Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3, Gospić

Poslovni broj: K-156/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Karmeli Miškulin Banić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Beširević, u kaznenom predmetu protiv optuženika EM, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 179. a Kaznenog zakona i dr., po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću broj KO-DO-62/2025 od 23. travnja 2025., nakon javne rasprave 11. lipnja 2025., održane u nazočnosti zamjenice ODO u Gospiću, AM, optuženika EM i njegovog branitelja Tihomira Vojvodića, odvjetnika u Gospiću te oštećene OM, **.**.2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik RM, OIB [osobni identifikacijski broj], sin E i JM rođene A, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Bosne i Hercegovine, s dozvolom boravka i rada u Republici Hrvatskoj do 16. svibnja 2025., podnio zahtjev za produženje dozvole o kojem još nije odlučeno, konobar, sa srednjom stručnom spremom, zaposlen u mesnici Cesarica u Gospiću, živi u izvanbračnoj zajednici sa DM, bez djece, bez vojnog čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, suvlasnik kuće u [adresa], kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, nalazi se u istražnom zatvoru,

k r i v  j e

I. što je, od siječnja 2024. do 27. ožujka 2025. u obiteljskoj kući u mjestu Ostrvica, Ostrvica 11/1, i obiteljskoj kući u [adresa], grad Gospić, protivno članku 10. stavak 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/2019, 36/2024), svjestan da time vrijeđa dostojanstvo, te da kod svoje izvanbračne supruge DM i njene kćerke OM izaziva strah i pristajući na to, DM u prisutnosti OM upućivao pogrdne riječi:„ kurvo, pijanico, drogerašico, jebem ti mater, jebem ti oca“, povlačio je za kosu, uši, hvatao rukama za vrat, prijetećim tonom s ciljem da je zaplaši u više navrata govorio da će je ubiti, u mjesecu veljači ili ožujku 2024. je šakom udario u glavu, u mjesecu listopadu 2024. bacio tanjur sa hranom sa stola i udarao šakom po stolu, a dana 27. ožujka 2025. godine u popodnevnim satima sa stola bacio stvari, te udario šakom po stolu, a potom je uhvatio rukama za uši, pa pritisnuo uz kuhinjske elemente, zbog čega su obje osjetile strah, pa kada je OM krenula prema izlazu iz kuće kako bi pozvala policiju, u namjeri da je u tome spriječi, pristajući da je ozlijedi, vratima joj pritisnuo cijelo tijelo te uhvatio za majicu i povukao natrag u kuću, a pri čemu joj je desna noga ostala i dalje prikliještena vratima, uslijed čega je zadobila tjelesnu ozljedu u vidu otoka desnog koljena

II. dakle, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za sigurnost, te kod bliske osobe izazvao strah za sigurnost njoj bliske osobe, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi i drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisana i kažnjiva po članku 179. a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano u članku 117. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

III. Na temelju članka 179. a KZ/11, optuženiku EM, za kazneno djelo počinjeno na štetu DM utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo počinjeno na štetu OM utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženiku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te se na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 optuženiku utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa se temeljem članka 51. KZ/11 optuženik RM osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11, optuženiku EM se izriče djelomična uvjetna osuda, na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik kroz vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim što vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

V. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora, u dio koji se izvršava, optuženiku se uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 27. ožujka 2025., pa nadalje.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08.., 76/09, 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. i 8. ZKP-a, optuženik RM dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužan nadoknaditi i nužne izdatke oštećene, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću (dalje: ODO), optužnicom broj KO- DO-62/2025 od 23. travnja 2025., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, posl. broj Kov-59/2025-29 od 20. svibnja 2025. (str. 179-181 spisa), teretilo je optuženika RM za počinjenje u stjecaju dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji, opisana i kažnjiva po članku 179. a KZ/11, jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanog po članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 139. stavku 3. KZ/11, te jednog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisanog u članku 117. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivog po članku 117. stavku 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

2. Žrtva DM očitovala se kako u postupku ne želi sudjelovati u svojstvu oštećenika, slijedom čega imovinskopravni zahtjev prema optuženiku ne postavlja te ne želi koristiti prava iz članka 43. stavka 1. točke 11. i 12. ZKP-a, dok se žrtva OM očitovala kako u postupku želi sudjelovati u svojstvu oštećenika i želi koristi prava iz članka 43. stavka 1. točke 11. i 12. ZKP-a, s tim što imovinskopravni zahtjev prema optuženiku ne postavlja (str. 206-207 spisa).

3. Pozvan na očitovanje o optužbi, optuženik RM je iskazao kako se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret optužnicom (str. 207 spisa).

4. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitane su oštećena OM (str. 208-211 spisa) i žrtva DM (str. 211-213), pročitani su zapisnik PU ličko-senjske, PP Gospić od 27.03.2025., o zaprimanju kaznene prijave DM (str. 13-14 spisa), zapisnik PU ličko-senjske, PP Gospić od 27.03.2025., o zaprimanju kaznene prijave OM (str. 15-16 spisa), prijava Opće bolnice Gospić od 27.03.2025., za OM (str. 17 spisa), povijest bolesti za OM, izdat po Općoj bolnici Gospić (str. 18 spisa) i zapisnik PP Gospić od 27.03.2025., o ispitivanju prisutnosti alkohola kod optuženika (str. 26 spisa).

Danjih dokaznih prijedloga po strankama i oštećenoj nije bilo.

Na kraju dokaznog postupka, prije ispitivanja optuženika, izvršen je uvid u izvode iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika (str. 45-47 spisa).

5. Ispitan na završetku dokaznog postupka, optuženik RM je iskazao (str. 214-215 spisa) kako voli svoju vanbračnu suprugu i da joj nikada ništa ne bi napravio. To što se desilo sa OM, dogodilo se slučajno odnosno te prilike su joj vrata slučajno prikliještila nogu. To je učinio slučajno, zatvarajući vrata da susjedi ne čuju galamu iz kuće. I sam se prepao kad su joj vrata prikliještila nogu.

Kako je iskazao, njegova vanbračna supruga sve mu je u životu, nema nikoga nego nju, voli je. Zbog toga što se slučajno desilo OM, jako mu je žao. Istina je sve ono što je pri ispitivanju iskazala njegova vanbračna supruga, dok ono što je iskazala OM nije istina.

Na upit branitelja, optuženik je odgovorio kako je začuđen Antonijinim iskazom i da ne zna zašto je tako iskazivala. U Antonijinoj prisutnosti nije nikada svoju suprugu DM nazivao pogrdnim imenima, govoreći joj da je pijanica, kurva i drogerašica. Suprugu nikada nije udario u glavu, niti je čupao za kosu, znali su se samo ponekad posvađati, kako je na raspravi i iskazala njegova supruga. Bio je zaposlen u mesnici Cesarica, gdje bi mogao nastaviti raditi u slučaju ukidanja istražnog zatvora. Na upit zamjenice ODO, optuženik je odgovorio kako je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice znao povremeno odlaziti iz kuće u kojoj su zajedno živjeli, da bi otišao na par dana, pa se vratio. Otišao bi nakon svađa sa suprugom, jer nije htio smetati, jer to nije njegova kuća, ali bi se vratio kad bi se pomirili. Radilo se o sitnim svađama, ali ja on takav čovjek, ne želi nešto napraviti, pa se "okrene i ode". Na upit zašto je bilo potrebno da ode iz kuće ukoliko se radilo o nebitnoj, uobičajenoj svađi, optuženik je odgovorio kako bi otišao „da se malo ohlade". U Hrvatsku je došao 2019. godine. U Bosni i Hercegovini ima dva brata, koji imaju svoje obitelji. Roditelji su im pokojni. Sa braćom je suvlasnik kuće u [adresa], u kojoj ima svoj kat. Kako je odgovorio, njegovi odnosi sa OM su bili skroz normalni i korektni, gledao ju je kao svoju kćerku te između njih nije bilo nikakvih svađa niti netrpeljivosti. Na upit sutkinje optuženiku, obzirom da je iskazao da je krenuo zatvoriti ulazna vrata da susjedi ne čuju svađu, između koga je bila svađa i oko čega, optuženik je odgovorio da je svađa bila između njega i supruge, a možda malo i između njega i OM, pa da je OM krenula van iz kuće kako bi pozvala policiju. Sa suprugom se svađao zbog ljubomore, prigovorio joj je da gleda nekog drugog, "to je bilo nešto sitno, neka bezvezna svađa". Sa OM se zapravo nije svađao, već je ista krenula prema van da bi pozvala policiju, a on joj je rekao „nemoj“ te zatvorio vrata, slučajno joj pri tom stisnuvši vratima nogu. Nije je povukao za majicu natrag u kuću. Sa OM je uvijek bio u dobrim odnosima, nikada između njih nije bilo problema, ne zna zašto je tako iskazivala na raspravi. Nije mu poznato da li je njegova vanbračna supruga DM protiv njega podnijela kaznenu prijavu. Tog dana kad je zatvarao vrata da susjedi ne čuju galamu i kada je OM ozlijeđena bio je pod utjecajem alkohola, izmjerena mu je koncentracija alkohola veća od 1g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Tog dana na poslu je popio par piva i dvije - tri rakije, a ništa nije jeo.

6. Analizom iskaza optuženika EM te usporedbom istog sa provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optuženik RM u inkriminiranom vremenu i mjestu svojim radnjama ostvario bitna subjektivna i objektivna obilježja na teret mu stavljenih kaznenih djela, pa je za ista oglašen krivim.

7. U postupku nije bilo sporno, već osnovom iskaza samog optuženika, u tom dijelu sukladnog provedenim dokazima, kako je isti u inkriminiranom vremenu, od siječnja 2024. do 27. ožujka 2025., živio u kući u mjestu Ostrvica 11/1 te u kući u [adresa], grad [adresa], zajedno sa vanbračnom suprugom DM, kao i da je kroz to vrijeme u određenim vremenskim intervalima s njima živjela i OM, kćerka njegove izvanbračne supruge.

8. U postupku je bilo sporno, budući je optuženik to u cijelosti negirao, da li je isti u inkriminiranom vremenu svojoj izvanbračnoj supruzi DM, u prisutnosti njene kćerke OM, upućivao pogrdne riječi „kurvo, pijanico, drogerašico, jebem ti mater, jebem ti oca“ , povlačio je za kosu, uši i hvatao rukama za vrat te joj u više navrata prijetećim tonom govorio da će je ubiti, u veljači ili ožujku 2024. je udario šakom u glavu, točno neutvrđenog dana 2024. je udario i rekao da će poslati ljude da je ubiju, u listopadu 2024. bacio tanjur sa hranom sa stola i udarao šakom po stolu, u prosincu 2024. je udario po glavi i rekao joj da će je ubiti, te 27. ožujka 2025. sa stola bacio stvari te udario šakom po stolu, a potom je uhvatio rukama za uši i pritisnuo uz kuhinjske elemente, kao i da li je optuženik istog dana, kad je OM krenula van iz kuće, da bi pozvala policiju, kako bi je u tome spriječio, pristajući da je ozlijedi, pritisnuo joj vratima tijelo te je uhvatio za majicu i povukao natrag u kuću, pri čemu joj je desna noga ostala i nadalje prikliještena vratima, uslijed čega je zadobila tjelesnu ozljedu.

9. Obranu optuženika EM kako nikada nije bilo ni verbalno niti fizički nasilan prema izvanbračnoj supruzi DM, već da su se samo nekada znali „sitno“ posvađati, kao i da je slučajno, zatvarajući vrata da susjedi ne čuju galamu iz kuće, pritisnuo nogu OM, sud je cijenio suprotnom ne samo provedenim dokazima, već djelomično i ranijem iskazu optuženika, slijedom čega je takva obrana ocijenjena usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti i nije joj poklonjena vjera.

10. Prvenstveno, za razliku od optuženikovog iskaza na raspravi, kad je negirao da bi ikada prema supruzi bio verbalno ili fizički nasilan, navodeći da su se samo nekada znali posvađati i da se radilo o „sitnim svađama“, pri ispitivanju u svojstvu okrivljenika u ODO, 28. ožujka 2025., optuženik je iskazao da je vanbračnu suprugu prvi put udario jer je bio ljut te da joj je znao „nešto reći“ kad bi bio ljut, ali da je nikada ne bi povrijedio. Kako je tad iskazao, imao je dva sukoba sa vanbračnom suprugom, jednom u lipnju 2024., dok za drugi ne zna kad je bio. Također, pri tom ispitivanju optuženik je iskazao kako je OM **.**.2025. „slučajno zapela“ i ozlijedila se, dakle negirao je ikakav svoj doprinos, dok je na raspravi iskazao da je OM slučajno vratima prikliještio nogu, zatvarajući vrata da susjedi ne čuju svađu.

Također, optuženik je na raspravi iskazivao kontradiktorno i u na razlog zbog kojeg je te prilike krenuo zatvoriti kućna vrata, budući je najprije iskazao kako je te prilike krenuo zatvoriti vrata da susjedi ne bi čuli svađu između njega i supruge, a potom da je OM krenula van pozvati policiju, a da joj je on rekao „nemoj“ i zatvorio vrata, slučajno joj pri tom stisnuvši nogu.

11. Nadalje, za razliku od optuženika, oštećena OM ispitana u svojstvu svjedoka, na raspravi je u bitnom iskazala (str. 208-211 spisa), kako je optuženik došao živjeti kod nje i njene majke DM u [adresa], gdje su tada živjele, negdje u studenom 2023., a zato što su on i njena majka stupili u vezu i odlučili zajedno živjeti. Do Nove godine 2024,. sve je bilo u redu, a tada su njena majka i optuženik otišli u Bosnu, gdje žive optuženikova braća, gdje su proslavili Novu godinu i zadržali se do kraja siječnja. Kad su se vratili počeli su optuženikovi ljubomorni ispadi i nasilje prema njenoj majci. Optuženik je njenoj majci govorio da je pijanica, drogerašica, psovao joj je majku i govorio da ima nekoga drugog. Naguravao ju je i hvatao za vrat, a jedne prilike je vidjela i kako ju je udario šakom u glavu, u oko, što misli da se dogodilo u ožujku 2024.. Tad ga je i upitala što je to učinio, ali je optuženik negirao da bi udario njenu majku, iako je to vidjela svojim očima. Tad je optuženik počeo i odlaziti od kuće, na način da bi nakon svađa sa njenom majkom otišao na farmu na kojoj je radio, pa bi se vratio nakon tjedan ili dva. Tad bi jedno vrijeme bilo mirno, a onda bi optuženik opet počeo sa ljubomornim ispadima i vrijeđanjem njene majke, riječima da je kurva i drogerašica. Kako je svjedokinja iskazala, krajem travnja 2024. je otišla raditi sezonski na Plitvice, gdje je radila do listopada2024., s tim što je dolazila kući svaki tjedan ili jednom u dva tjedna. Pri tim dolascima bi zatekla uobičajenu situaciju odnosno optuženikove ljubomorne ispade, a bilo je i vrijeđanja majke riječima da je kurva i drogerašica, premda ne svaki put. Kako je iskazala, u srpnju 2024. ju je majka nazvala, uznemirena, rekavši joj da je optuženik otišao u Bosnu i rekao da će poslati ljude da je ubiju, jer više nije htjela biti s njim. Međutim, kad je došla kući, optuženik je opet bio kod njih jer su se pomirili, ali je opet sve bilo isto, najviše njegovi ljubomorni ispadi, ali i vrijeđanje majke riječima da je kurva i drogerašica. U studenom 2024. svih troje se preselilo u [adresa], gdje majka ima kuću, a ondje je optuženik nastavio sa iskazivanjem ljubomore, ali i počeo fizički nasrtati na njenu majku, hvatajući je rukama za vrat, a što se nije dogodilo samo jednom, već više puta. Krajem studenog 2024. našla je stan u [adresa] i odselila se „zbog svog mira“. Dolazila je povremeno i zaticala mirniju situaciju, ali je optuženik i dalje imao ljubomorne ispade, govorio je majci da ima nekog drugog pored njega. Pred novu godinu 2024./2025. optuženik i njena majka opet nisu bili skupa odnosno isti je opet otišao od kuće na farmu gdje je radio, a koje prilike joj je majka telefonski rekla da ju je optuženik pretukao, ali se tada nisu vidjele, pa ne može tvrditi da li je to istina ili ne. Nakon nekog vremena optuženik se vratio kući. Krajem ožujka 2025. otišla je par dana kući u [adresa], a inkriminiranog dana majka i ona su otišle po optuženika na posao. Bio je pijan i vidjela je da je majku to uznemirilo. Znale su kad je optuženik u alkoholiziranom stanju da će biti nasilan, to je bilo uobičajeno. Tijekom vožnje između njih troje je došlo do prepirke, jer je optuženik počeo predbacivati njenoj majci da ima drugog, u što se ona uključila, pokušavajući od optuženika dobiti odgovor zašto tako misli, budući majka nikuda i ne izlazi. Optuženik je na to reagirao tako da je otvorio vrata automobila u vožnji, pa ga je uhvatila za ruku da ne iskoči. Majka je tad zaustavila vozilo i optuženik je izašao. Nastavile su s vožnjom do kuće, gdje je optuženik došao pješice. Sjedile su za stolom kad je ušao u kuću i odmah počeo prigovarati njenoj majci da ima drugoga, da se on ne osjeća voljenim i paženim. Majka je uglavnom šutjela, s tim što mu je na kraju rekla da želi prekinuti njihovu zajednicu, u kom trenutku su oboje ustali od stola te je optuženik kod kuhinjskih elemenata uhvatio za vrat njenu majku i pritisnuo je uz kuhinjske elemente. Majka je vrištala da pozove policiju, pa je krenula van nazvati policiju, pri čemu je optuženik krenuo za njom i zalupio joj vrata da ne može izaći van. Tad je otišla u sobu, a optuženik je opet otišao u kuhinju, otud je opet začula majčino vrištanje da zove policiju. Tad je izašla iz sobe i otvorila kućna vrata kako bi izašla van i pozvala policiju. Jednom nogom je bila vani, kad prilazi optuženik i zatvara vrata te je za majicu povlači natrag u kuću, u kojem trenutku je osjetila kako joj je „koljeno iskočilo“. Osjetila je mučninu, pala je na pod i više nije mogla stati na tu nogu. Optuženik joj je govorio da laže i „folira“. Pokušavala je čim prije „doći na sebe“, da izađe van i pozove policiju, pa je rekla da mora van, da joj treba zraka. Majka i ona su tad izašle van, a optuženik je ostao u kući. Pozvala je policiju, a čula je kako i optuženik za to vrijeme zove nekoga, vjerojatno je htio nekud otići. Kad je došla policija, pozvali su joj hitnu pomoć.

Na upit zamjenice ODO na koji je način optuženik bio nasilan prema majci, svjedokinja je odgovorila da ju je hvatao za kosu, za ruke, za vrat, unosio joj se u lice. Kako je odgovorila, koliko se sječa, pri svađama optuženik njenoj majci nije upućivao prijeteće riječi.

Svjedokinji je predočen njen raniji iskaz, u dijelu u kojem je pri ispitivanju svojstvu svjedoka u PP Gospić dana 07. travnja 2025. (str. 91-92 spisa) iskazala kako je optuženik njenoj majci govorio kurvo, pijanico, drogerašico i da joj je prijetio riječima „ubit ću te“, uz upit zašto to nije iskazala na raspravi, pri čemu je svjedokinja odgovorila da je optuženik doista upućivao te riječi njenoj majci, da se i na raspravi toga sjećala ali da je to jednostavno prešutjela, a na upit zašto je to prešutjela, svjedokinja je odgovorila da ne zna zašto je to odlučila prešutjeti. Kako je odgovorila, optuženik je pri ljubomornim ispadima znao bacati stvari po kući, te se sjeća jednog događaja, kad se vratila kući sa sezonskog rada, misli u listopadu 2024., kada je optuženik za večerom bacio hranu na pod. Kako je odgovorila, pri telefonskom razgovoru u prosincu 2024., majka joj je rekla da ju je optuženik pretukao, ne sjeća se da bi joj rekla još nešto. Pri optuženikovim incidentima osobno se osjećala uznemireno i bilo joj je žao majke koja je to trpjela. Sjeća se da je optuženik i pri zadnjem događaju u ožujku 2025., po ulasku u kuću, također najprije bacio neke stvari sa stola.

Sukladno članku 426. ZKP-a, obzirom na pojedinačna manja odstupanja i izostavljanje nekih dijelova o kojima je ranije iskazivala, na raspravi je pročitan raniji iskaz svjedokinje (str. 91-92 spisa), a koji se od njenog iskaza na raspravi razlikovao u tome što je pri tom ispitivanju iskazala kako je optuženik njenoj majci pored uvredljivih riječi i psovki koje je navela na raspravi, upućivao i riječi „ubit ću te“; zatim u tome što je u odnosu na događaj iz listopada 2024. pri ranijem ispitivanju iskazala kako je optuženik ne samo bacio sa stola na pod tanjur sa hranom, već i da je udarao šakama po stolu te opet govorio njenoj majci da je kurva, pijanica, i drogerašica te joj govorio da joj jebe oca i majku, i to opet zbog ljubomore, a zbog kakvog ponašanja optuženika da je u strahu otišla u svoju sobu; također, pri ranijem ispitivanju svjedokinja je iskazala kako je u listopadu 2024., kad se vratila kući sa sezonskog rada bila prisutna optuženikovim ispadima ljubomore , uvredama i prijetnjama njenoj majci da će je ubiti; također, tad je iskazala opširnije nego na raspravi o zbivanjima kad su se preselili u [adresa], opisujući detaljnije da je optuženik nakon preseljenja bio sve više ljubomoran na njenu majku, da ju je vrijeđao svakodnevno, uvijek istim riječima: kurvo,pijanico, drogerašico, jebem ti mater, jebem ti oca, govoreći joj da će je ubiti, kao i da je postao više fizički agresivan, na način da bi je čupao za kosu, uši i često je rukom hvatao za vrat; također, pri tom ispitivanju je iskazala da se njena majka rasplakala 27.3.2025., kad su došle po optuženika i kad je vidjela da je pijan, jer su obje znale da će napadati majku; zaključno, pri ranijem ispitivanju je iskazala da je optuženik 27.3.2025. po ulasku u kuću ne samo bacio stvari sa stola već i udario šakom po stolu, kao i da je majku najprije uhvatio rukama za uši, a potom je pritisnuo uz kuhinjske elemente; u odnosu na način na koji je ona zadobila ozljedu, njezin raniji iskaz se razlikovao od onog na raspravi utoliko što je iskazala da joj je optuženik vratima prikliještio cijelo tijelo, kako ne bi mogla izaći van iz kuće, a potom je uhvatio za majicu i povukao nazad u kuću, u kojem trenutku joj je desna noga ostala i dalje prikliještena vratima, te da je osjetila jaku bol u koljenu i da joj je došlo mučno, zbog čega je pala na pod.

Nakon što je pročitan njen raniji iskaz, svjedokinja iskazala kako je to njen iskaz i da u cijelosti ostaje kod njega, kao i da je na raspravi „malo pod stresom“, zbog prisutnosti optuženika, pa da je očito zbog toga propustila reći nešto o čemu je ranije iskazivala, ali kad joj je pročitan raniji iskaz da navodi kako u cijelosti ostaje kod tog iskaza.

Na upit branitelja kakav je bio optuženikov odnos prema njoj, da li joj je isti ikada prijetio ili bio fizički nasilan, svjedokinja je odgovorila da optuženik nikada nije prijetio niti bio fizički nasilan prema njoj, osim tog zadnjeg događaja u ožujku 2025. Sa majkom i optuženikom je živjela jer nije imala financijskih sredstava za samostalan život, ali je odlazila i radila sezonski, a kad je pronašla stalni posao u [adresa], tad je i iznajmila stan i odselila se. Kako je odgovorila, osobno ne osjeća strah od optuženika.

Na upit sutkinje zašto je išla van pozvati policiju, zašto to nije učinila iz svoje sobe, svjedokinja je odgovorila kako se bojala da će optuženik čuti da zove policiju odnosno da je bila sigurnija uputiti taj poziv van kuće, jer su tu susjedi, zbog čega je mislila da je optuženik ne bi pokušao spriječiti u pozivanju. U tom trenutku se bojala optuženika. Ne boji ga se danas u sudnici, ali ga se tada bojala. Kad je optuženik reagirao uvredljivo i prijeteći prema njenoj majci te prema istoj bio fizički nasilan, nije osjećala strah za sebe, ali je osjećala strah za majku. Kad je optuženik bacao stvari sa stola, osjećala je uznemirenost i nelagodu. Ranije nikad nije pozvala policiju, vezano za optuženikovo ponašanje prema majci, jer se nije htjela „petljati“ u njihovu vezu, tako da ne bi ni ovaj put pozvala policiju da je optuženik nije ozlijedio. Majka je punoljetna, sama odlučuje o svom životu, pa ako sama nije htjela pozvati policiju, ona se u to nije htjela miješati.

12. Za razliku od iskaza oštećene OM koja je svojim iskazom u cijelosti potvrdila navode optužbe, osim što se ogradila u odnosu na događaje za koje joj je majka rekla telefonom, uz obrazloženje da to nije osobno vidjela i čula, u postupku je u svojstvu svjedoka ispitana i žrtva DM, koja je iskazivala suprotno iskazu oštećene OM. Naime, ista je u bitnom iskazala (str. 211-213 spisa) kako sa optuženikom živi u izvanbračnoj zajednici, da je isti zaposlen te da ga ona vozi na posao i s posla, budući je u mirovini. Po povratku s posla optuženik radi oko kuće, radnik je, a ne nasilnik. Plaću donosi kući, „do zadnjeg dinara“. Kao svaki par znaju se posvađati, ali to nije ništa posebno, radi se o malim ljubomornim ispadima, i s njene i s optuženikove strane. Optuženik nikada nije bio nasilan prema njoj, nije ju tukao niti joj prijetio. Kako je ona iskazala, njena kćerka OM od proljeća 2024. živi u [adresa], tako da optuženik i ona žive sami. Na upit zamjenice ODO svjedokinja je odgovorila kako je kaznenu prijavu protiv optuženika podnijela njena kćerka OM zbog čega je došlo do ovog postupka, dok ona prijavu nije podnijela.

Nakon što joj je predočena prijava (str. 13-14 spisa), ista je iskazala kako je podnijela kaznenu prijavu, ali da su te prilike svih troje bili u policiji i ljuti, pa da je tako u ljutnji svašta iskazala, čak i ono što nije bila istina, na štetu optuženika. Bilo je već 23 sata, kćerku je boljela noga, jer ju je optuženik tog dana, slučajno, a ne namjerno, pritisnuo vratima po nozi. Kako je predočila, kćerka i ona su tog dana otišle po optuženika na posao, a isti ih je dočekao pod utjecajem alkohola, jer su tog dana na poslu imali neku feštu. Počela se prepirati sa optuženikom u autu, što je eskaliralo kad su došli kući. Kćerka i optuženik su se nešto pogurali u kući, pa je kćerka uzela mobitel u namjeri da izađe iz kuće i pozove policiju. Kako su im susjedi u neposrednoj blizini i sve se čuje, optuženik je krenuo zatvoriti kućna vrata i pri tome je slučajno OM pritisnuo nogu. Do prepirke u vozilu je došlo jer nije poljubila optuženika kad je ušao u vozilo, zbog kakvih stvari se optuženik inače nije ljutio. Kako je iskazala, kćerki se nikada u telefonskom razgovoru nije požalila da bi je optuženik fizički napao ili joj prijetio. Optuženik nikada nije bacao stvari po kući, samo je 27. ožujka 2025. bacio pepeljaru sa kuhinjskog stola, ne zna da li slučajno ili namjerno. Svjedokinja je iskazala kako njena kćerka OM nije živjela s njom i optuženikom, pa da nikako nije mogla znati što se događa između „njihova četiri zida“. Ukoliko je njena kćerka rekla da je vidjela kako ju je optuženik udario, ne može objasniti zašto je tako iskazala. Ima susjede koji bi svakako vidjeli da je imala modrice. Sa optuženikom je počela živjeti u listopadu 2023. i njena kćerka je živjela s njima dok nije otišla raditi sezonski na Plitvice, misli u travnju 2024., vrativši se kući u listopadu 2024. Tad su opet živjeli zajedno, par dana, kad je kćerka otišla raditi u [adresa], krajem listopada ili početkom studenog 2024. Za vrijeme sezonskog rada kćerka je rijetko dolazila kući odnosno dolazila je na jedan dan, svaka dva ili tri tjedna. U PP Gospić je bila ljuta jer se optuženik napio i napravio to „sranje u kući“. Kako je odgovorila, ne zna koji bi motiv mogla imati njena kćerka da iskazuje suprotno od nje. Optuženik prema njenoj kćerki nikada nije bio bezobrazan, nikada joj ništa nije rekao. Optuženik inače ne pije, ide samo sa posla na posao, nikud drugdje ne ide. Optuženika se ne boji. Njeni odnosi sa kćerkom su dobri. Odnosi između optuženika i njene kćerke su bili solidni, nikada nisu bili u nekom sukobu ili svađi, ali nisu puno niti komunicirali. Dana 27. ožujka 2025. njena kćerka je pozvala policiju, u njenoj prisutnosti. Ne zna da li bi njena kćerka imala kakav motiv lažno teretiti optuženika.

13. Analizom iskaza svjedokinja DM i OM, kao i usporedbom istih međusobno i sa provedenim dokazima, ocjena je suda kako je iskaz svjedokinje OM za razliku od iskaza svjedokinje DM sukladan ostalim u postupku provedenim dokazima.

Naime, iskaz svjedokinje OM u skladu je sa zapisnikom PP Gospić od 27. ožujka 2025. (str. 15-16 spisa), iz kojeg proizlazi da je OM u toj policijskoj postaji navedenog dana u 18,30 sati podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika zbog kaznenog djela tjelesne ozljede i nasilja u obitelji, a iskaz navedene svjedokinje je u skladu i sa prijavom Opće bolnice Gospić (str. 17 spisa), iz koje proizlazi da je OM u tu ustanovu primljena 27. ožujka 2025. u 16,55 sati, zbog udarca vratima u području koljena, kako proizlazi iz anamneze, uz postavljenu dijagnozu tjelesne ozljede, te podacima sadržanim u povijesti bolesti izdanoj po Općoj bolnici Gospić, Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (str. 18 spisa), iz koje proizlazi istovjetno, uz utvrđeni otok desnog koljena te postavljanje gips longete.

Također, ocjena je suda kako je iskaz svjedokinje OM na raspravi u bitnom sukladan njenom iskazu kojeg je dala pri ispitivanju u svojstvu svjedoka u PP Gospić, dana 07. travnja 2025. (str. 91-92 spisa), pri čemu je svjedokinja uočene razlike odnosno izostanak nekih ranijih navoda, objasnila time da je malo pod stresom zbog prisutnosti optuženika na raspravi, a kako je svjedokinja na raspravi majčinog vanbračnog supruga vidjela prvi put nakon njegovog uhićenja 27. ožujka 2025., pri čemu je u njegovoj nazočnosti iskazivala gotovo u potpunosti istovjetno kao pri ranijem ispitivanju, ostajući u cijelosti kod iskaza kojeg je dala pri prvom ispitivanju, ocjena je suda kako njeno objašnjene u pogledu razlika koje su se javile pri iskazivanju, treba prihvati kao životno, a imajući u vidu i protek vremena od događaja i ranijeg ispitivanja, kao i okolnost da je svjedokinja prvi put u životu bila pred sudom, što je zasigurno stresno za mladu osobu, u dobi od 23 godine. Za razliku od iskaza svjedokinje OM, iskaz svjedokinje DM, u dijelu u kojem je iskazala da ona nije podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika, nego samo njena kćerka OM, suprotan je podacima sadržanim u zapisniku PP Gospić od 27. ožujka 2025. (str. 13-14 spisa), iz kojeg proizlazi da je ista navedenog dana u 19,05 sati podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika zbog kaznenih djela nasilja u obitelji i prijetnje.

Premda je svjedokinja DM, nakon što joj je na raspravi predočena navedena prijava, iskazala da je ipak podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika, objašnjavajući pri tome kako su tog dana svih troje bili u policiji i da su bili ljuti, da je bilo već 23 sata, pa da je u toj ljutnji svašta iskazala, pa čak i ono što nije bila istina, a na štetu optuženika, ocjena je suda da i u tom dijelu iskaz svjedokinje odstupa od podataka iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave, jer je zapisnik o prijavi OM započet u 18,30 sati a završen u 19,00 sati, dok je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave DM započet u 19,05 sati, a završen u 19,30 sati, dakle nije se radilo o nikakvim noćnim satima, konkretno 23,00 sata kako je iskazala svjedokinja, a očito u cilju da prikaže kako je već bilo jako kasno, da su svi bi umorni i ljuti, pa da je zato navodno podnijela neistinitu kaznenu prijavu.

Osim toga, potpuno je neživotno da bi odrasla osoba, žena u dobi od 53 godine, u 19,00 sati bila toliko umorna i ljuta da bi prijavila svog vanbračnog supruga, koji joj nikada nije učinio ništa loše, već je naprotiv samo radio i sav zarađeni novac donosio kući, i to za počinjenje dva kaznena djela na njenu štetu, kao što je neosnovan navod svjedokinje da je te prilike u policijskoj postaji pri podnošenju kaznene prijave nisu upozorili da je podnošenje lažne kaznene prijave kazneno djelo, budući je isto suprotno podacima sadržanim u zapisniku o zaprimanju kaznene prijave, koji je svjedokinja potpisala na svakoj stranici.

Nadalje, u odnosu na iskaz svjedokinje DM, koja je na raspravi iskazala kako je optuženik nikada nije vrijeđao, prijetio joj ili je udario, a u skladu s čime je potom iskazivao i optuženik, predočivši kako su se ponekad znali posvađati, ali da se radilo o uobičajenim, nebitnim svađama, sud je cijenio kako su takvi iskazi svjedokinje i optuženika na raspravi suprotni iskazu kojeg je optuženik dao pri provođenju dokazne radne prvog ispitivanja, kada je iskazao da je vanbračnu suprugu prvi put udario jer je bio ljut, u lipnju 2024., kao i da je bio još jedan „sukob“, ali da se ne sjeća kada.

Nadalje, u odnosu na iskaz svjedokinje DM sud je cijenio kako je ista na raspravi iskazala kako su se dana 27. ožujka 2025. njena kćerka i izvanbračni suprug u kući „nešto pogurali“, a što je suprotno ne samo iskazu svjedokinje OM, koja je to u potpunosti negirala, već i iskazu optuženika, koji je iskazao da je tog dana u kući došlo do svađe između njega i supruge, također negirajući da bi se on te prilike posvađao ili pogurao sa oštećenom, navodeći kako je ista krenula van kako bi pozvala policiju, a da joj je on rekao „nemoj“ te zatvorio vrata.

14. Slijedom svega izloženog, ocjena je suda kako se iskaz oštećene OM, za razliku od iskaza žrtve DM i iskaza optuženika, nalazi ne samo detaljnim, određenim i neposredno uvjerljivim, već i sukladnim drugim u postupku provedenim dokazima, pri čemu je svakako valjalo cijeniti kako obrana, kao niti žrtva DM, majka oštećene OM, nisu iznijeli ni jedan razlog niti povod odnosno motiv kojeg bi oštećene OM mogla imati za lažno prijavljivanje optuženika te lažno svjedočenje.

Štoviše, sam optuženik je iskazao kako su njegovi odnosi sa istom bili normalni i korektni, da između njih nije bilo nikakvih svađa ili netrpeljivosti, kako je proizlazilo i iz iskaza žrtve DM, ali i iz iskaza oštećene koja je iskazala kako nema nikakvog motiva lažno teretiti optuženika, da su njih dvoje imali dobar odnos, pri čemu je na konkretnom primjeru objasnila da ga je npr. jedne prilike zamolila da napravi kućicu za psa, koju želju joj je ispunio.

Slijedom izloženog, ocjena je suda kako ni iz provedenih dokaza niti iz iskaza samog optuženika ne proizlazi da bi oštećena imala ikakav motiv lažno ga prijaviti i lažno iskazivati na njegovu štetu, a sud je prihvatio i kao potpuno uvjerljiv i životan navod oštećene da se do 27.ožujka 2025. nikada nije odlučila pozvati policiju, iako joj je bilo žao gledati što joj majka trpi, ali da je majka punoljetna i sama donosi odluke o svom životu, pa ako sama nije željela pozvati policiju da se ona nije htjela miješati, dok je tog dana pozvala policiju jer je majka „vrištala“ da zove policiju, a pored toga tog dana optuženik ju je i osobno ozlijedio.

15. Zaključno, sud je u ovom dijelu cijenio, kako je u postupku utvrđeno, osnovom iskaza optuženika i žrtve DM, a što je u skladu i sa iskazom oštećene OM, kako su optuženik RM i žrtva DM u inkriminirano vrijeme bili izvanbračni drugovi odnosno osobe koje su živjele u izvanbračnoj zajednici koja je imala trajniji karakter, kako je propisano člankom 87. stavkom 10. KZ/11, a i njihova volja je bila da žive zajedno, kao izvanbračni drugovi, na način da oboje materijalno doprinose u zajednicu u kojoj žive te zajednički kao izvanbračni dugovi djeluju unutar i van te zajednice, slijedom čega su isti, sukladno članku 87. stavku 8. i 9. KZ/11 u inkriminiranom vremenu kao izvanbračni drugovi bili članovi obitelji odnosno bliske osobe, dok je OM u inkriminiranom vremenu, kao kćerka njegove vanbračne supruge, optuženiku bila član obitelji odnosno bliska osoba

16. Slijedom svega izloženog, osnovom iskaza oštećene OM, koji je prihvaćen u cijelosti, za razliku od iskaza optuženog, koji je ocijenjen usmjerenim izbjegavanju kaznene odgovornosti te iskaza žrtve DM koji je, ne ulazeći u ocjenu njenih motiva i razloga, ocijenjen očito usmjerenim pogodovanju optuženiku, u postupku je cijenjeno utvrđenim da je optuženik u inkriminiranom vremenu i mjestu, kao odrasla osoba nesumnjivo svjestan da time vrijeđa dostojanstvo te da kod svoje vanbračne supruge DM i njene kćerke OM izaziva strah, kako i proizlazi iz iskaza svjedokinje OM, koja je iskazala da je osjećala uznemirenost i nelagodu te strah za majku, kao i iz okolnosti što su i OM i DM podnijele kaznene prijave protiv optuženika, ali očito pristajući na to, vanbračnoj supruzi DM u prisutnosti njene kćerke OM, upućivao pogrdne riječi :“kurvo, pijanico, drogerašico, jebem ti mater, jebem ti oca“ te je povlačio za kosu, uši, hvatao rukama za vrat, te joj u više navrata govorio da će je ubiti, u mjesecu veljači ili ožujku 2024. je šakom udario u glavu, u mjesecu listopadu 2024. bacio tanjur sa hranom sa stola i udarao šakom po stolu, a dana 27. ožujka 2025., u popodnevnim satima, sa stola bacio stvari te udario šakom po stolu, a potom DM uhvatio rukama za uši i pritisnuo uz kuhinjske elemente, pa kada je OM krenula van kuće pozvati policiju, kako bi je spriječio, nesumnjivo svjestan da je na takav način može ozlijediti, ali pristajući na to, vratima joj pritisnuo cijelo tijelo te je uhvatio za majicu i povukao natrag u kuću, pri čemu joj je desna noga ostala i dalje prikliještena vratima, uslijed čega je zadobila tjelesnu ozljedu u vidu otoka desnog koljena. Takvim radnjama je optuženik s neizravnom namjerom u stjecaju ostvario bitna obilježja dva kaznena djela nasilja u obitelji, na štetu vanbračne supruge i njene kćerke, kao bliskih osoba, kaznenog djela prijetnje na štetu vanbračne supruge i kaznenog djela tjelesne ozljede na štetu njene kćerke kao bliske osobe, pa je za ista oglašen krivim.

16.1. U odnosu na kazneno djelo prijetnje bitno je istaknuti kako isto postoji i onda kad počinitelj nema namjeru ostvariti prijetnju, već je bitno da su prijeteće riječi takve da su s obzirom na konkretne okolnosti objektivno bile prikladne da kod osobe kojoj su upućene izazovu osjećaj straha, uznemirenosti, nesigurnosti i osobne ugroženosti. Sud je u tom dijelu cijenio kako je u inkriminiranom vremenu žrtva DM od izvanbračnog supruga primila niz uvredljivih i pogrdnih riječi te psovki, ali i da ju je isti povlačio za kosu i uši te je hvatao rukama za vrat, a potom joj više uputa uputio i prijetnje smrću, pri čemu se cijeni da bi u takvim okolnostima izgovorene prijeteće riječi kod svake prosječne osobe izazvale osjećaj straha, uznemirenosti i osobne ugroženosti, a kakav osjećaj je sigurno osjetila i sama žrtva, jer nije bila izložena samo uvredama i psovkama, već i fizičkom nasilju, a što je razvidno iz okolnosti što je žrtva u konačnici dana 27. ožujka 2025. i reagirala, podnošenjem kaznene prijave protiv oputženika zbog kaznenih djela počinjenih na njenu štetu, pa i kaznenog djela prijetnje.

17. Sukladno rezultatima provedenog dokaznog postupka, sud je iz činjeničnog opisa djela kao neutvrđen ispustio navod „točno neutvrđenog dana 2024. je udario i rekao da će poslati ljude da je ubiju“ te „ u mjesecu prosincu 2024. je udario po glavi i u cilju da je ustraši, rekao da će je ubiti“, obzirom da je iz iskaza oštećene OM proizlazilo da joj je majka to rekla telefonom, odnosno da to nije osobno vidjela i čula, dok drugih materijalnih i personalnih dokaza nije bilo, a čime sud nije utjecao na identitet optužbe i djela.

18. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne, olakotnim na strani optuženika cijenjeno je da isti do sada nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, dok posebne otegotne okolnosti nisu utvrđene.

Obzirom na vrste i mjere kazni propisanih zakonom za kaznena djela za koja je proglašen krivim te utvrđene olakotne i izostanak posebnih otegotnih okolnosti, koje okolnosti utječu da kazne po vrsti i mjeri za istog budu blaže ili teže, cijeneći pri tome i prijedlog vrste i mjere kazne sadržan u optužnici, premda sud istim nije bio vezan, optuženiku je za svako kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 utvrđena najmanja mjera kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 također mu je utvrđena najmanja mjera kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 117. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te je primjenom članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, kao primjerenu težini počinjenih kaznenih djela, stupnju krivnje i jačini ugrožavanja zaštićenog dobra te utvrđenim olakotnim odnosno izostanku otegotnih okolnosti na strani optuženika.

19. Nadalje, cijeneći s jedne strane brojnost i težinu počinjenih kaznenih djela, a s druge strane da optuženik do sada nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, ocjena je suda kako postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik RM i bez izvršenja cijele kazne, pri čemu će mu se prijetiti izvršenjem cijele kazne ukoliko bi kroz vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine počinio novo kazneno djelo, neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da će se i bez izvršenja cijele kazne u potrebnoj i primjernoj mjeri utjecati na istog da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, pa mu je izrečena kazna zatvora djelomično uvjetovana, na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, dok se ostatak kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci, neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim što vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

Ocjena je suda kako će se takvom vrstom i mjerom kazne ostvariti ciljevi specijalne prevencije, primjerenim i potrebnim utjecajem na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa pozitivnim propisima i više se ne javi kao počinitelj novog kaznenog djela, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka, utjecajem na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

20. Sukladno članku 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora, u dio koji se izvršava, optuženiku se uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 27. ožujka 2025., pa nadalje.

21. Žrtva DM u postupku nije željela sudjelovati u svojstvu oštećene niti je postavila imovinskopravni zahtjev prema optuženiku, koji zahtjev nije postavila niti oštećena OM, pa o istom nije niti odlučivano.

22. Budući je oglašen krivim, optuženik je osuđen na naknadu troškova kaznenog postupka, u vidu paušalne svote u iznosu od 500,00 (petstotina) eura, čija visina je određena prema složenosti i trajanju postupka te imovinskim prilikama optuženika, koji trošak je optuženik dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužan nadoknaditi i nužne izdatke oštećene, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

U Gospiću 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Karmela Miškulin Banić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu i njegovim troškovima kaznenog postupka (čl. 464. st.4. ZKP-a).

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj KO-DO-62/25

2. Opt. RM, putem Zatvora u Gospiću

3. Branitelj opt., odvjetnik Tihomir Vojvodić, Gospić

4. Oštećena OM, [adresa]