Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-74/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa Sanja Turković, odvjetnica u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4378/2021-31 od 16. listopada 2024., 30. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4378/2021-31 od 16. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alemke Gajski od 5. svibnja 2015. poslovni broj: Ovrv- 451/2015 u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju platiti novčani iznos od 870,99 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. prosinca 2014. pa do isplate, u roku od 8 dana (točka I. izreke), dok je ukinut platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 414,76 eura sa zateznim kamatama i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 59,73 eura, kao i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4,98 eura (točka II. Izreke), te je odbijen tužitelj s dijelom zahtjeva kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 414,76 eura sa zateznim kamatama (točka III. Izreke), a tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 83,30 eura u roku od 15 dana (točka IV izreke)

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da usvoji žalbu i preinači presudu na način da se u cijelosti ukine platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama II., III. I IV. izreke žali se i tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pobijanom dijelu, a podredno je ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Žalbe su neosnovane.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom provizije za posredovanje i organizaciju koncerata tuženika u Sarajevu i Posušju

4. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. Navedeno, među ostalim, znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.

6. Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka odluke nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima odluke, da odluka uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreke pobijane odluke je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima odluke. Posebno, razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Među strankama nije sporno da su održani koncerti tuženika i to u Posušju 29. prosinca 2010. i Sarajevu 19. siječnja 2011. i da je tuženiku za navedene nastupe isplaćen novčani iznos. Nije ni sporno da je između tužitelja i tuženika u navedenom razdoblju postojao dogovor o posredovanju, te da je provizija iznosila 10%.

7.1. Sporan je sadržaj navedenog dogovora, te je li za navedena potraživanja nastupila zastara.

8. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da je na temelju ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 6. ožujka 2015. doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Alemke Gajski poslovni broj: Ovrv-451/2015 od 3. srpnja 2015., te je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovrv-7838/2015-15 od 4. lipnja 2021. stavljeno izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je on na temelju ugovora s tuženikom ekskluzivno zastupao i isključivo posredovao s trećim osobama i dogovarao nastupe, pa tako i koncerte u Sarajevu i Posušju, te da mu temeljem ugovora s tuženikom pripada 10 % od svakog nastupa koji se realizira njegovim posredovanjem.

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je s tuženikom dogovorio kako je s tuženikom ugovorio kako će mu isplatiti naknadu i iznosu od 10% od ukupno ugovorene naknade ali samo za one nastupe koje je pronašao i ugovorio tužitelj, te da je nastup u Sarajevu izravno dogovorio i ugovorio sa ČZ

- da iz specijalne punomoći proizlazi da je ovdje tuženik, kao samostalni umjetnik, opunomoćio tužitelja, vlasnika agencije „Estrada“ da u njegovo ime i za njegov račun organizira i ugovara promotivne aktivnosti sa sponzorima, koncerne aktivnosti, zastupa ga prema trećim osobama u pregovaranju i ugovaranju poslova u svezi sa odnosima s izdavačkom kućom u [adresa] za period 2011/2012

- da iz iskaza svjedokinje ČZ, tadašnje prokuristice Kraša, proizlazi da je koncert u Sarajevu organiziran radi promocije otvaranja čokoladnog bara, te da je njena poslovna i osobna odluka bila da na koncertu nastupa tuženik, kojeg je osobno nazvala i razgovarala s njim u vezi cijene, dolaska i angažmana, dok iz iskaza svjedokinje OZ, koja je tada radila u marketingu Kraša, proizlazi da je sudjelovala u tehničkim pripremama otvaranja bara, nakon što su osnovne stvari već bile dogovorene, te da je pritom komunicirala s tužiteljem

- da iz dostavljenih elektroničkih poruka između djelatnika Kraša i tužitelja ne proizlazi da je tužitelj dogovorio nastup tuženika u Sarajevu

- da iz iskaza svjedoka VZ, vlasnika kluba „Elephant bar“ u Posušju, proizlazi da je isti sve vezano uz nastup tuženika dogovorio s tužiteljem, a navedeno proizlazi i iz elektroničkih poruka koje su razmjenjivale stranke tijekom 2010.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, povezujući sadržaj punomoći i iskaze stranaka, sud prvoga stupnja zaključio je da su stranke u konkretnom slučaju sklopile ugovor o posredovanju, pa kako tuženik sam priznaje da tužitelju pravo na naknadu pripada samo u slučaju kada je isti pronašao naručitelja za kojeg će tuženik nastupati, ocjenjuje da iz iskaza stranaka, svjedoka i priloženih dokaza ne proizlazi da je tužitelj posredovao u vezi sarajevskog koncerta, kojeg je izravno ugovorio tuženik, već da je samo naknadno sudjelovao u dogovorima oko tehničke realizacije istog, dok je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na koncert u Posušju, temeljem utvrđenja da tužitelj imao posredničku ulogu, jer je bio od početka aktivno uključen u organizaciju navedenog događaja. Nadalje, prvostupanjski sud otklanja tuženikov istaknuti prigovor zastare, temeljem utvrđenja da nije riječ o trgovačkom odnosu, već da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina. Konačno, obrazlažući odluku o trošku, prvostupanjski sud navodi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 67% a tuženik 33%, pa da je stoga tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak pristupa svjedoka EZ u iznosu od 83,30 eura, što je razmjerno uspjehu tužitelja od 34%, dok istome nije priznao trošak pristupa svjedoka VZ, obzirom da nije dokazao da bi mu navedeni trošak nastao.

10. Tuženik u žalbi u bitnom osporava utvrđeno činjenično stanje vezano uz dogovor oko nastupa u Posušju, te ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da se na konkretan odnos ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, obzirom da je tužitelj obrtnik, te je u tom svojstvu izdavao račune, dok se tuženik s druge strane profesionalno bavi samostalnom djelatnosti umjetnika, pa da stoga njihov odnos spada pod definiciju trgovačkog ugovora na koji se primjenjuje zastarni rok od 3 godine.

10.1. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi kako smatra da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vezano uz dogovor oko nastupa u Sarajevu.

11. Prema odredbama članka 219. ZPP-a i 221.a ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

12. Odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je odredbom članka 228. stavka 1. ZOO-a propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

13. Odredbom članka 835. ZOO-a propisano je da se ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

14. Prema mišljenju i ovog drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj, primjenom pravila o teretu dokazivanja, nije dokazao da bi isti pronašao i dogovorio nastup tuženika u Sarajevu, dok je dokazao svoj odlučan posrednički angažman za nastup u Posušju, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud postupio kada je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika od 5. svibnja 2015. održao na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 870,99 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos predstavlja 10% provizije za nastup na koncertu u Posušju, a ukinuo platni nalog u dijelu kojim se nalaže isplata iznosa od 414,7 eura, koji iznos bi predstavljao proviziju za nastup tuženika u Sarajevu.

15. Za napomenuti je žaliteljima da ocjenu i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati.

16. Pritom su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je u konkretnom slučaju riječ o trgovačkom odnosu između stranaka na koji se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok. Naime, tuženik sam navodi da je samostalni umjetnik, te da se bavi slobodnim zanimanjem, a navedeno proizlazi i iz spomenute specijalne punomoći.

16.1. Odredbom čl. 1. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. , dalje: ZTD) propisano je da se osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima smatraju trgovcima u smislu ZTD-a samo ako je to u tim propisima određeno, dok se Zakonom o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva ("Narodne novine" br. 43/96., 44/96., 127/00., 127/00., 177/04.) nije propisano da bi se samostalni umjetnici smatrali trgovcima. Dakle u konkretnom slučaju tuženik nije trgovac. Navedeno je u skladu i s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr1 387/15-2 od 5. listopada 2015., kojim je riješeno da je za postupanje u predmetu u kojem su stranke samostalni umjetnik (tužitelj) i trgovačko društvo (tuženik) nadležan općinski, a ne trgovački sud.

17. Također, žalitelji posebno obrazloženo ne osporavaju odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu je li visina priznatih troškova tužitelju pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda.

18. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja ni tuženika, valjalo je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP- a, odlučiti kao u izreci.

Split, 30. lipnja 2025.

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević