Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-149/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ljiljani Milina u pravnoj stvari 1. tužiteljice mlt. ŽD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja mlt. ID iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa majka i z.z. GD iz [adresa] i 3. tužiteljice VD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi tužitelji kao nasljednici iza pok. BD i pok. CD, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade imovinske štete, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici od 26. rujna 2024., poslovni broj P-46/2000-112, 30. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana, te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici od 26. rujna 2024., poslovni broj P-46/2000-112 u pobijanom dijelu odluke o troškovima, točka II. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
»I. Utvrđuje se da je tužba radi naknade imovinske štete u ovoj pravnoj stvari povučena.
II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.«
2. Protiv dijela rješenja kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove postupka (točka II. izreke rješenja) tuženica je podnijela žalbu iz svih zakonskih razloga čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači prvostupanjsko rješenje sukladno navodima žalbe i dosudi trošak postupka u iznosu od 10.724,00 eura i trošak žalbe u iznosu od 500,00 eura, podredno u istom dijelu ukine rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. U bitnome, smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija), te da je trebalo primijeniti odredbu članka 158. stavak 1. ZPP prema kojoj je tužitelj, koji povuče tužbu, dužan protivnoj stranici nadoknaditi parnične troškove. Tuženica nije udovoljila tužbenom zahtjevu, pa nema mjesta niti primjeni stavka 2. istog članka.
3. U odgovoru na žalbu 3. tužiteljica VD poziva se na članak 6. Konvencije i navodi da bi dosudom troškova parničnog postupka nastala šteta za tužitelje, pa predlaže odbijanje žalbe, jer će u suprotnom svoje pravo ostvariti pred Europskim sudom.
4. Žalba je neosnovana.
5. Rješenje o određivanju troška je pravilno i zakonito, te ga žalbeni razlozi nisu doveli u pitanje. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da bi prekomjerni troškovi postupka u konkretnom slučaju doveli do povrede prava na pristup sudu ili pravo na mirno uživanje vlasništva, kako je to Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) ocijenio u nekim drugim postupcima, razmatrajući isto pitanje kroz primjenu članak 6. stavak 1. Konvencije i u okviru članka 1. Protokola uz Konvenciju.
6. Uvidom u spis utvrđeno je da su prednici tužitelja, BD i CD još 9. ožujka 2000. podnijeli tužbu radi naknade štete, imovinske i neimovinske protiv Republike Hrvatske iz razloga što je njihova nekretnina u Komogovini predana na korištenje privremenim korisnicima radi stambenog zbrinjavanja, iako njihova imovina nije bila napuštena i tužitelji su tražili povrat imovine.
6. 1. Niti nakon 25 godina vođenja spora nije došlo do prvostupanjske presude o tužbenim zahtjevima tužitelja koji su u međuvremenu umrli, pa je postupak nastavljen nakon prekida na način da su nasljednici, maloljetna ŽD i maloljetni ID (unuci tužitelja) i VD, kćer tužitelja, čim su preuzeli postupak tražili "obustavu postupka", odnosno nisu htjeli nastaviti postupak i povukli su tužbu.
7. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio relevantne okolnosti: da pokojni tužitelji godinama nisu mogli ostvariti pravo na naknadu, niti dobiti pravomoćnu odluku o njihovoj tužbi u razumnom roku, te da njihovi nasljednici maloljetni unuci tužitelja i teško bolesna kćer VD, nisu željeli nastaviti postupak, zbog čega bi plaćanje troškova za nasljednike bio prekomjerni financijski teret za postupak kojeg nisu skrivili niti uzrokovali.
7.1. Nadalje, oduzimanje prava na uživanje vlasništva prednicima tužitelja je bio prekomjeran teret za prednike tužitelja, a država kao tijelo javne vlasti nije na pravilan način niti zakonski, niti u stvarnosti regulirala odnose s pojedincima koji su takvim postupanjem bili oštećeni, pa je pravilno u pobijanom rješenju ocijenjeno da bi financijska situacija tužitelja bila znatno narušena plaćanjem tolikih troškova koje nisu uzrokovali i njihovim plaćanjem bi im bio nametnut nerazmjeran teret. Treba dodati da se ne radi o tužbi koja nije imala nikakvog utemeljenja, odnosno nije bila očigledno nerazumna.
8. Zbog svih navedenih razloga, razmatrajući pravo tuženice kao tijela javnopravne vlasti na trošak postupka kojeg je sama uzrokovala, te položaj i financijsku situaciju tužitelja kao nasljednika prednika koji pokrenuli ovaj postupak, ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno zaključio primjenom članka 6. Konvencije i članka 1. Protokola uz Konvenciju, da tuženica nema pravo na naknadu troška pozivajući se na poznatu praksu ESLJP (npr. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske).
9. Žalbeni razlozi su neosnovani, pa je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje temeljem članka 380. točka 2. ZPP u pobijanom dijelu rješenja, stavak II. izreke, dok je nepobijani dio rješenja, stavak I. ostao neizmijenjen primjenom članka 365. stavak 1. ZPP.
10. Tuženica nije uspjela žalbom osporiti odluku o trošku, pa joj ne pripada trošak žalbe, sve primjenom članka 166. u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP.
U Sisku 30. lipnja 2025.
Sutkinja
Ljiljana Milina
