Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pn-32/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Kameliji Matijašević, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Marijana Šakote, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, OIB 84397956623, Mihanovićeva 3, koga zastupa opunomoćenik po zaposlenju ŽŠ, protiv tuženika Nexe d. d. iz Našica, OIB 62612424147, Tajnovac 1, radi naknade štete, na glavnoj raspravi koja je zaključena 3. lipnja 2025. u prisustvu tužiteljevog opunomoćenika i tuženikovog prokuriste, a koja je objavljena 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev kao osnovan te se nalaže tuženiku Nexe d. d. Našice da u roku 15 (petnaest) dana, od primitka prijepisa presude, plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 5.559,24 eura (pet tisuća petsto pedeset devet eura dvadeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbacuje se zahtjev za naknadu troškova postupka kao nepotpun.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb (u nastavku: HZMO) podnio je 29. siječnja 2025. tužbu kojom od tuženika Nexe d. d. Našice zahtijeva isplatu 5.559,24 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate po stopi kako je to navedeno u točki I. izreke. Isplatu zahtijeva po osnovi naknade štete jer je osiguraniku SŠ isplaćivao invalidsku mirovinu zbog povrede na radu i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje. Povreda na radu utvrđena je u visini od 30 %, a tužbom je obuhvaćeno razdoblje isplate mirovine od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. Osiguraniku je ukupno isplaćeno 9.142,96 eura, a iznos tužbenog zahtjeva predstavlja 30 % isplaćenog iznosa, odnosno 2.742,80 eura po osnovi isplaćene invalidske mirovine zbog povrede na radu. Tužitelj zahtijeva i naknadu štete zbog isplate 2.816,35 eura po osnovi novčane naknade za tjelesno oštećenje, koje je isto tako posljedica ozljede na radu. U tužbi je postavljen i zahtjev za naknadu troškova postupka, ali nije točno određeno za koje parnične radnje tužitelj zahtijeva naknadu troškova.

2. Tužba je radi podnošenja pisanog odgovora dostavljena tuženiku Nexe d. d. Našice 18. veljače 2025. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je osiguranik SŠ pretrpio ozljedu na radu 20. rujna 2010. Osporava pravnu osnovu na temelju koje se zahtijeva isplata i navodi kako je tužitelj HZMO osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu, ali ne zbog ozljede na radu već zbog toga što je djelomični gubitak radne sposobnosti nastao kao posljedica bolesti. Iz odgovora na tužbu proizlazi da ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljede na radu i isplate invalidske mirovine. Tuženik navodi kako je osiguranik SŠ ispunjavao sve uvjete stručne osposobljenosti za rad na poslovima signaliste, kao i uvjete za vezivanje tereta te davanja upozorenja dizalicom, zbog čega smatra da u tužbi nisu točno navedene činjenice vezane za to da nije osposobio radnike za rad na gradilištu. Navodi kako u javnoj ispravi, zapisniku Državnog inspektorata od 26. listopada 2010., nisu točno navedene odlučne činjenice te da se zapisnik ne može upotrijebiti kao dokaz u ovome postupku.

3. Tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan.

4. Na temelju članka 292. a stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – u nastavku: ZPP) 3. lipnja 2025. održano je pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak te je održana i zaključena glavna rasprava. U dokaznom postupku pročitani su sljedeći dokazi: rješenje od 13. studenoga 2019. kojim je osiguraniku SŠ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika od 9. rujna 2019., mišljenje vještaka revizora od 11. listopada 2019., rješenje kojim je osiguraniku utvrđeno tjelesno oštećenje od 4. prosinca 2019., nalaz i mišljenje o oštećenju organizma od 22. listopada 2019., prijava o ozljedi na radu od 29. rujna 2010., zapisnik Državnog inspektorata od 26. listopada 2010., izračun mirovine od 28. siječnja 2025. i izračun naknade za tjelesno oštećenje od 29. siječnja 2025.

5. Na temelju članka 8. ZPP-a analizom navedenih dokaza utvrđeno je da tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete osnovan. Među strankama nije sporno da je osiguranik SŠ pretrpio ozljedu na radu, samo je sporno postoji li uzročno-posljedična veza između ozljede na radu i štete koja je nastala tužitelju HZMO-u zbog toga što je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu koju mu isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, odnosno pravo na isplatu naknade zbog tjelesnog oštećenja.

6. Rješenjem HZMO-a (KLASA: UP/I 141-02/19-01/03306776267, URBROJ: 341-12- 05/3-19-18404 od 13. studenoga 2019.) osiguraniku SŠ priznato je pravo na invalidsku mirovinu od 17. travnja 2019. jer je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti zbog ozljede na radu 30 % i zbog bolesti 70 %. Rješenjem HZMO-a (KLASA: UP/I 141- 06/19-01/03306776267, URBROJ: 341-12-05/3-19-20102 od 4. prosinca 2019.) utvrđeno je da je osiguraniku SŠ priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 40 %. Tjelesno oštećenje nastalo je kao posljedica ozljede na radu, a pravo na naknadu priznaje se, isto tako, od 17. travnja 2019. Čitanjem obračuna isplata invalidske mirovine od 28. siječnja 2025. utvrđeno je da je tužitelj, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024., ukupno isplatio 9.142,96 eura mirovine, dok je čitanjem obračuna isplata naknade za tjelesno oštećenje utvrđeno da je tužitelj u istom razdoblju isplatio ukupno 2.816,35 eura naknade zbog tjelesnog oštećenja.

7. Čitanjem zapisnika Državnog inspektorata, Područne jedinice Zagreb, Odsjeka za nadzor područja zaštite na radu od 26. listopada 2010. utvrđeno je da je osiguranik SŠ, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], OIB: [osobni identifikacijski broj], pretrpio ozljedu na radu. Utvrđeno je da je obavljao poslove s posebnim uvjetima rada te da je suprotno svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti obavljao poslove signaliste, poslove vezivanja tereta i davanje upozorenja pri radu s dizalicom. Navedeno je da je osiguranik SŠ, a na temelju svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj: 2182-2010 od 5. srpnja 2010., sposoban za obavljanje poslova tesara, uz kontrole hematologa i ortopeda te da je izdano uvjerenje o osposobljenosti za poslove tesara (Klasa: 602-607/06-03, broj matične knjige: 3/366 od 20. prosinca 2006.). Isto tako, proizlazi da je osiguranik zadovoljio na provjeri znanja za osposobljavanje radnika za rad signaliste i vezača tereta te da je izdano uvjerenje broj: 866-1587 od 17. rujna 2010. Uvjerenje je izdao Inspekt-ing d. o. o. Osijek. S obzirom na navedeno proizlazi da osiguranik, a na temelju svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti može obavljati samo poslove tesara, zbog čega za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije od utjecaja činjenica da je osiguranik zadovoljio na provjeri znanja za osposobljavanje radnika za rad na poslovima signaliste i vezača tereta.

8. Za odluku o tužbenom zahtjevu bile su važne okolnosti nastanka štetnog događaja jer je nesporno da je osiguranik SŠ pretrpio ozljedu na radu zbog čega mu je ranije navedenim rješenjem HZMO-a priznato pravo na invalidsku mirovinu, zbog ozljede na radu 30% i zbog bolesti 70%, jer je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti. Iz zapisnika Državnog inspektorata proizlazi da je 20. rujna 2010. izvršen očevid na mjestu rada i da je utvrđeno kako se istovar vršio u večernjim satima, pri slabijoj osvijetljenosti. Proizlazi da je toga dana oko 19:45 trebalo istovariti armaturne šipke koje su bile složene u snopove, a bile su različitih profila i dužina, kao i različite težine. Proizlazi da je osiguranik kačio čelične kuke ovjesa dizalice na snopove armaturnih šipki. Nakon što je istovremeno zakačio dva manja snopa armature s različitih strana po dužini i nakon što je teret podignut, jedna armaturna šipka iz manjeg snopa zakačila se za drugi, a što se nije moglo primijetiti zbog slabe osvijetljenosti. Iz zapisnika proizlazi da je šteta nastala jer se istovar vršio u večernjim satima, a da pritom poslodavac nije osigurao dovoljno osvjetljenje prostora, zbog čega osiguranik nije vidio da se šipka iz jednog bunta zakačila za drugi. Ako se uzme u obzir i činjenica da je obavljao poslove za koje u svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti nije navedeno da može obavljati, smatra se da poslodavac nije postupio u skladu s člankom 36. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine”, broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018. – u nastavku ZZR). Radnik je obavljao poslove koje specijalist medicine rada nije naveo u svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti, a provjera znanja za osposobljavanje radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada provedena je nakon što je izdana svjedodžba. Proizlazi da je radnik obavljao poslove koji nisu navedeni u svjedodžbi i da je provedena provjera znanja za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada koje radnik ne može obavljati. Kako je već navedeno, svjedodžba je izdana 5. srpnja 2010., dok je uvjerenje izdano 17. rujna 2010.

9. Na temelju članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine”, broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022. – u nastavku: ZMO) tužbeni zahtjev u cijelosti je osnovan jer tužitelj HZMO zahtijeva isplatu 30% invalidske mirovine od ukupnog iznosa koji je isplaćen u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. Imajući na umu da je pravo na isplatu mirovine osiguraniku SŠ priznato od 17. travnja 2019., a od tog datuma priznato mu je i pravo na isplatu naknade zbog tjelesnog oštećenja, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete. Kako je već navedeno, iz obračuna isplate invalidske mirovine utvrđeno je da je u navedenom razdoblju ukupno isplaćeno 9.142,96 eura te je 30% toga iznosa 2.742,89 eura, dok je iz obračuna za isplatu naknade za tjelesno oštećenje utvrđeno da je ukupno isplaćeno 2.816,35 eura. Polazeći od toga da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete, a koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, u koja ulaze novčana davanja po osnovi invalidske mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja, odlučeno je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan jer tužitelju pripada 30% ukupnog iznosa po osnovi isplaćene invalidske mirovine, kao i ukupni iznos koji je isplaćen po osnovi naknade zbog tjelesnog oštećenja. U oba slučaja utvrđeno je da tužitelj isplaćuje novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja te da su invalidska mirovina i naknada zbog tjelesnog oštećenja izravne posljedice ozljede koju je osiguranik pretrpio na radu. Kako je već navedeno, do ozljede je došlo jer se rad obavljao u večernjim satima 20. rujna 2010., a mjesto rada bilo je slabo osvjetljeno, zbog čega radnici nisu primijetili da se armaturna šipka iz jednog snopa zakačila za armaturnu šipku iz drugog snopa. Isto tako, proizlazi da je osiguranik obavljao poslove koji nisu navedeni u svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti radnika, zbog čega na odluku o tužbenom zahtjevu ne utječe činjenica da je poslodavac uputio radnika na provjeru znanja za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada.

10. Na temelju članka 25. ZZR-a smatra se da ozljeda na radu koju je osiguranik SŠ pretrpio potječe od rada jer je šteta nastala zbog slabe osvijetljenosti radnog mjesta, a istovar tereta vršio se u večernjim satima. Isto tako, u trenutku nastanka štete on je obavljao poslove s posebnim uvjetima rada, a koji nisu navedeni u svjedodžbi specijaliste medicine rada. U odnosu na tuženikove prigovore da je tužitelj bio stručno osposobljen za rad potrebno je navesti da iz svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika proizlazi kako je sposoban obavljati poslove tesara, uz kontrole hematologa i ortopeda pa nije od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu činjenica da je osposobljen za rad na siguran način, odnosno da je zadovoljio na provjeri znanja za rad na poslovima signaliste i vezača tereta jer je provjera provedena suprotno obvezi iz članka 36. ZZR-a. Neovisno o posebnim uvjetima rada i osposobljavanju osiguranika, u ovome slučaju, uzrok štete je istovar tereta u večernjim satima na radnom mjestu koje je bilo slabo osvijetljeno zbog čega radnik nije uočio da se jedna armaturna šipka zakačila za drugu, što je izazvalo ozljedu na radu na temelju koje je priznato pravo na invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje.

11. U skladu s člankom 186. ZPP-a, a u svezi s člancima 154. i 164. ZPP-a, tužitelj HZMO tužbom zahtijeva i naknadu troškova postupka. Čitanjem tužbe i pregledom spisa nije utvrđeno da je tužitelj postavio točno određen zahtjev za naknadu troškova u kojem je navedeno koji su troškovi nastali niti je naveden iznos troškova, zbog čega je zahtjev za naknadu troškova odlučeno odbaciti kao nepotpun.

12. Slijedom navedenog, a na temelju članka 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u tri istovjetna pisana primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku