Poslovni broj: P-7318/2024-31
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Marko Bebek odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika , protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 zastupan po punomoćniku Kruno Knežević odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. lipnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Bebeka odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika ĐZ odvjetničkog vježbenika, dana 30. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3212020539 od 04. siječnja 2008., izmijenjenog Dodatkom ugovoru o kreditu od 18. ožujka 2016., kojeg su sklopili tužitelj ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., OIB: 9296322347 kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, isplatiti tužitelju ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Š [adresa], iznos od 9.083,68 eura / 68.441,12 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznos od:
78,33 eur / 590,14 kn počevši od 14.8.2008
78,31 eur / 590,02 kn počevši od 14.9.2008
78,29 eur / 589,89 kn počevši od 14.10.2008
78,27 eur / 589,76 kn počevši od 14.11.2008
78,25 eur / 589,61 kn počevši od 14.12.2008
78,24 eur / 589,47 kn počevši od 14.1.2009
78,22 eur / 589,33 kn počevši od 14.2.2009
78,20 eur / 589,17 kn počevši od 14.3.2009
78,17 eur / 589,00 kn počevši od 14.4.2009
78,15 eur / 588,85 kn počevši od 14.5.2009
78,13 eur / 588,67 kn počevši od 14.6.2009
78,11 eur / 588,50 kn počevši od 14.7.2009
144,04 eur / 1.085,26 kn počevši od 14.8.2009
144,01 eur / 1.085,06 kn počevši od 14.9.2009
143,99 eur / 1.084,86 kn počevši od 14.10.2009
143,96 eur / 1.084,64 kn počevši od 14.11.2009
143,93 eur / 1.084,42 kn počevši od 14.12.2009
143,90 eur / 1.084,18 kn počevši od 14.1.2010
143,86 eur / 1.083,94 kn počevši od 14.2.2010
143,83 eur / 1.083,68 kn počevši od 14.3.2010
143,79 eur / 1.083,42 kn počevši od 14.4.2010
143,76 eur / 1.083,15 kn počevši od 14.5.2010
125,65 eur / 946,74 kn počevši od 14.6.2010
125,61 eur / 946,44 kn počevši od 14.7.2010
125,57 eur / 946,14 kn počevši od 14.8.2010
125,53 eur / 945,82 kn počevši od 14.9.2010
125,49 eur / 945,50 kn počevši od 14.10.2010
125,45 eur / 945,17 kn počevši od 14.11.2010
125,40 eur / 944,82 kn počevši od 14.12.2010
125,35 eur / 944,47 kn počevši od 14.1.2011
125,30 eur / 944,10 kn počevši od 14.2.2011
125,25 eur / 943,73 kn počevši od 14.3.2011
125,20 eur / 943,35 kn počevši od 14.4.2011
125,15 eur / 942,95 kn počevši od 14.5.2011
125,10 eur / 942,54 kn počevši od 14.6.2011
125,04 eur / 942,13 kn počevši od 14.7.2011
107,32 eur / 808,57 kn počevši od 14.8.2011
107,26 eur / 808,16 kn počevši od 14.9.2011
107,21 eur / 807,74 kn počevši od 14.10.2011
107,15 eur / 807,30 kn počevši od 14.11.2011
107,09 eur / 806,86 kn počevši od 14.12.2011
107,03 eur / 806,41 kn počevši od 14.1.2012
106,97 eur / 805,95 kn počevši od 14.2.2012
106,91 eur / 805,48 kn počevši od 14.3.2012
106,84 eur / 805,00 kn počevši od 14.4.2012
106,78 eur / 804,51 kn počevši od 14.5.2012
106,71 eur / 804,01 kn počevši od 14.6.2012
106,64 eur / 803,50 kn počevši od 14.7.2012
106,57 eur / 802,98 kn počevši od 14.8.2012
106,50 eur / 802,45 kn počevši od 14.9.2012
106,43 eur / 801,91 kn počevši od 14.10.2012
106,36 eur / 801,36 kn počevši od 14.11.2012
106,28 eur / 800,80 kn počevši od 14.12.2012
106,21 eur / 800,23 kn počevši od 14.1.2013
106,13 eur / 799,65 kn počevši od 14.2.2013
106,05 eur / 799,05 kn počevši od 14.3.2013
105,97 eur / 798,45 kn počevši od 14.4.2013
105,89 eur / 797,84 kn počevši od 14.5.2013
105,81 eur / 797,20 kn počevši od 14.6.2013
105,72 eur / 796,57 kn počevši od 14.7.2013
108,34 eur / 816,28 kn počevši od 14.8.2013
108,25 eur / 815,61 kn počevši od 14.9.2013
108,16 eur / 814,93 kn počevši od 14.10.2013
108,07 eur / 814,24 kn počevši od 14.11.2013
107,97 eur / 813,53 kn počevši od 14.12.2013
107,88 eur / 812,82 kn počevši od 14.1.2014
92,44 eur / 696,49 kn počevši od 14.2.2014
92,35 eur / 695,82 kn počevši od 14.3.2014
92,26 eur / 695,13 kn počevši od 14.4.2014
92,17 eur / 694,43 kn počevši od 14.5.2014
92,07 eur / 693,71 kn počevši od 14.6.2014
91,98 eur / 693,00 kn počevši od 14.7.2014
74,77 eur / 563,34 kn počevši od 14.8.2014
74,68 eur / 562,70 kn počevši od 14.9.2014
74,59 eur / 562,03 kn počevši od 15.10.2014
74,51 eur / 561,37 kn počevši od 14.11.2014
74,42 eur / 560,68 kn počevši od 14.12.2014
74,32 eur / 559,99 kn počevši od 14.1.2015
63,86 eur / 481,12 kn počevši od 14.2.2015
63,77 eur / 480,48 kn počevši od 14.3.2015
63,68 eur / 479,83 kn počevši od 14.4.2015
63,60 eur / 479,18 kn počevši od 14.5.2015
63,51 eur / 478,51 kn počevši od 14.6.2015
63,42 eur / 477,84 kn počevši od 14.7.2015
53,75 eur / 404,99 kn počevši od 14.8.2015
53,67 eur / 404,38 kn počevši od 14.9.2015
53,59 eur / 403,76 kn počevši od 14.10.2015
53,50 eur / 403,13 kn počevši od 14.11.2015
53,42 eur / 402,50 kn počevši od 15.12.2015
53,33 eur / 401,85 kn počevši od 15.1.2016
40,69 eur / 306,55 kn počevši od 16.2.2016., pa do isplate, u roku od 15 dana
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi tužitelju ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.527,74 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 17.03.2023. godine navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3212020539 dana 04. siječnja 2008. solemniziranog 16. siječnja 2008. od strane Zorke Čavajde, javne bilježnice u Zagrebu, pod brojem OV-1290/2008 (dalje: Ugovor o kreditu). Nadalje se navodi da je tim ugovorom tužitelju je odobren namjenski kredit za kupnju stana u visini od 680.000,00 kuna s rokom otplate od 25 godina. Prema članku 2. Ugovora o kreditu tužitelj je tuženiku na kredit u otplati obvezan platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva „u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“, koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,25 % godišnje. Dodatkom ugovoru o kreditu od 18. ožujka 2016., solemniziranog 29. ožujka 2016. od strane Ljiljane Vodopije Čengić, javne bilježnice u Zagrebu, pod brojem OV-3749/16 izmijenjene su pojedine odredbe Ugovora o kreditu zbog produženja roka otplate kredita. Tužitelj je kredit u cijelosti otplatio 27. prosinca 2022. godine.
2. Tužitelj navodi da je s tuženikom adhezijski sklopio tipski Ugovor o kreditu, znači pristupio je već po tuženiku sastavljenom Ugovoru o kreditu te se o odredbama tog ugovora, a posebno o odredbi o visini i načinu promjene kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je jednostrano odredio početnu kamatnu stopu i tijekom ugovornog odnosa svojim Odlukama istu jednostrano mijenjao, bez ikakvih konzultacija ili pregovora s tužiteljem kao potrošačem. Pored navedenog, Ugovor o kreditu ne sadrži egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača.
3. Zatim se navodi da je čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 - dalje u tekstu: ZZP), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 96. stavkom 2. ZZP-a propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema članku 102. stavku 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
4. Pored navedenog, prema članku 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje u tekstu: ZOO) činidba iz obveznopravnog odnosa mora biti moguća, dopuštena, određena ili odrediva. Prema članku 270 istog zakona, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Člankom 272. ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. U Ugovoru o kreditu sklopljenom između parničnih stranka nije naveden niti jedan parametar pomoću kojega bi se određivala kamatna stopa te stoga ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika nije razumljiva, a sama činidba nije odrediva. Predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope već je samo općenito paušalno i neprecizno navedeno u članku 2. ugovora da „Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi *** godišnje (slovima:*** posto)“. Tako formulirana činidba nije niti određena niti odrediva te je stoga ništava sukladno članku 272. ZOO-a.
5. Zatim se navodi da je tuženik je tijekom otplate predmetnog kredita više puta jednostrano povisio kamatnu stopu u odnosu na Ugovorom o kreditu ugovorenu kamatnu stopu od 5,25 % godišnje pa je tako:
- od 01.07.2008. kamatna stopa povišena na 6,30 %
- od 01.07.2009. kamatna stopa povišena na 7,20 %
- od 01.05.2010. kamatna stopa povišena na 6,95 %
- od 01.07.2011. kamatna stopa povišena na 6,70 %
- od 01.07.2013. kamatna stopa povišena na 6,74 %
- od 01.01.2014. kamatna stopa povišena na 6,51 %
- od 01.07.2014. kamatna stopa povišena na 6,25 %
- od 01.07.2015. kamatna stopa povišena na 5,94 %
- od 01.01.2016. kamatna stopa povišena na 5,74 %.
6. Isto tako se navodi da obzirom je ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika ništetna, tužitelj je tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi plaćao da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi valjana te je na taj način preplatio tuženiku ukupni iznos od 9.083,70 eura / 68.441,10 kuna.
7. Prema članku 323. ZOO-a, pravna posljedica ništetnosti odredbe ugovora je obveza svake ugovorne strane da drugoj ugovornoj strani vrati sve što je primila temeljem ništetnih odredbi ugovora. Primjenom odredbi o stjecanju bez osnove iz članka 1115. istog zakona, ako je stjecatelj nepošten (a što tuženik svakako jest obzirom je u svom tipskom ugovoru o kreditu tužitelju nametnuo ništetnu odredbu o kojoj se nije moglo pregovarati), zatezne kamate se moraju vratiti od dana stjecanja, znači plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa. Predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje trošak parničnog postupka.
8. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi što tužitelj zahtijeva te ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlaže isti odbiti.
9. Navodi se da nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu odobren u kunama.
10. Tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke 21. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Na tužitelju je teret dokaza da je potrošač. Također, uvažavajući tumačenje Zakona o zaštiti potrošača, za ocjenu je li fizička osoba potrošač nužno je ocijeniti sve okolnosti svakog konkretnog pravnog odnosa, pri čemu poglavito uvažavati temeljna načela Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelo savjesnosti i poštenja, a sve u cilju sprječavanja mogućih zlouporaba u namjenskom trošenju sredstava. Slijedom navedenog, tuženik ističe da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača.
11. Dalje se navodi da je odredbom članka 218. ZOO-a određeno je da se pravnim poslom ne smije odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare, odnosno zakonodavac je imao potrebu urediti pravni odnos ugovornih strana na način da propiše da iste svojom voljom ne mogu mijenjati zakonske odredbe o vremenu zastare, jer osim što bi to bilo protivno prisilnim propisima bilo bi protivno pravnoj sigurnosti koju osiguravaju odredbe o zastari. Odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dakle, da bi se ispunili uvjeti iz navedene odredbe mora postojati radnja konkretnog vjerovnika usmjerena na ostvarenje konkretne tražbine.
12. Nadalje, odredbom čl. 215. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a odredbom čl. 323. ZOO-a propisano je posljedica ništetnosti i to na način da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Iz ustaljene prakse revizijskog suda proizlazi da zastarijevanje kod ništetnosti počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze odnosno u ovom konkretnom slučaju, a s obzirom na prirodu obveze vraćanja kredita tužitelja (plaćanja anuiteta), početak tijeka zastare trebao bi se računati od saznanja tužitelja o svakoj promjeni kamatne stope i plaćanja koja su vršena po uvećanim anuitetima.
13. Tuženik navodi da je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik ističe da je to u ovoj stvari uredno činio.
14. Tuženik navodi da se radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Navedena Direktiva u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača. No za razliku od Zakona o zaštiti potrošača, Direktiva u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor (Toč. 2.b Priloga Direktive).
15. Tuženik smatra da nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Treba imati u vidu da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora. Kako se ZZP ima tumačiti i u skladu s Direktivom 93/13/EEZ, a sukladno odredbi čl. 145. Ustava RH, ovdje tuženik ističe da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom, koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu. Neovisno o tome što takve odredbe nisu inkorporirane u sadržaj ZZP, to ne znači da ih sud treba zanemariti. Prema njima postupanje tuženika nije nepošteno.
16. Tuženik navodi da je tužitelj isključivo vlastitim očitovanjem volje stupio u ugovorni odnos s tuženikom. Ukoliko pak tužitelj želi sebe prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da on nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da su navodi tužitelja iz tužbe i prijašnje postupanje tužitelja u potpunoj suprotnosti. Stoga, sve i da je na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan.
17. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan.
18. Tuženik navodi da je odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Navedeno mišljenje Vrhovni sud potvrđuje i u odluci posl.br. Rev-2781/2011 od 16. ožujka 2015. godine: „Naime, ugovorne strane iz ugovora o zajmu koji je ništav iz razloga što su njime ugovorne strane protuzakonito ugovorile plaćanje u stranoj valuti treba u smislu odredbe čl.214. ZOO smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.“
19 . Tuženik osporava da bi bio nesavjestan protivi se zatraženom tijeku kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te potražuje trošak parničnog postupka.
20. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao prepisku tužitelja s tuženikom s financijskom dokumentacijom (list 8-32 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu (list 33-39 spisa), financijska dokumentacija (list 40-65 spisa), sudska praksa (list 73-107, 109 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 117-121 spisa), Opći uvjeti poslovanja tuženika (list 122-125 spisa), sudska praksa (list 126-137 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 145-154 spisa),
21. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23,, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.
22. Sud je izvršio uvid u ugovor o kupoprodaji nekretnine te je utvrdio da su Đ i ŽZ prodali ŠZ i DZ nekretninu koja u naravi predstavlja stan broj 14 na IV katu, V. stubišne koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostrije u površini od 62,70 čm, sa spremištem od 1,29 čm, a koji s stana nalazi u Zagrebu, Batušićeva 27 te koja je nekretnina sagrađena na čest.br. 5262, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. Iz samog ugovora jasno proizlazi da je dio isplate predviđen u vidu isplate po kreditu tuženika koji će ići za zatvaranje kredita prodavatelja.
23. Sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3212020539 te je utvrdio da je isti sklopljen dana 04. siječnja 2008. godine, a solemniziran 16. siječnja 2008. godine od strane Zorke Čavajde, javne bilježnice u Zagrebu, pod brojem OV-1290/2008 (dalje: Ugovor o kreditu). Sud je utvrdio da je tim ugovorom tužitelju je odobren namjenski kredit za kupnju stana u visini od 680.000,00 kuna s rokom otplate od 25 godina. Prema članku 2. Ugovora o kreditu tužitelj je tuženiku na kredit u otplati obvezan platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva „u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“, koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,25 % godišnje. Dodatkom ugovoru o kreditu od 18. ožujka 2016., solemniziranog 29. ožujka 2016. od strane Ljiljane Vodopije Čengić, javne bilježnice u Zagrebu, pod brojem OV-3749/16 izmijenjene su pojedine odredbe Ugovora o kreditu zbog produženja roka otplate kredita.
24. U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 22. veljače 2024. godine svjedok DZ je izjavila da je supruga tužitelja. Dalje je izjavila da su kredit podigli za potrebe kupnje stana u kojem i danas žive. Kada su tražili stan koji bismo kupili, suprug je bio klijent Zagrebačke banke i zato su se odlučili za tu banku. U ovom kreditnom odnosu, ona je bila založni dužnik jer su oboje navedeni kao vlasnici predmetnog stana. Suprug i ona imaju zajedničko domaćinstvo i zajedničke financije. Suprug je otplaćivao predmetni kredit putem trajnog naloga. Zajedno sa suprugom je išla u banku razgovarati o kreditu. Na dan sklapanja ugovora kamata je iznosila 5,5%, a tijekom otplate kamata se značajnije podigla. Naime, njih službenica u banci nije upozorila da bi se ta kamatna stopa mogla značajnije porasti, a nije ih ni obavijestila temeljem čega se odlučuje o povećanju te kamatne stope. Banka ih nije kontaktirala prije povišenja kamatne stope, već bi je samo povećala i o tome ih obavijestila običnom poštom. Početna rata je iznosila između 3 – 4 tisuće kuna, a porasla je blizu 5.000,00 kuna. Njima je to bilo veliko povećanje. Ugovor su pročitali i bili su kod javnog bilježnika, upozorio ih je na ovrhu u slučaju neplaćanja. Javni bilježnik o ekonomskim elementima kredita im nije ništa govorio. Nakon što im je povećana kamatna stopa nisu išli u banku jer nisu znali kome se obratiti. Kasnije su, negdje 2016. godine vidjeli na tv reklamu gdje je Zagrebačka banka nudila klijentima povoljniju kamatnu stopu nego što je nudila njima, pa smo od banke tražili objašnjenje. Tek tada su im izašli u susret i malo smanjili ratu. Navedeni kredit smo otplatili. Na poseban u upit pun. tužitelja odgovara da nije bilo nikakve mogućnosti pregovora o uvjetima kreditima s bankom, već je banka napisala gotov ugovor i mi smo ga mogli samo prihvatiti ili odbiti. Na poseban u upit pun. tuženika odgovara da nakon što je pročitala ugovor da nije postavljala pitanja banci. Na poseban u upit pun. tuženika odgovara da nije prigovara na ugovor zato što je bilo jasno da ukoliko želi dobiti ugovor da moraju ispuniti uvjete banke, a kamo su u to vrijeme bili podstanari htjeli su što prije s time završiti. Na poseban u upit pun. tuženika kako komentira činjenicu da je ipak išla razgovarati s bankom o promjeni kamatne stope odgovara da se to dogodilo nekih 8 godina poslije, da je u međuvremenu završila pravni fakultet i stekla nova znanja, da je RH ušla u EU te da je donesen čitav niz novih propisa što joj je bila podloga za odlazak u banku. Također navodi da se u međuvremenu formirala Udruga Franak koja je obavještavala javnost o svemu što se događa.
25. U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 22. veljače 2024. godine tužitelj ŠZ je izjavio da je slušao iskaz supruge i slaže se s njime. Potvrđujem njene navode o tome da je u vrijeme sklapanja ugovora situacija bila takva da je banka odlučivala hoće li im odobriti kredit ili ne te je ona stoga diktirala uvjete za zaključenje istoga. Prema komunikaciji s bankom i njenim službenicima bilo je vidljivo da tada nisu mogli postavljati nikakve uvjete već smo mogli odlučiti hoće li ili ne prihvatiti ugovor koji im nudi. Oni su tada bili podstanari i bilo nam je veoma važno da dobijemo taj ugovor i riješimo svoje stambeno pitanje. Na poseban ušit pun. tuženika odgovara da je do realizacije kredita bio tri – četiri puta u banci. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da nije imao nedoumica nakon što je pročitao ugovor te je ponovio ranije navedeno. Na poseban u pit pun. tuženika odgovara da su njemu ponudili samo ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i nije bilo u ponudi fiksna kamatna stopa.
26. Iz naprijed provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj realizirao kredit kod tuženika kao banke za potrebe rješavanje svog stambenog problema te da stoga navedeni ugovor o kreditu ima sva obilježja potrošačkog ugovora. Stoga sud nije prihvatio suprotne navode tuženika. Isto tako je sud utvrdio da je sklopljen onaj ugovor o kreditu koji je sastavila i tužitelju ponudila na potpis banka tuženika, a koja je u isti ugradila svoje uvjete. Isto tako je sud utvrdio iz iskaza saslušanih osoba da ih službenica u banci nije upozorila da bi se ta kamatna stopa mogla značajnije porasti, a nije ih ni obavijestila temeljem čega se odlučuje o povećanju te kamatne stope. Banka ih nije kontaktirala prije povišenja kamatne stope, već bi je samo povećala i o tome ih obavijestila običnom poštom.
27. Vezano uz pravni okvir za rješavanje ovog spora među strankama valja naglasiti da je za ocjenu valjanosti ugovorene jednostrano promjenjive kamatne stope (ugovor je zaključen 4. siječnja 2008.), mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/0.7, 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07), koji je bio važeći u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 41/14., 110/15. i 14/19.) koji je bio važeći za vrijeme otplate kredita.
28. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 102. stavka 1. ZZP/07 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
29. Naprijed citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.
30. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
31. Zatim, važno je za istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
32. Nadalje, prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
33. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
34. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema odredbi članka 295. stavak 2. ZOO-a proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Prema odredbi članka 272. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.
35. Prema odredbi članka 295. ZOO-a opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
36. Sukladno svim naprijed navedenim utvrđenjima te citiranim pravnim normama ovaj sud smatra da u ovom konkretnom slučaju odredba Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva kao i sve ostale ugovorne odredbe, ali nije razumljiva. To zato što je jedino što je razumljivo to da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
37. Naime, sud je analizom iskaza tužitelja i svjedoka nedvojbeno utvrdio da tuženik prilikom sklapanja kredita nije upozorio tužitelja na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, kao i da tuženik nije pružio tužitelju niti objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope, niti su ikada precizno navedeni kriteriji ili parametri koji su doveli do takvog povećanja.
38. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, te je stoga stav ovog suda kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužitelju, a niti je ikada uslijedilo obrazloženje ili bio upoznavanje s parametrima koji dovode do navedenih promjena
39. To znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
40. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba. Ako je ona ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, takva odredba time uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
41. Nadalje, imajući u vidu da je kamata cijena kredita, pa kao takva bitan element ugovora o kreditu, slijedom čega mora biti određena odnosno odrediva, određivanje cijene prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu kamatne stope, protivno je načelu savjesnosti i poštenja.
42. Također jednostrana promjena kamatne stope odlukom banke bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu. To je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, posebno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, pa je posljedično tome, takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP-a
43. Stoga sud na temelju provedenog dokaznog postupka nalazi utvrđenim da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, čime je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom je dijelu ugovor ništetan primjenom članka 87. Zakona o zaštiti potrošača.
44. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetan dio članka 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika.
45. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te je istim utvrđeno da ukupna razlika između iznosa kamata prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih stopa u odnosu na iznose kamata prema simuliranom početnom otplatnom planu, za iznose za koje je utvrđeno više plaćeni iznos, iznosi 68.441,12 kuna odnosno 9.083,68 EUR. Na nalaz i mišljenje stanke nisu imale primjedbi.
46. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Prpića iz "Darfin d.o.o." obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.
47. Slijedom navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 9.083,68 EUR / 68.441,12 kuna te je isti iznos dosudio tužitelju zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci ove presude.
48. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta.
49. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate sud je za period do 31.07.2015. godine donio temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 i 8 ZOO NN 35/05, od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 114/22), a od 30.12.2023. godine pa do isplate temeljem odredbe čl. 29 st. 2 (NN 156/22).
50. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, valja ukazati da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavak 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž- 1996/19 od 14. rujna 2020. i dr.).
51. Kako tužitelj upravo ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti gore navedene ugovorne odredbe, koji zahtjev sud prihvaća kako je to ranije obrazloženo, to je utvrđen neosnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku, dok je tužitelju valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih anuiteta, kako je to navedeno u toč. II. Izreke ove presude.
52. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).
53. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe od 17.03.2023. godine sa 100 bodova (tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 13.06.2023., 14.12.2023. i 12.12.2024. godine sa 100 bodova (tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 02.10.2023., 22.02.2024., 22.05.2024. i 03.06.2025. godine sa 100 bodova za svako ročište (tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište za objavu sa 50 bodova (tbr. 9/39 ili sveukupno 850 bodova, a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR iznosi 1.700,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV (tbr. 46) u iznosu od 425,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu od 68,65 EUR, trošak financijskog vještačenja od 265,44 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu od 68,65 pa sveukupni trošak tužitelja iznosi 2.527,74 EUR te je isti trošak dosuđen tužitelju na teret tuženika. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 10.05.2023. godine kojim je dostavljena uplatnica jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.
54. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 30. lipnja 2025. godine pa do isplate.
55. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, dana 30. lipnja 2025. godine.
Sudac:
Hrvoje Vučić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
