Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
O 14
48260 Križevci
Poslovni broj: P-534/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužitelja OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 10. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, a objavljenoj dana 30. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
1.
Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu broj 166- 344/2008 zaključenog dana 13.11.2008. godine između tužitelja DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika pod ranijim nazivom tvrtke HYPO ALPE ADRIA-BANK d.d., kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita.
2.
Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 329,97 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 12.9.2016. godine do dana 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
3.
Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.481,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude, tj. od 30.6.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.
Tužitelj OE podnio je tužbu protiv tuženika Addiko bank d.d. radi utvrđenja ništetnosti i isplate u kojoj navodi da je sa tuženikom pod ranijim nazivom tvrtke HYPO ALPE ADRIA-BANK d.d., sklopili dana 13.11.2008. godine potrošački Ugovor o kreditu broj 166-344/2008, solemniziran kod Javnog bilježnika. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu tuženik je odobrio, stavio na raspolaganje i isplatio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 41.109,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Predmetni kredit tužitelj je prijevremeno otplatio dana 12.9.2016. godine. Nadalje navodi da odredbom čl. 8. Ugovora djelomično je nepoštena i ništetna ugovorna odredba. Naime, istom odredbom Ugovora određeno je: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d..“. Odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Odredbama čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, Nadalje, odredbama čl. 81.st.2. ZZP-a je propisano da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3. Istog članka ZZP-a propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Konačno, odredbama čl. 81.st. 4. ZZP-a propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Ista ugovorna odredba je ništetna, jer je u suprotnosti sa odredbom članka 1024. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a), a kojom je propisano da u slučaju vraćanja kredita prije roka, korisnik kredita mora platiti štetu davatelju kredita, ako je do štete došlo. Budući da tuženik u slučaju prijevremene otplate kredita ne trpi nikakvu štetu, jasno je da je takva odredba ništetna. Tuženik svoje akte ili Odluke o naknadama nikada nije uručio tužitelju ili ga na bilo koji način upoznao sa sadržajem istih. Isto tako, tuženik nikada tužitelju nije prezentirao niti parametre za određivanje visine naknade niti je iste unio u Ugovor o kreditu koji se morao sklopiti u pisanom obliku. Tuženik je tužitelju naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 332,54 EUR. Nadalje tužitelj naglašava kako on s tuženikom nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, neovisno o tome radi li se o odredbama o valutnoj klauzuli, promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika ili pak o odredbama koje se odnose na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita već je ovdje riječ o tipskom i unaprijed pripremljenom Ugovoru od strane tuženika. Zbog navedenog, jasno je kako je odredba Ugovora o kreditu u pogledu naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita ništetna ugovorna odredba. Stoga tužitelj podnosi ovu tužbu te predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i naknadi tužitelju troškove postupka.
2.
U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe da tužitelj nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača iz kojeg razloga se predmetni zakon ne može primijeniti na pravni odnos između tužitelja i tuženika. Naime, tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 13.11.2008. godine radi kupovine poljoprivredne mehanizacije i to traktora. Budući da je u čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača izričito navedeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjen njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnost razvidno je da se tužitelj ne bi mogao smatrati potrošačem, a obzirom na to da se predmetna poljoprivredna mehanizacija redovito koristi za gospodarsku djelatnost.
3.
U odnosu na savjesnost i poštenje tuženikovog postupanja tuženik ukazuje kako je sporna odredba ugovorena sukladno tada važećim propisima, a ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita uobičajena je praksa u bankarskom poslovanju. Smatra da takovo ugovaranje je bilo legitimno i dozvoljeno, te ni po čemu nepošteno.
4.
Nadalje tuženik ističe prigovor zastare jer se kod ništetnosti primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, pa je zastani rok 5 godina od dana plaćanja. Stoga je potraživanje tužitelja u zastari. Tvrdi dalje da zastrani rok u slučaju restitucijskog zahtjeva za vračanjem primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je ta ništetnost utvrđena, bilo bi bespredmetno. Tumačenje zastare ovisno o subjektivnom stavu svakog pojedinog suda ili suca u ovom kontekstu dovodi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.
5.
Tijekom dokaznog postupka sud je prove dokaze uvidom u specifikaciju isplate (list 4), obavijest o prijevremenom zatvaranju (5), informativna obavijest (6), Ugovor o kreditu (7-10), ovjera istog ugovora (11,12, 13), podaci o uplatama (24-38), ovjereni prijevod s engleskog mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (list 40-60), izjava svjedoka (105-106), izjava svjedoka (108-109), izvod iz zapisnika s Prve sjednice građanskog odjela (112), iznos kamate u euro do datuma dospijeća (104), izvadak iz Odluke o naknadama za usluge Adiko bank (195-201), zapisnik – kreditni prijedlog (213-214, 215-220), podaci o subjektima upisanim u registar (221- 222), te je preslušan tužitelj kao stranka u postupku (276-277).
6.
Na ročištu 10.6.2025. godine tuženik nije osporavao da bi visina naknade za prijevremenu otplatu bila knjižena u iznosu od 329,97 eura, pa je tužitelj sukladno tome specificirao svoj tužbeni zahtjev, tako da potražuje isplatu iznosa od 329,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 12.9.2016. godine pa do isplate.
7.
Tuženik osporava da bi tužitelj imao status potrošača, te da bi se na njega mogao primjenjivati Zakon o zaštiti potrošača. Uvidom u ugovor o kreditu list 7 vidljivo je čl. 2. tog Ugovora prepisano da banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 41.109,00 CHF prema tome već u samome sadržaju ugovora o kreditu banka koja je pripremala isti ugovor naznačava da se radi o potrošačkom kreditu.
Tužitelj je preslušan kao stranka u svrhu dokaza te je pojasnio da mu je kredit trebao za kupnju traktora a koji mu traktor služi isključivo za probavu ogrjevnog drveta jer se griju na drva. Tvrdi da je cijeli kredit otplatio a rata kredita mu je počela rasti znatno nakon 6 mjeseci, skoro duplo pa je odlučio cijeli kredit otplatiti što je i učinio. Tužitelj tvrdi da mu nije poznato značenje da u slučaju prijevremene otplate kredita se plaća naknada odnosno to njemu nije bilo jasno i nije dobio nikakvu odluku na uvid o naknadama. Pojašnjava da za njegovo domaćinstva je potrebno do 60 m ogrijevanog drva pripremiti, a radi se o strmim šumama, te se zbog traktora ne može na drugi način doći do drva, a taj traktor koji je kupio od tog kredita isključivo mu služi za pripravu ogrjevnog drva, dakle za potrebe domaćinstva.
8.
Ocjenjujući iskaz samog tužitelja koji je jasno opisao svrhu uzimanja kredita, te u koju namjenu kredit je utrošen proizlazi da se radi o potrošačkom kreditu a takav naziv je i u samome u ugovoru o kreditu naveo sam i tuženik koji je unaprijed pripremio obrazac ugovora, a o čemu tužitelj s tuženikom niti nije mogao pregovarati, a niti su mu pojašnjenja značenja pojedinih izraza u tome ugovoru pa niti značenje nakade za prijevremenu otplatu kredita. Prema tome suprotno tvrdi tuženik, a sud zaključuje da je riječ o potrošačkom kreditu, a na koji se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača.
9.
S obzirom na odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 502c. Zakona o parničnom postupku sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Takovim ugovaranjem korisnici kredita dovedeni su u neravnopravni položaj kao strane koje su pregovarale o sklopljenim ugovorima, a činjenica je da je banka kao davatelj kredita unaprijed pripremila i obrasce ugovora tako da korisnik kredita potrošač nije mogao o istima pregovarati. Jedino o čemu je mogao prigovarati je visina kredita i rok otplate ukoliko je ispunjavao uvjete vezano za jamstva i garancije u pogledu otplate kredita. Prema tome banka kao ugovorna strana višestruko se zaštitila od bilo kakovog rizika, dok je na strani korisnika kredita pored toga što je dao sve garancije za otplatu kredita, prebačen rizik i promjene valute i promjene kamatne stope jer je istu odluku u pogledu promjene kamatne stope mogao davatelj kredita mijenjati samovoljno bez bilo kakovih unaprijed zadanih parametara i pravila i time izložio korisnike kredita velikom riziku.
10.
Pored iznesenih utvrđenja u odlukama Visokog trgovačkog suda RH, Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i odluke Vrhovnog suda RH potrebno je naglasiti da je ovakav način ugovaranja u suprotnosti s osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima, a posebno u suprotnosti sa čl. 3. i čl. 4. istog Zakona, odnosno suprotan je načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i načelu savjesnosti i poštenja, a što je imalo za posljedicu utvrđenje ništetnosti u smislu čl. 322. ZOO-a (Narodne novine 35/05). Sukladno tome nastale su i posljedice te ništetnosti koje propisuje čl. 323. i 324. citiranog Zakona. Čl. 323. Zakona o obveznim odnosima propisane u posljedice ništetnosti. Ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita takova je odredba koja je u suštini ništena iz razloga što je ona suprotna kako odredbama zakona o zaštiti potrošača iz čl. 118. tog Zakona tako i osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima kojima je propisana obaveza da pri ugovaranju ugovornih odnosa su stranke ravnopravne i da se radi o jednostranoj ugovornoj odredbi koja je sačinjena na štetu tužitelja kao potrošača. Ukoliko se radi o ništetnoj odredbi svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj strani sve što je primila na temelju takovog ugovara, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakonom što drugo se ne određuje. To znači da tužitelj ima pravo tražiti povrat plaćenog iznosa za prijevremenu otplatu kredita. 11.
Tužitelj je u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom pa ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 8.8.2024.g. iznos od 200,00 eura, sastav podneska od 3.11.2024.g. iznos od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 9.4.2025.g. iznos od 200,00 eura, ročišta 10.6.2025.g. iznos od 200,00 eura, te ročište za objavu i uručenje presude iznos od 100,00 eura, odnosno ukupno iznos od 1.100,00 eura, a na ove iznose PDV od 25% što iznosi od 275,00 eura, sudska pristojba na tužbu 53,00 eura, i presudu od 53,00 eura, tako da je sveukupni priznati parnični trošak tužitelja 1.481,00 eura, a koji je dužan tuženik nadoknaditi tužitelju.
12.
Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.
Križevci, 30. lipnja 2025.
Sudac: Marijan Vrbančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
