REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-342/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Mati Kukavici u pravnoj stvari LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, protuv tuženika Grada Imotskog, A. Starčevića 23, Imotski OIB: 18919978758, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Perkušić, odvjetnik u Imotskom, radi isplate i raskida ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 06.05.2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i zakonskog zastupnika tuženika TC, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Gradu Imotskom isplatiti tužitelju LC 5.972,52 eura sa zateznom kamatom počevši od 08. srpnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 1.642,13 eura sa zateznom kamatom počevši od 30. lipnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja LC u dijelu u kojem zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 5.972,52 eura za razdoblje od 11. listopada 2021. do 07. srpnja 2024.

III/ Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika Grada Imotskog koji glasi: „Raskida se Ugovor o dodjeli bespovratnih financijskih sredstava temeljem programa demografskih mjera poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog za 2019. godinu Klasa: 402-08/20-01/40, Ur.broj: 2129/01- 02-20-01 sklopljen dana 11. veljače 2020. godine između tuženika - protutužitelja Grada Imotskog, Ante Starčevića 23, 21260 Imotski, OIB: 18919978758 i tužitelja - protutuženika LC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].“ IV/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja LC za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 214,04 eura sa zateznom kamatom počevši od

30. lipnja 2025. pa do isplate.

V/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Grada Imotskog za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 11. veljače 2019. sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih financijskih sredstava temeljem programa demografskih mjera poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog za 2019. godinu (nadalje: Ugovor).

1.1. Navodi da mu se prema tom ugovoru tuženik obvezao isplatiti bespovratna sredstva u iznosu od 5.972,52 eura nakon primitka vjerodostojne dokumentacije kojom se opravdava utrošak sredstava, pa kako mu tuženik nije izvršio navedenu obvezu unatoč tome što mu je on dostavio vjerodostojnu dokumentaciju glede utroška sredstava, tužbenim zahtjevom traži od tuženika da mu isplati navedeni iznos od 5.972,52 eura zajedno sa zateznom kamatom i uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, ističe da nije sporno da je predmetni ugovor sklopljen, ali ukazuje da je učinio reviziju svih takvih ugovora i da je prilikom te revizije ustanovljeno da je tužitelj uselio u predmetni stan sa svojom obitelji, a da je jedan od uvjeta za dodjelu sredstava upravo to da je predmetni stambeni objekt neuseljiv. S obzirom na navedeno, ističe protutužbeni zahtjev tražeći donošenje konstitutivne odluke kojom se predmetni ugovor raskida, a uz to sve zahtjeva i naknadu troška parničnog postupka.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid presliku Ugovora o dodjeli bespovratnih financijskih sredstava temeljem programa demografskih mjera poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog za 2019. godinu (list 5-7 spisa), presliku računa i ugovora koji se odnose na utrošak sredstava na adaptaciju (list 8-20 spisa), presliku zahtjeva za isplatu uz pripadajuću poštansku potvrdu o primitku (list 28-30 spisa), presliku Javnog poziva (list 51-55 spisa), presliku javnog natječaja (list 56-62 spisa), presliku Odluke o provedbi revizije od 26. siječnja 2021. (list 77-78 spisa), presliku izvješća o provedbi Odluke o provedbi revizije (list 79-83 spisa), presliku zapisnika od 13. siječnja 2020. (list 84 spisa), presliku izjave tužitelja i natječajne dokumentacije (list 95-118 spisa), presliku podataka dobivenih od Splitsko-dalmatinske županije (list 136-156 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠC (list 128-130 spisa), EC (list 130 spisa), IC (list 130 spisa), ZC (list 130-131 spisa), DC (list 131-132 spisa), te saslušanjem tužitelja (list 132 spisa) i tadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika (list 161-162 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u pretežitom dijelu, dok je protutužbeni zahtjev tuženika neosnovan.

5. Između stranaka je nesporno da su iste 11. veljače 2020. sklopile predmetni Ugovor kojim se tuženik po predočenju vjerodostojne dokumentacije o utrošku sredstava tužitelju obvezao bespovratno isplatiti iznos od tadašnjih 45.000,00 kn (5.972,52 eura) sve u sklopu demografske mjere poticanja mladih obitelji za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog za 2019. godinu, a nije sporno niti to da je tužitelj zajedno sa svojom obitelji bio useljen u predmetni stambeni objekt.

6. Između stranaka je sporno postoji li obveza tuženika da isplati tužitelju predmetni iznos s obzirom na nespornu činjenicu da se tužitelj već bio uselio sa svojom obitelji u predmetni objekt u odnosu na kojeg je dobio sredstva za adaptaciju, pa je li tim useljenjem tužitelj prekršio obvezu i ima li taj čin nastavno tome za posljedicu raskid ugovora.

7. Iz iskaza svjedoka EC, IC, DC te tužitelja utvrđeno je da je tužitelj s obitelji još prije sklapanja Ugovora bio useljen u predmetnom stanu, da su to djelatnici tuženika (svjedoci EC i IC, te UC), prije sklapanja Ugovora izlaskom na lice mjesta to neposrednim opažanjem i utvrdili i zapisnički konstatirali, a da tužitelju nitko ničim nakon toga nije ukazao da neće doći do sklapanja Ugovora, već je naprotiv Ugovor sklopljen.

7.1. Sud prihvaća kao vjerodostojne iskaze navedenih svjedoka budući da se nalaze u međusobnom suglasju u pogledu bitnih činjenica, ali i u skladu s ispravama koje prileže spisu, posebno sa preslikom Zapisnika od 13. siječnja 2020. (list 84 spisa).

8. Naime, iz navedenog Zapisnika je utvrđeno da su upravo EC, kao predsjednik Povjerenstva za provedbu programa (ujedno i ovdje saslušani svjedok), IC, kao član (također saslušana kao svjedok u ovom postupku), te HC kao treći član Povjerenstva neposrednim opažanjem 23. prosinca 2019. utvrdili da je objekt useljen, ali da postoje elementi neuvjetnosti u smislu izgleda keramičkih pločica, oštećenih štokova, neadekvatnih ulaznih vrata i neuvjetne kupaonice.

9. Uvidom u Ugovor (list 5-7 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 11. veljače 2020., dakle, nakon što su predstavnici tuženika izvršili uvid u predmetni objekt i utvrdili činjenicu da se tužitelj s obitelji već uselio, ali da postoje određeni elementi neuvjetnosti.

10. Uvidom u čl. 4. Ugovora utvrđena je i obveza tužitelja i njegove obitelji da moraju nakon sklapanja ugovora minimalno 3 godine prebivat na predmetnoj nekretnini, a iz ostatka Ugovora proizlazi da se sredstva odobravaju za adaptaciju predmetnog objekta.

11. Kako je u Javnom pozivu tuženika za podnošenje prijava za dodjelu bespovratnih sredstava navedeno da se zahtjev može podnijeti za izgradnju, adaptaciju i rekonstrukciju neuseljivih i neuvjetnih kuća za stanovanje, s obzirom na sve naprijed navedeno, zaključak je ovog suda da činjenicom useljenja tužitelj nije prekršio niti jedan uvjet Javnog poziva odnosno Ugovora.

12. Naime, sam tuženik je putem svog Povjerenstva prije sklapanja samog Ugovora utvrdio da su tužitelj i njegova obitelj useljeni u predmetni objekt, te je tuženik nakon toga uzevši u obzir navode svog Povjerenstva odlučio sklopiti Ugovor s tužiteljem kojim se obvezuje tužitelju isplatiti predmetna sredstva, dakle, samu potporu nije uvjetovao neuseljivošću, niti je okolnost da je korisnik useljen smatrao preprekom.

13. To upravo govori u prilog zaključku da činjenica useljena ne znači kršenje uvjet iz Javnog poziva ili Ugovora, već da je bitna utvrđena činjenica neuvjetnosti. Pored toga, potrebno je skrenuti pažnju na to da je tužitelj kao korisnik mjere ispunio temeljnu svrhu demografske mjere; uselio se s obitelji u kuću na određenom području, čime je ostvarena javna svrha mjere.

14. Sud primjećuje da je u postupanju tuženika (kao jače ugovorne strane) glede sastavljanja uvjeta u Javnom pozivu, teksta Ugovora i pripadajućih akata bilo dosta nejasnoća u vidu uvjeta, te se u tom smislu ukazuje da tuženik kao tijelo javne vlasti mora postupati s većom pažnjom pri formuliranju ugovornih uvjeta sve prema načelu dobre uprave i pravne sigurnosti.

15. Kako zabrana useljenja nije navedena niti u jednom aktu, ta se činjenica ne može naknadno proizvoljno tumačiti na štetu tužitelja kao korisnika, tim više što je (kako je već naglašeno) tuženik bio upoznat s činjenicom useljenja prije samog sklapanja Ugovora, pa se ukazuje i na besmislenost revizije tužiteljeva ugovora, s obzirom da niti nije došlo do izmijenjenih okolnosti koje bi se ticale uvjeta iz bilo kojeg akta kojima je regulirana materija.

16. Od tijela javne vlasti se u ovakvim slučajevima očekuje da budu konzistentna u postupanju, da korisnika ne dovode u zabludu, kao i da eventualnu pravnu nejasnoću ne zloupotrebljavaju na štetu korisnika koji je postupao u dobroj vjeri. Tuženik je u ovom slučaju postupao proturječno; priznao je nešto pa se na štetu tužitelja kao korisnika pozivao na suprotno, čime je narušio i načelo savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 5. Zakona o obveznim odnosima, ali valja ukazati i na postupanje koje je protivno legitimnim očekivanjima tužitelja kao korisnika potpore da će mu sredstva biti isplaćena.

17. Konačno, uvidom u podatke dostavljene od strane Splitsko-dalmatinske županije, utvrđeno je da su tužitelju kao korisniku potpore (list 136-155 spisa) utvrđeno je da je tužitelj temeljem istih uvjete ostvario pravo na potporu i od strane te županije, te da mu je ista u cijelosti isplaćena, pa je tim više nejasno postupanje tuženika u ovom slučaju.

18. Sud iskaz svjedoka ŠC, ZC i tadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika TC ne prihvaća kao vjerodostojne budući da su iskazi istih u suprotnosti s dokumentacijom koja prileži spisu, napose Zapisnikom od 13. siječnja 2020., odnosno u niti jednom od navedenih iskaza nije pojašnjeno iz kojih razloga je došlo do revizije ugovora kada je tuženik raspolagao svim bitnim činjeničnim saznanjima prije potpisa samog Ugovora.

19. Slijedom navedenog, valjalo je naložiti tuženiku temeljem odredbi čl. 65. st. 1. ZOO-a da isplati tužitelju iznos od 5.972,52 eura sa zateznom kamatom počevši od 08. srpnja 2024. pa do isplate, dok je u cijelosti odbijen protutužbeni zahtjev tuženika.

19.1. Što se tiče zatezne kamate na iznos glavnice iz tužbenog zahtjeva tužitelja, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate za razdoblje do 07. srpnja 2024. jer je dospijeće obveze regulirano člankom 8. Odluke o demografskoj mjeri poticanja mladim obiteljima za izgradnju i adaptaciju kuća na području Grada Imotskog za 2019. godinu (Službeni glasnik Grada Imotskog broj 6 od 19. srpnja 2019.) prema kojoj tuženik dodjeljuje sredstva nakon predočenja dokumentacije u vidu računa ili ugovora kojima se dokazuje da su sredstva utrošena.

19.2. Tužitelj je uz tužbu dostavio predmetnu dokumentaciju (list 8-26 spisa), kao i dokaz da se u tom smislu obraćao tuženiku (list 28-30 spisa), ali nije dostavio niti jedan dokaz kada je tuženik točno zaprimio tu dokumentaciju pa je jedini izvjestan datum, datum kada je tuženik zaprimio tužbu na odgovor, a to je 08. srpnja 2024. pa od tada mu je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a i dosuđena kamata, a po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Kako je tužitelj nije uspio samo neznatnom dijelu sporednog zahtjeva, temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a naloženo je tuženiku da mu naknadi trošak parničnog postupka. Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tužitelju je dosuđeno po 200,00 eura za sastav tužbe i podneska od 07.11.2024., isti iznos za zastupanje na ročištima od 04.12.2024., 10.02.2025., 24.03.2025. i 06.05.2025., kao i 50,00 eura za zastupanje na ročištu od 08.11.2024. što sveukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 1.562,50 eura, a na što je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu u iznosu od 26,54 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

21. Sud tužitelju nije dosudio trošak u zatraženom iznosu za zastupanje na ročištu od 08.11.2024. jer se radi o ročištu koje je sukladno Tbr. 9. Tarife odgođeno prije početka raspravljanja, a kako će tužitelj imati mogućnost platiti polovicu iznosa sudske pristojbe na presudu ukoliko to učini u roku od tri dana od presude, polovica iznosa je tužitelju i dosuđena, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

22. S obzirom da je tuženik u pretežitom dijelu izgubio parnicu, temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a odbijen je u cijelosti i njegov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom V.

23. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 30.06. 2025. pa do isplate.

U Imotskom, 30.06.2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.