REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula

Poslovni broj P-1051/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola po sucu toga suda Tamari Došen, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. NO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. AO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćniku Marinu Folu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava služnosti, nakon zaključene glavne rasprave 6. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljica i punomoćnika stranaka, objavljene 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je na teret (poslužnih) nekretnina tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587 i to na teret dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], Klen, pašnjak, 16035 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene u skici lica mjesta od 23. listopada 2024. koja je sastavni dio nalaza i mišljenja ove presude i označen slovima A-B-C-D u širini od 4m i na teret dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], pašnjak upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene u skici lica mjesta od 23. listopada 2024. slovima E-F-G-H u širini od 4m, a u korist (povlasne) nekretnine u suvlasništvu tužiteljica 1. NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] - k. č. [katastarska čestica], pašnjak, 1547 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dosjelošću stečeno pravo stvarne služnosti prolaza i provoza te se ovlašćuju tužiteljice da u zemljišnim knjigama izvrše upis prava stvarne služnosti temeljem ove presude, a što je tuženik dužan trpjeti."

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.207,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 72,23 eura zahtjev odbija.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom trošak od 1.200,00 eura zajedno sa sporednom tražbinom.

Obrazloženje

1. Tužbom od 13. prosinca 2023. tužiteljice navode da su PO i KO suvlasnice svaka po 2/8 dijela, a Dubravka Kovačević 1/2 dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica], pašnjak od 1547 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica], pašnjak, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. [katastarska čestica], Klen, pašnjak od 16035 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] obje k. o. [katastarska općina], da do svoje nekretnine putem pravnih prednika više od 60 godina dolaze s javnog puta k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema sjeveru preko dijela tuženikovih k. č. br. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su dosjelošću stekli pravo služnosti prolaza i provoza dijelom poslužnih nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a podneskom od 5. studenog 2024. tužbeni zahtjev usklađuju s nalazom vještaka mjerničke struke.

2. Odgovorom na tužbu od 29. prosinca 2023. tuženik se protivi tužbi i zahtjevu osporavajući faktično vršenje služnosti i poštenje posjeda kao ključnog faktora za stjecanje prava služnosti dosjelošću jer je nejasno da nitko nije znao da nema pravo služnosti premda su desetljećima prolazili preko dvije nekretnine između kojih se nalazi javni put, pa je posjed bio vršen potajno jer Republika Hrvatska nije mogla vršiti nadzor, a tuženici žele izbjeći plaćanje naknade za osnivanje nužnog prolaza. Budući da tužiteljice nisu dokazale posjed, pogotovo njegovo poštenje i istinitost istoga, da se tuženik nije protivio izvršavanju služnosti jer je vršena tajno i nepošteno zahtjev za stjecanje prava služnosti dosjelošću bi trebalo odbiti na temelju članka 229. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zemljišnoknjižne izvatke, prijepis posjedovnog lista i izvod iz katastarskog plana (stranice 6-27 spisa), proveden uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Tina Verbanca (stranice 49- 54), nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke Tina Verbaca, Veting d.o.o. od 23. listopada 2024. (stranice 57-65), saslušana je svjedokinja MO (stranice 67- 68), RO (stranice 77-78) i IO (stranica 78) te tužiteljice NO i KO (stranica 79).

3.1. Uviđajem uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Tina Verbanca identificirane su nekretnineu k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] travom obrasla površina, dok su dijelovi 1402, 1403/1 kamenita površina, a prema pokazivanju NO služnost puta započinje skretanjem u lijevo s asfaltirane ceste na zemljani put, skretanjem na prvi lijevi odvojak koji je prije desetak dana malčiran, a na kojem je s desne strane vidljiva utabana pješačka staza širine 1 metra, a završava ostacima kamenog zida pri čemu je pješačka staza desno od okomitog kamena, „glave“.

3.2. Nalazom vještaka mjerničke struke Tina Verbanca, Veting d.o.o. od 23. listopada 2024. utvrđeno je da zatraženi prolaz označen plavom bojom i slovima do k. č. br. [katastarska čestica] prolazi od k. č. br. [katastarska čestica] (makadamski put) po k. č. br. [katastarska čestica] približne širine 4m, da je dijelom staza, a dijelom površina očišćena od raslinja, da na granici k. č. br. [katastarska čestica] postoji prolaz u suhozidu definiran kamenim stupom.

3.3. MO, majka drugotužiteljice iskazuje da je parcelu, stečenu darovanjem od svoje majke prije 20-ak godina, darovala svojoj kćerki, da parcelu kose ručno ili kosilicom koja je nešto šira od motokultivatora, kosilicom se dovoze putem preko parcele Republike Hrvatske, dok malčerom svake godine na proljeće označuju put, uvijek su se služili tim putem znajući da je u vlasništvu Republike Hrvatske, da paralelan put izlazi na Dubravkin dio i vodi preko parcele Republike Hrvatske, da su oni samo skrenuli da bi došli do svoje nekretnine u čemu njezine roditelje, dok su tamo sijali pšenicu, niti ikoga kasnije nitko nije sprječavao, niti su oni tražili utvrđenje nužnog prolaza do njihove parcele.

3.4. RO iskazuje da je na ulazu u selo postojao put za tzv. blaz kojim su se u mladosti služili da bi došli do mora i parcele 1353, a protezao se ispod njihovih parcela, da su se njime služili i vlasnici susjedne 1351/7 na kojoj su se radovi sveli na održavanje povremenim košenjem, da su između 2010. ili 2015. dolazili često, a potom sve rjeđe te bi se moglo reći da zemljište nije održavano ali se njezin sin planira vratiti, da s korištenjem puta nikada nisu imali problema, oduvijek su se služili njime, smatrali da je njihov, pa ne sudjeluje u postupku u svojstvu tužitelja, a na fotografijama s uviđaja ne može prepoznati put jer godinama nije bila na licu mjesta.

3.5. IO, majka prvo tužiteljice, iskazuje da je 1980. zajedno sa suprugom koristila parcelu koja je u vlasništvu njezine kćerke, da su tada na prvom dijelu parcele brali smrikve i rezali kolce za vinograd u [adresa], a na drugom dijelu sadili kukuruz ili pšenicu, da su dolazili automobilom, nekoliko puta kamionom skrećući s asfaltiranog puta na lijevo, pa nakon nekog vremena ponovno na lijevo na put koji je završavao na njihovoj parceli, što im nitko nije branio, nije vidjela ali pretpostavlja da su se drugi služili njime, prije njih su suprugovi prednici na nekretnini sadili, koristili je kao poljoprivredno zemljište, suprug ju je nakon 80-tih godina koristio na isti način i potom predao kćerki, a ona je bila s kćerkom prije uviđaja kada je malčer čistio put. Na fotografijama na stranici 52 i 53 se prikazuje stanje nakon što je malčer prošao, vidljiv je i asfaltni, glavni put kao i put koji vodi do kćerkine parcele, granični kamen na donjoj fotografiji na listu 53 spisa, nabacano kamenje služi za savladavanje razlike visine između puta i parcele, postojao je samo jedan put od ceste za blaz do njihove parcele, nitko im nije sprječavao prolazak nisu su znali da put prolazio preko parcele u vlasništvu RH.

3.6. NO iskazuje da je su shvatili da nemaju ucrtani put do svoje parcele tek kada je u Općini podnijela zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, da se dolazeći s ocem služila postojećim putem, da se otac bavio poljoprivredom, a ona parcelu održava, dolaze na piknike, naslijedila ju je od oca koji je preminuo 2011. , nitko ih nije sprječavao u korištenju puta, a kada ga je očistila stariji ljudi koji su poznavali oca su se zaustavljali, nudili pomoć, bili su zadovoljni što se put održava, a pretpostavlja da im koristi za dolazak na okolne parcele, branje šparuga ili odlaska do blaza, parcelu 2288/9 put nemaju ucrtanu ni u Općini Marčana niti je kao put postojala u naravi, jer bi joj u Općini Marčana rekli da cesta već postoji, preostale tužiteljice i njihovi prednici koriste taj put, o kojem nitko nije razmišljao jer su se oduvijek njime služili smatrali su ga svojim.

3.7. PO i KO iskazuju da se one putem prednika služe putem od uvijek, a KO smatra da RH ne postupa jednako jer je ĐO, čija je parcela oko 150 m udaljena od njihove, već izradom geodetskog elaborata kojim je ucrtan put dobio služnost dok one moraju voditi sudski postupak.

4. Vlasništvo nekretnina nije sporno, kao ni okolnost da među strankama ranije nije vođen bilo kakav postupak vezan uz ove nekretnine. Provedenim saslušanjem svjedoka RO i IO je utvrđeno da su pravni prednici tužiteljica oduvijek, a sigurno od 1980-te koristili zahtijevani put za dolazak do nekretnine broj 1351/7 automobilom i ponekad kamionom radi obavljanja poljoprivrednih poslova, uviđajem je utvrđena jasno vidljiva pješačka staza čija širina koja odgovara ulazu od kamene „glave“ na desno te ostatak širine zatraženog puta očišćen pred održavanje uviđaja koji završava ostacima kamenog zida i granama na ulazu u travom obraslu parcelu koja je izgubila svoju poljoprivrednu svrhu.

5. Primjenom pravila iz paragrafa 480, 481 Općeg građanskog zakona koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (NN 73/91) kao pravnog pravila, stvarno pravo služnosti se može steći samo upisom u javne knjige, faktičnim ostvarivanjem neprekidno kroz 20 godina, dosjelošću, pri čemu se zahtjeva istinitost stjecanja, posjed ne smije biti stečen vi, clam, precario, a prema paragrafu 477. poljske služnosti su pravo ići pješice, goniti živinu i voziti se u kolima na tuđem zemljištu.

5.1. Sukladno članku 50. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine, a primjenjuje se temeljem Zakona o preuzimanju ZOVO-a (N.N. 53/91) i članka 174. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015 i 94/2017) koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje nositelja da se na određeni način služi tom stvari.

6. Sadržaj služnosti puta određen je člankom 190. stavak 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao ovlaštenje vlasnika povlasne nekretnine koji ima pravo staze da njime hoda, tuda k sebi pušta druge ljude; ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima; a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom, dok prostor za izvršavanje na poslužnoj nekretnini prava ići stazom, progoniti stoku i prava kolnika treba biti toliki koliko je nužno da bi ih se izvršavalo, s obzirom na mjesne prilike. Zatražena služnost obuhvaća ovlaštenje svakog vlasnika povlasne nekretnine da stazom hoda i da mu njome dolaze drugi ljudi, te da se kolnikom vozi zapregom, motornim vozilom ili biciklom.

7. Prema članku 54. stavku 1. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima za stjecanje prava služnosti dosjelošću traži se da je uzukapijent faktički ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina bez protivljenja vlasnika poslužnog dobra pri čemu se traži da posjed prava služnosti nije viciozan, odnosno stečen prijevarom, silom ili zamolbom do opoziva, odnosno zloupotrebom povjerenja.

7.1. Prema članku 228. i 229. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo služnosti neposredno na temelju zakona osnovat će se kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti, onaj tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. U skladu s člankom 388.stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

8. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer je utvrđeno da su tužiteljice putem prednika od 1980-te, dulje od 20 godina, dolazile zatraženim putem pješice i vozilima do svoje nekretnine, a tuženik se tome nije protivio.

9. Tužiteljicama je priznat trošak pristojbe na tužbu i presudu po 13,27 eura, uviđaja 49,48 eura, mjerničkog vještačenja od 381,38 eura, nagrade punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 10. veljače 2024., zastupanja na ročištu 6. svibnja, 4. i 24. listopada i 6. prosinca 2024. po 50 bodova, ukupno 300 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52.t.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 750,00 eura.

9.1. Tužiteljicama je dosuđen cjelokupni priznati trošak na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).

9.2. Sud je na zahtjev tužiteljica u skladu s čl. 151. st.3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.) nastaloj uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

10. Prema članku 11. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) Republika Hrvatska i tijela državne vlasti su oslobođeni plaćanja pristojbe. Prema čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Prema čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama pristojbu koju bi trebala platiti stranka oslobođena plaćanja pristojbe, platiti će stranka koja nije oslobođena plaćanja u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

U Puli 30. lipnja 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavna naredba:

1. tužiteljici po punomoćniku Marinu Folu, odvjetniku iz Pule

2. tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravnom

odjelu