave, ne može biti razlog za diskriminatorno postupanje prema jednoj kategoriji službenika.

6. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.., dalje: ZUS) ovaj spor riješio bez rasprave.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 18. lipnja 2024. doneseno nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora.

9. Tužitelj je raspoređen na radno mjesto III. kategorije, potkategorije radnog mjesta stručni suradnik, za radno mjesto stručni suradnik, klasifikacijski rang 8., za koje je određen koeficijent u iznosu od 2,8 prema članku 4. Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Požeško-slavonski službeni glasnik, broj 17/23., dalje: Odluka).

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da su tužitelju utvrđeni dodaci na plaću u skladu s odredbom članka 44. Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije (Požeško-slavonski službeni glasnik broj 6/21., 7/23. i 9/24., dalje: Kolektivni ugovor).

11. Odredbom članka 37. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

12. Prema odredbi članka 38. Kolektivnog ugovora osnovica za obračun plaća službenika i namještenika zaposlenih u upravnim tijelima Požeško-slavonske županije iznosi 530,00 eura.

13. Člankom 6. Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora propisano je da se u članku 44. stavak 4. mijenja i glasi: "Osnovna plaća uvećat će se: - ako službenik, koji uz akademski stupanj koji je uvjet za raspored na radno mjesto na koje je raspoređen, ima završen drugi sveučilišni ili stručni studij na visokim učilištima ili ako službenik ima akademski naziv sveučilišni specijalist (univ. spec) – za 4%; - ako službenik ima akademski stupanj magistra znanosti (mr. sc.) ili pravosudni ispit – za 8%; - ako službenik ima znanstveni stupanj doktor znanosti za 15%.„

14. Odredbom članka 8. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 28/10. i 10/23., dalje: Zakon) propisano je da plaću službenika, odnosno namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

15. Člankom 9. Zakona propisano je da se osnovica za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđuje kolektivnim ugovorom (stavak 1.). Ako osnovica za obračun plaće nije utvrđena kolektivnim ugovorom, utvrđuje ju odlukom župan, gradonačelnik, odnosno općinski načelnik (stavak 2.).

16. Odredbom članka 10. Zakona propisano je da koeficijente za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određuje odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, na prijedlog župana, gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika (stavak 1.). Koeficijenti za obračun plaće službenika i namještenika određuju se unutar raspona koeficijenata od 1,00 do 6,00 (stavak 2.).

17. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i tijekom provedenog upravnog postupka utvrđeno činjenično stanje, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari. Naime, pravilno su i prvostupanjsko tijelo i tuženik u osporavanom rješenju utvrdili da je Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora ukinuta kategorija dodatka na plaću za vjernost službi te su u skladu s tim, pravilno utvrdili plaću tužitelja kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužitelja i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

18. Kolektivni ugovor je sporazum sklopljen kao rezultat kolektivnog pregovaranja između radnika udruženih u sindikat i predstavnika jednog ili više poslodavaca. Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (članak 192. stavak 1. Zakona o radu, Narodne novine, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.). K tome, prema stavku 2. navedenog članka pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, u skladu s odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor. Dakle, odredbe Kolektivnog ugovora, pa tako i uklanjanje iz istoga dodatka na plaći od 10% koji je tužitelju ranije bio priznat nije jednostrani izraz volje jedne ugovorne strane, već pregovora radnika udruženih u sindikat. Stoga tužitelj neosnovano osporava rješenje poslodavca koji je samo izvršio sporazumno iskazanu volju dvije ugovorne strane Kolektivnog ugovora, odnosno volju radnika, a koji je ujedno i tužitelj.

19. Dakle, neosnovani su prigovori tužitelja da su navedenim prvostupanjskim rješenjem povrijeđena njegova stečena prava na dodatak od 10% na plaću po osnovi vjernosti službi budući da je navedenim Kolektivnim ugovorom o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora ukinuta kategorija dodatka na plaću za vjernost službi. Naime, pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta nije po svojoj naravi sastavni dio plaće (zarade), već je to povlastica koja je priznata jednoj kategoriji zaposlenika zbog njihovog dugogodišnjeg rada u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave. Stoga dodatak na plaću predstavlja povlaštenost zaposlenika koji su navršili određeni broj godina u odnosu prema drugim zaposlenicima u istim službama te je kao takav podložan promjenama a poslodavac ga može ali i ne mora propisati svojim aktima. (Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u Odluci i rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1625/2014 od 30. ožujka 2015.).

20. Budući da je stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora, prestala pravna osnova po kojoj je tužitelj uživao pravo na povećanje koeficijenta za 10% po osnovi vjernosti službi, pravilno je prvostupanjskim rješenjem, tužitelju određena plaća bez tog dodatka.

21. Nije od utjecaja na drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari niti tužbeni navod tužitelja da je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama regulirano postupanje u odnosu na stečena prava državnih i javnih službenika stoga što se navedeni propis ne primjenjuje na službenike i namještenike u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. U Zakonu o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, takvih odredbi nema.

22. Isto tako, ovaj Sud smatra neosnovanim pozivanje tužitelja na njegova legitimna očekivanja jer se u konkretnom slučaju radi o dodatku na plaću koji je podložan promjenama i koji poslodavac može, ali i ne mora propisati svojim aktima, konkretno Kolektivnim ugovorom.

23. Vezano za tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na nezakonito uskraćivani iznos dodatka na plaću od 4%, tužitelj se upućuje na podnošenje tužbe nadležnom redovnom sudu.

24. Iako tužitelj osporava i rješenje o utvrđenom koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta za obračun plaće, isti, od 2,8 ne osporava, a koji je pravilno utvrđen u skladu s člankom 4. Odluke jer za radna mjesta III. kategorije, potkategorija radnog mjesta stručni suradnik, za radno mjesto stručni suradnik, klasifikacijski rang 8., je određen upravo koeficijent 2,8, a koji je Odlukom povećan u odnosu na prethodni, 2,6. Navedeno rješenje tužitelj također osporava radi ne isplate dodatka od 10% radi „vjernosti službi“, a koji se ne isplaćuje od 1. lipnja 2023, jer to pravo više nije predviđeno Kolektivnim ugovorom, kako je to već prethodno u presudi obrazloženo. Stoga tužitelje neosnovano osporava i rješenje tuženika od 16. srpnja 2024.

25. Slijedom navedenoga, Sud je oba osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao u izreci presude pod točkama I. i II.

U Osijeku 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku