Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-851/2024-4

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. OIB:76674680107 iz Zagreba, Horvatova 82, zastupanog po punomoćniku MB, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5540/22-19 od 17. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5540/22-19 od 17. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od dana 29.srpnja 2022. godine, kojim se zahtijeva izravna naplata novčane tražbine na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Željke Maroslavac, OV-10210/08, Zagreb, od 03.03.2008. godine izdane 05.03.2008.godine.

II. Nalaže se Financijskoj Agenciji odmah po primitku odluke o proglašenju pljenidbe i prijenosu nedopuštenom vratiti sva zaplijenjena sredstva po računima tužitelja na tekući račun tužitelja EB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u stanje prije provedbe zaplijene.

III. Nalaže se tuženiku, bez odgode, vratiti tužitelju zadužnicu ovjerene kod javnog bilježnika Željke Maroslavac, OV-10210/08, Zagreb, od 03.03.2008.godine izdana 05.03.2008.godine.

IV. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107 da nadoknadi tužitelju EB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotnih poena, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“

kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.“

2. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 29. srpnja 2022. na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika od 3. ožujka 2008.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski je sud izveo sve predložene dokaze i njihovom pravilnom ocjenom, sukladno s odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno je utvrdio činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu, slijedom čega nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski je sud svoju odluku donio osnovom slijedećih utvrđenja:

- da je tužitelj zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2558/22 od 22. rujna 2022. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Željki Maroslavac iz Zagreba poslovni broj OV-10210/08 od 5. ožujka 2008. (dalje: zadužnica) iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona,

- da je tuženik 29. srpnja 2022. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice,

- da je predmetnu zadužnicu izdao tužitelj kao jamac platac iz Ugovora o financijskom leasingu broj: 30484 od 3. ožujka 2008., sklopljenog između trgovačkog društva VB LEASING d.o.o. kao davatelja leasinga i trgovačkog društva M.G.N. – KOVAČEVIĆ d.o.o. kao primatelja leasinga (dalje: Ugovor o leasingu),

- da je Ugovorom o cesiji od 22. srpnja 2016. te Dodatka 1. ovome Ugovoru, davatelj leasinga trgovačko društvo VB LEASING d.o.o. dospjela, a nenaplaćena potraživanja po osnovi Ugovora o leasingu te ugovora o potrošačkom kreditiranju, kao i sva prava koja proizlaze iz svake pojedine zadužnice kojima su osigurana potraživanja iz Ugovora o leasingu i ugovora o kreditu, prenio na tuženika,

- da Ugovorom o leasingu (u ime primatelja leasinga potpisan od tužitelja kao osobe ovlaštene za zastupanje), ugovorne stranke nisu ugovorile da se potraživanje iz toga ugovora ne može prenijeti na treću osobu, odnosno da se ne može prenijeti bez suglasnosti primatelja leasinga, dužnika, a niti je riječ o tražbini čiji bi prijenos bio zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju pa stoga da za pravovaljanost predmetnog Ugovora o cesiji od 22. srpnja 2016. nije bila potrebna suglasnost dužnika, u ovom postupku tužitelja,

- da je prema očevidniku o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom od 5. ožujka 2019., predmetna zadužnica prvi put aktivirana putem FINA-e 2. siječnja 2017.,

- da je prema očevidniku neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 1. lipnja 2022., predmetna zadužnica ponovno aktivirana 25. svibnja 2022.,

- da je temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 29. srpnja 2022., predmetna zadužnica ponovno aktivirana 29. srpnja 2022.,

- da je zadužnicu FINA isknjižila, prestala s izvršavanjem te naplate sukladno odredbi članka 12. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/10, 46/20 i 47/20, dalje: ZPONS),

- da tuženik, u postupku izravne naplate ovrhovoditelj, analognom primjenom odredbe članka 12. stavka 1. ZPONS-a i odredbom članka 5. stavka 3. i stavka 4. Ovršnog zakona može ponovno pokrenuti postupak izravne naplate, što je isti i učinio podnoseći novi zahtjev za izravnu naplatu,

- da je prema rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-397/10 od 6. srpnja 2010. predmetno rješenje o ovrsi doneseno temeljem vlastite trasirane mjenice bez protesta izdane od strane trgovačkog društva M.G.N. – KOVAČEVIĆ d.o.o. kao primatelja leasinga iz osnovnog pravnog posla, Ugovora o financijskom leasingu od 3. ožujka 2008., koje rješenje o ovrsi je pravomoćno i ovršno 4. veljače 2011.; da je prijedlog za ovrhu od 5. srpnja 2010. podnesen jer je 11. prosinca 2009. Privredna banka Zagreb d.d. izvijestila vjerovnika, trgovačko društvo VB LEASING d.o.o. da je račun dužnika, trgovačkog društva M.G.N. – KOVAČEVIĆ d.o.o. blokiran pa se mjenica, sredstvo osiguranja potraživanja po predmetnom Ugovoru o financijskom leasingu od 3. ožujka 2008. ne može naplatiti,

- da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovrj- 935/12 od 23. travnja 2021. obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrj-935/12 od 5. siječnja 2016., koja ovrha se provodila radi naplate tražbine iz Ugovora o financijskom leasingu od 3. ožujka 2008. ovrhovoditelja trgovačkog društva VB LEASING d.o.o., davatelja leasinga protiv u ovom postupku tužitelja, u tome ovršnom postupku ovršenika, jamca platca.

10. Prvostupanjski sud zaključuje kako se zahtjev za izravnu naplatu, kojeg je tuženik podnio FINA-i dana 29. srpnja 2022., temelji na zadužnici u kojoj je jamac platac pristao da vjerovnik može pisanim nalogom sam odrediti vrijeme dospijeća, da je na toj zadužnici samo ovjeren potpis izdavatelja, tužitelja kao jamca platca iz Ugovora o financijskom leasingu, što je u skladu s odredbom članka 183. stavka 1. tada važećeg Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 41/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje OZ) pa takva isprava, neovisno o tome što je odredbom članka 183. stavka 1. OZ propisano da ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, što je na samoj zadužnici navedeno, predstavlja privatnu ispravu, jer zadužnica nije potvrđena, solemnizirana po javnom bilježniku u smislu odredbe članka 59. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93 i 29/94 – u daljnjem tekstu ZJB).

11. Stoga prvostupanjski sud smatra da se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), pozivajući se na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana 19. studenog 2018.

12. Prvostupanjski sud utvrđuje kako je tužbeni zahtjev neosnovan, temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 55. stavka 3. OZ-a, članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 11. OZ-a, članka 12. stavka 1. ZPONS-a, članka 5. stavka 3. i stavka 4. OZ-a, članka 80. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, članka 82. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, članka 225. ZOO-a te članka 245. stavka 3., stavka 5. i stavka 6. ZOO-a.

13. Navedena činjenična i pravna utvrđenja te zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s time što žalbenim navodima pravilnost i zakonitost istih nisu dovedeni u sumnju.

14. Neosnovano žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud propustio odlučiti o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije tuženika. Iz obrazloženja presude jasno proizlazi da je sud utvrdio kako je postojala pravna osnova za ustup tražbine te da je predmetni Ugovor o cesiji sukladan odredbama članka 80. stavak 1. i 2. te članka 82. stavak 1. i 2. ZOO-a, jer istim nije ugovoreno da se potraživanje ne može prenijeti na treću osobu, odnosno da se ne može prenijeti bez suglasnosti dužnika, a niti je riječ o tražbini čiji bi prijenos bio zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju. Stoga navodi tužitelja da nije dostavljena originalna isprava već preslika ovjerene preslike, ne mijenja zaključak prvostupanjskog suda o valjanosti ustupa tražbine. Osim toga, obavijest o cesiji nije uvjet za valjanost samog ustupa tražbine te činjenica neobavještavanja tužitelja o ustupu ne čini ugovor o cesiji nevaljanim, kako pogrešno smatra žalitelj.

15. Stoga je u pobijanoj odluci pravilno zaključeno da se u konkretnom slučaju radi o valjano prenesenoj tražbini temeljem Ugovora o cesiji, a za čiju valjanost nije bila potrebna suglasnost dužnika, budući da se ne radi o tražbini čiji bi prijenos bio zakonom zabranjen ili koja je osobne naravi (članak 80. i 82. ZOO).

16. Nisu osnovani navodi tužitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu parničnog postupka održavanjem više pripremnih ročišta jer je sud u skladu s načelom ekonomičnosti postupka i uvažavanjem prava stranaka na raspravu, dopustio dopunu dokaza, čime se ne odugovlači postupak niti povrjeđuju prava tužitelja. Stoga suprotno tvrdnji žalitelja, pravo stranaka na ravnopravan položaj u postupku nije povrijeđeno jer je tužitelju ostavljena mogućnost izjašnjenja o dostavljenim dokazima.

17. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju predmetna zadužnica sastavljena kao privatna isprava na kojoj je od strane javnog bilježnika ovjeren potpis izdavatelja (tužitelja), sukladno odredbi članka 183. tada važećeg OZ pa je tuženik legitimiran kao ovrhovoditelj za pokretanje izravne naplate tražbine, a tražbina iz te zadužnice zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku iz članka 225. ZOO).

18. Ovaj stav sukladan je pravnom shvaćanju sa Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-18-17 od 19. studenoga 2018., koji glasi: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

19. Prvostupanjski sud pravilno primjenjuje citirane zakonske odredbe vezane uz zastaru potraživanja, utvrdivši da je zahtjev za naplatu iz zadužnice ponovno podnesen unutar zakonskog roka, s obzirom na prekid i ponovni tijek zastare u skladu s člankom 245. ZOO te činjenicu da zastara počinje teći od dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla.

20. Stoga, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilan je zaključak suda u pobijanoj odluci da je prvi prijedlog za izravnu naplatu podnesen prije nego što je zastara počela teći (podnesen 2. siječnja 2017.) kada se još provodila ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrj-935/12 od 5. siječnja 2016., a nakon što je taj prvi zahtjev za izravnu naplatu sukladno odredbi članka 12. stavka 1. ZPONS-a FINA isknjižila, ovrhovoditelj je podnio novi zahtjev za izravnu naplatu 29. srpnja 2022. u propisanom općem zastarnom roku.

21. Tužitelj pogrešno tumači pravni učinak obustave provedbe prethodne ovrhe. Obustava po FINA-i zbog nemogućnosti naplate ne sprečava vjerovnika da, unutar roka zastare, ponovno pokuša naplatu iste tražbine. Pravilnik o načinu provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ne zabranjuje ponovno podnošenje osnove ako je prethodna osnova brisana isključivo zbog nenaplativosti, a ne pravomoćnim odbijanjem ili odbacivanjem. Prvostupanjski sud dao je jasno obrazloženje primjene odredaba članka 12. ZPONS te članka 5. OZ, a tuženik je imao pravo podnijeti novi zahtjev za izravnu naplatu.

22. Stoga je pravilno odbijen tužbeni zahtjev da pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem predmetne zadužnice nije nedopuštena iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 11. OZ, odnosno iz razloga što tuženik (ovrhovoditelj), nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja (ovršenika), kao i iz razloga zastare predmetne tražbine.

23. Odluka suda prvog stupnja o trošku postupka pravilno je donesena temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1 i stavka 2. ZPP.

24. Kako prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

25. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 30. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić